3. Tevessul koji je propisan. Pod ovim tevessulom podrazumijeva se učenje
dova u kojima molimo Allaha našim imanom i ibadetom, Njegovim imenima
i svojstvima, našim dobrim djelima koja smo uradili ili tražimo od
nekoga živog da uči dovu za opće dobro muslimana.
Što se tiče Omerove, radijallahu anhu, dove zabilježene u Buharijevom
Sahihu od Enesa, radijallahu anhu: “Gospodaru naš, mi smo kod Tebe
posredovali Tvojim Poslanikom (tj. njegovom dovom), pa bi nam Ti spustio
kišu. Sada kod Tebe posredujemo Poslanikovim amidžom Abbasom
(tj. njegovom dovom), pa nam spusti kišu!”, pod riječima “Poslanikovim
amidžom Abbasom”, ovdje se ne misli na to da se tevessul čini Abbasom
kao bićem, nego se aludira na dove koje on upućuje kao blizak član Poslanikove
porodice Da je tevessul propisano činiti nečijim bićem, onda bi
to bilo propisano da se čini Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem
čak i nakon njegove smrti.
2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na kabure i ukazao na
iskušenje koje predstavljaju. Ljudi mogu biti iskušani kaburima na nekoliko
načina:
• Obavljanje namaza u mezarjima. Aiša, radijallahu anha, kazuje:
“Kada bi se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pogoršalo stanje
na samrti, pokrivao bi lice platnom, a kada bi izgubio dah, sklonio
bi ga s lica. Dok je bio u takvom stanju, rekao je: ‘Neka je Allahovo
prokletstvo na jevreje i kršćane jer su kabure svojih vjerovjesnika
uzeli za mjesta molitve’, upozoravajući na ono što su činili. A da
nije toga, njegov bi kabur bio istaknut, ali se bojao da ga ne uzmu
za mjesto ibadeta. ”(Buhari i Muslim) Džundub, radijallahu anhu,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Narodi
prije vas pravili su mjesta za molitve na kaburima svojih vjerovjesnika
i pobožnjaka. Vi nemojte praviti mjesta za molitvu na kaburima.
Ja vam to zabranjujem.” (Muslim). Riječima: “nemojte praviti mjesta
za molitvu”, koje se navode u ovom hadisu, ne aludira se samo
na pravljenje džamija na mezarjima, nego i na obavljanje namaza
na tim mjestima i kad džamija na njima nije izgrađena. Jer, termin
“mesdžid” podrazumijeva svako mjesto na kojem se čini sedžda.
• Izgradnja objekata na kaburima, izdizanje kabura iznad zemlje i
ukrašavanje Ebu Hejjadž el-Esedi kazuje: “Rekao mi je Alija b. Ebu
VJEROVANJE U ALLAHA
34
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Talib, radijallahu anhu: ‘Hoćeš li da te pošaljem u istu misiju u koju
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao mene? Da ne ostaviš
nijedan kip a da ga ne ukloniš i da ne ostaviš nijedan uzdignut kabur
a da ga ne sravniš.” (Muslim) Džabir b. Abdullah, radijallahu
anhuma, kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je
ukrašavanje kabura, sjedenje na njima i gradnju na njima.” Hadis
je zabilježio imam Muslim. U ovu zabranu ulazi izgradnja turbeta,
pozlaćivanje i ukrašavanje kaburova uopćeno.
• Poduzimanje posebnog putovanja u svrhu obilaska kabura. Ebu
Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Ne poduzimajte posebno putovanje, osim zbog
obilaska Kabe, moje džamije i džamije El-Aksa.” (Buhari i Muslim).
• Uzimanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura za mjesto
redovnog okupljanja. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pravite od mog
kabura mjesto redovnog okupljanja.” (Ebu Davud)
3. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na poistovjećivanje
sa mušricima i sljedbenicima ranijih objava u vjerovanju, obredima i njima
svojstvenim običajima
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Razlikujte se od mušrika!” (Buhari i Muslim). Ebu Hurejre,
radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Razlikujte se od vatropoklonika!” (Muslim) Šeddad b. Evs, radijallahu
anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razlikujte
se od jevreja!” (Ebu Davud)
4. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na opasnot slikanja
Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Ummu Selema, radijallahu anha,
spomenula Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, crkvu u Abesiniji i slike
koje je vidjela u njoj, na što joj je on rekao: “Kad bi god umro neki dobar
čovjek kod njih, oni bi na njegovom kaburu izgradili bogomolju i naslikali te
slike. Oni su najgora stvorenja kod Allaha.” (Buhari i Muslim)
5. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na riječi koje sadrže
širk ili aludiraju na širk.
35
U to spadaju sljedeće:
• Zakletva bilo čime osim Allahom. Ibn Omer, radijallahu anhuma,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se
zakune bilo čime osim Allahom, počinio je širk ili kufr. (Tirmizi i Ebu
Davud, a ovo je Tirmizijeva verzija)
• Izjednačavanje bilo koga sa Allahom u volji. Ibn Abbas, radijallahu
anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku
koji je rekao: “Što hoće Allah i što hoćeš ti”, rekao: “Zar si me poistovjetio
sa Allahom?! Reci: Što hoće samo Allah.” (Nesai, Sunenulkubra)
• Izjava: “Kiša je pala zbog te i te zvijezde.” Zejd b. Halida el-Džuheni,
radijallahu anhu, prenosi hadisi-kudsi u kojem se navodi: “Oni koji
kažu: ‘Kiša nam je pala zbog te i te zvijezde’, ne vjeruju u Mene, oni
vjeruju u zvijezde.” (Buhari i Muslim) Analogno tome, isti status ima
svaka izjava kojom se uređenje svijeta pripisuje nekom drugom, a
ne Allahu.
6. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na djela koja vode
ka širku
Neka od djela koja vode ka širku jesu sljedeća:
• Nošenje naruknica ili konaca na rukama ili vratu s namjerom otklanjanja
zla ili postizanja dobra. Imran b. Husajn, radijallahu anhu,
kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidjevi bakrenu
narukvicu na ruci nekog čovjeka, rekao: “Teško tebi! Šta je to?”
