...i to neznatan broj dana…” (2;184). Allah ima milosti prema njima, i zadržava nevolje i haram daleko od njih, kao što kaže:
mo n m l k j i h g f ep l
’...a onome od vas koji bude bolestan ili na putu, isti broj drugih dana’. (2;184)
Nema sumnja da se u ovom mjesecu, srca vjernika okreću Najmilostivijem Gospodaru, da strahuju Gospodara na nebesima, i nadaju se Njegovoj nagradi i uspjehu, Džennetu.
Pošto je nagrada ovog ibadet velika, neophodno je naučiti se njegove propise, da bi muslimani znali šta je obavezno, pa da to čine, i šta je haram, pa da ga ostave, i šta je dozvoljeno pa da si ne otežavaju. Ova knjižica je zbirka tih propisa, adaba i suneta posta, da je Allah učini korisnim za mene, i moju braću muslimane. Hvala Allahu Gospodaru svjetova.
8
Definicija posta
"Sijam" je arapska riječ koja znači "suzdržati se", a šerijatsko značenje ove riječi je "suzdržavanje od stvari koje kvare post od izlaska do zalaska sunca, a prije toga imajući nijet da se posti."
Pravila posta
Ummet se složio da je post mjeseca Ramazana obavezan, i za to postoje dokazi u Kur’anu i sunnetu. Allah kaže:
’O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili’. (2;183). Kaže Poslanik savs: ’Islamskih stubova je pet...’ i među njima spominje post Ramadana. (al- Bukhaari, al-Fath, 1/49).
Ko god prekine post Ramadana, bez legitimnog šerijatskog razloga, počinio je veliki grijeh. Kaže Resul, s.a.v.s., opisujući san koji je vidio:’..dok nisam stigao do planine, gdje sam čuo
9
jake glasove. Upitao sam: Kakvi su to glasovi? Pa mi je rečeno: To su krici stanovnka Džehennema. Pa su me odveli na drugo mjesto, gdje sam vidio ljude kako vise okačeni za tetive koljena, a krajevi usta im razderani i iz njih teče krv. Pa sam pitao: Ko su ovi? Kažu: To su oni koji su prekidali post prije nego je vrijeme, tj. prije vremena iftara’. (Saheeh al-Targheeb, 1/420)
Hafiz Zehebi ra kaže: Među vjernicima je opće poznato da onaj koji ne posti Ramazan a nema razloga za to, je gori od onoga koji čini blud i pije alkohol; muslimani sumnjaju da li je takav uopšte musliman, smatraju ga otpadnikom i rasipnikom.
Šejhul Islam ibn Tejmije kaže: Ako neko ne posti Ramazan, a zna da je to haram, a on sam sebi čini halalom, ubijte ga. A ako to čini zato što je nemoralan, kaznite ga zbog toga što ne posti. (Majmoo' al-Fataawa, 25/265).
10
Vrijednosti posta
Zaista je mnogo vrijednosti u postu, jedna od tih se prenosu u sahih hadisu, a to je da je Allah odabrao post za Sebe, tj. On Sam nagrađuje i umnožava nagradu, kao što Allah kaže u hadisu kudsi: ’Izuzev posta, koji je samo Moja stvar, i Ja nagrađujem za njega’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 1904; Saheeh al-Targheeb, 1/407) ’Postu nema sličnog’ (al-Nisaa'i, 4/165; Saheeh al-Targheeb, 1/413), ’a dova postača se ne odbija’(Bilježi ga al- Bayhaqi, 3/345; al-Silsilat al-Saheeh, 1797). ’Postač se raduje dva puta: Kad prekida svoj post i kad sretne Svoga Gospodara’. (Muslim, 2/807) ’Post će se zauzimati za postača na Sudnjem danu, kad kaže: O Allahu, ja sam ga sprečavao od hrane i uživanja u toku dana, pa dozvoli da se zauzmem za njega’. (Ahmad, 2/174). Miris iz usta postača je kod Allaha bolji od miska. (Muslim, 2/807) 'Post je zaštita i tvrđava koja te čuva od vatre’. (Ahmad, 2/402; Saheeh al-Targheeb , 1/411; Saheeh al-Jaami', 3880). ’Ko god posti jedan dan radi Allaha, Allah će udaljiti njegovo lice 70 godina od Vatre’. (Muslim, 2/808). ’Ko god posti jedan dan tražeći Allahovo zadovoljstvo, pa to bude zadnji dan njegovog života, uči će u Džennet’. (Ahmad, 5/391; Saheeh al-Targheeb, 1/412). ’U Džennetu su vrata po imenu
