VJEROVANJE U SUDNJI DAN
Vjerovanje u Sudnji dan podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni
Allah dao ljudima rok do Dana kada će ih proživjeti iz kabura i kada će polagati
račun za svoja djela i dat će svakom što zaslužuje, nekom Džennet,
a nekom Džehennem.
Uzvišeni Allah kaže: “On im samo pušta do dana kada će im oči ostati otvorene.
(Ibrahim, 42) ,,Nevjernici misle da neće biti oživljeni. Reci: ‘Hoćete,
Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o onom što ste
radili, doista, biti obaviješteni!’, a to je Allahu lahko.” (Et-Tegabun, 7) “Na
Dan kada nastupi Čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti: oni koji su vjerovali
i dobra djela činili u džennetskom perivoju će se radovati, a oni koji nisu
vjerovali i koji su ajete i dokaze Naše i susret na Sudnjem danu poricali, u
Vatru će privedeni biti.” (Er-Rum, 14–16)
Vjerovanje u Sudnji dan podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje u sve što slijedi nakon smrti
U to spada viđenje meleka u smrtnom času, kabursko iskušenje u vidu ispitivanja
meleka o Gospodaru, vjeri i poslaniku, kaburska patnja i uživanje,
i sve drugo što je dio zagrobnog života berzaha. Uzvišeni Allah kaže: “A
da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih
njihovim i straga udarali: ‘Iskusite patnju u Ognju.’” (El-Enfal, 50) “Doista
onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni, silaze
meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je
obećan.’ (Fussilet, 30) “I Allah ga je sačuvao od zla onog što su spletkarili,
a faraonove pristalice zla patnja zadesi, Vatra kojoj će izloženi jutrom i
večeri biti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’”
(El-Mu’min, 45–46)
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Kada umrli bude ukopan u kabur i ljudi počnu odlaziti
od njega, on čuje njihove korake dok odlaze. Tada mu dođu dva meleka,
posjednu ga i upitaju: ‘Šta si govorio za ovoga čovjeka, Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem?’ Vjernik će reći: ‘Svjedočim da je Allahov rob i
poslanik.’ Tad će mu biti rečeno: ‘Pogledaj u svoje mjesto u Džehennemu!
58
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Allah ti je to mjesto zamijenio mjestom u Džennetu.’ Vidjet će ih oba. Licemjeru
i nevjerniku bit će rečeno: ‘Šta si govorio za ovoga čovjeka?’ On će
reći: ‘Ne znam. Govorio sam što su govorili ljudi.’ Bit će mu rečeno: ‘Niti si
znao niti si slijedio.’ Bit će udaren željeznim čekićem jedanput i vrisnut će
tako jako da će ga čuti sve u blizini, osim džina i ljudi.” (Buhari i Muslim)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, prošao pored dva kabura i rekao: “Njih dvojica su sada podvrgnuti
patnji, kažnjavaju se zbog nečega što vam se ne čini velikim, a ono je doista
nešto veliko! Jedan od njih prenosio je tuđe riječi, a što se tiče drugog,
on se prilikom obavljanja male nužde nije čuvao mokraće”, pa je uzeo sirovu
granu, popolovio je i zabio u kabure njih dvojice. Ashabi upitaše: “Zašto
si to uradio, Allahov Poslaniče?”, a on odgovori: “Ne bi li im bilo lakše dok
se ne osuše.” (Buhari i Muslim)
2. Vjerovanje u Smak svijeta i njegove predznake
Uzvišeni Allah kaže: Allah je Onaj koji je Knjigu s istinom i mjerilo – pravdu
objavio! A šta ti znaš – možda je Smak svijeta blizu! Požuruju ga oni koji u
njega ne vjeruju, a oni koji vjeruju, zbog njega strahuju i da je istina zbilja
znaju. Eto, doista su oni koji raspravljaju o Smaku svijeta u dalekoj zabludi!”
(Eš-Šuara, 17–18) “Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a
već su došli predznaci njegovi? A kakve im koristi od prihvatanja opomene
kad im dođe on?” (Muhammed, 18)
O velikim predznacima Sudnjeg dana govori se u hadisu koji od Huzejfe,
radijallahu anhu, bilježi Muslim: “ Sudnji dan neće nastupiti prije nego što
doživite deset događaja: dim, Dedžal, životinja, izlazak sunca sa zapada,
spuštanje Isaa, alejhis-selam, s neba, Jedžudž i Medžudž, tri velika propadanja
u zemlju: na istoku, zapadu i na Arabijskom poluotoku, i zadnji
znak jest pojava vatre u Jemenu koja će tjerati ljude ka mjestu okupljanja.”
Sudnji dan nastupit će iznenadno i brzo. Uzvišeni Allah kaže: “Pitaju te o
Smaku svijeta, kada će se zbiti. Reci: ‘To zna jedino Gospodar moj, On
će ga u određeno vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim
neočekivano će vam doći.’ Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: ‘To
samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.’” (El-A’raf, 187) “Allah zna sve tajne
nebesa i Zemlje! A Smak svijeta u tren će oka doći, ili još brže, jer Allah je,
uistinu, svemoćan!” (En-Nahl, 77)
59
Sudnji dan nastupit će puhanjem u rog od kojeg će sve umrijeti. Uzvišeni
Allah kaže: “I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na
Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao...” (Ez-Zumer, 68)
3. Vjerovanje u proživljenje
Vjerovanje u proživljenje podrazumijeva ubjeđenje da će Uzvišeni Allah
proživjeti Svoje robove, bose, gole i neobrezane iz kabura i to nakon drugog
puhanja u rog. Uzvišeni Allah kaže: “Poslije će se u rog drugi put puhnuti
i oni će, odjednom, ustati i čekati.” (Ez-Zumer, 68) “I puhnut će se u
rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti.” (Jasin, 51)
U hadisu koji od Aiše, radijallahu anha, bilježe Buhari i Muslim, navodi se
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi će biti proživljeni
bosi, goli i neobrezani.”
4. Vjerovanje u događaje Sudnjeg dana
Uzvišeni Allah kaže: “Na Dan kada će ljudi pred Gospodarom svjetova stajati!”
(El-Mutaffifin, 6) Stajanje koje se spominje u ajetu jest dugo stajanje
zbog Gospodara svih svjetova na Sudnjem danu, na mjestu gdje će svi
čuti jednog pozivača, pogled će ih moći obuhvatiti, sunce će se približiti,
znoj će ih oblijevati, bazen s džennetskom vodom - havd bit će pripremljen,
knjige ljudskih djela bit će donosene, vage će biti postavljene, most preko
Džehennema postavljen, i sve to u Danu velikih i strašnih događaja.
5. Vjerovanje u obračun
Uzvišeni Allah kaže: “Nama će se oni vratiti i pred Nama će račun polagati.”
(El-Gašije, 25–26) “Kome knjiga djela njegovih bude u desnu ruku data,
lahko će račun položiti.” (El-Inšikak, 7–8) “Onaj ko bude uradio koliko trun
dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
(Ez-Zilzal, 7–8) “Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne tezulje postaviti, pa
se nikome neće krivo učiniti: ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi
ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.”
