2. Kazivanja i vijesti koje se kose sa Kur’anom
Vjerujemo da su takva kazivanja i vijesti neistinite i da su dio onoga što su
oni izmijenili i namjerno iskrivili. Primjer za neistinita kazivanja jeste: tvrdnja
da je Lut pio alkohol i počinio blud sa svoje dvije kćeri, Bože sačuvaj da je
tako bilo!; tvrdnja da je Isa, alejhis-selam, Bog, Božiji sin ili jedan od trojice,
neka je Uzvišen Allah i visoko iznad onoga što oni govore!
3. Kazivanja i vijesti koje nisu ni potvrđene ni negirane u Kur’anu.
U takve vijesti niti vjerujemo niti ih negiramo. Ebu Nemla, radijallahu anhu,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vam svoje
vijesti prenose sljedbenici ranijih objava, nemojte im ni vjerovati ni negirati,
već recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha, u Njegove knjige i poslanike. Pa ako
bude istina što su rekli, niste je porekli, a ako bude laž, niste u nju povjerovali.”
(Ahmed i Ebu Davud)
Dozvoljeno je da te vijesti i kazivanja prenosimo i kazujemo, zbog hadisa
koji od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, bilježi imam Buhari: “Prenosite
od Benu Israila, nema smetnje.” . Uglavnom su to bespotrebni i beskorisni
detalji kazivanja.
4. Četvrto: Suđenje u skladu sa Kur’anom
Uzvišeni Allah objavio je veličanstveni Kur’an da bdije nad drugim knjigama,
to jest, da bude sudija, povjerenik i svjedok svim ranijim objavama.
Kur’an sadrži sve korisno iz ranijih objava, zadržao je neke propise, derogirao
druge i dodao neke nove. Poslije Kur’ana nije dozvoljeno slijediti bilo
koji drugi šerijat.
Nakon govora o Tevratu i Indžilu, Uzvišeni Allah kaže: “A tebi objavljujemo
Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti
im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim,
i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac
propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali,
On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će
više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu
ste se razilazili obavijestiti. I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne
povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega
što ti Allah objavljuje. A ako se okrenu, ti onda znaj da ih Allah želi zbog
nekih grijeha njihovih kazniti. A mnogi ljudi su, zaista, neposlušnici. Zar oni
VJEROVANJE U OBJAVE, KNJIGE
52
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija
narodu koji čvrsto vjeruje?” (El-Maida, 48–50) “Mi tebi objavljujemo Knjigu
sa istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah pokazuje i ne budi branilac
izdajicama!” (En-Nisa, 105)
5. Vjerovanje u cijelu Knjigu, a ne djelimično
Uzvišeni Allah kaže: “Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?!
One od vas koji tako čine na svijetu samo poniženje može stići, a na Sudnjem
danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah doista ne propušta motriti
što vi radite.” (El-Bakara, 85) “Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete
u sve Knjige.” (Alu Imran, 119)
6. Zabranjeno je zatajivati Knjigu, izmjenjivati je, razilaziti se o
njoj i krivo njome dokazivati
“A kada Allah uze obavezu od onih kojima je data Knjiga da će to sigurno
ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili,
prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju!” (Alu
Imran, 187) “Doista oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to prodaju
za bagatelnu cijenu – ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju; na Sudnjem danu
Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti; njima pripada kazna bolna. To su
oni koji umjesto Pravog puta uzimaju zabludu, a umjesto oprosta kaznu; a
koliko su samo oni strpljivi na Vatru! To je tako, jer Allah je objavio Knjigu
s istinom, a oni koji se o Knjizi razilaze doista su u neslozi velikoj!” (El-
Bekara, 174–176) “A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim
govore: ‘Ovo je od Allaha’, da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima
zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju.”
(El-Bakara, 79)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, čuo ljude kako raspravljaju pa je rekao: “To je uništilo narode
prije vas, pobijali su jedan dio Allahove knjige drugim dijelom. Allahova knjiga
je objavljena da jedan dio knjige potvrdi drugi dio. Zato nemojte negirati
jedan dio knjige drugim dijelom. Ono što znate od knjige recite, a što ne
znate, prepustite onima koji znaju.” (Ahmed)
53
VJEROVANJE U POSLANIKE
Vjerovanje u poslanike podrazumijeva čvrsto uvjerenje da je Uzvišeni Allah
odabrao neke muškarce između ljudi, darovao im objavu, poslao ih da
obraduju i upozore, obavezao ih da Njegovim robovima dostave objavu
u kojoj će ih pozvati da samo Njega obožavaju i da se lažnih božanstava
klone. Uzvišeni Allah slao je poslanike kao vid Svoje milosti, ali i kako ljudi
ne bi imali opravdanja za svoje nevjerovanje.
