?lanci




30


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili


šutjeli. Oni kojima se vi, pored Allaha, molite, zaista su robovi, kao i vi. Pa,


vi ih molite, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge


da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju,


ili uši da njima čuju? Reci: ‘Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo


hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite, moj je zaštitnik Allah, koji Knjigu


objavljuje i On se o dobrima brine, a oni kojima se vi, pored Njega,


molite, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći. A kad ih zamolite da vas upute


na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.’” (El-


A’raf, 191–198)


“Neki pored njega bo žanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su


sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi


kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da ž ivot daju i da


ož ive.” (El-Furkan, 3)


“Reci: ‘Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa ne posjeduju,


ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju


nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći


zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih


nestane straha, oni će upitati: ‘Šta je to rekao Gospodar vaš?’ ‘Istinu!’,


odgovorit će, On je uzvišen i velik.’” (Sebe, 22–23)


Zbog svega navedenog, postoje četiri kvalifikacije širka:


1. Širk je najveća nepravda. Uzvišeni Allah kaže: “Širk, je zaista, najveća


nepravda” (Lukman, 13). Razlog za to jeste što je širk omalovažavanje


Uzvišenog Allaha, davanje Njegovog isključivog prava drugima i


izjednačavanje drugih s Njim. Uzvišeni Allah kaže: “A oni koji ne vjeruju,


sa svojim Gospodarom druge izjednačuju.” (El-En’am, 1)


2. Širk je najveći grijeh. Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik,


sallallahu alejhi ve sellem, tri puta rekao: “Hoćete li da vam kažem


koji je grijeh najveći?!” Rekli su: “Naravno, Allahov Poslaniče.” Rekao je:


“Širk...” (Buhari i Muslim)


3. Širk je najveća zabluda. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi


da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: “Šta je najveća zabluda?”,


pa je odgovorio: “Da Allahu smatraš nekoga ravnim a On te


stvorio.” (Buhari i Muslim)


31


4. Širk vodi ka izopačenju ljudske prirode i padanju u duboku zabludu.


Uzvišeni Allah kaže: “A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan –


bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao


onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.” (El-Hadždž, 31)


S obzirom na to da je širk najveći grijeh, Uzvišeni Allah propisao je za njega


i dunjalučke i ahiretske posljedice:


1. Širk neće biti oprošten nikome. Uzvišeni Allah kaže: “Allah neće oprostiti


da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe


od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini,


izmišljajući laž , grijeh veliki.” (En-Nisa, 48)


2. Onome ko čini širk zabranjen je ulazak u Džennet i određen mu je vječni


boravak u Džehennemu. Uzvišeni Allah kaže: “Ko drugog Allahu smatra


ravnim, Allah će mu ulazak u Dž ennet zabraniti i boravište njegovo bit


će Dž ehennem. A nasilnicima niko neće pomoći.” (El-Maida, 72)


3. Sva dobra djela bit će poništena onima koji čine širk. Uzvišeni Allah


kaže: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu


ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.’”


(Ez-Zumer, 65)


4. Oni koji čine širk gube pravo na zaštitu života i imovine. Uzvišeni Allah


kaže: “Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih


nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte! Pa


ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru,


jer Allah zaista prašta i samilostan je.” (Et-Tevba, 5) Ebu Hurejra, radijallahu


anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:


“Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne izgovore ‘la ilahe


illallah’. Ko to izgovori, zaštitio je od mene svoj imetak i svoj život, a


obračun će polagati pred Uzvišenim Allahom.” (Buhari i Muslim)


VJEROVANJE U ALLAHA


32


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


U pogledu ovog pitanja, brojne skupine su zalutale. Neke od njih jesu


sljedeće:


Obožavatelji kipova


Obožavatelji kipova jesu svi oni koji obožavaju nešto čime ih je šejtan zaveo:


drvo, kamen, ljude, džine, meleke, zvijezde, životinje i slično.


Obožavatelji kabura


Oni obožavaju mrtve u kaburima, prinose im žrtve i zavjete te traže od njih


u dovama korist i otklanjanje štete.


Sihirbazi, vračari i gatare


Oni obožavaju džine u zamjenu za obavijesti, pomoć i usluge koje im džini


pružaju.


Zbog velike opasnosti širka u ibadetu, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve


sellem, upozorio je na uzroke koji vode širku i zatvorio je puteve koji vode


do njega. Primjeri za to jesu sljedeći:


1. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je da ne pretjerujemo


u iskazivanju poštovanja dobrim ljudima. Ibn Abbas, radijallahu anhuma,


prenosi daj e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klonite se


pretjerivanja! Narode prije vas uništilo je pretjerivanje u vjeri.” (Ahmed,


Nesai i Ibn Madža) Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu


alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte me pretjerano hvaliti kao što su


kršćani pretjerano hvalili Isaa, Merjeminog sina. Ja sam samo Allahov


rob, pa recite za mene da sam Allahov rob i poslanik.” (Buhari)


U odnosu prema dobrim ljudima može se pretjerati i tako što ćemo preko


njih u dovama koje upućujemo Allahu tražiti od Allaha. Način dozivanja Allaha


u dovama – tevessul, dijeli se na nekoliko vrsta:


1. Tevessul koji je širk i izvodi iz vjere, a to je dozivanje dobrih ljudi u dovama


tražeći od njih da čovjeku priskrbe neku korist ili otklone štetu.


2. Tevessul koji je novotarija, ali nije širk. Pod ovim tevessulom podrazumijeva


se učenje dova na način koji Uzvišeni Allah nije propisao. Primjer


za to jest učenje dova u kojima molimo Allaha ugledom dobrih ljudi kod


Allaha, pravom ili svetošću koje imaju kod Allaha i slično.


