Da li islam prema nemuslimanima gleda sa samilošću?


Pitanje:


Kakav je pogled islama na čovječanstvo? Da li islam podstiče na ljubav prema svim ljudima bez obzira koje su vjere ili rase?


Odgovor:


Pogled islama prema čovječanstvu je ispunjen samilošću i blagošću i islam ne može da gleda drugim pogledom osim toga.


Islam je vjera koju je Allah objavio i naredio svim ljudima, bez izutetka, da je prihvate. To je učinio putem Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je najmilostiviji od svih ljudi, a potvrdu za to nalazimo u ajetu: Mi smo te, uistinu, poslali kao milost svim svjetovima. (El-Enbija, 107.)


- Kur'ansko-hadiski tekstovi naređuju muslimanima da ljude pozivaju u islam, kao ispravnu vjeru, te da na tom putu ne štede ni imetke, ni vrijeme, ni živote, jer u onome u šta pozivaju je samo milost za svjetove. Naređeno je muslimanima da ljude izvedu iz robovanja stvorenjima u robovanje Stvoritelju, da ih spase ovosvjetskih poteškoća i predstave im ljepotu vjere i Ahireta.


- Čak i kada roditelji odvraćaju svoju djecu od islama, i naređuju im da budu nevjernici, Allah naređuje


4


djeci dobročinstvo prema njima: Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. (Lukman, 15-16.)


- Islam naređuje lijep odnos prema komšijama, bez obzira da li oni bili muslimani ili ne.


Imam Kurtubi veli: „Dobročinstvo prema komšijama je naređeno, bez obzira da li oni bili muslimani ili ne. Dobročinstvo nekada bude kroz pružanje utjehe, kroz lijep odnos, kroz uklanjanje onoga što ih uznemirava.


Buharija bilježi od Aiše, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Toliko mi je Džibril oporučivao dobročinstvo prema komšijama, da sam pomislio da će komšija komšiju nasljeđivati.“


Također Buharija prenosi od Ibn Šurejha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Tako mi Allaha, nije pravi vjernik, tako mi Allaha nije pravi vjernik, tako mi Allaha, nije pravi vjernik! Upitali su: 'Ko Allahov Poslaniče?' On je kazao: 'Onaj od čijeg zla nije miran njegov komšija.'“


Ovo je općenito, za sve komšije. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ukazao na opasnost


5


uznemiravanja komšije, na način da se zakleo tri puta, kazavši da nije pravi vjernik onaj ko to čini.


Zato vjernik treba da se čuva uznemiravanja komšija, da se kloni onoga što su Allah i Poslanik zabranili, da teži ka onome čime su zadovoljni.


Na ovu temu su i riječi Allaha: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehina, 8.)


tj. Allah vam ne zabranjuje dobročinstvo, održavanje veza, uzvraćanje na dobro, i pravdu prema mušricima sa kojima ste u rodbinskim odnosima i drugima. Ukoliko se oni protiv vas ne bore i ne izgone vas iz vaših domova, onda nije problematično da sa njima budete u dobrom odnosu, jer u tome nema nikakve štete.


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Ko ubije mu'ahida, neće osjetiti miris Dženneta, i pored toga što se njegov miris osjeti na udaljenosti od četrdeset godina hoda.“1


Mu'ahid je svako onaj koji ima neki ugovor sa muslimanima, bez obzira da li plaćao porez (džizju), ili sklopio primirje sa vladarem ili mu neko od muslimana garantovao sigurnost.


Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Na Sudnjem danu ću ja voditi parnicu protiv onoga ko učini nepravdu mu'ahidu, ili mu


1 Bilježi Buharija, br. 2995.


6


zakine njegovo pravo, ili ga optereti preko njegovih mogućnosti, ili od njega, bez njegovog zadovoljstva uzme nešto.“2


Ko od nemuslimana na legalan način stigne u našu državu, zbog posla ili trgovine, on je mu'ahid ili onaj kome je garantovana sigurnost i prema takvom se nije dozvoljeno neprijateljski odnositi, jer u hadisu stoji: „Ko ubije mu'ahida, neće osjetiti miris Dženneta.“


Mi smo muslimani, predani smo Allahovoj volji, poštujemo ugovore, jer islam to zahtijeva, a onaj ko se nepropisno prema tome odnosi, učinio je zločin prema islamu, i islam i muslimane predstavio kao ljude koji ne drže do ugovora, koji su varalice. Dok onaj ko vodi brigu o islamskim principima i ugovorima, za takvog se je nadati da će uspjeti.


