Poslanica iz islamskog vjerovanja stanovnicima Šama


Uvod


Hvala Allahu Koji zaslužuje svaku zahvalu. Njegove osobine kojima zaslužuje hvalu ne mogu se pobrojati, i nikada Ga dovoljno ne možemo hvaliti, i Njemu pripada svaka zasluga i na početku i na kraju.


Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Kojem ništa nije slično i Koji nema suparnika i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je na njega, porodicu njegovu i ashabe blagoslov, a zatim:


Ovo je olakšano poimanje akide (vjerovanja) koje sam ciljano napisao stanovnicima Šama koji su preuzeli vlast nad njihovom teritorijom nakon kolonizacije kršćana, a potom sekte Batinija koja je imala vlast jedno cijelo stoljeće.


U tom periodu su nailazila razna iskušenja i iskrivljeni su mnogi temelji islama kao i njegovi ogranci.


Grupa stanovnika Šama, kao i neki drugi su od mene tražili da im napišem odgovor o stvarima za koje će rob biti pitan na Danu obračuna, poput pitanja: Koje je to Allahovo pravo kod robova, odnosno obaveze koje robovi


4


imaju spram Allaha, a koje su propisane Nuhu i vjerovjesnicima nakon njega i sa kojima je zapečaćena poruka islama koja je objavljena Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem? Uzvišeni veli: On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! (Eš-Šura, 13.)


Mnoštvo požuda i pohlepa dovelo je do toga da se pojave mnoge strasti iz kojih su proizašla razna mišljenja. Mnoštvo raznih mišljenja i stavova proizvelo je mnogobrojne sekte i grupacije. Kada su Arapi, a i drugi zapostavili arapski jezik, bilo je veoma lahko ljude uvjeriti u nešto, raznim tumačenjima i sumnjivim stvarima (šubhama).


Ako je sve ovo bilo lahko sektama u prvom stoljeću islama, onda je onima kasnijim bilo mnogo lakše.


Šubhe proizilaze iz slijeđenja strasti, pa kada se pojavi šubha onda ona postaje pravac koji se slijedi. Potom je ljudi slijede, a da i ne znaju njen začetak. Uzvišeni kaže: I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali. (El-Bekare, 87.)


5


U ajetu je spomenuta strast koja je poslije odvela u oholost, a potom u poricanje i neprijateljstvo. Ovako biva i sa svim zabludjelim pravcima.


Allah Uzvišeni je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavio samo Istinu i Uputu i zato onaj ko želi ovu istinu čistom, treba da je uzme sa njenog izvora prije nego su je ljudska razumijevanja zamutila.


Objava je poput vode, a razum je kao posuda. Allah je objavio Kur'an i ubrizgao ga u Poslanikovo, sallallalhu alejhi ve sellem, srce, potom je sve to Poslanik prenio ashabima, a oni su podučili generaciju tabi'ina. Sve što su se posude više prenosile, voda se sve više i više mutila, tako da je prva posuda najčistija. Ta prva posuda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom njegovi ashabi.


Muslim u svome Sahihu bilježi od Ebu Musaa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ashabi će biti sigurni dok sam ja tu, pa kada ja odem, ashabe će zadesiti ono što im je obećano od iskušenja. I moj ummet će biti siguran dok su ashabi tu, a kada oni odu, zadesiće moj ummet ono što im je obećano od iskušenja.“1


Zato se vjera samo crpi iz Kur'ana i sunneta. Uzvišeni veli: On je neukima poslao Poslanika, jednog


1 Bilježi Muslim, br. 2531.


6


između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči. (el-Džumu'a, 2.)


Svako zasnivanje vjerskih propisa na nečemu mimo Kur'ana i Sunneta je zabluda.


Ashabi su najbolje razumjeli Objavu, a mi ćemo ovdje spomenuti samo ono na što ukazuje Objava tumačena riječima ashaba, i u čemu vlada koncenzus učenjaka prva tri stoljeća islama koja se smatraju najboljim.