11
Rejjan, kroz koju će uči samo postači, i niko osim njih, kad i zadnji od njih uđe, biće zaključana, i niko više tuda neće proći’. (al- Bukhaari, Fath, no. 1797) 'Ramazan je stub Islama, Kur’an se počeo objavljivati u njemu, i u njemu je noč koja je bolja od 1000 mjeseci. Kad počne Ramazan, otvore se vrata Dženneta, a zatvore kapije Džehennema, i okuju se šejtani’. (al- Bukhaari, al-Fath, no. 3277). ’Postiti Ramazan je jednako postu 10 mjeseci’. (Musnad Ahmad, 5/280; Saheeh al- Targheeb, 1/421). ’Ko god posti Ramazan zbog imana i nade za nagradom, opraštaju mu se svi počinjeni grijesi’. (al-Bukhaari, Fath, no. 37). ’Na kraju svakog posta, Allah bira one koji se oslobađaju Džehennema’. (Ahmad, 5/256; Saheeh al-Targheeb, 1/419)
Koristi posta
Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost, kao što smo spomenuli u ajetu sure Bekare. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama.
Ako nečiji stomak osjeća glad, mnogi drugi njegovi organi to neće osjećati, ali ako je neko
12
punog stomaka, onda njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad.
Post vodi ka pobjedi nad šejtanom, kontroliše prohtjeve i štiti organe.
Kada postač osjeti glad, on proživljava ono što siromašni proživljavaju svaki dan, pa tako on suosjeća sa njima, i udjeljuje im da utole glad. Slušati o gladnima, nije isto što i djeliti glad sa njima, isto kao što ni jahač ne razumije pješaka, sve dok sam ne sjaše i ne prohoda.
Post vježba želju da se izbjegnu prohtjevi i čuva od grijeha. Pomaže ti da pobjediš svoju prirodu, i da se odvojiš od svojih navika. Vježba te takođe da budeš tačan i organizovan, samo kad bi ljudi to razumjeli. Post je oblik jednistva muslimana, kad cjeli umet posti i mrsi se istovremeno.
Post daje veliku priliku daijama, onima koji druge pozivaju u Islam. U Ramazanu mnogi dolaze u džamije, mnogo je onih koji su tu po prvi put, ili koji nisu bili u džamiji dugo vremena, pa im se u ovom mjesecu srca otvore, i zato treba iskoristiti priliku, i pozivati ih na lijep način, držati pogodne dersove,
13
govoriti korisne riječi, potpomagati se na dobročinstvu i takvaluku. Daija ne bi trebao da se poptuno preda drugima, a da na sebe zaboravi.
Adabi i sunneti posta
Neke stvari su vadžib (obavezne) a neke mustehab (preporučene). Treba paziti da za sehur nešto pojedemo i popijemo, prije nego zapostimo, i da to produžavamo sve do ezana za sabah. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Pazite na sehur, jer u njemu je bereket’. (al-Bukhaari, Fath, 4/139). ’Sehur je blagoslovljena hrana i u njemu je razlika od kršćana i židova. Dobar sehur su vjerniku datule’. (Ebu Dawood, no. 2345; Saheeh al-Targheeb, 1/448) 'Ne okašnjavati sa iftarom, jer kaže Poslanik savs: Ljudi će biti na dobru, dok god ne okašnjavaju sa iftarom’. ( al-Bukhaari, Fath, 4/198)
Prekidati post na način opisan u hadisu od Enesa r.a.: ’Poslanik savs bi prekidao svoj post sa svježim datulama prije nego bi klanjao, ako nije bilo svježih, jeo bi suhih, ako nije bilo ni tih, omrsio bi se sa vodom’. (al- Tirmidhi, 3/79 ).