(El-Enbija, 47)
Ljudi će polagati račun na dva načina:
Prvi način: račun koji će polagati vjernici
Vjernici će polagati račun tako što će im njihova djela biti predočena i skrive-
VJEROVANJE U SUDNJI DAN
60
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
na od drugih i oproštena ili tako što će biti ispitivani. Oni kojima će njihova
djela biti predočena i oproštena jesu oni kojima je Uzvišeni Allah propisao
sreću. O tome govori hadis koji su od Ibn Omera, radijallahu anhuma,
zabilježili Buhari i Muslim, a u kojem se kaže: “Uzvišeni Allah će približiti
vjernika Sebi, prekriti Svojom milošću, sakriti ga i reći mu: ‘Sjećaš se tog
i tog grijeha? Sjećaš se tog i tog grijeha?’ Reći će: ‘Da, Gospodaru.’ Kada
mu Allah bude iznio sve grijehe i kada čovjek bude ubijeđen da je propao,
Allah će mu reći: ‘Sakrio sam ti ih na dunjaluku, a danas ti ih opraštam.’ I
bit će mu data knjiga njegovih dobrih djela.”
Oni koji će polagati račun tako što će se o njihovim grijesima povesti rasprava
bit će vjernici koji su umrli s velikim grijesima a nisu se pokajali i ove
vjernike Uzvišeni Allah će Svojom voljom kazniti u Džehennemu, a onda će
ih uvesti u Džennet. O tome govori hadis koji su od Aiše, radijallahu anha,
zabilježili Buhari i Muslim, a u kojem se kaže: “Kome bude traženo da
opravda svoje grijehe, bit će kažnjen.” Aiša je upitala: “Allahov Poslaniče,
zar Uzvišeni Allah nije rekao: ‘Kome knjiga djela bude data u desnu ruku,
taj će lahko račun položiti’?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“To se odnosi na one kojima će njihova djela biti izložena. A s kim se bude
raspravljalo o djelima, bit će kažnjen.”
Drugi način: račun koji će polagati nevjernici.
Za njih neće biti obračuna u smislu vaganja dobrih i loših djela jer će njihova
dobra djela biti poništena. Uzvišeni Allah kaže: “I Mi ćemo pristupiti
djelima njihovim koja su učinili, u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-furkan, 23)
Nevjernicima će djela biti izložena da ih potvrde, o čemu se govori u ranije
navedenom hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, bilježe Buhari
i Muslim: “Što se tiče nevjernika i licemjera, bit će prozvani pred svim
stvorenjima: ‘Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!’ Neka Allahovo
prokletstvo stigne nasilnike” (Hud, 18).
6. Vjerovanje u nagradu
Vjerovanje u nagradu podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Džennet istina
i da je Džehennem istina.
Džennet je boravište pripremljeno za bogobojazne vjernike u kojem će
imati tjelesna i duhovna uživanja za kakva uho nije čulo, oko nije vidjelo
i nikome nije na um palo. Džehennem je boravište pripremljeno za
61
nevjernike u kojem su tjelesne i duhovne patnje za kakve uho nije čulo, oko
nije vidjelo i nikome nije moglo na um pasti. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo
učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će
onih koji će prema sebi nasilje učiniti, bit će onih umjerenih, bit će i onih koji
će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će
veliku blagodat dobiti. Perivoje Adna, u koje će ući, u kojima će se zlatnim
narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile
biti. ‘Hvaljen neka je Allah!’, govorit će, ‘koji je od nas tugu odstranio. Gospodar
naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je, koji nam je, od dobrote
Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas
klonulost neće snalaziti.’ A nevjernike čeka Vatra džehennemska, oni neće
biti na smrt osuđeni i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti
– eto, tako ćemo svakog nevjernika kazniti, oni će u njemu jaukati: ‘Gospodaru
naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drukčija od onih koja smo
činili!’ ‘A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je
trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji
opominje? Zato iskusite patnju, nasilnicima nema pomoći!” (Fatir, 32–37)
VJEROVANJE U SUDNJI DAN
63
VJEROVANJE U ALLAHOVO ODREĐENJE
Vjerovanje u Allahovo određenje podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da
je Uzvišeni Allah odredio sudbinu Svojim stvorenjima u Svom znanju u
praiskonu, zapisao to u Levh-mahfuzu, glavnoj knjizi, htio da se sve tako
dogodi i stvaranje ispunio u skladu s tim. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo sve
s mjerom stvorili.” (El-Kamer, 49) “Sve je stvorio i svemu mjeru odredio.”
(El-Furkan, 2).
Vjerovanje u Allahovo određenje podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje da Uzvišeni Allah sve zna
Vjerovanje u Allahovo znanje podrazumijeva vjerovanje u to da je Allah
sve znao oduvijek i zna zauvijek uopćeno i podrobno u vezi s Njegovim
stvorenjima: određivanje smrtnog časa, opskrbe i sve u vezi sa djelima
stvorenja: dobra i loša djela. Uzvišeni Allah kaže: “On zna sve” (El Bekara,
29); “To je odredba Silnoga i Sveznajućeg” (El-En’am, 96). Uzvišeni Allah
zna ko će Mu biti pokoran, a ko nepokoran, zna ko će dugo živjeti, a čiji će
život biti kratak.
2. Vjerovanje da je sudbina svih stvorenja zapisana u Levhimahfuzu
Uzvišeni Allah kaže: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije,
prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko.” (El-
Hadid, 22) “Njemu ne može ništa, ni koliko trunčica jedna, ni na nebesima
ni na Zemlji izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u
jasnoj Knjizi.” (Sebe, 3)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah zapisao je i odredio sudbinu stvorenja
pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, a Njegov
je Arš bio na vodi.” (Muslim) Ubada b. Samita, radijallahu anhu, kazuje da
je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Uzvišeni Allah
prvo je stvorio pero i rekao mu: ‘Piši!’ Pero je kazalo: ‘A šta da pišem?’ Rekao
je: ‘Piši sve što će se dogoditi do Sudnjeg dana.’” (Ebu Davud i Tirmizi)
64
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Uzvišeni Allah spomenuo je znanje i zapisivanje u ajetu: “Zar ne znaš da
je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi, to je,
uistinu, Allahu lahko!” (El-Hadždž, 70)
3. Vjerovanje u Allahovu izvršnu volju
Ono što Allah hoće da bude, to i bude, a što On ne želi da bude, to neće ni
biti. Niko ne može uskratiti ono što On daje i niko ne može dati ono što On
uskrati. Niko ne može odbiti Njegovu odredbu i u Njegovoj vlasti ne može
biti što On ne želi. Upućuje koga hoće Svojom dobrotom, a u zabludu dovodi
koga hoće Svojom pravdom. I niko ne može bilo šta dodati na Njegovu
odredbu. Uzvišeni Allah kaže: “Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno
poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli:
neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi
međusobno ubijali! Ali Allah radi ono što On želi.” (El-Bekara, 253) “Onome
od vas koji hoće da je na pravom putu, a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah,
Gospodar svjetova, neće!” (Et-Takvir, 28–29)
4. Vjerovanje da je sve što postoji Allah stvorio iz ničega
Uzvišeni Allah je Stvoritelj, a sve mimo Njega je stvoreno. Sve što postoji:
bića, svojstva, pokreti i osobine, stvoreno je i nastalo. Uzvišeni Allah sve
je stvorio iz ničega. Uzvišeni Allah kaže: “Allah je Stvoritelj svega i On
upravlja svim. (Ez-Zumer, 62) “Kad Allah stvara i vas i ono što napravite?”