Uzvišeni Allah kaže: “Allah odabire poslanike među melekima i ljudima – Allah
sve čuje i sve vidi.” (El-Hadždž, 78) “Mi smo i prije tebe samo ljude kao
poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate.”
(En-Nahl, 43) “ Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene
donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom
imali. A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa, 163) “Mi smo svakom narodu
poslanika poslali: ‘Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!’” (En-Nahl, 36)
Vjerovanje u poslanike podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje da ih je Uzvišeni Alah počastio poslanstvom
isključivo svojom voljom i mudrosti
Uzvišeni Allah kaže: “A kada njima dokaz dolazi, oni govore: ‘Mi nećemo
vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima
dato. A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.’”
(El-En’am, 124) “I rekoše: ‘Zašto nije objavljen ovaj Kur’an iz ova dva grada
čovjeku nekom velikom?!’ Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?
Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad
drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili. A milost
Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Ez-Zuhruf, 31–32)
Vjerovjesništvo i poslanica ne mogu se postići duhovnim vježbama i
samoobračunom, kao što tvrde neke zabludjele sufije, niti se mogu postići
skupljanjem svetih snaga, imaginarnih, utjecajnih snaga, kao što tvrde filozofi.
Sve to nije tačno jer je to isključivo Allahov izbor i Njegova dobrota
prema onima za koje je znao da su podobni od Njegovih plemenitih robova.
54
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
2. Vjerovanje u sve poslanike, poimenično u one čija imena
znamo, a uopćeno u one čija imena ne znamo
Imena nekih poslanika spomenuta su nam u ajetu nakon Ibrahima, alejhisselam:
“I Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha
smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba,
i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela
čine; i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri – i Ismaila,
i El-Jesea i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svjetovima ostalim
dali.” (El-En’am, 84–86) “I prije tebe poslanike smo slali, o nekima od njih
kazivali smo ti, a o nekima ti nismo kazivali.” (El-Mu’min, 78)
Dužnost je vjerovati u sve poslanike, bez izuzetka, jer je njihov poziv jedinstven.
Uzvišeni Allah kaže: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio
Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau
i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” (Eš-Šura, 13)
Poreći ili uznevjerovati u samo jednog od poslanika, isto je kao poreći ili
uznevjerovati u sve njih. Uzvišeni Allah kaže: “I Nuhov narod nije vjerovao
u poslanike.” (Eš-Šuara, 105) Nuh, alejhis-selam, bio je prvi poslanik.
Nije dozvoljeno praviti razliku među poslanicima tako što će se vjerovati u
neke, a negirati poslanstvo drugim poslanicima. Takvo ubjeđenje je nevjerstvo.
Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju
i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku
te govore: ‘U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo’, i žele između to
dvoje iznaći put neki, oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima
pripremili sramnu patnju. A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i
ni jednoga od njih ne izdvajaju – On će, sigurno, nagraditi. A Allah prašta i
milostiv je.” (En-Nisa, 150–152)
3. Vjerovanje i prihvatanje svega o čemu su nas obavijestili
Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara
vašeg; zato vjerujte, bolje vam je! A ako ne budete vjerovali, pa Allahovo
je ono što je na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.” (En-
Nisa, 170) “A onaj koji donosi Istinu i oni koji u nju vjeruju, oni se čuvaju i
boje.” (Ez-Zumer, 33) “Tako Mi zvijezde kad zapada, vaš drug nije s Pravog
puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome. To je samo Objava
koja mu se obznanjuje. Uči ga jedan ogromne moći.” (En-Nedžm, 1–5)
55
Dužnost je vjerovati u sve što je u Kur’anu potvrđeno i vjerodostojno u
hadisima preneseno o ranijim vjerovjesnicima. A sve što je preneseno o
njima u israilijatima podliježe propisima o tome koje smo ranije naveli kada
smo govorili o vjerovanju u knjige. Predanja od našeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, podliježu pravilima učenjaka hadisa, pa ono što je vjerodostojno,
dužnost je prihvatiti i vjerovati.