14
Nakon iftara, proučiti riječi koje se prenose u hadisu ibn Omera, prema kojem se kaže da bi Poslanik savs nakon što bi se omrsio rekao sljedeće: Zehebe al-zama', wa'btallat al-'uruk, wa sabett al-edžru inšaAllaah’ ili u prevodu ’Nestalo je žeđi, vene teku opet, i nagrada je inshaAllah osigurana’. (Abu Dawood, 2/765;).
Čuvati se grijeha, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Kad neko posti, nek se čuva grijeha...’ (al-Bukhaari, al-Fath , no. 1904). Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god ne prestane govoriti laži, i raditi po njima, pa Allahu nije potrebna njegova glad i žeđ’. (Al-Bukhaari, al-Fath , no. 1903).
Onaj koji posti, bi trebao izbjegavati sve oblike harama, kao što su ogovaranje, laž, da ne bi izgubio svu svoju nagradu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Može se desiti da postač nema ništa od svog posta, osim gladovanja i žeđi’.( Ibn Maajah, 1/539; Saheeh al-Targheeb, 1/453).
Među stvarima koje uništavaju dobra djela i donose loša su dozvoljavanje sebi da gledaš kojekakve kviz programe, serije, filmove, sportske programe, prazna sakupljanja, tumarati ulicama sa
15
lošim ljudima, koji traće svoje vrijeme, pa ti tako mjesec zikra i ibadeta postane mjesec spavanja preko dana da bi izbjegao glad, propuštanja namaza u džematu, a provođenja noći u zabavi.
Ima ljudi koji se rastuže kad dođe Ramazan, jer misle na zabave koje će ih proći. U toku Ramazana, ima ih i koji putuju u kafirske zemlje na odmore. Pa ni džamije nisu pošteđene takvog zla, kao što je pojavljivanje nakićenih i naparfemisanih žena, pa ni u Mekanskom haremu.
Neki ovaj mjesec pretvore u mjesec prošnje, pa i ako nisu u potrebi.
Drugi se zabavljaju prskalicama i petardama, dok drugi traće vrijeme po trgovima, i ganjaju modu. Ima vlasnika radnji koji iznose nove modele robe u zadnjih 10 dana Ramazana, da bi odvukli ljude od ibadeta i dobrih djela.
Ne smije sebi niko dozvoliti da ga neko isprovocira, jer kaže Resul,, s.a.v.s.: ’Ako te neko provocira na svađu i vrijeđa, reci: Ja postim, ja postim’. (al-Bukhaari and others. Al-Fath, no. 1894)
16
Jedan razlog je da se on sam opomene, a drugi da se opomene protivnik. Ali mi što vidimo kod mnogih postača je suprotno. Vidimo mnoge kako kruže sa kolima, kad čuju ezan akšama. Ne treba se prenajedati, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Sin Ademov nije napunio gore posude od svog stomaka’.(al- Tirmidhi, no. 2380).
Mudra osoba jede da bi preživio, a ne živi da bi jeo. Najbolja hrana je ona koja je tu da se jede, a ne ona da joj se služi. Ali ljudi se u toku Ramazana dadnu na pravljenje kojekakvih jela, i ophode se sa pravljenjem hrane kao sa ritualima, pa žene i sluge provode svo svoje vrijeme na kuhanju i spremanju, i zaboravljaju na ibadet, a ljudi troše više para na hranu u Ramazanu nego inače. Pa Ramazan postaje mjesecom stomačnih bolesti, debljine pa jedva se dižu na teravih namaz, ili odlaze nakon dva rekjata.
Biti darežljiv u djelenju znanja, para, koristiti svoj položaj i snagu na pomaganju slabima. Buhari i Muslim prenose od Ibn Abbasa, da je rekao: ’Resul, s.a.v.s. je bio najdarežljiviji od svih ljudi(u činjenju dobra), a najdarežljiviji je bio u Ramazanu, kad bi vidio Džibrila, a u Ramazanu bi ga sretao svaku noć,
17
i on bi ga učio Kuranu. Poslanik s.a.v.s. je bio brži u činjenju dobrih djela od vjetra što puše’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 6).