(Es-Saffat, 96)
Djela stvorenja događaju se Allahovim stvaranjem, a zasluge pripadaju
stvorenjima. Uzvišeni Allah kaže: “U njegovu je korist dobro koje učini, a na
njegovu štetu zlo koje uradi.” (El-Bekara, 286)
5. Vjerovanje da nema uvijek povezanosti sa Allahovom voljom
i s onim što Allah voli
Uzvišeni Allah ponekad želi da se dogodi ono što ne voli, a nekad voli oni što
ne želi da se dogodi, a sve to zbog savršene mudrosti i precizno određenog
cilja. Uzvišeni Allah kaže: “A kad bismo htjeli, svakom čovjeku bismo uputu
dali, ali obistinile su se Moje riječi: ‘Napunit ću, zaista, Džehennem džinima
i ljudima zajedno!’ (Es-Sedžda, 13) “Ako vi ne budete vjerovali, pa Allah od
vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem Svojih robova. A ako
budete zahvalni, On će time biti zadovoljan.” (Ez-Zumer, 7)
65
6. Vjerovanje da nema oprečnosti između šerijata i određenja,
sudbine
Uzvišeni Allah kaže: “Vaš trud je, zaista, različit. A onome koji udjeljuje
i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra
olakšati; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim, i ono najljepše smatra
lažnim, njemu ćemo put zla olakšati.” (El-Lejl, 4–10)
Šerijat je otvorena knjiga, a određena sudbina tajna skrivana. Uzvišeni Allah
odredio je sudbinu stvorenja i to je sakrio od njih. Uputio im je naredbe i
zabrane, pripremio ih za to i poslao pomoć da bi mogli izvršavati naređeno
i kloniti se zabranjenog, i u slučaju da u izvršavanju naredbe budu opravdano
spriječeni, tada ih je oslobodio odgovornosti. Shodno tome, niko u sudbini
i Allahovoj odredbi ne može tražiti opravdanje za grijeh i nepokornost.
Uzvišeni Allah kaže: “Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo
druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim
učinili.’ Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili.
Reci: ‘Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama
povodite i vi samo neistinu govorite.’ Reci: ‘Allah ima potpun
dokaz, i da On hoće, sve bi vas na Pravi put uputio!’” (El-En’am, 148–149)
Uzvišeni Allah prvo je za ove njihove tvrdnje rekao da su laž, a zatim ih
je kaznio i onda razotkrio neispravnost njihovih tvrdnji. Da su za svoje
postupke imali opravdanje u sudbini, Allah ih ne bi kaznio. Oni nisu mogli
vidjeti šta im je zapisano pa da govore na temelju znanja i da to bude dokaz
za njih, naprotiv, sve su to samo njihova nagađanja i pretpostavke. Tako da
je apsolutni dokaz kod Allaha protiv njih.
U pogledu vjerovanja u Allahovo određenje zalutale su dvije sekte:
Kaderije
Oni su pretjerali u pogledu potvrđivanja neovisnosti ljudskih djela. Negirali
su da su ljudska djela unaprijed određena. Oni se dijele na dvije grupe:
Ekstremne kaderije. Oni su prvi nastali i to u vrijeme mladih ashaba, radijallahu
anhum. Tvrdili su da Allah ne zna šta će se dogoditi prije događanja i
negirali Allahovo prethodno znanje, zapisivanje, volju i stvaranje. Odgovor
na ove njihove zablude dali su ashabi: Ibn Abbas, Ibn Omer, radijallahu
anhum.
VJEROVANJE U ALLAHOVO ODREĐENJE
66
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Umjerene kaderije. Oni su mutezilije i vjerovali su u Allahovo znanje i zapisivanje,
ali su negirali Allahovu volju i stvaranje. Tvrdili su da čovjek sam
stvara svoja djela.
Džebrije
Oni su pretjerali u pogledu Allahove volje tako da su potpuno zanemarili
čovjekovu volju i mogućnosti. Smatraju da se čovjek kreće pod prinudom
kao onaj što se trese dok drži posudu a ne smije prosipati. Negirali su da
Allahova djela imaju mudrost i svrhu. I oni se dijele na dvije skupine:
Ekstremne džebrije. Oni su sufijski fanatici, heretici koji tvrde da mogu
prodrijeti u tajne kosmičke istine te po toj osnovi dopuštaju sebi sve. Tvrde
da time postupaju po Allahovoj odredbi u koju su pronikli. Jedan od njih
rekao je, kako se navodi u djelu El-Furkanu bejne evlijai Rahman ve evlijai
šejtan, str. 237:
Osvanuo sam i radim sve što Želiš.
Sva moja djela su pokornost Tebi.
Umjerene džebrije. Oni su eš’arije i zastupaju teoriju koju nazivaju kesb i
smatraju da moć roba nema utjecaja na izvođenje djela u pojavnom svijetu.
Obje sekte, i kaderije i džebrije, i njihove teorije pobijene su šerijatom i
realnim životom:
Prvo: Onima koji negiraju Allahovu odredbu i njena sva četiri elementa:
znanje, zapisivanje, htijenje i stvaranje, odgovaraju sami jasni vjerski tekstovi
koji to potvrđuju. Osim toga, stvarnost nam govori da često čovjek
često želi uraditi nešto, ali bude spriječen.
Drugo: Ekstremnim džebrijama odgovaraju jasni vjerski tekstovi koji
potvrđuju robovima volju, djelo i htijenje. Stvarnost nam govori da svaki
čovjek razlikuje postupke koje je uradio svojevoljno, a koje pod prisilom.
Vjerski tekstovi su prepuni dokaza o tome da je Allahovo određenje zasnovano
na apsolutnoj mudrosti i uzvišenoj svrsishodnosti.
67
O KUR’ANU
Kur’an je Allahov govor. Uzvišeni Allah kaže: “Ako te neki od mušrika zamoli
za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi
na mjesto pouzdano za njega. To je zato što su oni narod koji ne
zna.” (Et-Tevba, 6)
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
obraćajući se arapskim plemenima, rekao: “Ima li neko da me primi u svoje
pleme jer su mi Kurejšije zabranili da dostavim govor svoga Gospodara?”
(Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Sunenul-kubra, i Ibn Madža)
Kur’an je Allahov govor u svakom pogledu, dakle i po izrazu i po značenju.