4. Pokornost, slijeđenje i sudstvo
Uzvišeni Allah kaže: “A mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se,
prema Allahovom naređenju, pokoravali.” (En-Nisa, 64)
Dužnost je svakom narodu pokoriti se svome poslaniku i slijediti ga. Pošto
je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zadnji i pečat svim
vjerovjesnicima, i njegov šerijat je derogirao sve ranije šerijate, svi koji čuju
za njega dužni su pokoriti se i slijediti ga. Uzvišeni Allah kaže: “Onima koji
će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg
oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da
čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti,
a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.
Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali
i svjetlo po njemu poslano slijedili – uspjeti. Reci: ‘O ljudi, ja sam svima
vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema
drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika
Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha
i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!’” (El-A’raf, 156–158)
“Reci: ‘Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe
vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!’ Reci: ‘Pokoravajte se Allahu
i Poslaniku!’ A ako se oni okrenu, Allah, doista, ne voli nevjernike!” (Alu Imran,
31–32) “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u
sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe
ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!” (En-Nisa, 65)
5. Pomaganje, ljubav, poštovanje i selami
Uzvišeni Allah kaže: “Vaši su zaštitnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici
koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme
Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će, svakako, pobijediti.”
(El-Maida, 55–56) “I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je:
VJEROVANJE U POSLANIKE
56
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
‘Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?’ ‘Mi smo pomagači Allahove
vjere’, rekoše učenici, ‘mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi
muslimani!’” (Alu Imran, 52) “Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i
braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka
roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno
osjećate – miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu,
onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah one koji su Mu
neposlušni neće uputiti na Pravi put.’” (Et-Tevba, 24) “I neka je spas na sve
poslanike.” (Es-Saffat, 181)
A o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da u Allaha
i u Poslanika Njegova vjerujete, i da ga uznosite, i štujete, i da Njega –
Allaha ujutro i navečer slavite i veličate.” (El-Fath, 9) “Allah i meleki Njegovi
blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam
šaljite!” (El-Ahzab, 56) Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nećete biti potpuni vjernici dok vam ja
ne budem draži od roditelja, djece i svih ljudi zajedno.” (Buhari i Muslim)
57
VJEROVANJE U SUDNJI DAN
Vjerovanje u Sudnji dan podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni
Allah dao ljudima rok do Dana kada će ih proživjeti iz kabura i kada će polagati
račun za svoja djela i dat će svakom što zaslužuje, nekom Džennet,
a nekom Džehennem.
Uzvišeni Allah kaže: “On im samo pušta do dana kada će im oči ostati otvorene.
(Ibrahim, 42) ,,Nevjernici misle da neće biti oživljeni. Reci: ‘Hoćete,
Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o onom što ste
radili, doista, biti obaviješteni!’, a to je Allahu lahko.” (Et-Tegabun, 7) “Na
Dan kada nastupi Čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti: oni koji su vjerovali
i dobra djela činili u džennetskom perivoju će se radovati, a oni koji nisu
vjerovali i koji su ajete i dokaze Naše i susret na Sudnjem danu poricali, u
Vatru će privedeni biti.” (Er-Rum, 14–16)
Vjerovanje u Sudnji dan podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje u sve što slijedi nakon smrti
U to spada viđenje meleka u smrtnom času, kabursko iskušenje u vidu ispitivanja
meleka o Gospodaru, vjeri i poslaniku, kaburska patnja i uživanje,
i sve drugo što je dio zagrobnog života berzaha. Uzvišeni Allah kaže: “A
da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih
njihovim i straga udarali: ‘Iskusite patnju u Ognju.’” (El-Enfal, 50) “Doista
onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni, silaze
meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je
obećan.’ (Fussilet, 30) “I Allah ga je sačuvao od zla onog što su spletkarili,
a faraonove pristalice zla patnja zadesi, Vatra kojoj će izloženi jutrom i
večeri biti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’”
(El-Mu’min, 45–46)
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Kada umrli bude ukopan u kabur i ljudi počnu odlaziti
od njega, on čuje njihove korake dok odlaze. Tada mu dođu dva meleka,
posjednu ga i upitaju: ‘Šta si govorio za ovoga čovjeka, Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem?’ Vjernik će reći: ‘Svjedočim da je Allahov rob i
poslanik.’ Tad će mu biti rečeno: ‘Pogledaj u svoje mjesto u Džehennemu!