Čovjek je rekao: “Protiv slabosti.” Na to mu Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, reče: “Strgni je! To ti samo povećava slabost. Kada
bi umro a ona bila na tebi, nikada se ne bi spasio.” (Ahmed, Ibn
Madža i Ibn Hibban)
• Nošenje hamajlija, školjki, kanapa i ogrlica s namjerom zaštite od
uroka. Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: “Ko stavi hamajliju na sebe, neka mu
Allah ne ispuni namjeru! A ko stavi školjku na sebe, neka nikada
nema mira!” (Ahmed, Ibn Hibban i Hakim) U verziji koju bilježe
Ahmed i Hakim navodi se: “Ko objesi hamajliju, počinio je širk.”
Ebu Bešir el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallal-
VJEROVANJE U ALLAHA
36
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
lahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka na vratu nijedne deve ne ostane
ogrlica od stare strune – ili je rekao: ogrlica – a da je ne potrgaš!”
(Buhari i Muslim)
• Rukje koje sadrže širk i bajanja. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neke rukje,
hamajlije i bajalice su širk.” (Ebu Davud i Ibn Madža) Bajalice
su vrste gatki koje, kako sujevjerni vjeruju, ženu čine poželjnijom
mužu.
• Klanje kurbana na mjestima na kojima su se obožavala druga
božanstva. U hadisu koji od Sabita b. Dahhaka, radijallahu anhu,
bilježi Ebu Davud i Ibn Madža od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma,
navodi se da se neki čovjek se zavjetovao da će zaklati devu u Buvani,
pa je o tome upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i
on mu je rekao: “Da li je u njoj bio neki od džahilijjetskih idola koji se
obožavao?” “Ne”, odgovorili su. “Da li se u njoj održavala neka od
njihovih svetkovina?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
“Nije”, odgovorili su. Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: “Ispuni svoj zavjet.”
• Gatanje i pesimizam. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Gatanje je širk. Gatanje
je širk.” (Ebu Davud i Ibn Madža). U principu, svako pozivanje na
uzroke koji nisu potvrđeni čulima ni vjerskim tekstovima prestavlja
širk ili približavanje širku.
4. Vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva
Vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva podrazumijeva
čvrsto ubjeđenje da Uzvišenom Allahu pripadaju prelijepa imena i savršena
svojstva. To vjerovanje podrazumijeva potvrđivanje svih lijepih imena i svojstava
savršenstva koja je Allah potvrdio za Sebe u Kur’anu ili koja je potvrdio
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu, bez bilo kakve usporedbe
sa svojstvima stvorenjima i bez pokušaja dokučivanja kakvoće tih svojstava.
Također, vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva podrazumijeva
i negiranje svih negativnih svojstava ili sličnosti sa stvorenjima,
koja je i Uzvišeni Allah negirao za Sebe u Kur’anu ili koja je negirao Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu, bez iskrivljenih tumačenja.
37
Uzvišeni Allah kaže: “Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite
se onih koji iskreću Njegova imena. Kako budu radili, onako će biti kaž njeni!
(El-A’raf, 180) “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)
Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva saznaju se i spoznaju jedino
na osnovu objave. Razum ne može samostalno rezonovati u vezi s tim.
Kada je o Allahovim imenima riječ, to znači da Uzvišenog Allaha smijemo
zvati samo onim imenima koja su potvrđena putem objave, bilo u Kur’anu
ili u vjerodostojnom sunnetu. Nikome nije dozvoljeno da u tom pogledu
prelazi granicu koju su postavili Kur’an i sunnet.
Svako svojstvo o kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ništa nije
rekao, i mi smo dužni da se suzdržimo i da ne zalazimo u tumačenje ni
u potvrdnom ni u odričnom smislu. U slučaju da neko počne govoriti o
nekom takvom svojstvu, tada ćemo ispitati na šta aludira time. Ako svojim
govorom o tom svojstvu ne izlazi iz okvira ispravnog značenja tog svojstva,
tada se ne odbija ono što je rekao, ali se ne prihvata izraz kao izraz. Ako
se, međutim, radi o neispravnom značenju, tad ćemo odbiti i značenje i
izraz. Uzvišeni Allah kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid,
i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36)
Allahova imena predstavljaju vrhunac ljepote i to su Allahova lična imena
koja ukazuju na Njegova savršena svojstva. Allahova svojstva su savršena
i potpuna, bez bilo kakvog nedostatka u bilo kojem smislu. Uzvišeni Allah
kaže: “Njemu pripada najljepši opis i na nebesima i na Zemlji; On je silan i
mudar.” (Er-Rum, 27)
Sva Allahova imena i svojstva su istina i dužnost ih je prihvatiti kako su
prenesena bez metaforičkog tumačenja. Zabranjeno je negirati Allahova
svojstva, porediti ih sa osobinama stvorenja, izmišljati imena koja nisu
prenesena objavom ili kipovima davati Allahova imena, kao što je ime Lat
koje potječe od Allahovog imena Ilah što znači Bog, Uzza od Allahovog
imena Aziz, što znači Snažni, i Menatun od Allahovog imena Mennan, što
znači Darovatelj.
Vjernik u svojim dovama treba dozivati Allaha Njegovim imenima i svojstvima.
Preporučljivo je Allahova imena naučiti napamet, razumjeti njihova
značenja, razmišljati o utjecaju tih svojstava na svijet i postupati u skladu
sa njihovim značenjem. To je najčasnije znanje.
VJEROVANJE U ALLAHA
38
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Allahova svojstva prema povezanosti sa Allahovim Bićem dijele se na:
Sifātun zātijja – svojstva Allahovog Bića
To su svojstva koja su nedjeljiva od Allahovog Bića, kao što su: život, sluh,
vid, znanje, moć, volja, mudrost, snaga i tako dalje.
Sifātul-fi‘lijja – djelatna svojstva
To su svojstva koja su povezana sa Allahovom voljom i mudrosti. On ih radi
kad želi, onako kako želi i skladu sa Svojom mudrosti. Primjer za to su:
uzdizanje, spuštanje, ljubav, mržnja, radovanje, čuđenje, smijanje, dolazak
i druga svojstva potvrđena u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu.
Za neka svojstva kažemo da su istovremeno i svojstva Allahovog Bića i
djelatna svojstva, kao što je, naprimjer, svojstvo govora. Svojstvo govora
povezano je sa Bićem u osnovi, ali je i djelatno svojstvo u smislu pojedinih
izrečenih riječi. Neki kažu da je govor svojstvo koje postoji oduvijek, da su
pojedinačno izrečene riječi nastale.