33


3. Tevessul koji je propisan. Pod ovim tevessulom podrazumijeva se učenje


dova u kojima molimo Allaha našim imanom i ibadetom, Njegovim imenima


i svojstvima, našim dobrim djelima koja smo uradili ili tražimo od


nekoga živog da uči dovu za opće dobro muslimana.


Što se tiče Omerove, radijallahu anhu, dove zabilježene u Buharijevom


Sahihu od Enesa, radijallahu anhu: “Gospodaru naš, mi smo kod Tebe


posredovali Tvojim Poslanikom (tj. njegovom dovom), pa bi nam Ti spustio


kišu. Sada kod Tebe posredujemo Poslanikovim amidžom Abbasom


(tj. njegovom dovom), pa nam spusti kišu!”, pod riječima “Poslanikovim


amidžom Abbasom”, ovdje se ne misli na to da se tevessul čini Abbasom


kao bićem, nego se aludira na dove koje on upućuje kao blizak član Poslanikove


porodice Da je tevessul propisano činiti nečijim bićem, onda bi


to bilo propisano da se čini Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem


čak i nakon njegove smrti.


2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na kabure i ukazao na


iskušenje koje predstavljaju. Ljudi mogu biti iskušani kaburima na nekoliko


načina:


• Obavljanje namaza u mezarjima. Aiša, radijallahu anha, kazuje:


“Kada bi se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pogoršalo stanje


na samrti, pokrivao bi lice platnom, a kada bi izgubio dah, sklonio


bi ga s lica. Dok je bio u takvom stanju, rekao je: ‘Neka je Allahovo


prokletstvo na jevreje i kršćane jer su kabure svojih vjerovjesnika


uzeli za mjesta molitve’, upozoravajući na ono što su činili. A da


nije toga, njegov bi kabur bio istaknut, ali se bojao da ga ne uzmu


za mjesto ibadeta. ”(Buhari i Muslim) Džundub, radijallahu anhu,


prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Narodi


prije vas pravili su mjesta za molitve na kaburima svojih vjerovjesnika


i pobožnjaka. Vi nemojte praviti mjesta za molitvu na kaburima.


Ja vam to zabranjujem.” (Muslim). Riječima: “nemojte praviti mjesta


za molitvu”, koje se navode u ovom hadisu, ne aludira se samo


na pravljenje džamija na mezarjima, nego i na obavljanje namaza


na tim mjestima i kad džamija na njima nije izgrađena. Jer, termin


“mesdžid” podrazumijeva svako mjesto na kojem se čini sedžda.


• Izgradnja objekata na kaburima, izdizanje kabura iznad zemlje i


ukrašavanje Ebu Hejjadž el-Esedi kazuje: “Rekao mi je Alija b. Ebu


VJEROVANJE U ALLAHA


34


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


Talib, radijallahu anhu: ‘Hoćeš li da te pošaljem u istu misiju u koju


je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao mene? Da ne ostaviš


nijedan kip a da ga ne ukloniš i da ne ostaviš nijedan uzdignut kabur


a da ga ne sravniš.” (Muslim) Džabir b. Abdullah, radijallahu


anhuma, kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je


ukrašavanje kabura, sjedenje na njima i gradnju na njima.” Hadis


je zabilježio imam Muslim. U ovu zabranu ulazi izgradnja turbeta,


pozlaćivanje i ukrašavanje kaburova uopćeno.


• Poduzimanje posebnog putovanja u svrhu obilaska kabura. Ebu


Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi


ve sellem, rekao: “Ne poduzimajte posebno putovanje, osim zbog


obilaska Kabe, moje džamije i džamije El-Aksa.” (Buhari i Muslim).


• Uzimanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura za mjesto


redovnog okupljanja. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da


je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pravite od mog


kabura mjesto redovnog okupljanja.” (Ebu Davud)


3. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na poistovjećivanje


sa mušricima i sljedbenicima ranijih objava u vjerovanju, obredima i njima


svojstvenim običajima


Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve


sellem, rekao: “Razlikujte se od mušrika!” (Buhari i Muslim). Ebu Hurejre,


radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:


“Razlikujte se od vatropoklonika!” (Muslim) Šeddad b. Evs, radijallahu


anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razlikujte


se od jevreja!” (Ebu Davud)


4. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na opasnot slikanja


Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Ummu Selema, radijallahu anha,


spomenula Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, crkvu u Abesiniji i slike


koje je vidjela u njoj, na što joj je on rekao: “Kad bi god umro neki dobar


čovjek kod njih, oni bi na njegovom kaburu izgradili bogomolju i naslikali te


slike. Oni su najgora stvorenja kod Allaha.” (Buhari i Muslim)


5. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na riječi koje sadrže


širk ili aludiraju na širk.


35


U to spadaju sljedeće:


• Zakletva bilo čime osim Allahom. Ibn Omer, radijallahu anhuma,


prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se


zakune bilo čime osim Allahom, počinio je širk ili kufr. (Tirmizi i Ebu


Davud, a ovo je Tirmizijeva verzija)


• Izjednačavanje bilo koga sa Allahom u volji. Ibn Abbas, radijallahu


anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku


koji je rekao: “Što hoće Allah i što hoćeš ti”, rekao: “Zar si me poistovjetio


sa Allahom?! Reci: Što hoće samo Allah.” (Nesai, Sunenulkubra)


• Izjava: “Kiša je pala zbog te i te zvijezde.” Zejd b. Halida el-Džuheni,


radijallahu anhu, prenosi hadisi-kudsi u kojem se navodi: “Oni koji


kažu: ‘Kiša nam je pala zbog te i te zvijezde’, ne vjeruju u Mene, oni


vjeruju u zvijezde.” (Buhari i Muslim) Analogno tome, isti status ima


svaka izjava kojom se uređenje svijeta pripisuje nekom drugom, a


ne Allahu.


6. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na djela koja vode


ka širku


Neka od djela koja vode ka širku jesu sljedeća:


• Nošenje naruknica ili konaca na rukama ili vratu s namjerom otklanjanja


zla ili postizanja dobra. Imran b. Husajn, radijallahu anhu,


kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidjevi bakrenu


narukvicu na ruci nekog čovjeka, rekao: “Teško tebi! Šta je to?”


Čovjek je rekao: “Protiv slabosti.” Na to mu Poslanik, sallallahu


alejhi ve sellem, reče: “Strgni je! To ti samo povećava slabost. Kada


bi umro a ona bila na tebi, nikada se ne bi spasio.” (Ahmed, Ibn


Madža i Ibn Hibban)


• Nošenje hamajlija, školjki, kanapa i ogrlica s namjerom zaštite od


uroka. Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu


alejhi ve sellem, rekao: “Ko stavi hamajliju na sebe, neka mu


Allah ne ispuni namjeru! A ko stavi školjku na sebe, neka nikada


nema mira!” (Ahmed, Ibn Hibban i Hakim) U verziji koju bilježe


Ahmed i Hakim navodi se: “Ko objesi hamajliju, počinio je širk.”


Ebu Bešir el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallal-


VJEROVANJE U ALLAHA


36


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


lahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka na vratu nijedne deve ne ostane


ogrlica od stare strune – ili je rekao: ogrlica – a da je ne potrgaš!”


(Buhari i Muslim)


• Rukje koje sadrže širk i bajanja. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi


da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neke rukje,


hamajlije i bajalice su širk.” (Ebu Davud i Ibn Madža) Bajalice


su vrste gatki koje, kako sujevjerni vjeruju, ženu čine poželjnijom


mužu.


• Klanje kurbana na mjestima na kojima su se obožavala druga


božanstva. U hadisu koji od Sabita b. Dahhaka, radijallahu anhu,


bilježi Ebu Davud i Ibn Madža od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma,


navodi se da se neki čovjek se zavjetovao da će zaklati devu u Buvani,


pa je o tome upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i


on mu je rekao: “Da li je u njoj bio neki od džahilijjetskih idola koji se


obožavao?” “Ne”, odgovorili su. “Da li se u njoj održavala neka od


njihovih svetkovina?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.


“Nije”, odgovorili su. Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi


ve sellem, rekao je: “Ispuni svoj zavjet.”


• Gatanje i pesimizam. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Gatanje je širk. Gatanje


je širk.” (Ebu Davud i Ibn Madža). U principu, svako pozivanje na


uzroke koji nisu potvrđeni čulima ni vjerskim tekstovima prestavlja


širk ili približavanje širku.


4. Vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva


Vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva podrazumijeva


čvrsto ubjeđenje da Uzvišenom Allahu pripadaju prelijepa imena i savršena


svojstva. To vjerovanje podrazumijeva potvrđivanje svih lijepih imena i svojstava


savršenstva koja je Allah potvrdio za Sebe u Kur’anu ili koja je potvrdio


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu, bez bilo kakve usporedbe


sa svojstvima stvorenjima i bez pokušaja dokučivanja kakvoće tih svojstava.


Također, vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva podrazumijeva


i negiranje svih negativnih svojstava ili sličnosti sa stvorenjima,


koja je i Uzvišeni Allah negirao za Sebe u Kur’anu ili koja je negirao Poslanik,


sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu, bez iskrivljenih tumačenja.


37


Uzvišeni Allah kaže: “Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite


se onih koji iskreću Njegova imena. Kako budu radili, onako će biti kaž njeni!


(El-A’raf, 180) “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)


Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva saznaju se i spoznaju jedino


na osnovu objave. Razum ne može samostalno rezonovati u vezi s tim.


Kada je o Allahovim imenima riječ, to znači da Uzvišenog Allaha smijemo


zvati samo onim imenima koja su potvrđena putem objave, bilo u Kur’anu


ili u vjerodostojnom sunnetu. Nikome nije dozvoljeno da u tom pogledu


prelazi granicu koju su postavili Kur’an i sunnet.


Svako svojstvo o kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ništa nije


rekao, i mi smo dužni da se suzdržimo i da ne zalazimo u tumačenje ni


u potvrdnom ni u odričnom smislu. U slučaju da neko počne govoriti o


nekom takvom svojstvu, tada ćemo ispitati na šta aludira time. Ako svojim


govorom o tom svojstvu ne izlazi iz okvira ispravnog značenja tog svojstva,


tada se ne odbija ono što je rekao, ali se ne prihvata izraz kao izraz. Ako


se, međutim, radi o neispravnom značenju, tad ćemo odbiti i značenje i


izraz. Uzvišeni Allah kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid,


i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36)


Allahova imena predstavljaju vrhunac ljepote i to su Allahova lična imena


koja ukazuju na Njegova savršena svojstva. Allahova svojstva su savršena


i potpuna, bez bilo kakvog nedostatka u bilo kojem smislu. Uzvišeni Allah


kaže: “Njemu pripada najljepši opis i na nebesima i na Zemlji; On je silan i


mudar.” (Er-Rum, 27)


Sva Allahova imena i svojstva su istina i dužnost ih je prihvatiti kako su


prenesena bez metaforičkog tumačenja. Zabranjeno je negirati Allahova


svojstva, porediti ih sa osobinama stvorenja, izmišljati imena koja nisu


prenesena objavom ili kipovima davati Allahova imena, kao što je ime Lat


koje potječe od Allahovog imena Ilah što znači Bog, Uzza od Allahovog


imena Aziz, što znači Snažni, i Menatun od Allahovog imena Mennan, što


znači Darovatelj.


Vjernik u svojim dovama treba dozivati Allaha Njegovim imenima i svojstvima.


Preporučljivo je Allahova imena naučiti napamet, razumjeti njihova


značenja, razmišljati o utjecaju tih svojstava na svijet i postupati u skladu


sa njihovim značenjem. To je najčasnije znanje.