Kako ljudi mogu zamjeniti darežljivost za škrtost i djela za ljenost, do te mjera da ne čine svoju dužnost kako treba, i ne tretiraju druge kako treba, i pravdaju se postom za sva ta nedjela? Kombinacija posta sa hranjenjem siromašnih, je jedan od načina zarađivanja Dženneta, kao što kaže Resul: ’U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru, koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmad 5/343; Ibn Khuzaymah, no. 2137.) Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god dadne hranu postaču da se njome omrsi, daće mu se jednaka nagrada, a da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača’. (Tirmidhi, 3/171; Saheeh al- Targheeb, 1/451 ). Kaže šejhul Islam ibn Tejmija, rahimehullah: ’Ovdje se misli da ga hrani dok se ovaj ne zadovolji. Brojni su primjeri selefa koji su više volili siromašnim nego sebi, kad bi sjedali da se iftare. Među njima su Abdullah ibn Omer, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel i drugi.
18
Abdullah ibn Omer se nije mrsio, dok oko njega nisu bili jetimi i siromašni da sa njim jedu.
19
Šta treba raditi u toku ovog velikog mjeseca
Pripremiti sebe i okolinu za ibadet, požuriti sa tevbom, vratiti se Allahu, radovati se dolasku ovog mjeseca, postiti po propisima, imati ispravan nijet i bojati se Allaha i klanjati teravih, ne osjaćati se umoran zadnjih deset dana Ramazana, tražiti noć Kader, učiti Kuran neumorno, pokušavati plakati i razumjeti ajete koji se uče.
Umra u Ramazanu je po nagradi jednaka hadžu, a sadaka se umnogostručava puno puta, itikaf u ovom mjesecu je potvrđeni sunet.
Nema ništa loše u čestitanju početka Ramazana jedni drugima. Resul, s.a.v.s. bi običavao reči ashabima dobru vijest o početku Ramazana, i podsticao ih da ga što više iskoriste. Ebu Hurejre kaže: Kaže Resul, s.a.v.s.: 'Došao vam je Ramazan, blagoslovljeni mjesec. Allah vam ga je propisao da ga postite. U njemu se otvaraju kapije Dženneta, a zatvaraju kapije Džehennema, i šejtani se okivaju. U njemu je noć bolja od 1000 mjeseci, i kome god je uskraćeno od njenih blagodati, zaista mu je uskraćena velika stvar’. (al-Nisaa'i, 4/129; Saheeh al- Targheeb, 1/490).
20
Neka pravila posta
Postoji post koji se mora postiti samo na određene dane, kao što je Ramazan, ili post radi nenamjernog ubistva nekoga, rastava svoje žene ziharom( džahilijetski oblik rastave braka gdje čovjek kaže svojoj ženi: ti si mi haram, kao leđa moje majke), imati seksualne odnose u toku Ramazana.
Isto tako, onaj koji se zavjetuje da će postiti određene dane mora to ispuniti. Postoji i drugi način posta, koji nije vezan za posebne dane, kao što je napaštanje propuštenih dana Ramazana, post 10 dana ko nema da zakolje kurban, post za iskupljenje od zavjetovanja(prema većini), post za iskup od kršenja pravila ihrama(prema najispravnijem mišljenju), post radi ispunjavanja zakletve u slučaju da nije imao nijet da posti dane jedan za drugim.
Dobrovoljni post je dopuna za eventualne propuštene dane. Primjeri dobrovoljnog posta su Ašura, Arefat, bijeli dani (svaki 13, 14 i 15 u hidžretskom mjesecu), ponedjeljak i četvrtak, šest dana Ševala, post u toku Muharema i Šabana. Nije dozvoljeno uzeti samo petak za post (al-Bukhaari, Fath al-Baari, no. 1985), ili samo subotu(al-
21
Tirmidhi, 3/111). Nije dozvoljeno postiti cjeli život besprekidno, niti dva- tri dana bez prekida.
Haram je postiti na dane Bajrama, dane tešrika koji su 11, 12 i 13 dani Zul Hidžeta, jer su to dani normalnog jela i pića i spominjanja Allaha, ali je dozvoljeno onome koji nije imao kurban da ih posti na Mini.