Neka Allahova svojstva nazivaju se sifātun haberijja – izjavna svojstva,
koja su ovako nazvana jer ih nije moguće potvrditi ni razumom, ni logičkim
zaključivanjem, niti na bilo koji drugi način osim jasnim i vjerodostojnim
šerijatskim tekstom u kojem se izjavljuje, tj. potvrđuje da Uzvišenom Allahu
pripada to svojstvo. Primjer za to jesu svojstva: lice, dvije ruke, dva oka,
stopalo i druga slična svojstva koja se navode u vjerodostojnim vjerskim
tekstovima.
Neka Allahova svojstva potvrđena Kur’anom, sunnetom i konsenzusom
• Svojstvo uzvišenosti
Ovo svojstvo dijeli se na tri dijela:
1. Uzvišenost svojstava. To znači da od svakog savršenog svojstva
Uzvišenom Allahu pripada najsavršeniji i najpotpuniji opis. Uzvišeni Allah
kaže: “Allahu pripada najuzvišeniji opis.” (En-Nahl, 60)
2. Uzvišenost nadmoći. To znači da je Uzvišeni Allah vlasnik snage, ponosa,
pobjede i nedodirljivosti u odnosu na sva stvorenja. Uzvišeni Allah
kaže: “I jedini On vlada robovima Svojim; On je mudar i sveznajući.” (El-
En’am, 18)
39
3. Uzvišenost bića. To znači da je Uzvišeni Allah Svojim bićem iznad nebesa,
uzdignut na Aršu, odvojen od stvorenja, nijedno stvorenje nema dodira
s Njegovim Bićem, niti On ima dodira sa Svojim stvorenjima, neka je
slavljen i uzvišen. Uzvišeni Allah kaže: “Jeste li vi sigurni od Onoga koji
je iznad nebesa?” (El Mulk, 16) U hadisu koji Muslim bilježi od Muavije
b. Hakema es-Sulemija, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, upitao jednu robinju: “Gdje je Allah?”, a ona
je odgovorila: “Na nebu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim je
upitao: “Ko sam ja?”, a ona je odgovorila: “Allahov poslanik.” Na to je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njenom vlasniku rekao: “Oslobodi
je! Ona je vjernica.” Brojni su dokazi iz Kur’ana, sunneta, konsenzusa,
razuma i zdrave ljudske prirode koji potvrđuju ovu vrstu uzvišenosti.
Dokaza ima mnogo više nego što ih možemo navesti.
Uzvišenost je svojstvo Allahovog Bića, sifātun zātijja.
• Svojstvo uzdizanja
Uzvišeni Allah na šest mjesta u Kur’anu kaže: “Potom se iznad Arša uzdigao”
(El-A’raf, 54). Na sedmom mjestu u Kur’anu, Uzvišeni Allah kaže:
“Milostivi se iznad Arša uzdigao” (Ta-ha, 5). Pod uzdizanjem se podrazumijeva
vjerovanje da se Uzvišeni Allah uzdigao iznad Arša nakon stvaranja
nebesa i Zemlje onako kako to dolikuje Njemu i Njegovoj veličini. Allahovo
uzdizanje iznad Arša nema nikakve sličnosti sa uzdizanjem stvorenja.
Uzdizanje je djelatno svojstvo – sifātul-fi‘lijja.
• Svojstvo govora
Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi
Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i
kad bismo se pomogli još jednim sličnim” (El-Kehf, 109); “A Allah je sigurno
s Musaom razgovarao” (En-Nisa, 164); “I kad nam Musa dođe u određeno
vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori” (El-A’raf, 143)
Vjerovanje u svojstvo Allahovog govora podrazumijeva vjerovanje da Allah
govori pravim govorom sastavljenim od glasova i slova, govorom koji nije
sličan govoru stvorenja, da govori kad hoće, kako hoće, šta hoće, istinit i
pravedan govor, koji je neprolazan, i govorio je oduvijek i govorit će zauvijek.
Govor je svojstvo Allahovog bića u osnovi, ali je djelatno svojstvo u
smislu nastalog pojedinačnog govora.
VJEROVANJE U ALLAHA
40
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Sva Allahova svojstva su istina i dužnost ih je potvrditi onako kako su
izrečena i prihvatiti ih po vanjštini bez metaforičkog tumačenja, negiranja,
poređenja i tumačenja kakvoće, i to je univerzalno pravilo za sva Allahova
svojstva. Ono što kažemo za jedno svojstvo odnosi se i na druga svojstva
u potpunosti. Oni koji prave razliku između Allahovih svojstava nemaju nikakvog
dokaza za to.
U pogledu Allahovih imena i svojstava zalutale su neke skupine sljedbenika
kible. To su:
Mumessile – poistovjećuju Allahova svojstva sa stvorenjima
To je skupina koja je pretjerala u potvrdi svojstava, tako da su svojstva
Stvoritelja uporedili sa svojstvima stvorenja. Polazište njihove teorije jeste
da to podrzumijevaju vjerski tekstovi jer se Uzvišeni Allah obratio ljudima
na način na koji razumiju stvorenja.
Odgovor na njihovu zabludu jest sljedeći:
1. Uzvišeni Allah negirao je u Kur’anu, u jasnim i nedvosmislenim ajetima,
da je neko Njemu sličan, ravan ili dorastao. Uzvišeni Allah kaže: “Ništa
nije kao On” (Eš-Šura, 11); “I ne smatrajte nikog Allahu ravnim, a vi
znate da nije tako” (El-Bekara, 22); “Njemu niko nije ravan” (El-Ihlas, 4).
A nemoguće je da postoji oprečnost u Allahovom govoru.
2. Zdrav razum odbija povjerovati u to da savršeni Bog, Stvoritelj svega,
bude poput manjkavog ograničenog roba. Kako god Allahovo Biće
nije slično stvorenjima, tako i Njegova svojstva nisu slične svojstvima
stvorenja.
3. Uzvišeni Allah obratio se ljudima tako da Ga razumiju u smislu baznog
značenja riječi, međutim, to ne znači podudarnost u cjelokupnom apsolutnom
značenju koja podrazumijeva jednakost u suštini i kakvoći. Evidentno
je da među stvorenjima postoji razlika u onome što je zajedničko
za sva stvorenja, kao naprimjer sluh, vid, moć, ruka, lice, prema izrazu
su zajednički za sva stvorenja, ali u suštini i svojstvima se razlikuju.
