Optimizam
Optimizam je pozitiva vrlina u čovjeku, jer mu on daje snagu da se usresredi na određenu situaciju i da donese rješenja za probleme. Zato optimisti i pored činjenice da imaju mnogo poteškoća su ljudu sa najviše uspjeha.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je volio optimizam, a mrzio sujevjerno vjerovanje u loše znakove.1 To sujevjerje spada u pesimizam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio optimista u gotovo svim situacima svoga teškog života.
On je krenuo sa svojim ashabom Ebu Bekrom da se iseli iz Mekke u Medinu, nakon što su se povećala uznemiravanja od strane mnogobožaca. Kada su nevjernici saznali da je Poslanik krenuo za Medinu, poslali su da potragu za njima, i kao nagradu onome ko ih uhvati ponudili stotinu deva, što je bila velika nagrada u to vrijeme. Tako su mušrici počeli da prate tragove Poslanika i Ebu Bekra sve dok nisu došli do pećine u kojoj je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su došli do nje Ebu Bekr je vidio njihove noge, pa je zaplako od straha za Poslanika i rekao: „O Poslaniče, kada bi neko od njih pogledao u svoja stopala vidio bi nas.“,
1 Ibn Madže, br. 3526.
4
pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jezikom čovjeka koji je imao pouzdanje u Gospodara i koji je optimističan: „Šta misliš o dvojici sa kojima je Allah treći?“ Kur’an je opisao ovaj događaj riječima: Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah, onda kada su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: 'Ne brini se, Allah je s nama!', pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjelii, i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. (Et-Tevba, 40.) U drugoj situaciji kada su se vjernici požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na siromaštvo i strah, on ih je, optimističan, ohrabrivao i obećavao im da će pobjediti, biti potpomognuti od Allaha i vlast na Zemlji ostvariti.
Od Adija b. Hatima se prenosi da je kazao: „Bio sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu je došao neki čovjek pa se požalio na siromaštvo, a zatim mu je došao drugi pa se požalio da nema sredstava da nastavi putovanje. Poslanik ja tada
5
kazao: ’O Adijj! Da li si vidio Hiru?1F
2 Odgovorio sam:
’Ne.’ On je kazao: ’Ako poživiš vidjećeš ženu u
ženskoj jahalici koja će putovati od Hire do Meke,
neće se bojati nikoga osim Allaha.Ako poživiš vidjećeš
da će nam se otvoriti riznice vladara Perzije.’ Upitao
sam: ’Kisre b. Hurmuza?’ Odgovorio je: ’Da. Ako
poživiš vidjećeš čovjeka koji će imati pune ruke zlata i
srebra, i tražiće da neko to primi, ali neće naći nikoga
ko bi to uzeo.’ I vidio sam ženu koja putovala iz Hire i
stigla stigla je da čini tavaf oko Kabe, a nije se bojala
ničega osim Allaha. Bio sam od onih kojima su se
otvorile riznice Kisre. A ako poživš vidjećeš ono što je
najavio Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, a to je čovjek koji će imati pune ruke zlata i
srebra i tražiće da neko to primi, ali neće naći nikoga
ko bi to uzeo.“2F
3
2 Hira se nalazi u južnom dijelu cenralnog Iraka i smješten je 7 km jugoistočno od Nedžefa. 3 Buhari, br. 3328.