VJEROVANJE U ALLAHA


38


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


Allahova svojstva prema povezanosti sa Allahovim Bićem dijele se na:


Sifātun zātijja – svojstva Allahovog Bića


To su svojstva koja su nedjeljiva od Allahovog Bića, kao što su: život, sluh,


vid, znanje, moć, volja, mudrost, snaga i tako dalje.


Sifātul-fi‘lijja – djelatna svojstva


To su svojstva koja su povezana sa Allahovom voljom i mudrosti. On ih radi


kad želi, onako kako želi i skladu sa Svojom mudrosti. Primjer za to su:


uzdizanje, spuštanje, ljubav, mržnja, radovanje, čuđenje, smijanje, dolazak


i druga svojstva potvrđena u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu.


Za neka svojstva kažemo da su istovremeno i svojstva Allahovog Bića i


djelatna svojstva, kao što je, naprimjer, svojstvo govora. Svojstvo govora


povezano je sa Bićem u osnovi, ali je i djelatno svojstvo u smislu pojedinih


izrečenih riječi. Neki kažu da je govor svojstvo koje postoji oduvijek, da su


pojedinačno izrečene riječi nastale.


Neka Allahova svojstva nazivaju se sifātun haberijja – izjavna svojstva,


koja su ovako nazvana jer ih nije moguće potvrditi ni razumom, ni logičkim


zaključivanjem, niti na bilo koji drugi način osim jasnim i vjerodostojnim


šerijatskim tekstom u kojem se izjavljuje, tj. potvrđuje da Uzvišenom Allahu


pripada to svojstvo. Primjer za to jesu svojstva: lice, dvije ruke, dva oka,


stopalo i druga slična svojstva koja se navode u vjerodostojnim vjerskim


tekstovima.


Neka Allahova svojstva potvrđena Kur’anom, sunnetom i konsenzusom


• Svojstvo uzvišenosti


Ovo svojstvo dijeli se na tri dijela:


1. Uzvišenost svojstava. To znači da od svakog savršenog svojstva


Uzvišenom Allahu pripada najsavršeniji i najpotpuniji opis. Uzvišeni Allah


kaže: “Allahu pripada najuzvišeniji opis.” (En-Nahl, 60)


2. Uzvišenost nadmoći. To znači da je Uzvišeni Allah vlasnik snage, ponosa,


pobjede i nedodirljivosti u odnosu na sva stvorenja. Uzvišeni Allah


kaže: “I jedini On vlada robovima Svojim; On je mudar i sveznajući.” (El-


En’am, 18)


39


3. Uzvišenost bića. To znači da je Uzvišeni Allah Svojim bićem iznad nebesa,


uzdignut na Aršu, odvojen od stvorenja, nijedno stvorenje nema dodira


s Njegovim Bićem, niti On ima dodira sa Svojim stvorenjima, neka je


slavljen i uzvišen. Uzvišeni Allah kaže: “Jeste li vi sigurni od Onoga koji


je iznad nebesa?” (El Mulk, 16) U hadisu koji Muslim bilježi od Muavije


b. Hakema es-Sulemija, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu


alejhi ve sellem, upitao jednu robinju: “Gdje je Allah?”, a ona


je odgovorila: “Na nebu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim je


upitao: “Ko sam ja?”, a ona je odgovorila: “Allahov poslanik.” Na to je


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njenom vlasniku rekao: “Oslobodi


je! Ona je vjernica.” Brojni su dokazi iz Kur’ana, sunneta, konsenzusa,


razuma i zdrave ljudske prirode koji potvrđuju ovu vrstu uzvišenosti.


Dokaza ima mnogo više nego što ih možemo navesti.


Uzvišenost je svojstvo Allahovog Bića, sifātun zātijja.


• Svojstvo uzdizanja


Uzvišeni Allah na šest mjesta u Kur’anu kaže: “Potom se iznad Arša uzdigao”


(El-A’raf, 54). Na sedmom mjestu u Kur’anu, Uzvišeni Allah kaže:


“Milostivi se iznad Arša uzdigao” (Ta-ha, 5). Pod uzdizanjem se podrazumijeva


vjerovanje da se Uzvišeni Allah uzdigao iznad Arša nakon stvaranja


nebesa i Zemlje onako kako to dolikuje Njemu i Njegovoj veličini. Allahovo


uzdizanje iznad Arša nema nikakve sličnosti sa uzdizanjem stvorenja.


Uzdizanje je djelatno svojstvo – sifātul-fi‘lijja.


• Svojstvo govora


Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi


Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i


kad bismo se pomogli još jednim sličnim” (El-Kehf, 109); “A Allah je sigurno


s Musaom razgovarao” (En-Nisa, 164); “I kad nam Musa dođe u određeno


vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori” (El-A’raf, 143)


Vjerovanje u svojstvo Allahovog govora podrazumijeva vjerovanje da Allah


govori pravim govorom sastavljenim od glasova i slova, govorom koji nije


sličan govoru stvorenja, da govori kad hoće, kako hoće, šta hoće, istinit i


pravedan govor, koji je neprolazan, i govorio je oduvijek i govorit će zauvijek.


Govor je svojstvo Allahovog bića u osnovi, ali je djelatno svojstvo u


smislu nastalog pojedinačnog govora.


VJEROVANJE U ALLAHA


40


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


Sva Allahova svojstva su istina i dužnost ih je potvrditi onako kako su


izrečena i prihvatiti ih po vanjštini bez metaforičkog tumačenja, negiranja,


poređenja i tumačenja kakvoće, i to je univerzalno pravilo za sva Allahova


svojstva. Ono što kažemo za jedno svojstvo odnosi se i na druga svojstva


u potpunosti. Oni koji prave razliku između Allahovih svojstava nemaju nikakvog


dokaza za to.