Shodno tome, kako u svojstvima postoji razlika među stvorenjima, onda
je preče da ta razlika postoji između stvorenja i Stvoritelja.
41
Muattile – oni negiraju Allahova svojstva
Ova skupina smatra je da potvrda Allahovih svojstava vodi ka
poistovjećivanju Allaha sa Njegovim stvorenjima, pa su Allahova svojstva u
potpunosti negirali. Oni potvrđuju Allahovo postojanje uopćeno, ali negiraju
da Allah ima ikakva svojstva. Keramiti i batinije otišli su u krajnost u pogledu
Allahovih svojstava, pa tako u potpunosti negiraju spoljašnje značenje svojstava,
džehmijje negiraju i imena i svojstva, mutezilije su potvrdili Allahova
imena, ali ne i svojstva.
Ovim skupinama može se dati više odgovora:
Prvo: Uzvišeni Allah spomenuo je Svoja savršena svojstva u jasnim i nedvosmislenim
ajetima, uz napomenu da Njemu niko nije sličan. Uzvišeni
Allah kaže: “Ništa nije kao On, a On sve vidi i sve čuje” (Eš-Šura, 11). U
Allahovom govoru nema oprečnosti.
Drugo: U pojavnom svijetu nije moguće potvrđivati postojanje, bez ikakvog
svojstva i opisa tog postojanja. Tako da njihova teorija vodi negiranju postojanja
Stvoritelja.
Treće: Kada se isti izrazi koriste da se opišu dvije osobe, to ne znači da je
karakteristika prve osobe identična karakteristici druge osobe, nego svako
zadržava svoju karakteristiku, a zajednički je samo izraz koji je upotrijebljen.
Mue’vvle – iskrivljuju značenja svojstava
Ova skupina vjeruje da Allahova svojstva koja su spomenuta u vjerskim
tekstovima, posebno djelatna i izjavna svojstva (sifātul-fi‘lijja i sifātun haberijja),
ne mogu tumačiti i razumijevati shodno spoljašnjem značenju i
zato pribjegavaju alegoričnom tumačenju – te’vilu, koji zapravo predstavlja
iskrivljivanje vjerskih tekstova i značenja.
Ovo se skupini može se dati sljedeći odgovori:
Prvo: Uzvišeni Allah najbolje poznaje Sebe, najiskrenije i najljepše govori.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje poznaje svoga Gospodara,
najiskreniji je u govoru, najjasnije govori i ima najiskreniji odnos
prema ummetu. Pa kako je moguće dodati nešto na Allahov govor i govor
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihov govor izlagati zabludama i
nejasnoćama?
VJEROVANJE U ALLAHA
42
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Drugo: Princip tumačenja vjerskih tekstova zasniva se na prihvatanju osnovnog,
bližeg značenja. Nije ispravno tumačiti govor daljim značenjem,
bez vjerodostojnog dokaza koji nalaže promjenu značenja.
Treće: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je objavu ljudima
i objasnio im poruku njihovog Gospodara. Nije moguće da je zanemario
tako važno pitanje i da je propustio objasniti da se neki vjerski tekstovi
trebaju tumačiti alegorično.
Mufevvidi – tvrde da se značenje svojstava ne zna
Oni vjeruju da niko osim Allaha ne može znati značenje vjerskih tekstova
o svojstvima o kojima nas Allah i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
obavještavaju o Allahu. Svoj pravac nazivaju tefvid, što znači prepuštanje
Allahu značenja tih tekstova.
Odgovor njima je sljedeći:
Prvo: Nemoguće je da znanje o Allahu bude nedostižno, a to je najčasnije
znanje. Nije prihvatljivo da ni razum ni tradicija ne ukazuje na njega.
Drugo: Uzvišeni Allah objavio je Kur’an na jasnom arapskom jeziku i naredio
je ljudima da ga uče i razumijevaju bez ikakvog izuzetka. To govori
da je moguće dokučiti značenja Allahovih svojstava, međutim, znanje o
kakvoći i suštini tih svojstava prepuštamo Allahu.
Treće: Ovaj pravac kao da indirektno tvrdi za prve generacije ovog ummeta
da su bili neznalice, kao da su bili neuki i od Knjige poznavali samo slova
i da im ajeti u kojima se govori o Allahovim svojstvima nisu bili razumljivi.
43
VJEROVANJE U MELEKE
Vjerovanje u meleke predstavlja čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni Allah
stvorio stvorenja samo da Mu robuju, počastio ih Svojom blizinom, nastanio
ih na nebu i podario im snagu da mogu izvršavati Njegove naredbe.
Ispravno vjerovanje u meleke podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje da su meleki Allahovi časni robovi, Njemu bliski i
pokorni, puni strahopoštovanja prema Allahu
Uzvišeni Allah kaže: “Oni govore: ‘Svemilosni je uzeo dijete!’ Uzvišen
neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On
ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta će
raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a
oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.” (El-Enbija, 22–24) “Boje se
Gospodara svoga, koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi.” (En-
Nahl, 50) “Oni se onome što im Allah zapovjedi ne opiru, i koji ono što im
se naredi izvršavaju.” (Et-Tahrim, 6) “...časnih, čestitih.” (Abese, 14) “A
na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: ‘Jesu li ovi vas obožavali?’,
oni će odgovoriti: ‘Uzvišen neka si, Ti si Gospodar naš, ne oni! Oni su
džine obožavali i većina njih je vjerovala u njih.’” (Sebe, 40–41) “Slavljen
neka si Ti!”, rekoše oni, “Mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio!
Samo si Ti znalac, Mudri.” (El-Bekara, 32)
2. Vjerovanje da meleki imaju lijepa imena
Vjerovanje u meleke podrazumijeva vjerovati u meleke koji su po imenu
spomenuti u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu, a u one koji nisu spomenuti
po imenu vjerujemo u općem smislu. Meleki koji se spominju po imenu jesu
sljedeći: Džibril, Mikail, Israfil, Melekul-mevt, Malik, Ridvan, Munker, Nekir..