Nije sličan ljudskom govoru. Spušten je i nije stvoren. Allah ga je izgovorio,
objavio Džibrilu, alejhis-selam, a on ga je postupno spustio na srce Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je učio ljudima. Uzvišeni Allah
kaže: “I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malopomalo
kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.” (El-Isra, 106)
Kur’an ostaje Allahov govor i onda kada ga ljudi uče, pišu u Musafu ili uče
napamet. Govor se pripisuje onome ko ga je izgovorio prvi, a ne onome ko
ga je prenio i dostavio. Učenje nije ono što je proučeno, pisanje nije isto
što i napisano, učenje napamet nije isto što i naučeno. Isto je i sa ostalim
postupcima. Radnja je radnja učača, pisca ili učača napamet, a govor je
govor Stvoritelja. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Od Gospodara tvoga spušta
ga Džibril, Ruhul-Kudus, s istinom, da još više učvrsti vjernike, i da bude
uputa i radosna vijest svim muslimanima.’ Mi dobro znamo da oni govore:
‘Poučava ga jedan čovjek! Jezik onoga zbog koga oni krivo govore jezik je
tuđina, a ovaj Kur’an na jasnom je arapskom jeziku.’” (En-Nahl, 102–103)
Uzvišeni Allah proglasio je nevjernikom onoga ko kaže da je Kur’an ljudski
govor i zaprijetio mu Džehennemom: “Pržit ću ga u Vatri.” (El-Muddessir, 26)
U pogledu ovog pitanja zalutale su dvije grupacije:
Džehmije i mutezilije
68
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Oni su negirali Allahova svojstva i Allahov govor. Tvrde da je pripisivanje
govora Allahu kao da pripisujemo Allahu nešto stvoreno, kao da kažemo
Allahov rob, Allahova kuća, Allahova deva. Također smatraju da svojstvo
nije povezano sa opisanim.
Ovoj skupini odgovara se na sljedeći način: Ono što dovodimo u vezu
s Allahom može biti zasebna odvojena struktura i tada je to pripisivanje
stvorenja Stvoritelju. Međutim, ako je doveden u vezu pojam koji nije
moguće zamisliti samostalno u pojavnom svijetu, poput života, sluha, vida,
znanja, govora, tada je to povezivanje svojstva sa onim ko je njime opisan.
Naravno, pored toga, njihova teorija oprečna je Kur’anu, sunnetu i jedinstvenom
stavu učenjaka.
Sifatijje: kullabijje, eš’arijje i maturidijje
Oni su potvrdili Allahov govor kao praiskonski pojam koji postoji u Allahovom
Biću, ali slova i glasovi su stvoreni da bi prenijeli ili oponašali taj pojam
koji postoji u Allahovom Biću, koji se ne obnavlja niti ima veze sa Allahovom
voljom. Ograničili su Allahov govor na značenja, bez slova i glasova,
a ono što su čuli Adem i Hava u Džennetu, što je kod stabla čuo Musa,
alejhis-selam, stvoreno je, a ne Allahov stvarni govor.
Ovoj skupini odgovaramo na sljedeći način: Govor se ne naziva govorom
ako nema glasa i slova. Unutrašnji govor ne naziva se govorom. Osim
toga, njihov stav kosi se sa Kur’anom, sunnetom i jedinstvenim stavom
učenjaka.
69
VIĐENJE UZVIŠENOG ALLAHA NA AHIRETU
Vjerovanje u Allaha i Sudnji dan podrazumijeva i vjerovanje da će vjernici
vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu svojim očima, bez mogućnosti
obuhvatanja Uzvišenog Allaha pogledom.
Potvrđeno je da će vjernici vidjeti Allaha dvaput: prvi put na Sudnjem danu,
tokom odvijanja događaja Sudnjeg dana, prilikom polaganja računa, a drugi
put u Džennetu. Uzvišeni Allah kaže: “Neka će lica blistava biti. U svoga
će Gospodara gledati” (ElKijama, 22–23); “Na divanima će sjediti i gledati”
(ElMutaffifin, 23); “Oni koji su radili dobro, dobit će dobro i još više” (Junus,
26). U hadisu koji je od Suhejba, radijallahu anhu, zabilježio Muslim, navodi
se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječi “još više” protumačio
kao viđenje Allahovog lica.
Džerir, radijallahu anhu, u hadisu koji bilježe imami Buhari i Muslim, prenosi
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom pogledao je u
pun Mjesec i rekao: “Uistinu ćete očima vidjeti svoga Gospodara baš kao
što sada vidite ovaj Mjesec, i ništa vam neće ometati viđenje.”
Sekte koje negiraju viđenje Uzvišenog Allaha su:
Džehmije i mutezilije i njihovi istomišljenici rafidije i ibadije
Ove skupine negirale su viđenje Allaha i pokušali su da to dokažu ajetom u
kojem je Musau, alejhis-selam, rečeno: “Nećeš me vidjeti” (El-A’raf, 143), i
ajetom: “Do njega pogledi ne mogu doprijeti” (El-En’am, 103).
Na zablude ovih sekti može se dati sljedeći odgovor:
Riječi:“nećeš me vidjeti”, koje se navode u ajetu, znače da Musa, koji je od
Allaha tražio da Ga vidi, neće vidjeti Allaha na dunjaluku , a ne znači da Ga
nikad neće vidjeti. A drugi ajet znači da Allaha nije moguće pogledom obuhvatiti,
a ne znači da Ga nije moguće vidjeti. Jer, moguće je nešto vidjeti bez
obuhvatanja pogledom, kao što vidimo Sunce, Mjesec ili brdo.
Vjerski tekstovi koji potvrđuju viđenje Uzvišenog Allaha su mutevatir – toliko
brojni da obavezuju na vjeroanje i potvrdu izrečenog u njima.
70
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Sufije i novotari skloni izmišljotinama
Oni su pretjerali u potvrđivanju viđenja Allaha do te mjere da smatraju da
je to moguće i na dunjaluku za njihove evlije. S tim u vezi prenijeli su i
izmišljene hadise. U hadisu koji od Ubade, radijallahu anhu, bilježe Ahmed,
Nesai, Sunenul-kubra, i Adžurri, Eš-Šeria, i koji od Ebu Umame, radijallahu
anhu, bilježi Ibn Madža navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Znajte, nećete vidjeti svoga Gospodara prije smrti.” .
SUŠTINA IMANA
Prvo: Iman se sastoji od riječi i djela: govora srca i jezika i djela srca, jezika
i udova. Govor srca podrazumijeva ubjeđenje, vjerovanje i prihvatanje. Govor
jezika podrazumijeva i javno izgovaranje kelimei-šehadeta. Djela srca
su: namjere, ljubav, stah, nada i oslanjanje na Allaha. Djela jezika: zikr,
dova, učenje Kur’ana. Djela udova: svi tjelesni ibadeti.
Uzvišeni Allah kaže: “Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom
ispune kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegove uče, vjerovanje im
povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju
i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici
– njih kod Gospodara njihova čekaju počasti, i oprost, i opskrba plemenita.”
