Iskrenost i namjera1


Rekao je Allah Uzvišeni: „Onima koji žele život


na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove


truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih


će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati


nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće


uzaludno sve što su učinili“.2


Prenosi se od Omera b. El-Hattaba, radijellahu


anhu, da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika,


sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Doista se djela


mjere i cijene prema namjerama, i doista svakom čovjeku


pripada ono što je naumio; pa, čija hidžra ili preseljenje


bude radi Allaha i Njegova Poslanika, pa, njegova hidžra


je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a čija hidžra bude


radi dunjaluka kako bi ga pridobio ili radi žene kako bi je


oženio, pa, njegova hidžra je radi toga.““ Muttefekun


alejhi.3


1 Izvori tematike: Muhtesar minhadžu-l-kasidin kao i Džami'u-l-


'ulumi vel-hikem.


2 Hud, 15 – 16.


3 Hadis bilježi Buhari, 1/9, br. 1, Muslim, br. 1907, Ebu-Davud, br.


2201, Tirmizi, br. 1647.


4


Od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Doista, prvi čovjek kome će biti presuđeno na Sudnjem danu je čovjek koji je poginuo kao šehid. Doći će se s njim, upoznat će Ga sa svojom blagodati i on će je prepoznati a zatim će Mu reći: „Šta si uradio s ovim blagodatima?“ Odgovorit će: „Borio sam se radi Tebe sve dok nisam poginuo!“ Reći će: „Lažeš! Naprotiv, borio si se da se kaže: -Hrabri-, pa i rečeno je.“ Zatim će biti naređeno da se ovaj odvuče na svome licu sve dok ne bude bačen u Vatru.


I čovjek koji je sticao znanje i njime podučavao druge, i učio Kur'an. Doći će se s njim, upoznat će Ga sa svojom blagodati i on će je prepoznati a zatim će Mu reći: „Šta si uradio s ovim blagodatima?“ Odgovorit će: „Sticao sam znanje i podučavao njemu i učio Kur'an samo radi Tebe!“ Reći će: „Lažeš. Naprotiv, sticao si znanje kako bi se reklo: -Učenjak- i učio si Kur'an kako bi se reklo: -On je karija, učač-, pa to je i rečeno.“ Zatim će biti naređeno da se ovaj odvuče na svome licu sve dok ne bude bačen u Vatru.


I čovjek kojem je Allah dao izobilje, mnogo mu podario od svakog imetka. Doći će se s njim, upoznat će Ga sa svojom blagodati i on će je prepoznati a zatim će Mu reći: „Šta si uradio s ovim blagodatima?“ Odgovorit


5


će: „Nisam ostavio nijedan put na kojem Ti voliš da bude udijeljeno a da ja nisam i udijelio na njemu samo radi Tebe!“ Reći će: „Lažeš. Naprotiv, to si radio samo da se kaže: -On je darežljiv-, pa to se i reklo. Zatim će biti naređeno da se ovaj odvuče na svome licu sve dok ne bude bačen u Vatru.“ Hadis je zabilježio Muslim.4


Komentar:


Nijjet ili namjera je osnova djela, tako da primanje i odbijanje čovjekovog djela zavisi o njegovoj namjeri.


Pa, ko učini djelo radi Allaha Uzvišenog, te njime bude priželjkivao nagradu na ahiretu i učini ga po sunnetu, bit će mu primljeno.


Dočim, onaj koji naumi da učini neko djelo radi nekoga drugog mimo Allaha, ili ga ne učini iskrenim radi Allaha tako da u tom djelu pridruži još nekoga, takvo djelo će biti odbijeno i bit će dokaz protiv njega.


Koristi:


- Iskrenost je jedan od uslova primanja djela a značenje toga je da se dotičnim djelom traži samo lice Allaha Uzvišenog.


- Važnost iskrenosti jer usljed njenog nedostatka djelo biva dokazom protiv njegovog počinioca.


4 Muslim, br. 1905, i Tirmizi, br. 2382.


6


- Ispravnost djela u njegovoj vanjštini nije dovoljno da bi djelo bilo primljeno.


- Obaveznost korekcije nijjeta pri svakom djelu i


ulaganje maksimalnog truda na tom putu.