3. Vjerovanje da su meleki stvoreni od svjetlosti, da imaju krila i
da su veliki i raznih oblika
Uzvišeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji
meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara
dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: “Meleki su stvoreni od svjetlosti.” (Muslim) U oba Sahiha zabilježeno
44
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Džibrila, alejhis-selam,
u njegovom pravom obliku, imao je šest stotina krila, a jedno krilo prekrilo
je cijeli horizont. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dobio sam
dozvolu da govorim o jednom Allahovom meleku, nositelju Arša. Između
njegove ušne resice i ramena je udaljenost koliko putnik može preći za
sedamsto godina.” Hadis je zabilježio imam Ebu Davud od Džabira, radijallahu
anhu.
Oni su stvarna stvorenja, a ne nekakve sile, kao što tvrde neki koji
prekoračuju granice tumačenja vjerskih tekstova.
Broj meleka je jako veliki i njihov tačan broj zna samo Uzvišeni Allah. U
hadisu o Miradžu, koji je prenio Enes, radijallahu anhu, zabilježnom u oba
Sahiha, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokazana
mi je Kaba za meleke, Bejtul-ma’mur, u kojoj svaki dan klanja sedamdeset
hiljada meleka i kada završe, nikad se više ne vrate.”
4. Vjerovanje da su poredani u safove i slave Uzvišenog Allaha
Uzvišeni Allah nadahnuo je meleke da ga slave i izvršavaju Njegove naredbe
i podario im je snagu da to izvršavaju. Uzvišeni Allah kaže: “Svakome
od nas mjesto je određeno, mi smo u redove poredani, i samo Njega slavimo
i veličamo!” (Es-Saffat, 164–166) “A ako se oni uzohole – pa, oni koji
su kod Gospodara tvoga, slave i veličaju Ga i noću i danju i ne dosađuju
se.” (Fussilet, 38) “Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20)
Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, kazuje: “Jednom prilikom dok je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, bio među ashabima, rekao im je: ‘Da
li vi čujete što i ja čujem?’ Oni su odgovorili: ‘Mi ništa nismo čuli.’ Tada je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja čujem škripu nebesa. A ne
treba ga koriti zbog toga, jer na nebu nema ni pedlja a da melek nije na
sedždi ili kijamu.” (Hadis bilježi imam Taberani. Albani je rekao: “Vjerodostojan
prema uvjetima imama Muslima.”)
5. Vjerovanje da meleke nije moguće vidjeti
Meleki su dio nevidljivog svijeta. Nisu dostupni ljudskim čulima na ovome
svijetu osim koga Allah izuzme pa mu omogući da ih vidi, kao što je naš Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, vidio Džibrila, alejhis-selam, u njegovom
prirodnom obliku. Ljudi će ih moći vidjeti na ahiretu. Uzvišeni Allah kaže:
45
“Onoga dana kada ugledaju meleke, grješnici se neće radovati i uzviknut
će: ‘Sačuvaj nas, Bož e!’” (El-Furkan, 22); “I meleki će im ulaziti na svaka
vrata.” (Er-Ra’d, 23)
Uzvišeni Allah dao je melekima sposobnost pretvaranja u ljudski oblik.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo k njoj meleka D žibrila poslali i On joj se prikazao
u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17) “I Ibrahimu smo
izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest. ‘Mir!’, rekoše. ‘Mir!’,
odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele. A kad vidje da ga se ruke njihove
ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se
ne boj!’, rekoše oni, ‘Mi smo Lutovu narodu poslani.’” (Hud, 69–70) “I kada
izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i to mu teško
pade, pa reče: ‘Ovo je mučan dan!’ I narod njegov pohrli njemu – a prije su
radili sramna djela. ‘O narode moj’, reče on, ‘eto mojih kćeri, one su vam
čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim ne sramotite me! Zar među
vama nema razumna čovjeka?’” (Hud, 77, 78) Meleki su Ibrahimu došli u
liku muškaraca. U poznatom hadisu o Džibrilu kaže da je Džibril došao u
izrazito bijeloj odjeći i da imao izrazito crnu kosu. Povremeno je dolazio u
liku ashaba Dihje el-Kelbija, radijallahu anhu.
6. Vjerovanje da imaju razna zaduženja
Uz osnovno trajno zaduženje, a to je ibadet Gospodaru svjetova, meleki
imaju i druge obaveze, kao što su:
Dostavljanje objave
Za donošenje objave zadužen je Džibril, alejhis-selam. Uzvišeni Allah
kaže: “I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi
Džibril, na srce tvoje, da opominješ, na jasnom arapskom jeziku.” (EšŠuara,
192–194)
Spuštanje kiše i rađanje plodova iz zemlje
Mikail, alejhis-selam, zadužen je za spuštanje kiše i rađanje plodova iz zemlje.
Imam Ahmed od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, bilježi da su jevreji
rekli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Da si rekao: ‘Mikail koji donosi
milost, rađanje zemlje i kišu’, bilo bi tako.’” Imam Taberani u Mu’džemulkebiru
bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, upitao Džibrila, alejhis-selam: “Za šta je zadužen Mikail?”
Džibril, alejhis-selam, rekao je: “Za kišu i rađanje zemlje.”
VJEROVANJE U MELEKE
46
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Puhanje u rog
Israfil, alejhis-selam, zadužen je za puhanje u rog. On će u rog puhnuti
dvaput: kada prvi put puhne, svi će umrijeti, a kada drugi put puhne, svi će
biti proživljeni. Uzvišeni Allah kaže: “I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni
na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao;
poslije će se u rog drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.” (Ez-
Zumer, 68)
Meleki Džibril, Mikail i Israfil najodabraniji su i njihova zaduženja povezana
su sa životom. Džibril, alejhis-selam, zadužen je za život srca, Mikail, alejhis-
selam, zadužen je za život biljaka, a Israfil, alejhis-selam, zadužen je
za život tijela. Najodabraniji melek je Džibril, alejhis-selam, i on je nazvan
Sveti duh.
Čuvanje Ademovih potomaka
Uzvišeni Allah kaže: “Uz svakog od vas su meleki, koji se smjenjuju ispred
njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće
izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan
narod kazniti, niko to ne može spriječiti, osim Njega nema mu zaštitnika.”