(El-Enfal, 2–4) “Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova
vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imecima svojim
i životima svojim. Oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko
ogranaka. Njegov najbolji i najvredniji dio jesu riječi la ilahe illallah
– nema boga osim Allaha, njegov najniži dio jeste s puta ukloniti ono što
smeta, a i stid je dio imana.” (Buhari i Muslim, A ovo je Muslimova verzija)
Iman – vjerovanje podrazumijeva i riječi i djela. Ukoliko izostane potvrda
imana riječima i djelima, to znači da je izostalo i srčano ubjeđenje.
Drugo: Kada se iman spominje zasebno, onda je sinonim za islam jer oboje
odvojeno označavaju cijelu vjeru. Međutim, kad se spomenu zajedno,
onda iman označava unutrašnja ubjeđenja, a islam vanjska djela. U skladu
s tim kažemo da je svaki vjernik musliman, a ne mora biti svaki musliman
71
vjernik. Uzvišeni Allah kaže: “Neki beduini govore: ‘Mi vjerujemo!’ Reci: ‘Vi
ne vjerujete’, ali recite: ‘Islam smo primili!’ – a iman još nije ušao u vaša
srca. A ako Allahu i Njegovom Poslaniku budete pokorni, On vam nimalo
neće umanjiti nagradu za djela vaša. Allah, uistinu, prašta i milostiv je.” (El-
Hudžurat, 14)
Treće: Iman se povećava i smanjuje. Povećava se stjecanjem znanja o
Allahu, razmišljanjem o kosmičkim i kur’anskim znamenjima i dokazima
o postojanju Allaha , dobrim djelima i čuvanjem od grijeha, a smanjuje se
neznanjem o Allahu, nemaru prema kosmičkim i kur’anskim dokazima o
postojanju Allaha, nepokornostima i grijesima. Uzvišeni Allah kaže: “A kad
im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju.” (El-Enfal, 2–4) “Što
se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje, i oni se raduju.” (Et-Tevba,
124) “On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje
koje imaju.” (El-Feth, 4)
Četvrto: Iman ima različite stepene. Neki dijelovi vredniji su od drugih, kao
što je i rečeno u prethodno navedenom hadisu: “Iman se sastoji od sedamdeset
i nekoliko ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Njegov najbolji i najvredniji
dio jesu riječi la ilahe illallah – nema boga osim Allaha, njegov najniži dio
jeste s puta ukloniti ono što smeta, a i stid je dio imana.” (Buhari i Muslim)
Peto: Sljedbenici imana različito se vrednuju. Neki imaju potpuniji iman od
drugih. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni
Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će prema sebi nasilje učiniti,
bit će onih umjerenih, bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim
djelima druge nadmašiti – za to će veliku blagodat dobiti.” (Fatir, 32) Ebu
Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: “Vjernici najpotpunijeg imana jesu oni najljepšeg ponašanja.”
(Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi) .
Oni koji izgovore kelimei-šehadet, vjerujući u značenje tih riječi i izvršavajući
obaveze koje proizlaze iz verbalnog potvrđivanja šehadeta, nalaze se na
osnovnom stepenu imana. Oni koji uz to izvrše farzove i ostave harame,
nalaze se na stepenu obaveznog imana. A oni koji izvrše farzove i mustehabe
i ostave harame i mekruhe, oni imaju potpuni iman.
VIĐENJE UZVIŠENOG ALLAHA NA AHIRETU
72
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Šesto: Ako čovjek kaže da je “vjernik, ako Bog da”, takva izjava posmatra
se sa tri aspekta:
• Ako te riječi izgovori sa sumnjom u osnove imana, to je zabranjeno
i, štaviše, predstavlja nevjerstvo, jer je iman čvrsto ubjeđenje.
• Ako te riječi izgovori strahujući od samohvaljenja i smatranja sebe
potpunim vjernikom, tada je obavezan to reći.
• Ako te riječi izgovori zbog bereketa koji se dobiva spominjanjem
Allahove volje, tada je dozvoljeno.
Sedmo: Iman ne nestaje samim činjenjem velikih grijeha, već ga grijesi
umanjuju, ali osnova imana ostaje. Počinilac velikih grijeha je vjernik
umanjenog imana. Vjernik je zbog svog imana, a veliki grešnik zbog svog
grijeha. Nije otpadnik od milleta zbog toga, neće vječno biti u Vatri zbog
toga, već je u Allahovoj volji: ako bude htio, Allah će mu oprostiti zbog Svoje
dobrote i milosti, a ako bude htio, kaznit će ga srazmjerno grijehu koji je
počinio, a onda će ga uvesti u Džennet i izvesti iz Vatre šefatom ili Svojom
neograničenom milošću. Uzvišeni Allah kaže: “Allah neće oprostiti da Mu
se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome
On hoće. a onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž ,
grijeh veliki.” (En-Nisa, 48)
Ebu Seid el- Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Kada stanovnici Dženneta uđu u Džennet i stanovnici
Džehennema uđu u Džehennem, Uzvišeni Allah reći će: ‘Izvedite iz
Vatre sve koji su imali imana koliko zrno gorušice.’ Bit će izvedeni potpuno
ugljenisani i bit će bačeni u rijeku života.” (Buhari) Enes, radijallahu anhu,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Izaći će iz Vatre
svi koji su rekli la ilahe illallah i koji su u srcu imali dobra koliko zrno
pšenice. Izaći će iz Vatre svi koji su rekli la ilahe illallah i koji su u srcu imali
dobra koliko zrno ječma. Izaći će iz Vatre svi koji su rekli la ilahe illallah i
koji su u srcu imali dobra koliko veličina mrava.” Hadis je zabilježio imam
Buhari. U drugoj verziji hadisa umjesto riječi “dobra” navodi se riječ “iman”.
73
U vezi s ovim pitanjima zalutale su dvije skupine:
Vaidijje
Oni tvrde da se svaka prijetnja mora ispuniti i negiraju šefat za vjernike
počinitelje velikih grijeha.
Oni se dijele na dvije podskupine: Haridžije, koji tvrde da vjernik velikim grijehom
poništava svoj iman i postaje nevjernik. Oni smatraju da je počinilac
velikog grijeha nevjernik na dunjaluku i vječni stanovnik Džehennema na
ahiretu. I Mutezilije, koji tvrde da je počinitelj velikog grijeha poništio svoj
iman, ali nije postao nevjerenik, tako da se on na dunjaluku nalazi između
ta dva stepena, ni vjernik ni nevjernik, a na ahiretu je vječni stanovnik
Džehennema.
Ovim sektama može se dati sljedeći odgovor:
Uzvišeni Allah potvrdio je iman i imansko bratstvo počiniteljima velikih grijeha
na dunjaluku. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici! Propisuje vam se odmazda
za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena za ž enu. A
onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im
on dobročinstvom uzvrati...” (El-Bekara, 178) “Ako se dvije skupine vjernika
sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda
se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima
ne prikloni, onda ih po pravdi izmirite i budite pravični; Allah, zaista, voli
pravične. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se
Allaha da bi vam milost bila darovana.” (El-Hudžurat, 9–10) U ovim ajetima
Uzvišeni Allah za obje sukobljene skupine vjernika rekao je da su vjernici i
potvrdio imansko bratstvo između njih.