Kako se određuje početak Ramazana
Početak Ramazana se potvrđuje time što se vidi novi mjesec, ili upotpunjenjem 30 dana Šabana. Ko god vidi mladi mjesec ili čuje o njemu od pouzdanih ljudi, dužan je postiti. Određivati početak Ramazana putem računanja je bidat, zbog hadisa Resula savs: ’Postite kad ga vidite(mladi mjesec) i prekinite post kad ga vidite’. Ako jedan punoljetan, priseban, pouzdan, koji ne laže, musliman, sa dobrim vidom, kaže da je vidio mladi mjesec svojim očima, onda nek se uzme njegova riječ za početak posta.
22
Ko je dužan postiti?
Post je obavezan svakom punoljetnom, prisebnom, koji nije putnik, muslimanu koji je u stanju da posti, i nema nikakvih smetnji kao hajz (menstruacija), nifas (postporođajno krvarenje) i slično što bi ih spriječilo da poste.
Za osobu se smatra da je punoljetna ako ispuni jednu od sljedeće tri stvari: izlazak sperme, bilo u snu ili ne; rast dlaka oko spolnog organa; punjenje 15 god. U slučaju sa ženama, kod njih su četiri uslova: mens, što znači da će one postiti ako su imale mens pa čak i ako su mlađe od 10 god.
Djecu treba učiti da poste od sedme godine, ako su u mogučnosti, a ima uleme koja kaže da ih treba i udariti, ako dostignu 10 godina a ne poste, baš kao što je slučaj sa namazom. (al-Mughni , 3/90). Dijete ima nagradu za post, kao i njegovi roditelji koji su ga tako odgojili i uputili ga. Al-Rubay' bint Mu'awwidh kaže, govoreći o Ramazanu kad je bio propisan: Učili smo djecu da poste, pa smo im pravili lutke od vune. Kad bi neko od njih zaplakalo od gladi, dali bi mu lutku da se igra, dok ne bude vrijeme magreba. (al-Bukhaari, Fath, no. 1960). Ima ljudi koji misle da nije važno učiti dijecu
23
postu, a u stvari djeci to može biti interesanto, i oni su u stanju da poste, dok su u stvari problem roditelji koji ga odgovaraju iz svoje"nježnosti" prema njemu. Oni ne shvataju da je prava nježnost u učenju djeteta da posti. Kaže Allah:
m ¶ μ ´ ³ ² ± ° ¯ ® ¬ « Ã Â Á À ¿ ¾ ½ ¼ » º ¹ ¸l
’O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će meleki strogi i snažni se brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršavati’.(66;6)
Posebno treba paziti da curice, koje su upravo postigle punoljetne, jer može se desiti da one zbog stida poste u vrijeme mensa, a poslije ne poste propuštene dane.
Ako kafir postane musliman, ili djete postane punoljetno, ili lud dođe sebi, u toku dana, oni će odustati od hrane i pića do kraja tog dana, jer su oni
24
sad među onima kojima je post obavezan, ali ne trebaju da napaštaju protekle dane.
Nenormalan nije odgovoran za svoja djela, ali ako je osoba naizmjenično normalna i nenormalna, mora postiti u ono vrijeme u kojem je razuman. Ako postane nerazuman u toku dana, ovo mu ne poništava post, baš kao što je slučaj sa onim koji se onesvjesti zbog bolesti ili nečega drugog, jer mu je nijet bio da posti dok je bio normalan. (Majaalis Shahr Ramazaan od Ibn Usejmina str. 28). Slično pravilo vazi i za epileptičare.
Ako neko umre u Ramazanu, nema nikakvog "otplačivanja duga" za nju ili njega radi preostalih dana Ramazana. Ako neko ne zna da je postiti Ramazan fard ili da je haram jesti u vrijeme posta, ili da je haram imati seksualne odnose u toku dana, onda prema večini uleme, taj izgovor je prihvatljiv, kao što je slučaj sa ljudima koji su istom prešli na Islam, ili muslimani koji žive u Dar ul Harb (nevjerničke zemlje), ili muslimanima koji su odrasli među kafirima. Ali osoba koja je odrasla među muslimanima, i imala priliku da pita, nema izgovora.