(Er-Ra’d, 11)
Čuvanje djela Ademovih potomaka
Uzvišeni Allah kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a
drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan
onaj koji bdije.” (Kaf, 17–18)
Podrška i pomaganje Ademovim potomcima
Uzvišeni Allah kaže: “Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s
vama, pa učvrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih
vi po šijama udarite, i udarite ih po svim udovima.” (El-Enfal, 12)
Uzimanje duša
To je zaduženje Meleka smrti. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Melek smrti, koji
je za vas zadužen, duše će vam uzeti, a poslije ćete Gospodaru svome
vraćeni biti.” (Es-Sadžda, 11) “A kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici
Naši mu dušu uzmu, a oni nikad propust ne prave.” (El-En’am, 61)
47
Ispitivanje umrlih u kaburu o Gospodaru, vjeri i poslaniku
Meleki ispitivači su Munker i Nekir. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada umrli bude ukopan u
kabur i ljudi počnu odlaziti od njega, on čuje njihove korake dok odlaze.
Tada mu dođu dva meleka, posjednu ga i upitaju: ‘Šta si govorio za ovoga
čovjeka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem?’ Vjernik će reći:
‘Svjedočim da je Allahov rob i poslanik.’ Tad će mu biti rečeno: ‘Pogledaj
u svoje mjesto u Džehennemu! Allah ti je zamijenio to mjesto mjestom u
Džennetu.’ Vidjet će ih oba. Licemjeru i nevjerniku bit će rečeno: ‘Šta si
govorio za ovoga čovjeka?’ Oni će reći: ‘Ne znam. Govorio sam što su
govorili ljudi.’ Bit će mu rečeno: ‘Niti si znao niti si slijedio.’ Bit će udaren
željeznim čekićem jedanput i vrisnut će tako jako da će ga čuti sve u blizini,
osim džina i ljudi.” (Buhari i Muslim)
U verziji koju od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, bilježi imam Tirmizi, kaže se:
“Kada čovjek bude ukopan, dođu mu dva crno-plava meleka. Jedan se zove
Munker, a drugi Nekir, i upitaju ga: ‘Šta si govorio za ovog čovjeka?’...”
(Šejh Albani u djelu Silsiletu-s-sahiha rekao je: “Lanac prenosilaca je dobar.
Prenosioci su svi pouzdani i zastupljeni u Muslimovom Sahihu. U vezi
Ibn Ishaka el-Amirija el-Kurešija, štićenika, prenesena je određena kritika
koja ne utječe na njegovu reputacija kao pouzdanog prenosica hadisa.)
Održavanje djece u majčinom stomaku
Melek udahne dušu u dijete, zapiše mu opskrbu, čas smrti, djela i da li će
u Džennet ili Džehennem.
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Pričao nam je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, a on je bio istinoljubivi, samo je istinu
govorio: ‘Zaista zametak svakog čovjeka bude kao kapljica četrdeset dana
u utrobi njegove majke, zatim isto toliko dana bude zakvačak, pa isto toliko
dana bude komad mesa, a onda Allah pošalje meleka kojem naredi da mu
udahne dušu i da zapiše četiri odredbe: djelo, opskrbu, rok života i da li će
biti nesretan ili sretan.’’
Čuvari Džehennema
Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo čuvarima Vatre meleke postavili...” (El- Muddessir,
31) “Oni će dozivati: ‘O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’,
a on će reći: ‘Vi ćete tu vječno ostati!’ (Ez-Zuhruf, 77) “O vi koji vje-
VJEROVANJE U MELEKE
48
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
rujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje
biti, i o kojoj će se meleki strogi i sna žni brinuti, koji se onome što im Allah
zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6)
Traženje oprosta za vjernike, učenje dove za njih, donošenje radosnih
vijesti i ukazivanje počasti u Džennetu
Uzvišeni Allah kaže: Oni koji nose Arš i oni koji su oko njega, slave i hvale
Gospodara svoga i vjeruju u Njega, i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima:
‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti
onima koji se pokaju i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!’ Gospodaru
naš, uvedi ih u vrtove Adna koje si im obećao, i one koji su bili dobri
od predaka njihovih, i žena njihovih, i potomstva njihovog. Ti si, uistinu, silan
i mudar. I sačuvaj ih zla, jer, koga Ti toga dana poštediš zla – Ti si mu se
smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!” (El-Mu’min, 7–9) “Doista onima
koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni, silaze meleki:
‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.’”
(Fussilet, 30) ‘Meleki će im ulaziti na vrata svaka. Selam neka je vama,
zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište.” (Er-Ra’d, 23–24)
49
VJEROVANJE U OBJAVE, KNJIGE
Vjerovanje u objave podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni Allah
Svojim vjerovjesnicima objavio knjige s istinom kao uputu ljudima i vid
Svoje neizmjerne milosti. U tim knjigama nalaze pouke za njih, dokaz protiv
njih i pojašnjenje za sve.
Vjerovanje u objave podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje da su knjige objavljene od Uzvišenog Allaha
Uzvišeni Allah kaže: “On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne
potvrđuje, a Tevrat i Ind il objavio je ranije.” (Alu Imran, 3) To su Allahove
knjige i Njegove riječi, a ne riječi bliskog meleka ili odabranog poslanika. I
zato su nepogrješive i svete.
2. Vjerovanje u sve objavljene knjige čiji su nam nazivi poznati
i općenito u sve ostale knjige čije nazive ne znamo
Najveće Božije knjige jesu:
• Tevrat, koji je Uzvišeni Allah objavio Musau, alejhis-selam.
Uzvišeni Allah kaže: “‘O Musa’, reče On, ‘Ja sam tebe odlikovao nad ostalim
svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i
zahvalan budi!’ I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje
za svašta. Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga
što je u njima ljepše! A pokazat ću vam i zemlju grješnika neposlušnih.”
(El-A’raf, 144– 145) “Mi smo objavili Tevrat, u kojem je uputa i svjetlo. Po
njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i pobožni
ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad
njom bdjeli.” (El-Maida, 44)
• Indžil, koji je objavljen Isau, alejhis-selam
Uzvišeni Allah kaže: “Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše poslanike
slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indž il
dali...” (El-Hadid, 27) “A njemu smo dali Indž il, u kojeme je bilo uputstvo
i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo
uputstvo i pouka onima koji su se grijeha klonili.” (El-Maida, 46)
50
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
• Kur’an, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Kur’an je apsolutno najodabranija objava. Uzvišeni Allah kaže: “A tebi objavljujemo
Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad
njima bdi.” (El-Maida, 48) “Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje
Kur’an da bi svjetovima bio opomena.” (El-Furkan, 1)
• Jedna od Allahovih knjiga jeste i Zebur, koji objavljen Davudu, alejhis-
selam. Uzvišeni Allah kaže: “A Davudu smo Zebur dali.” (El-
Isra, 55)
• Ibrahimovi, alejhis-selam, suhufi – listovi. Uzvišeni Allah kaže: “Ovo,
doista, ima u listovima prvim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.”