U pogledu Allahovih imena i svojstava zalutale su neke skupine sljedbenika


kible. To su:


Mumessile – poistovjećuju Allahova svojstva sa stvorenjima


To je skupina koja je pretjerala u potvrdi svojstava, tako da su svojstva


Stvoritelja uporedili sa svojstvima stvorenja. Polazište njihove teorije jeste


da to podrzumijevaju vjerski tekstovi jer se Uzvišeni Allah obratio ljudima


na način na koji razumiju stvorenja.


Odgovor na njihovu zabludu jest sljedeći:


1. Uzvišeni Allah negirao je u Kur’anu, u jasnim i nedvosmislenim ajetima,


da je neko Njemu sličan, ravan ili dorastao. Uzvišeni Allah kaže: “Ništa


nije kao On” (Eš-Šura, 11); “I ne smatrajte nikog Allahu ravnim, a vi


znate da nije tako” (El-Bekara, 22); “Njemu niko nije ravan” (El-Ihlas, 4).


A nemoguće je da postoji oprečnost u Allahovom govoru.


2. Zdrav razum odbija povjerovati u to da savršeni Bog, Stvoritelj svega,


bude poput manjkavog ograničenog roba. Kako god Allahovo Biće


nije slično stvorenjima, tako i Njegova svojstva nisu slične svojstvima


stvorenja.


3. Uzvišeni Allah obratio se ljudima tako da Ga razumiju u smislu baznog


značenja riječi, međutim, to ne znači podudarnost u cjelokupnom apsolutnom


značenju koja podrazumijeva jednakost u suštini i kakvoći. Evidentno


je da među stvorenjima postoji razlika u onome što je zajedničko


za sva stvorenja, kao naprimjer sluh, vid, moć, ruka, lice, prema izrazu


su zajednički za sva stvorenja, ali u suštini i svojstvima se razlikuju.


Shodno tome, kako u svojstvima postoji razlika među stvorenjima, onda


je preče da ta razlika postoji između stvorenja i Stvoritelja.


41


Muattile – oni negiraju Allahova svojstva


Ova skupina smatra je da potvrda Allahovih svojstava vodi ka


poistovjećivanju Allaha sa Njegovim stvorenjima, pa su Allahova svojstva u


potpunosti negirali. Oni potvrđuju Allahovo postojanje uopćeno, ali negiraju


da Allah ima ikakva svojstva. Keramiti i batinije otišli su u krajnost u pogledu


Allahovih svojstava, pa tako u potpunosti negiraju spoljašnje značenje svojstava,


džehmijje negiraju i imena i svojstva, mutezilije su potvrdili Allahova


imena, ali ne i svojstva.


Ovim skupinama može se dati više odgovora:


Prvo: Uzvišeni Allah spomenuo je Svoja savršena svojstva u jasnim i nedvosmislenim


ajetima, uz napomenu da Njemu niko nije sličan. Uzvišeni


Allah kaže: “Ništa nije kao On, a On sve vidi i sve čuje” (Eš-Šura, 11). U


Allahovom govoru nema oprečnosti.


Drugo: U pojavnom svijetu nije moguće potvrđivati postojanje, bez ikakvog


svojstva i opisa tog postojanja. Tako da njihova teorija vodi negiranju postojanja


Stvoritelja.


Treće: Kada se isti izrazi koriste da se opišu dvije osobe, to ne znači da je


karakteristika prve osobe identična karakteristici druge osobe, nego svako


zadržava svoju karakteristiku, a zajednički je samo izraz koji je upotrijebljen.


Mue’vvle – iskrivljuju značenja svojstava


Ova skupina vjeruje da Allahova svojstva koja su spomenuta u vjerskim


tekstovima, posebno djelatna i izjavna svojstva (sifātul-fi‘lijja i sifātun haberijja),


ne mogu tumačiti i razumijevati shodno spoljašnjem značenju i


zato pribjegavaju alegoričnom tumačenju – te’vilu, koji zapravo predstavlja


iskrivljivanje vjerskih tekstova i značenja.


Ovo se skupini može se dati sljedeći odgovori:


Prvo: Uzvišeni Allah najbolje poznaje Sebe, najiskrenije i najljepše govori.


Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje poznaje svoga Gospodara,


najiskreniji je u govoru, najjasnije govori i ima najiskreniji odnos


prema ummetu. Pa kako je moguće dodati nešto na Allahov govor i govor


Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihov govor izlagati zabludama i


nejasnoćama?


VJEROVANJE U ALLAHA


42


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


Drugo: Princip tumačenja vjerskih tekstova zasniva se na prihvatanju osnovnog,


bližeg značenja. Nije ispravno tumačiti govor daljim značenjem,


bez vjerodostojnog dokaza koji nalaže promjenu značenja.


Treće: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je objavu ljudima


i objasnio im poruku njihovog Gospodara. Nije moguće da je zanemario


tako važno pitanje i da je propustio objasniti da se neki vjerski tekstovi


trebaju tumačiti alegorično.


Mufevvidi – tvrde da se značenje svojstava ne zna


Oni vjeruju da niko osim Allaha ne može znati značenje vjerskih tekstova


o svojstvima o kojima nas Allah i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,


obavještavaju o Allahu. Svoj pravac nazivaju tefvid, što znači prepuštanje


Allahu značenja tih tekstova.


Odgovor njima je sljedeći:


Prvo: Nemoguće je da znanje o Allahu bude nedostižno, a to je najčasnije


znanje. Nije prihvatljivo da ni razum ni tradicija ne ukazuje na njega.


Drugo: Uzvišeni Allah objavio je Kur’an na jasnom arapskom jeziku i naredio


je ljudima da ga uče i razumijevaju bez ikakvog izuzetka. To govori


da je moguće dokučiti značenja Allahovih svojstava, međutim, znanje o


kakvoći i suštini tih svojstava prepuštamo Allahu.