25
Putnici
Putniku je dozvoljeno da prekine svoj post, ali trebaju se ispuniti određeni uslovi. Njegovo putovanje treba da je dugo, ili ispunjava dužinu koja se smatra putovanjem (po ovom pitanju je poznato da ulema ima različite poglede), da izađe izvan naseljenog mjesta. Večina uleme smatra da ne treba da prekida post, sve dok ne napusti gradske granice, Oni smatraju da putovanje nije zapravo počelo, sve dok se ne napuste granice grada, i da je on još uvjek prisutan u svome gradu. Allah kaže:
my x w v uz ¢ ¡ ~ } | { ¥ ¤ £¦ l
’Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti…’ (2;185).
On se ne računa kao putnik sve dok ne napusti svoj grad, dok god je u njemu, on nije putnik, pa mu nije dozvoljeno skraćivanje namaza. Njegovo putovanje takođe ne smije biti sa nijetom
26
da čini nešto haram, prema većini uleme, niti sa nijetom da izbjegne post.
Putniku je dozvoljeno prekinuti post, prema idžmau, bez obzira da li je u stanju da posti ili ne, bilo da mu je teško ili ne. Čak i ako mu je put lagan, i ima ko će ga služiti na putu, ipak mu je dozvoljeno da prekida post i skraćuje namaze. (Majmoo' al-Fataawaa , 25/210).
Ko god je odlučio da putuje u Ramazanu, ne bi trebao da ima nijet prekidanja posta, sve dok stvarno ne odputuje, jer uvijek se može desiti nešto što ga na primjer spriječi da odputuje. (Tafseer al-Qurtubi, 2/278).
Putnik ne bi trebao da prekida svoj post, sve dok ne prođe naseljene kuće svoga mjesta, već tek nakon što njih prođe, dozvoljeno mu je prekinuti post.Isto tako, ako leti avionom, nakon što avion uzleti i izađe izvan granica grada, dozvoljeno mu je prekinuti post. Ako je aerodrom izvan grada, on može prekinuti svoj post na njemu, ali ako je aerodrom u sklopu grada, ne bi trebalo da prekida post na njemu.
27
Ako sunce zađe, i putnik se omrsi na zemlji, a zatim leti sa avionom, pa ponovo vidi sunce, ne treba da prkida sa jelom, jer je on već ispostio svoj dan, a čin ibadeta koji je završen, nemože se povratiti.
Ako avion poleti prije nego sunce zađe, a on želi da isposti svoj dan na putu, nek ne prekida post dok god ne vidi da je sunce zašlo, a on se nalazi bilo gdje u zraku. Nije dozvoljeno pilotu da spusti avion na visinu sa koje se ne vidi sunce, samo da bi ljudi prekinuli post, jer je to varanje, ali ako on spusti avion na određenu visinu gdje se sunce ne vidi iz nekog drugog razloga, onda se post može prekinuti. (Ibn Baaz, usmeno).
Ko putuje u neko mjesto i nijet mu je ostati tamo više od četiri dana, mora postiti, prema večini uleme. Pa ako neko putuje da bi studirao na primjer izvan svoje zemlje, nekoliko mjeseci ili godina, onda prema večini uleme, uključujuči sva četiri imama, on se računa kao mještanin, i mora klanjati i postiti svoje dane.
Ako putnik prolazi kroz neki grad, a ne svoj u kojem je mještanin, ne mora postiti, osim ako tu ne
28
namjerava ostati duže od četiri dana, jer u tom slučaju mora postiti, jer se tada na njega primjenjuju obaveze mještanina. (Fataawa al-Da'wah Ibn Baaz 977).
Ko god počne postiti dok se računa kao mještanin, a zatim počne sa putovanjem u toku dana, dozvoljeno mu je prekinuti post, jer Allah dozvoljava putovanje uopšteno kao legitiman razlog za prekid posta:
my x w v uz ¢ ¡ ~ } | { ¥ ¤ £¦ l
’Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti…’ (2;185).
Osobi koja običava putovati se dozvoljava da ne posti ako ima kuću u koju se vraća, kao kurir koji služi muslimanima, ali i taxisti, piloti, čak i ako je njihovo putovanje dnevno, ali su dužni napostiti poslije te dane. Isto važi i za mornare, koji imaju kuću na kopnu, ali ako mornar ima svu porodicu i
29
sve što mu treba sa sobom na brodu, i stalno je na putu, onda mu nije dozvoljeno da prekida post niti da skraćuje namaze.