(El-A’la, 16–17)
3. Vjerovanje u ono što nije izmijenjeno u prijašnjim objavama
Uzvišeni Allah obavijestio nas je da je u objavama Benu Israila došlo do
promjena u tekstu i značenju. Uzvišeni Allah kaže: “Oni su riječi s mjesta na
kojima su bile uklanjali” (El-Maida, 13); “Oni smisao riječima s namjerom
iskrivljuju” (El-Maida, 41); “Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući knjigu
da biste vi pomislili da je to iz knjige, a to nije iz knjige, i govore: ‘To je od
Allaha!’ – a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laž i.” (Alu Imran, 78)
Uzvišeni Allah obavezao se da će sačuvati neizmijenjenim časni Kur’an:
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr,
9) “Oni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen, a on je, zaista, knjiga
zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je objava od Mudroga
i hvale dostojnoga.” (Fussilet, 41–42)
S tim u skladu sva kazivanja i vijesti u knjigama sljedbenika ranijih objava
poznata pod nazivom israilijati možemo podijeliti u tri kategorije:
1. Kazivanja i vijesti koje se podudaraju sa Kur’anom
Vjerujemo u ispravnost takvih kazivanja i vijesti jer naša Knjiga potvrđuje
njihovu ispravnost. Primjer za ovu kategoriju jesu: potop iz vremena Nuha,
kazivanje o Ibrahimu, Jusufu, Musau, faraonov potop, Isaova čuda i drugo.
Dakle, potvrđujemo ove događaje, ali bez zalaženja u detalje.
51
2. Kazivanja i vijesti koje se kose sa Kur’anom
Vjerujemo da su takva kazivanja i vijesti neistinite i da su dio onoga što su
oni izmijenili i namjerno iskrivili. Primjer za neistinita kazivanja jeste: tvrdnja
da je Lut pio alkohol i počinio blud sa svoje dvije kćeri, Bože sačuvaj da je
tako bilo!; tvrdnja da je Isa, alejhis-selam, Bog, Božiji sin ili jedan od trojice,
neka je Uzvišen Allah i visoko iznad onoga što oni govore!
3. Kazivanja i vijesti koje nisu ni potvrđene ni negirane u Kur’anu.
U takve vijesti niti vjerujemo niti ih negiramo. Ebu Nemla, radijallahu anhu,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vam svoje
vijesti prenose sljedbenici ranijih objava, nemojte im ni vjerovati ni negirati,
već recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha, u Njegove knjige i poslanike. Pa ako
bude istina što su rekli, niste je porekli, a ako bude laž, niste u nju povjerovali.”
(Ahmed i Ebu Davud)
Dozvoljeno je da te vijesti i kazivanja prenosimo i kazujemo, zbog hadisa
koji od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, bilježi imam Buhari: “Prenosite
od Benu Israila, nema smetnje.” . Uglavnom su to bespotrebni i beskorisni
detalji kazivanja.
4. Četvrto: Suđenje u skladu sa Kur’anom
Uzvišeni Allah objavio je veličanstveni Kur’an da bdije nad drugim knjigama,
to jest, da bude sudija, povjerenik i svjedok svim ranijim objavama.
Kur’an sadrži sve korisno iz ranijih objava, zadržao je neke propise, derogirao
druge i dodao neke nove. Poslije Kur’ana nije dozvoljeno slijediti bilo
koji drugi šerijat.
Nakon govora o Tevratu i Indžilu, Uzvišeni Allah kaže: “A tebi objavljujemo
Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti
im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim,
i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac
propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali,
On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će
više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu
ste se razilazili obavijestiti. I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne
povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega
što ti Allah objavljuje. A ako se okrenu, ti onda znaj da ih Allah želi zbog
nekih grijeha njihovih kazniti. A mnogi ljudi su, zaista, neposlušnici. Zar oni
VJEROVANJE U OBJAVE, KNJIGE
52
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija
narodu koji čvrsto vjeruje?” (El-Maida, 48–50) “Mi tebi objavljujemo Knjigu
sa istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah pokazuje i ne budi branilac
izdajicama!” (En-Nisa, 105)
5. Vjerovanje u cijelu Knjigu, a ne djelimično
Uzvišeni Allah kaže: “Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?!
One od vas koji tako čine na svijetu samo poniženje može stići, a na Sudnjem
danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah doista ne propušta motriti
što vi radite.” (El-Bakara, 85) “Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete
u sve Knjige.” (Alu Imran, 119)
6. Zabranjeno je zatajivati Knjigu, izmjenjivati je, razilaziti se o
njoj i krivo njome dokazivati
“A kada Allah uze obavezu od onih kojima je data Knjiga da će to sigurno
ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili,
prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju!” (Alu
Imran, 187) “Doista oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to prodaju
za bagatelnu cijenu – ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju; na Sudnjem danu
Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti; njima pripada kazna bolna. To su
oni koji umjesto Pravog puta uzimaju zabludu, a umjesto oprosta kaznu; a
koliko su samo oni strpljivi na Vatru! To je tako, jer Allah je objavio Knjigu
s istinom, a oni koji se o Knjizi razilaze doista su u neslozi velikoj!” (El-
Bekara, 174–176) “A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim
govore: ‘Ovo je od Allaha’, da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima
zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju.”
(El-Bakara, 79)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, čuo ljude kako raspravljaju pa je rekao: “To je uništilo narode
prije vas, pobijali su jedan dio Allahove knjige drugim dijelom. Allahova knjiga
je objavljena da jedan dio knjige potvrdi drugi dio. Zato nemojte negirati
jedan dio knjige drugim dijelom. Ono što znate od knjige recite, a što ne
znate, prepustite onima koji znaju.” (Ahmed)
53
VJEROVANJE U POSLANIKE
Vjerovanje u poslanike podrazumijeva čvrsto uvjerenje da je Uzvišeni Allah
odabrao neke muškarce između ljudi, darovao im objavu, poslao ih da
obraduju i upozore, obavezao ih da Njegovim robovima dostave objavu
u kojoj će ih pozvati da samo Njega obožavaju i da se lažnih božanstava
klone. Uzvišeni Allah slao je poslanike kao vid Svoje milosti, ali i kako ljudi
ne bi imali opravdanja za svoje nevjerovanje.