58
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Allah ti je to mjesto zamijenio mjestom u Džennetu.’ Vidjet će ih oba. Licemjeru
i nevjerniku bit će rečeno: ‘Šta si govorio za ovoga čovjeka?’ On će
reći: ‘Ne znam. Govorio sam što su govorili ljudi.’ Bit će mu rečeno: ‘Niti si
znao niti si slijedio.’ Bit će udaren željeznim čekićem jedanput i vrisnut će
tako jako da će ga čuti sve u blizini, osim džina i ljudi.” (Buhari i Muslim)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, prošao pored dva kabura i rekao: “Njih dvojica su sada podvrgnuti
patnji, kažnjavaju se zbog nečega što vam se ne čini velikim, a ono je doista
nešto veliko! Jedan od njih prenosio je tuđe riječi, a što se tiče drugog,
on se prilikom obavljanja male nužde nije čuvao mokraće”, pa je uzeo sirovu
granu, popolovio je i zabio u kabure njih dvojice. Ashabi upitaše: “Zašto
si to uradio, Allahov Poslaniče?”, a on odgovori: “Ne bi li im bilo lakše dok
se ne osuše.” (Buhari i Muslim)
2. Vjerovanje u Smak svijeta i njegove predznake
Uzvišeni Allah kaže: Allah je Onaj koji je Knjigu s istinom i mjerilo – pravdu
objavio! A šta ti znaš – možda je Smak svijeta blizu! Požuruju ga oni koji u
njega ne vjeruju, a oni koji vjeruju, zbog njega strahuju i da je istina zbilja
znaju. Eto, doista su oni koji raspravljaju o Smaku svijeta u dalekoj zabludi!”
(Eš-Šuara, 17–18) “Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a
već su došli predznaci njegovi? A kakve im koristi od prihvatanja opomene
kad im dođe on?” (Muhammed, 18)
O velikim predznacima Sudnjeg dana govori se u hadisu koji od Huzejfe,
radijallahu anhu, bilježi Muslim: “ Sudnji dan neće nastupiti prije nego što
doživite deset događaja: dim, Dedžal, životinja, izlazak sunca sa zapada,
spuštanje Isaa, alejhis-selam, s neba, Jedžudž i Medžudž, tri velika propadanja
u zemlju: na istoku, zapadu i na Arabijskom poluotoku, i zadnji
znak jest pojava vatre u Jemenu koja će tjerati ljude ka mjestu okupljanja.”
Sudnji dan nastupit će iznenadno i brzo. Uzvišeni Allah kaže: “Pitaju te o
Smaku svijeta, kada će se zbiti. Reci: ‘To zna jedino Gospodar moj, On
će ga u određeno vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim
neočekivano će vam doći.’ Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: ‘To
samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.’” (El-A’raf, 187) “Allah zna sve tajne
nebesa i Zemlje! A Smak svijeta u tren će oka doći, ili još brže, jer Allah je,
uistinu, svemoćan!” (En-Nahl, 77)
59
Sudnji dan nastupit će puhanjem u rog od kojeg će sve umrijeti. Uzvišeni
Allah kaže: “I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na
Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao...” (Ez-Zumer, 68)
3. Vjerovanje u proživljenje
Vjerovanje u proživljenje podrazumijeva ubjeđenje da će Uzvišeni Allah
proživjeti Svoje robove, bose, gole i neobrezane iz kabura i to nakon drugog
puhanja u rog. Uzvišeni Allah kaže: “Poslije će se u rog drugi put puhnuti
i oni će, odjednom, ustati i čekati.” (Ez-Zumer, 68) “I puhnut će se u
rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti.” (Jasin, 51)
U hadisu koji od Aiše, radijallahu anha, bilježe Buhari i Muslim, navodi se
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi će biti proživljeni
bosi, goli i neobrezani.”
4. Vjerovanje u događaje Sudnjeg dana
Uzvišeni Allah kaže: “Na Dan kada će ljudi pred Gospodarom svjetova stajati!”
(El-Mutaffifin, 6) Stajanje koje se spominje u ajetu jest dugo stajanje
zbog Gospodara svih svjetova na Sudnjem danu, na mjestu gdje će svi
čuti jednog pozivača, pogled će ih moći obuhvatiti, sunce će se približiti,
znoj će ih oblijevati, bazen s džennetskom vodom - havd bit će pripremljen,
knjige ljudskih djela bit će donosene, vage će biti postavljene, most preko
Džehennema postavljen, i sve to u Danu velikih i strašnih događaja.
