Ispravno shvatanje imana

Ispravno shvatanje imana


 Iman (vjerovanje) podrazumijeva i riječi i djela i


uvjerenje i sve ove tri stvari su dio imana.


Kao npr. što je akšam namaz sastavljen od tri


rekata, pa ako mu se oduzme jedan rekat, više se ne


naziva akšamom, tako isto i iman, kojem, ako se oduzme


jedan dio, ne naziva se imanom.


Ova tri dijela imana ne nazivamo uslovima,


vadžibima ili ruknovima imana, jer čak i kada bi neki od


njih podrazumijevali ispravno značenje, iz drugih bi


proizašla pogrešna shvatanja.


Ova činjenica da se iman sastoji od tri dijela i ako


ne postoji samo jedan, nema ni imana, je specifičnost


šerijata koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve


sellem. Vjerovanje nije samo želja da ljudima bude dobro


i nije samo da ti prsa budu čista od zlobe, jer tome teži


većina ljudi, čak i oni koji ne vjeruju da postoji Stvoritelj.


- Vjerovanje podrazumijeva govor i djela srca.


Govor srca znači vjerovanje da nema drugog


istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava osim


Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,


Njegov poslanik kao i da je ono što mu je objavljeno


istina.


4


A djela srca su: Ljubav prema Allahu, Njegovom


Poslaniku, vjeri islamu, kao i prema onome što vole Allah


i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i iskrenost u


ibadetima.


- Govor jezika nije samo sadržan u općim frazama


koje ukazuju na dobro kao što su: pričanje istine,


upućivanje blagih riječi roditeljima,


pozdravljanje, ukazivanje izgubljenom na pravi


put, jer ovo nabrojano voli svaka osoba, čak i ona


koja poriče postojanje Allaha, nego se pod


govorom podrazumijeva ono sa čim je poslanica


Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posebna


u odnosu na ostale, a najveći govor su riječi


kelimei šehadeta, slavljenja i veličanja Allaha.


- Također se ni djela tijela ne odnose samo na


dobročinstvo i činjenje dobrih djela, kao npr.


dobročinstvo prema roditeljima, uklanjanje sa


puta onoga što ljude ometa, davanje hrane


siromašnim, pomaganje onoga kome je učinjena


nepravda, ukazivanje pažnje gostu, jer svim ovim


postupcima teži svaka osoba, makar i ne bila


vjernik. Nego se pod postupcima misli na posebne


radnje koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve


5


sellem, bio dužan da dostavi kao: namaz, post, zekat, hadždž i sl.


Dobra djela koja su bila propisana u svim nebeskim objavama i koja su sasvim prirodna da se čine, kao npr. želja za dobrobit ljudi, istinit govor, dobročinstvo roditeljima, davanje hrane siromašnima, uklanjanje prepreka sa puta i sl., povećavaju vjerovanje ako se učine u ime Allaha. Međutim, ukoliko ova djela čovjek ne budu izvršavao, time ne izlazi van okvira islama. Ova djela sama po sebi nisu dovoljna za postojanje vjerovanja, nego samo potvrđuju da je čovjekova priroda koju mu je Allah usadio ispravna i da se nije izmijenila, te da je kao takva bliža istini. Allah Uzvišeni veli: To je vjera prema kojoj je On ljude načinio. (Er-Rum, 30.)


 Iman se povećava i smanjuje, a može i da u potpunosti isčezne. Povećava se pokornošću Allahu Uzvišenom, a smanjuje se griješenjem. Iman ne može potpuno nestati osim ukoliko se učini nevjerstvo (kufr) ili mnogoboštvo (širk). Uzvišeni Allah veli:


1. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se povećava. (El-Enfal, 2.)


6


2. i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća. (El-Muddessir, 31.)


3. On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više povećali vjerovanje koje imaju. (El-Feth, 4.)


Vjerovanje se nakon nevjerovanja potvrđuje:


- čvrstim uvjerenjem, tj. govorom (uvjerenjem) srca koje podrazumijeva potvrđivanje istinosti poslanice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem i srčanom radnjom koja podrazumijeva ljubav prema Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ljubav prema onome što Allah i Poslanik vole,


- riječima,


- postupcima.


 Nije vjernik onaj ko istinu prizna srcem, i pored mogućnosti da je izgovori, ne učini to.


 Nije ni vjernik onaj ko istinu spozna srcem, jezikom je izgovori, ali ne radi po njoj, a u mogućnosti je da je primijeni.


Za onoga ko želi da istinu prizna i da radi po njoj, ali ne bude u mogućnosti, Allah Uzvišeni kaže: Allah nikog ne zadužuje preko njegovih mogućnosti. (El-Bekare, 286.) I kaže: Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao. (Et-Talak, 7.)