O ovome Uzvišeni veli: I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu, nikako ne navede da im nepravdu učinite!


I kaže: Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite ne navede da nepravedni budite. Vi pravedni budite, jer to je bliže čestitosti.


Pogledaj samo ljepotu ponašanja kojoj pozivaju ovi ajeti i naredbu da se ti ne ogriješiš prema nekome, ako se taj ogriješio prema tebi.


Pored svega ovoga što smo kazali, moramo da ukažemo na neke činjenice:


2 Bilježi Ebu Davud, br. 3052., a ispravnim ga je ocijenio Albani u djelu Sahihu Ebi Davud.


7


- Ono što su nevjernici radili na Zemlji, ne može se nikako uporediti sa onim što rade muslimani. Samo u dva svjetska rata ubijeno je preko sedamdeset miliona ljudi.


Zatim okupacija muslimanskih zemalja i pljačkanje njihovih resursa je rezultat nevjernika svih vrsta. Neka ovo bude na umu kada već govorimo o pogledu islama prema čovječanstvu.


Zatim, neka se uporede muslimanska osvajanja sa križarskim ratovima i ustanoviće se velika razlika između njih, te će se vidjeti gdje je bila milost, a gdje strogoća, gdje je bila ljubav, a gdje mržnja, i gdje je bio život, a gdje smrt.


Sve ovo što smo spomenuli o pogledu islama prema drugima ukazuje na samilost, ljubav i blagost, podrazumijeva i odricanje od svega onoga što je islamu pripisano, a radi se o sljedećem:


a) Islamom se zabranjuje srčana ljubav prema nevjernicima i prisno prijateljevanje sa njima, a svako razuman može da napravi razliku između dobročinstva, pravde, samilosti i blagosti koju smo dužni ispoljavati prema nevjernicima sa kojima nismo u ratu i srčane ljubavi i prisnosti koja nam je zabranjena iz razloga što oni ne vjeruju u Allaha i što nisu muslimani.


b) Nije dozvoljeno da se muslimanka uda za nemuslimana, dok se muškarcima muslimanima dozvoljava ženidba samo sa časnim i poštenim kršćankama i jevrejkama. Akida i vjera igraju glavnu ulogu kada je riječ o ovom propisu. Naime, jevrejka ili


8


kršćanka koja se uda za muslimana može veoma lahko primiti islam, dok žena muslimanka koja se uda za nemuslimana veoma lahko, zbog iskušenja, može da napusti islam. Ovaj propis je u skladu sa samilosti koju propagira ova vjera; samilost prema jevrejki i kršćanki kako bi primile islam i samilost prema muslimanki kako ga ne bi napustila.


c) Islam ne zagovara nasilno uvođenje ljudi u vjeru, jer da bi nečiji islam bio primljen on se mora iskreno prihvatiti. Allah Uzvišeni veli: Nema prisile u vjeru.


d) Islamom je propisano kamenovanje bludnika muhsana, a muhsan je svako onaj ko je stupio u bračnu vezu, svjedno da li se razveo nakon toga, ostao bez bračnog drugoga na neki drugi način ili nastavio da živi u braku. Dakle, ukoliko takav počini blud, kazna mu je kamenovanje.


U islamu je također propisana i sječa ruke kradljivcu, bičevanje osobe koja potvori nekoga, i mi muslimani se ne ustručavamo da o tome pričamo i takvih propisa se ne stidimo, nego smo uvjereni da je cijelome svijetu potrebno sprovođenje šerijatskih propisa. Ukoliko svijet bude živio po islamskim normama, vladaće sigurnost, biće zaštićena čast ljudi, njihov imetak i život. Ko pogleda stanje u mjestima gdje se ne sudi po šerijatu, primjetiće veliki procenat silovanja, krađa, ubistava, što jasno ukazuje da je potrebno uvođenje islamskih propisa kako bi se sve ovo spriječilo. Ko god razuman razmisli o ovome uvidjeće da je islam vjera prepuna mudrosti,


9


samilosti i pravde, te vjera koja teži ka izradnji zdravog društva.


Islam, pitanja odgovori.