Uzvišeni Allah će oprostiti grijehe manje od širka kome hoće i izvest će iz
Vatre sve koji u srcu budu imali imana manje od truna. Hadisi o šefatu su
mutevatir.
Murdžije
Oni izdvajaju djela iz pojma imana. Ova skupina dobra djela ne smatra
dijelom imana, niti dijelom definicije i suštine imana. A kada je u pitanju
definicija imana, podijelili su se u nekoliko grupa:
VIĐENJE UZVIŠENOG ALLAHA NA AHIRETU
74
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Džehmijje
Oni smatraju da iman podrazumijeva vjerovanje ili spoznaju istine srcem i
da grijesi ne utječu na iman kao što dobra djela nemaju funkciju uz nevjerovanje.
Kerramijje
Oni smatraju da se iman potvrđuje samo izgovaranjem kelimei-šehadeta.
Murdžije
Murdžije smatraju da se vjerovanje nalazi u srcu i potvrđuje izgovaranjem
kelime-i-šehadeta. Smatraju da djela nisu dio imana i da ne ulaze u njegovu
definiciju. Oni smatraju da u su djela plod imana.
Murdžijama možemo dati sljedeći odgovor:
Prvo: Uzvišeni Allah nazvao je djela imanom u ajetu koji govori o onima koji
su klanjali dok je okretanje u namazu bilo propisano u pravcu Bejtul-makdisu
i koji su umrli prije promjene kible. Uzvišeni Allah kaže: “Allah neće
poništiti iman vaš...” (El-Bakara, 143), to jest, Allah neće poništiti namaz
koji ste klanjali okrenuti prema Bejtul-makdisu.
Drugo: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao je potpuni iman osobi
koja je počinila veliki grijeh. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “ “Bludnik prestaje biti potpuni
vjernik u trenutku kada čini blud, i kradljivac prestaje biti potpuni vjernik u
trenutku kada krade i onaj ko konzumira alkohol prestaje biti potpuni vjernik
u trenutku dok to čini. I nije potpuni vjernik, onaj koji ruši vrijednosti i uzore
u koje ljudi gledaju, dok to čini.” (Buhari i Muslim).
Razlog zbog kojeg su obje skupine, vaidijje i murdžije, otišle u zabludu jeste
taj što smatraju da je iman jedna nedjeljiva cjelina ili postoji kao cjelina ili
ne može postojati. Murdžije smatraju da iman podrazumijeva izgovaranje
jezikom, vjerovanje srcem ili izgovaranje jezikom uz vjerovanje srcem,
što predstavlja odlazak u jednu krajnost. Vaidijje negiraju iman i zbog najmanjeg
velikog grijeha, što predstavlja odlazak u drugu krajnost. Polazište
na kojem obje skupine temelje svoje mišljenje potpuno je isto, a rezultati
razmišljanja su suprotni.
75
HALIFAT I ZAJEDNICA
Muslimani su jedan ummet i ne mogu dobro funkcionirati i ispuniti svoju
misiju ako ne ispune nekoliko uvjeta:
Prvo: Obaveza davanja prisege
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: “Ko umre bez prisege, umro je džahilijetskom smrću.” (Muslim) .
Drugo: Iskazivanje pokornosti vladarima u svemu što je dobro
Hadž, džuma i bajram-namazi obavljaju se sa vladarima, bez obzira na to
da li vladari bili dobri ili loši.
Dužnost je imati iskren odnos prema njima i sve nesuglasice rješavati u
skladu sa smjernicama Kur’ana i sunneta. Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji
vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim
između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku,
ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!” (En-
Nisa, 59) Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Musliman je dužan pokoravati se i slušati i kad mu
je drago i kad nije, osim ako mu bude naređeno da uradi grijeh. Ako mu
bude naređeno da uradi grijeh, tada neće slušati i neće se pokoriti.” (Buhari
i Muslim) Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: “Ko otkaže poslušnost, srest će Allaha na Sudnjem
danu bez dokaza u svoju korist.” (Muslim)
Treće: Zabrana dizanja pobune protiv vladara i pokušaja otimanja vlasti
Zabranjeno je dizati pobunu prtov vladara, makar oni bili i nepravdni, sve
dok ne počine jasno nevjerstvo za koje postoji nedvosmisleno jasan dokaz
od Allaha. Ubada b. Samit, radijallahu anhu, kazuje: “Pozvao nas je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pa smo dali prisegu. Tada nam je, između
ostalog, rekao da dajemo prisegu na poslušnost i pokornost kad nam je
drago i kad nije, i kad nam je lahko i kad nije, i kad drugi uzimaju što im ne
pripada. I rekao nam je da se ne borimo za vlast protiv onih koji je imaju
osim kada vidimo jasno nevjerstvo za koje imamo jasan i nedvosmislen
dokaz od Allaha”. (Buhari i Muslim) Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poslije mene će doći vrijeme
76
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
kada ćete doživjeti da drugi uzimaju što vama pripada i kada će se pojaviti
mnogo toga što nećete podnositi.” Prisutni upitaše: “Allahov Poslaniče, šta
naređuješ onome koji dočeka to vrijeme?”, a on odgovori: “Izvršavajte svoje
obaveze i molite Allaha za svoja prava.” (Buhari i Muslim)
Nije dozvoljeno dizanje pobune protiv vladara prije nego što se ispune
sljedeći uvjeti:
Prvi uvjet: Postojanje nevjerstva koje se može uočiti razumom ili vidjeti
pogledom, na osnovu hadisa: “osim ako vidite...”. Nije dozvoljeno oslanjati
se na glasine i rekla-kazala.
Drugi uvjet: Da vladar počini djelo kufra, a ne nepravdu ili veliki grijeh.
Treći uvjet: Da počinjenje kufra bude jasno i nedvosmislno, to jest javno
obznanjeno. Nije dozvoljeno dizati pobunu zbog skrivenog kufra.
Četvrti uvjet: Postojanje jasnog nedvosmislenog dokaza da je to djelo kufra,
o čemu se govori u hadisu: “da imate jasan dokaz o tome od Allaha.”
Nije dozvoljeno dizati pobunu zbog nečega što nije potpuno jasno ili postoji
razilaženje.
Peti uvjet: Mogućnost izvršenja pobune. Nije dozvoljeno dizati pobunu bez
dovoljno snage, čak i ako se ispune prethodni uvjeti jer bi to moglo odvesti
do nestanka vjere i uništenja vjernika. Uzvišeni Allah kaže: ,,Zar ne vidiš
one kojima je rečeno: ‘Dalje od boja, veće molitvu obavljejte i milostinju
dajite!’ A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše
ljudi kao što se Allaha boje, ili još više...’’ (En-Nisa, 77) Naređeno im je da
se suzdrže od borbe dok su bili slabi, a borba im je naređena kad su postali
snažni.
77
O ASHABIMA
Ashabom se smatra svaki onaj ko se sreo s Poslanikom, sallallahu alejhi
ve sellem, kao vjernik i umro kao takav.
Ashabi su najbolji ljudi nakon vjerovjesnika i najbolja generacija ovog ummeta.