Treće: Ovaj pravac kao da indirektno tvrdi za prve generacije ovog ummeta


da su bili neznalice, kao da su bili neuki i od Knjige poznavali samo slova


i da im ajeti u kojima se govori o Allahovim svojstvima nisu bili razumljivi.


43


VJEROVANJE U MELEKE


Vjerovanje u meleke predstavlja čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni Allah


stvorio stvorenja samo da Mu robuju, počastio ih Svojom blizinom, nastanio


ih na nebu i podario im snagu da mogu izvršavati Njegove naredbe.


Ispravno vjerovanje u meleke podrazumijeva sljedeće:


1. Vjerovanje da su meleki Allahovi časni robovi, Njemu bliski i


pokorni, puni strahopoštovanja prema Allahu


Uzvišeni Allah kaže: “Oni govore: ‘Svemilosni je uzeo dijete!’ Uzvišen


neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On


ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta će


raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a


oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.” (El-Enbija, 22–24) “Boje se


Gospodara svoga, koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi.” (En-


Nahl, 50) “Oni se onome što im Allah zapovjedi ne opiru, i koji ono što im


se naredi izvršavaju.” (Et-Tahrim, 6) “...časnih, čestitih.” (Abese, 14) “A


na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: ‘Jesu li ovi vas obožavali?’,


oni će odgovoriti: ‘Uzvišen neka si, Ti si Gospodar naš, ne oni! Oni su


džine obožavali i većina njih je vjerovala u njih.’” (Sebe, 40–41) “Slavljen


neka si Ti!”, rekoše oni, “Mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio!


Samo si Ti znalac, Mudri.” (El-Bekara, 32)


2. Vjerovanje da meleki imaju lijepa imena


Vjerovanje u meleke podrazumijeva vjerovati u meleke koji su po imenu


spomenuti u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu, a u one koji nisu spomenuti


po imenu vjerujemo u općem smislu. Meleki koji se spominju po imenu jesu


sljedeći: Džibril, Mikail, Israfil, Melekul-mevt, Malik, Ridvan, Munker, Nekir..


3. Vjerovanje da su meleki stvoreni od svjetlosti, da imaju krila i


da su veliki i raznih oblika


Uzvišeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji


meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara


dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)


Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,


rekao: “Meleki su stvoreni od svjetlosti.” (Muslim) U oba Sahiha zabilježeno


44


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Džibrila, alejhis-selam,


u njegovom pravom obliku, imao je šest stotina krila, a jedno krilo prekrilo


je cijeli horizont. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dobio sam


dozvolu da govorim o jednom Allahovom meleku, nositelju Arša. Između


njegove ušne resice i ramena je udaljenost koliko putnik može preći za


sedamsto godina.” Hadis je zabilježio imam Ebu Davud od Džabira, radijallahu


anhu.


Oni su stvarna stvorenja, a ne nekakve sile, kao što tvrde neki koji


prekoračuju granice tumačenja vjerskih tekstova.


Broj meleka je jako veliki i njihov tačan broj zna samo Uzvišeni Allah. U


hadisu o Miradžu, koji je prenio Enes, radijallahu anhu, zabilježnom u oba


Sahiha, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokazana


mi je Kaba za meleke, Bejtul-ma’mur, u kojoj svaki dan klanja sedamdeset


hiljada meleka i kada završe, nikad se više ne vrate.”


4. Vjerovanje da su poredani u safove i slave Uzvišenog Allaha


Uzvišeni Allah nadahnuo je meleke da ga slave i izvršavaju Njegove naredbe


i podario im je snagu da to izvršavaju. Uzvišeni Allah kaže: “Svakome


od nas mjesto je određeno, mi smo u redove poredani, i samo Njega slavimo


i veličamo!” (Es-Saffat, 164–166) “A ako se oni uzohole – pa, oni koji


su kod Gospodara tvoga, slave i veličaju Ga i noću i danju i ne dosađuju


se.” (Fussilet, 38) “Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20)


Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, kazuje: “Jednom prilikom dok je Poslanik,


sallallahu alejhi ve sellem, bio među ashabima, rekao im je: ‘Da


li vi čujete što i ja čujem?’ Oni su odgovorili: ‘Mi ništa nismo čuli.’ Tada je


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja čujem škripu nebesa. A ne


treba ga koriti zbog toga, jer na nebu nema ni pedlja a da melek nije na


sedždi ili kijamu.” (Hadis bilježi imam Taberani. Albani je rekao: “Vjerodostojan


prema uvjetima imama Muslima.”)


5. Vjerovanje da meleke nije moguće vidjeti


Meleki su dio nevidljivog svijeta. Nisu dostupni ljudskim čulima na ovome


svijetu osim koga Allah izuzme pa mu omogući da ih vidi, kao što je naš Poslanik,


sallallahu alejhi ve sellem, vidio Džibrila, alejhis-selam, u njegovom


prirodnom obliku. Ljudi će ih moći vidjeti na ahiretu. Uzvišeni Allah kaže:


45


“Onoga dana kada ugledaju meleke, grješnici se neće radovati i uzviknut


će: ‘Sačuvaj nas, Bož e!’” (El-Furkan, 22); “I meleki će im ulaziti na svaka


vrata.” (Er-Ra’d, 23)


Uzvišeni Allah dao je melekima sposobnost pretvaranja u ljudski oblik.


Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo k njoj meleka D žibrila poslali i On joj se prikazao


u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17) “I Ibrahimu smo


izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest. ‘Mir!’, rekoše. ‘Mir!’,


odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele. A kad vidje da ga se ruke njihove


ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se


ne boj!’, rekoše oni, ‘Mi smo Lutovu narodu poslani.’” (Hud, 69–70) “I kada


izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i to mu teško


pade, pa reče: ‘Ovo je mučan dan!’ I narod njegov pohrli njemu – a prije su


radili sramna djela. ‘O narode moj’, reče on, ‘eto mojih kćeri, one su vam


čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim ne sramotite me! Zar među


vama nema razumna čovjeka?’” (Hud, 77, 78) Meleki su Ibrahimu došli u


liku muškaraca. U poznatom hadisu o Džibrilu kaže da je Džibril došao u


izrazito bijeloj odjeći i da imao izrazito crnu kosu. Povremeno je dolazio u


liku ashaba Dihje el-Kelbija, radijallahu anhu.


