Iman, kufr, nifak


 Iman i kufr su dva pojma o kojima samo Allah


odlučuje i niko nema pravo nikoga da proglasi


nevjernikom ako za to nema jasan argument.


Svi se ljudi dijele na dvije skupine i ne postoji


treća. Postoje samo vjernici i nevjernici. Uzvišeni veli:


On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. (Et-


Tegabun, 2.)


Propisi o ove dvije skupine su pojašnjeni u


Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.


Kada su u pitanju licemjeri, oni mogu biti:


- nevjernici, ukoliko skrivaju u svojim prsima


nevjerovanje, a u javnosti se pokazuju kao vjernici, kao


npr. da javno obznanjuju vjeru u Allaha, Njegovu knjigu,


Poslanika, a to srcima poriču. Ovo se zove veliko


licemjerstvo (en-nifaku-l-ekberu).


- muslimani, ukoliko skrivaju u svojim prsima griješenje,


a javno ispoljavaju pokornost, kao npr. da javno


obznanjuju poštenje, a u prsima kriju nepoštenje i


iznevjeru ili da javno istinu govore, a u prsima im je


suprotno tome. Ovo se naziva malim licemjerstvom (ennifaku-


l-esgaru), i prema takvima se ophodi na osnovu


njihove forme, tj. ophodi se kao prema muslimanima.


4


 Osnovni propis kada je u pitanju imetak i krv


muslimana jeste da je to svetinja, a kada je u


pitanju nevjernik, osnova je da nema svetosti.


Ovaj propis ne važi uvijek, kao npr. nevjernikov


imetak i krv postaju sveti zbog ugovora koji


sklopi sa muslimanima ili u slučaju da mu se


garantuje sigurnost, dok krv vjernika prestaje biti


sveta zbog činjenja određene vrste grijehe, kao


npr. kada učini ubistvo ili blud nakon što se oženi.


 Nevjernicima se smatraju samo oni koje su Allah i


Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,


proglasili takvima, kao npr:


- ko porekne Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve


sellem,


- ili se ismijava i izigrava sa Allahom i Poslanikom. Allah


Uzvišeni veli: Reci: Zar se Allahu i riječima Njegovim i


Poslaniku rugate? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste


nevjernici postali, nakon što ste vjerovali. Ako nekima


od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.


(Et-Tevbe, 65-66.)


- ili bude inadžija i ne pokori se Allahu i


Poslaniku,


- ili negira određeni islamski propis čija je


ispravnost i jasnoća sa sigurnošću potvrđena,


5


- ili iznese laž na Allaha Uzvišenog, koji kaže: Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci. (En-Nehl, 105.) I kaže: I ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu? (El-Ankebut, 68.) Dakle, nepravda u ajetu je protumačena nevjerstvom.


- ili učini ibadet nekome drugom pored Allaha. Uzvišeni kaže: A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići. (El-Mu'minun, 117.)


Ibadet nekom drugom je nevjerstvo, bez obzira da li on bio učinjen čisto nekom drugom, a ne Allahu ili ga činio Allahu preko božanstava koje smatra posrednicima. Allah Uzvišeni veli: Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: Ovo su naši zagovornici kod Allaha. Reci: Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji. Neka je hvaljen, On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njeu ravnim! (Junus, 18.)


- ili pripiše nekome pravo koje je isključivo samo Allahovo, kao npr. donošenje zakona, vladanje i suđenje


6


po nekon zakonu1, zabranjivanje ili dozvoljavanje. Propisivanje zakona i donošenje presuda je Allah nazvao ibadetom, rekavši: Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da samo Njega obožavate. (Jusuf, 40.)


- ili smatra da neko drugi osim Allaha poznaje nevidljivo ili ono što će se dogoditi, u šta ulazi bavljenje sihrom i astrologijom. Allah Uzvišeni veli: Reci: Niko osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi. (En-Neml, 65.)


- ili smatra da neko drugi pored Allaha ima mogućnost stvaranja, upravljanja, davanja života i smrti. Uzvišeni Allah kaže: Zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično? Reci: Allah je stvoritelj svega i On je Jedini i Svemoćni. (Er-R'ad, 16.)


- ili pored vjernika, uzme nevjernike za prijatelje koje će voliti i pomagati. Allah Uzvišeni veli: A njihov je i onja među vama koji ih za zaštitnike prihvati. (El-Maide, 51.)


Nevjernik je i onaj ko ima mogućnost da spozna islam, pa tu mogućnost ne iskoristi ili se okrene od islama po svom izboru, pa makar on bio neznalica u stvarnosti. Ne uzima se u obzir to neznanje, jer je postojala


1 Tj .dozvoljeno je vladati i suditi samo po Allahovom zakonu. (op. rev.)


7


mogućnost za njegovo uklanjanje, a nije iskorišćena. Zato Allah o mnogobošcima veli: Međutim, većina njih ne zna Istinu, pa zato glave okreću. (El-Enbija, 24.)


Dakle, oni su po ajetu bili neznalice, ali svojom voljom.


I kaže: Ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti. (El-Ahkaf, 3.)


Nema opravdanja čovjek koji čuje istinu, a zatim ne želi da detalje vezane za nju istražuje. Većina zablude u ummetu je upravo iz ovog razloga: čuju dio istine, a onda ne istražuju detalje vezane za nju.


Nedavanje pažnje istraživanju argumenata vezanih za šerijat i svijet uopćeno je osobina većine nevjernika. O tome Allah kaže: A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću! (Jusuf, 105.) I kaže: Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju. (El-Mu'minun, 171.)


Ako se čovjek okrene od istine, a spoznao je jedan njen dio, ne spadaju sa njega dužnosti koje ima prema ljudima, pa kako onda da spadnu dužnosti koje ima prema Allahu?!


Ukoliko čovjek ne bude razmišljao o znamenjima, neće moći razumjeti njihovu poruku i pouku, pa makar svaki dan posmatrao jasne dokaze i znamenja.


8


Allah Uzvišeni kaže: I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. El-Enbija, 32.)


Čovjek griješi ukoliko misli da ne mora slijediti istinu, ukoliko odustane od njenog detaljnog istraživanja.


Razlozi okretanja od istine mogu biti: oholost, igra i zabava, uživanje. Zato čovjek, kada ga zadesi neka nedaća, prestaje biti ohol i zaboravi na uživanja, pa to bude uzrokom prihvatanja istine.