Što se tiče nomada beduina koji putuju iz ljetnih domova u zimske, dozvoljava im se prekid posta i skraćenje namaza, ali
kad se već smjeste u jednu od tih kuća, nek ne prekidaju post niti ne skraćuju namaze, čak i ako slijede svoja stada. (Majmoo' Fataawa Ibn Taymiyah , 25/213).
Ako putnik stigne u toku dana, tu postoji razlika među ulemom da li će prekinuti sa jelom ili ne. (Majmoo' al-Fataawa, 25/212). Ali da bi bio na sigurnijoj strani, bolje mu je da prestane jesti i piti, zbog poštovanja mjeseca, ali on mora napostiti taj dan kasnije, svejedno bilo da je prestao jesti ili ne nakon stizanja u to mjesto.
Ako putnik započne Ramazan u jednom mjestu, a zatim putuje u mjeto gdje su ljudi zapostili dan prije ili kasnije, onda nek slijedi ljude u tom gradu, pa nek završi Ramazan kad i oni, čak i ako to znači da mora da posti duže od 30 dana, jer kaže Resul, s.a.v.s.: Postite kad svi poste, a prekidajte
30
post kad svi prekidaju. Ako to znači da će njegov post biti kraći od 29 dana, on mora da ih namiri nakon Eida (bajrama), jer hidžretski mjesec nemože biti manji od 29 dana.(Fataawa al-Shaykh 'Abd al-'Azeez ibn Baaz: Fataawa al-Siyaam, Daar al- Watan, pp. 15-16).
31
Bolest
U slučaju bilo koje bolesti u kojoj se osoba ne osjeća dobro, dozvoljeno je da se ne posti. Dokaz za to je ajet:
my x w v uz ¢ ¡ ~ } | { ¥ ¤ £¦ l
’Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti…’ (2;185).
Ali ukoliko se radi o manjoj bolesti, kao manja glavobolja ili prehlada, onda to nije razlog za prekid posta. Ukoliko postoji medicinski dokaz, ili ako osoba zna iz svog iskustva ili ako je siguran da će mu post pogoršati bolest ili odužiti ozdravljenje, dozvoljeno mu je prekinuti post, i čak mu je mekruh da posti.
Ako je osoba teško bolesna, ne mora da čini nijet posta u toku noći za sljedeći dan, čak i ako ima izgleda za oporavljanje u toku jutra jer ono što se računa je trenutno stanje.
32
Ako će mu post izazvati nesvijest, nek prekine i nek naposti kasnije( al-Fataawa, 25/217).
Ako se osoba onesvijesti u toku dana, pa dođe sebi prije magreba ili poslije, njegov post je važeći, ukoliko je bio zapostio u jutro, a ako je u nesvjesnom stanju od fedžra do magreba, onda prema stavu večine uleme post mu je nevažeći. Prema večini uleme, dužnost je onome ko se onesvjesti da nastavi svoj post, bez obzira koliko bio u nesvjesti. (Al-Mughni ma'a al-Sharh al-Kabeer, 1/412, 3/32; al-Mawsoo'ah al-Fiqhiyyah al-Kuwaytiyyah, 5/268). Ima uleme koja je dala fetve u vezi onoga koji se onesvjesti ili uzme tablete za spavanje ili primi anesteziju iz opravdanog razloga, pa ostane u nesvjesnom stanju tri dana ili manje od toga, da on mora napostiti te dane kasnije, jer se računa kao onaj koji spava, ali ako ostane u takvom stanju duže od tri dana, onda ih ne mora napostiti jer se računa kao bezuman. (Ibn Baaz, usmena fetva).
Ako čovjek osjeća nenormalnu glad ili žeđ, pa se poboji da ne umre ili ne naškodi tjelu na neki način, i ima razloga da vjeruje u to, on može prekinuti svoj post i napostiti ga kasnije, jer je
33
spašavanje života obaveza. Ali nije dozvoljeno prekidati post zbog podnošljivih poteškoća, niti zbog umora, niti od straha od neke umišljene bolesti.
Ljudi koji rade teže fizičke poslove, nije im dozvoljeno da prekidaju post, i moraju da učine nijet noću da žele da poste idući dan.