6. Vjerovanje da imaju razna zaduženja


Uz osnovno trajno zaduženje, a to je ibadet Gospodaru svjetova, meleki


imaju i druge obaveze, kao što su:


Dostavljanje objave


Za donošenje objave zadužen je Džibril, alejhis-selam. Uzvišeni Allah


kaže: “I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi


Džibril, na srce tvoje, da opominješ, na jasnom arapskom jeziku.” (EšŠuara,


192–194)


Spuštanje kiše i rađanje plodova iz zemlje


Mikail, alejhis-selam, zadužen je za spuštanje kiše i rađanje plodova iz zemlje.


Imam Ahmed od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, bilježi da su jevreji


rekli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Da si rekao: ‘Mikail koji donosi


milost, rađanje zemlje i kišu’, bilo bi tako.’” Imam Taberani u Mu’džemulkebiru


bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu


alejhi ve sellem, upitao Džibrila, alejhis-selam: “Za šta je zadužen Mikail?”


Džibril, alejhis-selam, rekao je: “Za kišu i rađanje zemlje.”


VJEROVANJE U MELEKE


46


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


Puhanje u rog


Israfil, alejhis-selam, zadužen je za puhanje u rog. On će u rog puhnuti


dvaput: kada prvi put puhne, svi će umrijeti, a kada drugi put puhne, svi će


biti proživljeni. Uzvišeni Allah kaže: “I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni


na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao;


poslije će se u rog drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.” (Ez-


Zumer, 68)


Meleki Džibril, Mikail i Israfil najodabraniji su i njihova zaduženja povezana


su sa životom. Džibril, alejhis-selam, zadužen je za život srca, Mikail, alejhis-


selam, zadužen je za život biljaka, a Israfil, alejhis-selam, zadužen je


za život tijela. Najodabraniji melek je Džibril, alejhis-selam, i on je nazvan


Sveti duh.


Čuvanje Ademovih potomaka


Uzvišeni Allah kaže: “Uz svakog od vas su meleki, koji se smjenjuju ispred


njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće


izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan


narod kazniti, niko to ne može spriječiti, osim Njega nema mu zaštitnika.”


(Er-Ra’d, 11)


Čuvanje djela Ademovih potomaka


Uzvišeni Allah kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a


drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan


onaj koji bdije.” (Kaf, 17–18)


Podrška i pomaganje Ademovim potomcima


Uzvišeni Allah kaže: “Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s


vama, pa učvrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih


vi po šijama udarite, i udarite ih po svim udovima.” (El-Enfal, 12)


Uzimanje duša


To je zaduženje Meleka smrti. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Melek smrti, koji


je za vas zadužen, duše će vam uzeti, a poslije ćete Gospodaru svome


vraćeni biti.” (Es-Sadžda, 11) “A kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici


Naši mu dušu uzmu, a oni nikad propust ne prave.” (El-En’am, 61)


47


Ispitivanje umrlih u kaburu o Gospodaru, vjeri i poslaniku


Meleki ispitivači su Munker i Nekir. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada umrli bude ukopan u


kabur i ljudi počnu odlaziti od njega, on čuje njihove korake dok odlaze.


Tada mu dođu dva meleka, posjednu ga i upitaju: ‘Šta si govorio za ovoga


čovjeka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem?’ Vjernik će reći:


‘Svjedočim da je Allahov rob i poslanik.’ Tad će mu biti rečeno: ‘Pogledaj


u svoje mjesto u Džehennemu! Allah ti je zamijenio to mjesto mjestom u


Džennetu.’ Vidjet će ih oba. Licemjeru i nevjerniku bit će rečeno: ‘Šta si


govorio za ovoga čovjeka?’ Oni će reći: ‘Ne znam. Govorio sam što su


govorili ljudi.’ Bit će mu rečeno: ‘Niti si znao niti si slijedio.’ Bit će udaren


željeznim čekićem jedanput i vrisnut će tako jako da će ga čuti sve u blizini,


osim džina i ljudi.” (Buhari i Muslim)


U verziji koju od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, bilježi imam Tirmizi, kaže se:


“Kada čovjek bude ukopan, dođu mu dva crno-plava meleka. Jedan se zove


Munker, a drugi Nekir, i upitaju ga: ‘Šta si govorio za ovog čovjeka?’...”


(Šejh Albani u djelu Silsiletu-s-sahiha rekao je: “Lanac prenosilaca je dobar.


Prenosioci su svi pouzdani i zastupljeni u Muslimovom Sahihu. U vezi


Ibn Ishaka el-Amirija el-Kurešija, štićenika, prenesena je određena kritika


koja ne utječe na njegovu reputacija kao pouzdanog prenosica hadisa.)


Održavanje djece u majčinom stomaku


Melek udahne dušu u dijete, zapiše mu opskrbu, čas smrti, djela i da li će


u Džennet ili Džehennem.


Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Pričao nam je Allahov Poslanik,


sallallahu alejhi ve sellem, a on je bio istinoljubivi, samo je istinu


govorio: ‘Zaista zametak svakog čovjeka bude kao kapljica četrdeset dana


u utrobi njegove majke, zatim isto toliko dana bude zakvačak, pa isto toliko


dana bude komad mesa, a onda Allah pošalje meleka kojem naredi da mu


udahne dušu i da zapiše četiri odredbe: djelo, opskrbu, rok života i da li će


biti nesretan ili sretan.’’