Uzvišeni Allah kaže: “Allah odabire poslanike među melekima i ljudima – Allah
sve čuje i sve vidi.” (El-Hadždž, 78) “Mi smo i prije tebe samo ljude kao
poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate.”
(En-Nahl, 43) “ Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene
donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom
imali. A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa, 163) “Mi smo svakom narodu
poslanika poslali: ‘Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!’” (En-Nahl, 36)
Vjerovanje u poslanike podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje da ih je Uzvišeni Alah počastio poslanstvom
isključivo svojom voljom i mudrosti
Uzvišeni Allah kaže: “A kada njima dokaz dolazi, oni govore: ‘Mi nećemo
vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima
dato. A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.’”
(El-En’am, 124) “I rekoše: ‘Zašto nije objavljen ovaj Kur’an iz ova dva grada
čovjeku nekom velikom?!’ Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?
Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad
drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili. A milost
Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Ez-Zuhruf, 31–32)
Vjerovjesništvo i poslanica ne mogu se postići duhovnim vježbama i
samoobračunom, kao što tvrde neke zabludjele sufije, niti se mogu postići
skupljanjem svetih snaga, imaginarnih, utjecajnih snaga, kao što tvrde filozofi.
Sve to nije tačno jer je to isključivo Allahov izbor i Njegova dobrota
prema onima za koje je znao da su podobni od Njegovih plemenitih robova.
54
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
2. Vjerovanje u sve poslanike, poimenično u one čija imena
znamo, a uopćeno u one čija imena ne znamo
Imena nekih poslanika spomenuta su nam u ajetu nakon Ibrahima, alejhisselam:
“I Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha
smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba,
i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela
čine; i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri – i Ismaila,
i El-Jesea i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svjetovima ostalim
dali.” (El-En’am, 84–86) “I prije tebe poslanike smo slali, o nekima od njih
kazivali smo ti, a o nekima ti nismo kazivali.” (El-Mu’min, 78)
Dužnost je vjerovati u sve poslanike, bez izuzetka, jer je njihov poziv jedinstven.
Uzvišeni Allah kaže: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio
Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau
i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” (Eš-Šura, 13)
Poreći ili uznevjerovati u samo jednog od poslanika, isto je kao poreći ili
uznevjerovati u sve njih. Uzvišeni Allah kaže: “I Nuhov narod nije vjerovao
u poslanike.” (Eš-Šuara, 105) Nuh, alejhis-selam, bio je prvi poslanik.
Nije dozvoljeno praviti razliku među poslanicima tako što će se vjerovati u
neke, a negirati poslanstvo drugim poslanicima. Takvo ubjeđenje je nevjerstvo.
Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju
i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku
te govore: ‘U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo’, i žele između to
dvoje iznaći put neki, oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima
pripremili sramnu patnju. A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i
ni jednoga od njih ne izdvajaju – On će, sigurno, nagraditi. A Allah prašta i
milostiv je.” (En-Nisa, 150–152)
3. Vjerovanje i prihvatanje svega o čemu su nas obavijestili
Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara
vašeg; zato vjerujte, bolje vam je! A ako ne budete vjerovali, pa Allahovo
je ono što je na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.” (En-
Nisa, 170) “A onaj koji donosi Istinu i oni koji u nju vjeruju, oni se čuvaju i
boje.” (Ez-Zumer, 33) “Tako Mi zvijezde kad zapada, vaš drug nije s Pravog
puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome. To je samo Objava
koja mu se obznanjuje. Uči ga jedan ogromne moći.” (En-Nedžm, 1–5)
55
Dužnost je vjerovati u sve što je u Kur’anu potvrđeno i vjerodostojno u
hadisima preneseno o ranijim vjerovjesnicima. A sve što je preneseno o
njima u israilijatima podliježe propisima o tome koje smo ranije naveli kada
smo govorili o vjerovanju u knjige. Predanja od našeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, podliježu pravilima učenjaka hadisa, pa ono što je vjerodostojno,
dužnost je prihvatiti i vjerovati.
4. Pokornost, slijeđenje i sudstvo
Uzvišeni Allah kaže: “A mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se,
prema Allahovom naređenju, pokoravali.” (En-Nisa, 64)
Dužnost je svakom narodu pokoriti se svome poslaniku i slijediti ga. Pošto
je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zadnji i pečat svim
vjerovjesnicima, i njegov šerijat je derogirao sve ranije šerijate, svi koji čuju
za njega dužni su pokoriti se i slijediti ga. Uzvišeni Allah kaže: “Onima koji
će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg
oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da
čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti,
a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.
Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali
i svjetlo po njemu poslano slijedili – uspjeti. Reci: ‘O ljudi, ja sam svima
vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema
drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika
Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha
i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!’” (El-A’raf, 156–158)
“Reci: ‘Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe
vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!’ Reci: ‘Pokoravajte se Allahu
i Poslaniku!’ A ako se oni okrenu, Allah, doista, ne voli nevjernike!” (Alu Imran,
31–32) “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u
sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe
ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!” (En-Nisa, 65)
5. Pomaganje, ljubav, poštovanje i selami
Uzvišeni Allah kaže: “Vaši su zaštitnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici
koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme
Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će, svakako, pobijediti.”
(El-Maida, 55–56) “I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je:
VJEROVANJE U POSLANIKE
56
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
‘Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?’ ‘Mi smo pomagači Allahove
vjere’, rekoše učenici, ‘mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi
muslimani!’” (Alu Imran, 52) “Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i
braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka
roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno
osjećate – miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu,
onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah one koji su Mu
neposlušni neće uputiti na Pravi put.’” (Et-Tevba, 24) “I neka je spas na sve
poslanike.” (Es-Saffat, 181)
A o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da u Allaha
i u Poslanika Njegova vjerujete, i da ga uznosite, i štujete, i da Njega –
Allaha ujutro i navečer slavite i veličate.” (El-Fath, 9) “Allah i meleki Njegovi
blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam
šaljite!” (El-Ahzab, 56) Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nećete biti potpuni vjernici dok vam ja
ne budem draži od roditelja, djece i svih ljudi zajedno.” (Buhari i Muslim)