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Najbolji ljudi su moja generacija...” (Buhari i Muslim) Imran
b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Najbolji dio moga ummeta jest moja generacija...” (Buhari
i Muslim)
Svi oni se smatraju pouzdanim jer ih je Uzvišeni Allah izabrao za drugove
Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah je pohvalio ashabe, zadovoljan
je njima, oprostio im je, opisao ih najčasnijim epitetima, i obećao
im najbolju nagradu. Uzvišeni Allah kaže: “Muhammed je Allahov poslanik,
a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među
sobom; vidiš ih kako rukū i sedždu čine, želeći od Allaha obilje i zadovoljstvo
– na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo. Tako su opisani
u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda
učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačâ –
da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela
čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (El-Feth, 29)
Uprkos tome, ashabi se različito odlikuju i na općem i na pojedinačnom
planu. Na općem planu, ashabi se odlikuju se po sljedećem:
Prvo: Muhadžiri su bolji od ensarija
Muhadžiri su učinili hidžru i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pružili
pomoć i Uzvišeni ih je spomenuo prve u ajetu: “I siromašnim muhadžirima
koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele od Allaha
dobro i zadovoljstvo steći, i Allahu i Poslaniku Njegovu pomažu, to su,
zaista, iskreni ljudi. I oni koji su prije njih Medinu nastanili i iman prihvatili;
oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu zavist, zato što
im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima
potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti.”
(El-Hašr, 8–9) “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima
78
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su
zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje će
rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (Et-
Tvba, 100) “Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji
su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo
nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i
milostiv.” (Et-Tevba, 117)
Drugo: Oni koji su se borili i imetke trošili prije Hudejbije bolji su od
onih koji su se borili i imetke trošili poslije Hudejbije
Uzvišeni Allah kaže: Nisu jednaki oni među vama koji su davali priloge prije
pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije
davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; Allah
dobro zna ono što radite.” (El-Hadid, 10)
Treće: Učesnici Bedra
Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao Omeru, radijallahu anhu, u vezi sa Hatimom b. Beltom, radijallahu
anhu: “On je učesnik Bedra. Otkud znaš da Allah nije pogledao učesnike
Bedra i rekao: ‘Radite šta hoćete, sve ću vam oprostiti?’” (Buhari i Muslim)
Četvrto: Učesnici prisege Ridvan
Uzvišeni Allah kaže: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod
drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je
spustio smiraj na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18)
Ummu Mubeššir, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Ako Bog da, u Vatru, neće ući niko ko je dao prisegu pod
stablom.” (Muslim)
Što se tiče vrijednosti pojedinih ashaba, najodabraniji od njih jesu:
Prvo: Četverica pravednih halifa
Najbolji ljudi u ovom ummetu, nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
jesu Ebu Bekr, a zatim Omer, radijallahu anhuma, i to je konsenzus ehlisunneta
i džemata. Imam Ahmed sa vjerodostojnim lancem prenosilaca,
koji je Albani ocijenio vjerodostojnim, bilježi mutevatir predaju prenesenu
od Alije, radijallahu anhu, sa preko osamdeset lanaca prenosilaca, u kojoj
se navodi da je Alija na minberu u Kufi rekao: “Najbolji pripadnici ovog um79
meta, nakon Poslanika, jesu Ebu Bekr pa Omer.” Alija, radijallahu anhu,
ovo ne bi tako kategorično izjavio da nije posjedovao znanje o tome.
Nakon, Ebu bekra i Omera, slijedi Osman, radijallahu anhu. Imam Buhari
bilježi od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “U vrijeme
Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, razgovarali smo o tome ko je bolji, pa
smo govorili da je to Ebu Bekr, pa Omer, a onda Osman, radijallahu anhum.”
U drugoj verziji navodi se da je rekao: “To bi doprlo do Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i ne bi proturječio.” (Ibn Ebu Asim) Sufjan es-Sevri
rekao je: “Ko Aliji da prednost nad Ebu Bekrom i Omerom, taj je omolovažio
stav muhadžira i ensarija.” Predanje su zabilježili Ibn Mein u svom djelu
Et-Tarih, br. 885, od Ibn Muharriza, Hallal u svom djelu Es-Sunna, br. 528, i
Hatib el-Bagdadi u svome djelu Tarihu Bagdad, 5/50, od Sufjana es-Sevrija,
koji je rekao: “Ko Aliji da prednost nad Osmanom, takav je omalovažio
dvanaest hiljada ashaba s kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
bio zadovoljan do smrti, a svi su oni dali prisegu Osmanu.” Razlog za to
jeste što su mu dali prednost kao halifi. Po odlikama, Osmana slijedi Alija
b. Ebu Talib, radijallahu anhu. Dakle, na poziciju halife, prema redoslijedu,
dolazili su shodno svojim vrijednostima i odlikama.
Peto: Oni koji su još za života obradovani Džennetom
Oni su četverica prvih halifa, Abdurrahman b. Avf, Sa’d b. Ebu Vekkas,
Talha b. Ubejdullah, Zubejr b. Avvam, Ebu Ubejda Amir b. Džerrah i Seid
b. Zejd, radijallahu anhum. Još dok su bili živi, Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, posvjedočio je da su džennetlije. (Ahmed, Tirmizi, Nesai,
Sunenulkubra, i Ebu Davud. Hadis je vjerodostojan.)
Postoje hadisi u kojima su za života Džennetom obradovani i drugi ashabi:
Bilal, Sabit b. Kajs, Abdullah b. Selam, radijallahu anhum. Hadis o Bilalu
zabilježili su imami Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis
o Sabitu b. Kajsu zabilježili su imami Buhari i Muslim od Enesa, radijallahu
anhu, a hadis o Abdullahu b. Selam zbilježili su imami Buhari i Muslim od
Sa’da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu.
Šesto: Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica
U Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu ubraja se onih pet porodica
kojima je zabranjeno uzimati zekat i sadaku: Džaferova porodica,
Akilova porodica, Abbasova porodica i Benu Haris b. Abdulmuttalib. Vasi-
O ASHABIMA
80
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
la b. Eska, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Uzvišeni Allah izabrao je Kinana između Ismailove djece,
od Kinana je izabrao Kurejšije , od Kurejšija je izabrao Benu Hašim , a
od Benu Hašima izabrao je mene.” (Muslim) Zejd b. Erkam, radijallahu
anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahom
vas opominjem u pogledu svoje porodice! Allahom vas opominjem u pogledu
svoje porodice!!” (Muslim) Enes, radijallahu anhu, prenosi da se
Abbas b. Abdulmuttalib požalio da neke Kurejšije nisu dobre prema Benu
Hašimijama, na što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi
Allaha, iman neće ući u srce čovjeka sve dok vas ne bude volio radi Allaha
i što ste moja rodbina.” (Ahmed)
U Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu spadaju i njegove
časne i čestite supruge, radijallahu anhunne. Uzvišeni Allah kaže: “Allah
želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno
očisti.” (El-Ahzab, 33)
Uzvišeni Allah odabrao ih je da budu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
supruge na dunjaluku i ahiretu i nazvao ih majkama svih vjernika. Najodabranije
među Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama su
Hatidža i Aiša, radijallahu anhuma. Druge Poslanikove, sallallahu alejhi ve
sellem, supruge bile su: Sevda bint Zema, Hafsa bint Omer, Ummu Selema,
Ummu Habiba bint Ebu Sufjan, Safijja bint Hujejj, Zejneb bint Džahš,
Džuvejrija, Mejmuna, Zejneb bint Huzejma, radijallahu anhunne.