Čuvari Džehennema


Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo čuvarima Vatre meleke postavili...” (El- Muddessir,


31) “Oni će dozivati: ‘O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’,


a on će reći: ‘Vi ćete tu vječno ostati!’ (Ez-Zuhruf, 77) “O vi koji vje-


VJEROVANJE U MELEKE


48


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


rujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje


biti, i o kojoj će se meleki strogi i sna žni brinuti, koji se onome što im Allah


zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6)


Traženje oprosta za vjernike, učenje dove za njih, donošenje radosnih


vijesti i ukazivanje počasti u Džennetu


Uzvišeni Allah kaže: Oni koji nose Arš i oni koji su oko njega, slave i hvale


Gospodara svoga i vjeruju u Njega, i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima:


‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti


onima koji se pokaju i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!’ Gospodaru


naš, uvedi ih u vrtove Adna koje si im obećao, i one koji su bili dobri


od predaka njihovih, i žena njihovih, i potomstva njihovog. Ti si, uistinu, silan


i mudar. I sačuvaj ih zla, jer, koga Ti toga dana poštediš zla – Ti si mu se


smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!” (El-Mu’min, 7–9) “Doista onima


koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni, silaze meleki:


‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.’”


(Fussilet, 30) ‘Meleki će im ulaziti na vrata svaka. Selam neka je vama,


zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište.” (Er-Ra’d, 23–24)


49


VJEROVANJE U OBJAVE, KNJIGE


Vjerovanje u objave podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni Allah


Svojim vjerovjesnicima objavio knjige s istinom kao uputu ljudima i vid


Svoje neizmjerne milosti. U tim knjigama nalaze pouke za njih, dokaz protiv


njih i pojašnjenje za sve.


Vjerovanje u objave podrazumijeva sljedeće:


1. Vjerovanje da su knjige objavljene od Uzvišenog Allaha


Uzvišeni Allah kaže: “On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne


potvrđuje, a Tevrat i Ind il objavio je ranije.” (Alu Imran, 3) To su Allahove


knjige i Njegove riječi, a ne riječi bliskog meleka ili odabranog poslanika. I


zato su nepogrješive i svete.


2. Vjerovanje u sve objavljene knjige čiji su nam nazivi poznati


i općenito u sve ostale knjige čije nazive ne znamo


Najveće Božije knjige jesu:


• Tevrat, koji je Uzvišeni Allah objavio Musau, alejhis-selam.


Uzvišeni Allah kaže: “‘O Musa’, reče On, ‘Ja sam tebe odlikovao nad ostalim


svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i


zahvalan budi!’ I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje


za svašta. Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga


što je u njima ljepše! A pokazat ću vam i zemlju grješnika neposlušnih.”


(El-A’raf, 144– 145) “Mi smo objavili Tevrat, u kojem je uputa i svjetlo. Po


njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i pobožni


ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad


njom bdjeli.” (El-Maida, 44)


• Indžil, koji je objavljen Isau, alejhis-selam


Uzvišeni Allah kaže: “Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše poslanike


slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indž il


dali...” (El-Hadid, 27) “A njemu smo dali Indž il, u kojeme je bilo uputstvo


i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo


uputstvo i pouka onima koji su se grijeha klonili.” (El-Maida, 46)


50


Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup


• Kur’an, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.


Kur’an je apsolutno najodabranija objava. Uzvišeni Allah kaže: “A tebi objavljujemo


Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad


njima bdi.” (El-Maida, 48) “Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje


Kur’an da bi svjetovima bio opomena.” (El-Furkan, 1)


• Jedna od Allahovih knjiga jeste i Zebur, koji objavljen Davudu, alejhis-


selam. Uzvišeni Allah kaže: “A Davudu smo Zebur dali.” (El-


Isra, 55)


• Ibrahimovi, alejhis-selam, suhufi – listovi. Uzvišeni Allah kaže: “Ovo,


doista, ima u listovima prvim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.”


(El-A’la, 16–17)


3. Vjerovanje u ono što nije izmijenjeno u prijašnjim objavama


Uzvišeni Allah obavijestio nas je da je u objavama Benu Israila došlo do


promjena u tekstu i značenju. Uzvišeni Allah kaže: “Oni su riječi s mjesta na


kojima su bile uklanjali” (El-Maida, 13); “Oni smisao riječima s namjerom


iskrivljuju” (El-Maida, 41); “Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući knjigu


da biste vi pomislili da je to iz knjige, a to nije iz knjige, i govore: ‘To je od


Allaha!’ – a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laž i.” (Alu Imran, 78)


Uzvišeni Allah obavezao se da će sačuvati neizmijenjenim časni Kur’an:


“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr,


9) “Oni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen, a on je, zaista, knjiga


zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je objava od Mudroga


i hvale dostojnoga.” (Fussilet, 41–42)


S tim u skladu sva kazivanja i vijesti u knjigama sljedbenika ranijih objava


poznata pod nazivom israilijati možemo podijeliti u tri kategorije:


1. Kazivanja i vijesti koje se podudaraju sa Kur’anom


Vjerujemo u ispravnost takvih kazivanja i vijesti jer naša Knjiga potvrđuje


njihovu ispravnost. Primjer za ovu kategoriju jesu: potop iz vremena Nuha,


kazivanje o Ibrahimu, Jusufu, Musau, faraonov potop, Isaova čuda i drugo.


Dakle, potvrđujemo ove događaje, ali bez zalaženja u detalje.



Nedavni postovi

KO ME JE STVORIO? ZBO ...

KO ME JE STVORIO? ZBOG ČEGA?SVE ŠTO POSTOJI UKAZUJE NA STVORITELJA

ISLAM VJERA PRIRODE, ...

ISLAM VJERA PRIRODE, RAZUMA I SREĆE

ISLAM - VJERA GOSPODA ...

ISLAM - VJERA GOSPODARA SVIH SVJETOVA