5. Vjerovanje u obračun
Uzvišeni Allah kaže: “Nama će se oni vratiti i pred Nama će račun polagati.”
(El-Gašije, 25–26) “Kome knjiga djela njegovih bude u desnu ruku data,
lahko će račun položiti.” (El-Inšikak, 7–8) “Onaj ko bude uradio koliko trun
dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
(Ez-Zilzal, 7–8) “Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne tezulje postaviti, pa
se nikome neće krivo učiniti: ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi
ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.”
(El-Enbija, 47)
Ljudi će polagati račun na dva načina:
Prvi način: račun koji će polagati vjernici
Vjernici će polagati račun tako što će im njihova djela biti predočena i skrive-
VJEROVANJE U SUDNJI DAN
60
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
na od drugih i oproštena ili tako što će biti ispitivani. Oni kojima će njihova
djela biti predočena i oproštena jesu oni kojima je Uzvišeni Allah propisao
sreću. O tome govori hadis koji su od Ibn Omera, radijallahu anhuma,
zabilježili Buhari i Muslim, a u kojem se kaže: “Uzvišeni Allah će približiti
vjernika Sebi, prekriti Svojom milošću, sakriti ga i reći mu: ‘Sjećaš se tog
i tog grijeha? Sjećaš se tog i tog grijeha?’ Reći će: ‘Da, Gospodaru.’ Kada
mu Allah bude iznio sve grijehe i kada čovjek bude ubijeđen da je propao,
Allah će mu reći: ‘Sakrio sam ti ih na dunjaluku, a danas ti ih opraštam.’ I
bit će mu data knjiga njegovih dobrih djela.”
Oni koji će polagati račun tako što će se o njihovim grijesima povesti rasprava
bit će vjernici koji su umrli s velikim grijesima a nisu se pokajali i ove
vjernike Uzvišeni Allah će Svojom voljom kazniti u Džehennemu, a onda će
ih uvesti u Džennet. O tome govori hadis koji su od Aiše, radijallahu anha,
zabilježili Buhari i Muslim, a u kojem se kaže: “Kome bude traženo da
opravda svoje grijehe, bit će kažnjen.” Aiša je upitala: “Allahov Poslaniče,
zar Uzvišeni Allah nije rekao: ‘Kome knjiga djela bude data u desnu ruku,
taj će lahko račun položiti’?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“To se odnosi na one kojima će njihova djela biti izložena. A s kim se bude
raspravljalo o djelima, bit će kažnjen.”
Drugi način: račun koji će polagati nevjernici.
Za njih neće biti obračuna u smislu vaganja dobrih i loših djela jer će njihova
dobra djela biti poništena. Uzvišeni Allah kaže: “I Mi ćemo pristupiti
djelima njihovim koja su učinili, u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-furkan, 23)
Nevjernicima će djela biti izložena da ih potvrde, o čemu se govori u ranije
navedenom hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, bilježe Buhari
i Muslim: “Što se tiče nevjernika i licemjera, bit će prozvani pred svim
stvorenjima: ‘Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!’ Neka Allahovo
prokletstvo stigne nasilnike” (Hud, 18).
6. Vjerovanje u nagradu
Vjerovanje u nagradu podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Džennet istina
i da je Džehennem istina.
Džennet je boravište pripremljeno za bogobojazne vjernike u kojem će
imati tjelesna i duhovna uživanja za kakva uho nije čulo, oko nije vidjelo
i nikome nije na um palo. Džehennem je boravište pripremljeno za
61
nevjernike u kojem su tjelesne i duhovne patnje za kakve uho nije čulo, oko
nije vidjelo i nikome nije moglo na um pasti. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo
učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će
onih koji će prema sebi nasilje učiniti, bit će onih umjerenih, bit će i onih koji
će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će
veliku blagodat dobiti. Perivoje Adna, u koje će ući, u kojima će se zlatnim
narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile
biti. ‘Hvaljen neka je Allah!’, govorit će, ‘koji je od nas tugu odstranio. Gospodar
naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je, koji nam je, od dobrote
Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas
klonulost neće snalaziti.’ A nevjernike čeka Vatra džehennemska, oni neće
biti na smrt osuđeni i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti
– eto, tako ćemo svakog nevjernika kazniti, oni će u njemu jaukati: ‘Gospodaru
naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drukčija od onih koja smo
činili!’ ‘A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je
trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji
opominje? Zato iskusite patnju, nasilnicima nema pomoći!” (Fatir, 32–37)
VJEROVANJE U SUDNJI DAN
63
VJEROVANJE U ALLAHOVO ODREĐENJE
Vjerovanje u Allahovo određenje podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da
je Uzvišeni Allah odredio sudbinu Svojim stvorenjima u Svom znanju u
praiskonu, zapisao to u Levh-mahfuzu, glavnoj knjizi, htio da se sve tako
dogodi i stvaranje ispunio u skladu s tim. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo sve
s mjerom stvorili.” (El-Kamer, 49) “Sve je stvorio i svemu mjeru odredio.”