Ako ne mogu prestati raditi, a boje se da će im naškoditi, ili ako budu izloženi ekstremnim prilikama koje čine da moraju prekinuti post, onda nek jedu samo onoliko koliko im je dovoljno da podnesu teškoće, a zatim nek prekinu sa jelom do magreba, a kasnije nek naposte taj dan. Oni koji rade teške poslove kao topionice i slično, nek pokušaju u toku Ramazana da rade nočne smjene, ili na bilo koji dozvoljen način izbjegnu rad u toku dana, pa čak i ako moraju da uzmu neplaćen odmor, a ako ni to nije moguće nek pokušaju naći neki posao gdje mogu upotpunjavati svoju vjeru:
mu t s r q p o n m l k jv y x w | { z} l
34
’...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada, onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta’. (65;2-3).
Studentski ispiti nisu izgovor prekidanja posta, i nije dozvoljeno slušati roditelje koji ti naređuju da prekineš post zbog ispita, jer nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.(Fataawa al-Lajnah al- Daa'imah, 10/241).
Bolestan koji se nada ozdravljenju nek sačeka dok ne bude bolje, pa onda nek naposti propuštene dane, i nije mu dozvoljeno da samo hrani siromašne.
Onaj koji boluje od hroničnih bolesti, i nema izgleda za ozdravljenje, i stariji koji nisu u stanju da poste, nek hrane siromašne sa pola saa osnovne hrane te zemlje za svaki propušteni dan. Pola saa je otprilike jednako jednom i po kilogramu riže. Dozvoljeno mu je da dadne sve odjednom, u jednom, zadnjem danu posta, ili svaki dan. On mora da daje u hrani a ne parama, jer ajet tako naređuje.(Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/198). Ali može dati pare pouzdanoj osobi ili humanitarnoj
35
organizaciji da kupe hranu i podjele ih siromašnim na njegovo ime.
Ako bolestan ne posti Ramazan, u čekanju na oporavak da bi napostio propuštene dane, a zatim se otkrije da je to hronična bolest, onda je dužan hraniti siromašnog za svaki dan za koji nije postio. (Ibn Usejmin).
Ako neko čeka da se oporavi od bolesti, i nada se da će biti bolje, pa u tome umre, nema nikakvog "duga" koji treba da se isplati.
Ako se nečija bolest smatra hroničnom, pa on ne posti nego hrani siromašne, a zatim se otkrije da postoji lijek toj bolesti, koji on počne da koristi pa mu postane bolje, onda ne treba da napašta propuštene dane, jer je on uradio ono što mu je bila obaveza u toj situaciji. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/195).
Ako je neko bolestan, pa se oporavi, pa bude u mogučnosti da naposti propuštene dane, a to ne uradi prije svoje smrti, onda se trebaju uzeti pare iz njegove ostavštine i nahraniti siromašni za svaki dan koji nije postio.
36
Ako neko od njegovih rođaka želi da posti radi takvog umrlog, i to je u redu jer se prenosi u oba Sahiha da je Resul, s.a.v.s. rekao: Ko umre a ostalo mu je nenapoštenih dana, pa nek neko od njegovih posti za umrlog. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, volume on Da'wah, 806).
37
Stariji
Vrlo stare osobe koje nemaju snage da poste, i koje su sve slabije svaki dan kako im se smrt bliži, nisu dužni da poste, i to im je dozvoljeno dokle god im je post poteškoća. Ibn Abbas bi običavao reći u vezi ajeta:
mv u t s r qw l
’Onima koji ga jedva podnose, otkup je da jednog siromaha nahrane’.(2;184). Kaže: ’Ovaj ajet nije dokinut i odnosi se na starca i staricu koji nemogu postiti, pa nek takvi hrane siromaha za svaki dan’. (Al-Bukhaari, Kitaab al-Tafseer, Baab Ayaaman Ma'doodaat).
Oni koji su postali senilni, zaboravni, ne trebaju ni postiti niti činiti šta u vezi toga, niti im je porodica dužna činiti šta u vezi njih, jer oni se ne računaju više kao odgovorni.
Ako su čistog uma ponekad, a ponekad ne, nek poste kad su u redu, a nek ne poste kad neznaju za sebe. (Majaalis Shahr Ramadaan by Ibn 'Uthyameen, p. 28).