Naše dužnosti prema ashabima, bez obzira na njihov status i odlike, jesu
sljedeće:
Prvo: Sve ashabe treba da volimo, kad ih spomenemo, treba da kažemo
“Allah neka je zadovoljan njima”, da tražimo oprost za njih, da o njima
samo lijepo govorimo kao o pojedincima i kao o zajednici. Uzvišeni Allah
kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima...” (Et-Tevba, 71) “Oni
koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama o braći
našoj koja su nas u vjeri pretekla...’” (El-Hašr, 10) Enes, radijallahu anhu,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak imana je
ljubav prema ensarijama, a znak licemjerstva je mržnja prema ensarijama.”
(Buhari) Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Tako Mi onoga koji daje da zrno
klija i stvara stvorenja, Poslanik koji nije znao ni da čita ni da piše rekao je
za mene da me voli samo vjernik, a da me ne voli samo licemjer.” (Muslim)
THE ISLAMIC FAITH: A SIMPLIFIED PRESENTATION
81
Drugo: Svaki vjernik treba da ima čisto srce od zlobe i sumnjičenja prema
ashabima i da čuva svoj jezik od ružnog govora o njima i proklinjanja.
Uzvišeni Allah kaže: “I ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe
prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!” (El-Hašr,
10) Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Nemojte govoriti ružno o mojim ashabima, jer kada bi neko
od vas kao sadaku podijelio zlata koliko je brdo Uhud, to ne bi bilo jednako
jednoj pregršti niti njenoj polovini bilo čega što bi udijelio neko od njih.”
(Buhari i Muslim)
Treće: Kada su u pitanju nesuglasice i sukobi koji su se dogodili između
ashaba, tada se treba suzdržati od komantara i treba imati lijepo mišljenje
o njima, treba iznalaziti opravdanje za njih jer su bili mudžtehidi: oni koji su
od njih bili u pravu, imat će dvije nagrade, a oni koji su pogriješili, imat će
samo jednu nagradu. Oni imaju toliko dobrih djela i odlika, da je dovoljno
da im iskupi grijehe ako je bilo grijeha s njihove strane.
Četvrto: Odričemo se puta rafidija koji pretjeruju u pogledu Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, porodice i mrze i proklinju većinu ashaba.
Također se odričemo puta nasibija koji ne priznaju pravo i uznemiravaju
Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu.
O ASHABIMA
83
O EVLIJAMA
Svi vjernici su Allahvove evlije. Uzvišeni Allah kaže: “Allah je zaštitnik
vjernika.” (El-Bekara, 257) Najodabraniji ljudi jesu oni koji su najbogobojazniji.
Uzvišeni Allah kaže: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se
najviše boji...” (El-Hudžurat, 13) Onaj ko je bogobojazan, on je i evlija. Evlijom
se smatra onaj ko je pokoran Allahu i ko Mu iskazuje svoju ljubav, a
Allah je zaštitnik vjernika i On voli one koji su pokorni i obasiva ih svakim
dobrom.
Evlija je svaki bogobojazni vjernik. Uzvišeni Allah kaže: “I neka se ničega
ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali
i koji se budu Allaha bojali.” (Junus, 62–63) Stepen evlije uvjetovan je stepenom
imana i bogobojaznosti, i nema nikakve veze sa porijeklom i ličnom
promocijom. Uzvišeni Allah kaže: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se
najviše boji. Allah sve dobro zna.” (El-Hudžurat, 13)
Kerameti
Kerameti su neuobičajeni događaji koje Allah daje evlijama kao vid počasti
i kao vid potvrde da je poslanik kojeg slijede poslan sa Istinom od Gospodara.
Kerameti se dijele na dvije vrste: u znanju, otkrovenju, pronicljivosti i
nadahnuću i u neuobičajenim moćima i promjenama.
Kerameti su postojali u ranijim narodima, u prvim generacijama ovog ummeta
i postojat će do Sudnjeg dana.
GLAVNI IZVORI UTEMELJENOSTI I DOKAZIVANJA U VJEROVANJU
O glavnim izvorima
Glavni izvori iz kojih crpimo vjerovanje, propise i ahlak jesu Kur’an, vjerodostojni
sunnet i potvrđeni konsenzus. Ovim izvorima nije dozvoljeno
proturječiti bilo kakvim mišljenjima, analogijom, osjećajem, otkrovenjem ili
stavom bilo koga.
84
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Način razumijevanja Kur’ana i sunneta
Jedini ispravan način razumijevanja Kur’ana i sunneta jest put prvih
muhadžira i ensarija i onih koji su ih slijedili u dobru te izbjegavanje novotarskih
načina razumijevanja koji dolaze od skolastičkih sekti i sufija. Uzvišeni
Allah kaže: “Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i
koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit
ćemo ga u Dž ehennem, a už asno je on boravište!” (El-Nisa, 115)
Zdrav razum
Zdrav razum je onaj razum koji je sačuvan od sumnji i strasti, razum koji
se ne kosi sa ispravnom vjerskom tradicijom, razum koji je sačuvan od
bolesnih natruha.
U vjerskim tekstovima možemo naći nešto što zapanjuje razum, ali nikako
ne možemo naći nešto što je nemoguće u zdravom razumu. Kome se učini
da postoji sukob između razuma i ispravnog vjerskog teksta, taj ima problem
sa razumom i u tom slučaju dužan je dati prednost vjerskom tekstu nad
razumom.
Novotarija
Novotarijom se smatra svaka novina koja se uvede u vjeru. Aiša, radijallahu
anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u
vjeru uvede nešto novo, to mu se odbija.” (Buhari i Muslim) U verziji koju
bilježi imam Muslim i koju kao muallek predaju bilježi Buhari, kaže se: “Ko
uradi djelo koje nije propisano vjerom, neće mu biti primljeno.”
Novotarije se dijele na nekoliko vrsta:
Prva: akaidske, u vjerovanju: šiizam, haridžizam, kaderizam, murdžizam...
Druga: ibadetske, u postupcima: asketizam, razni tarikati...
Treća: neosnovane: mevlud, izmišljeni zikrovi...
Četvrta: dodane, to jest, one koje se dodaju na već postojeće ibadete u
vidu razloga činjenja ibadeta, vrste ibadeta, količine ibadeta, oblika ibadeta,
vremena i mjesta ibadeta...
Peta: teška novotarija, u koji spadaju svi oblici širka.
Šesta: blaga novotarija, u koju spadaju zajednički zikrovi...
85
Sedma: novotarije koje izvode iz vjere, kao što je potpuno negiranje Allahovih
svojstava...
Osma: novotarije koje su grijeh, kao što je slušanje onoga što je vjerom
zabranjeno...
O EVLIJAMA