(El-Furkan, 2).
Vjerovanje u Allahovo određenje podrazumijeva sljedeće:
1. Vjerovanje da Uzvišeni Allah sve zna
Vjerovanje u Allahovo znanje podrazumijeva vjerovanje u to da je Allah
sve znao oduvijek i zna zauvijek uopćeno i podrobno u vezi s Njegovim
stvorenjima: određivanje smrtnog časa, opskrbe i sve u vezi sa djelima
stvorenja: dobra i loša djela. Uzvišeni Allah kaže: “On zna sve” (El Bekara,
29); “To je odredba Silnoga i Sveznajućeg” (El-En’am, 96). Uzvišeni Allah
zna ko će Mu biti pokoran, a ko nepokoran, zna ko će dugo živjeti, a čiji će
život biti kratak.
2. Vjerovanje da je sudbina svih stvorenja zapisana u Levhimahfuzu
Uzvišeni Allah kaže: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije,
prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko.” (El-
Hadid, 22) “Njemu ne može ništa, ni koliko trunčica jedna, ni na nebesima
ni na Zemlji izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u
jasnoj Knjizi.” (Sebe, 3)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah zapisao je i odredio sudbinu stvorenja
pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, a Njegov
je Arš bio na vodi.” (Muslim) Ubada b. Samita, radijallahu anhu, kazuje da
je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Uzvišeni Allah
prvo je stvorio pero i rekao mu: ‘Piši!’ Pero je kazalo: ‘A šta da pišem?’ Rekao
je: ‘Piši sve što će se dogoditi do Sudnjeg dana.’” (Ebu Davud i Tirmizi)
64
Islamsko vjerovanje, pojednostavljeni kur’ansko-hadiski pristup
Uzvišeni Allah spomenuo je znanje i zapisivanje u ajetu: “Zar ne znaš da
je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi, to je,
uistinu, Allahu lahko!” (El-Hadždž, 70)
3. Vjerovanje u Allahovu izvršnu volju
Ono što Allah hoće da bude, to i bude, a što On ne želi da bude, to neće ni
biti. Niko ne može uskratiti ono što On daje i niko ne može dati ono što On
uskrati. Niko ne može odbiti Njegovu odredbu i u Njegovoj vlasti ne može
biti što On ne želi. Upućuje koga hoće Svojom dobrotom, a u zabludu dovodi
koga hoće Svojom pravdom. I niko ne može bilo šta dodati na Njegovu
odredbu. Uzvišeni Allah kaže: “Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno
poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli:
neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi
međusobno ubijali! Ali Allah radi ono što On želi.” (El-Bekara, 253) “Onome
od vas koji hoće da je na pravom putu, a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah,
Gospodar svjetova, neće!” (Et-Takvir, 28–29)
4. Vjerovanje da je sve što postoji Allah stvorio iz ničega
Uzvišeni Allah je Stvoritelj, a sve mimo Njega je stvoreno. Sve što postoji:
bića, svojstva, pokreti i osobine, stvoreno je i nastalo. Uzvišeni Allah sve
je stvorio iz ničega. Uzvišeni Allah kaže: “Allah je Stvoritelj svega i On
upravlja svim. (Ez-Zumer, 62) “Kad Allah stvara i vas i ono što napravite?”
(Es-Saffat, 96)
Djela stvorenja događaju se Allahovim stvaranjem, a zasluge pripadaju
stvorenjima. Uzvišeni Allah kaže: “U njegovu je korist dobro koje učini, a na
njegovu štetu zlo koje uradi.” (El-Bekara, 286)
5. Vjerovanje da nema uvijek povezanosti sa Allahovom voljom
i s onim što Allah voli
Uzvišeni Allah ponekad želi da se dogodi ono što ne voli, a nekad voli oni što
ne želi da se dogodi, a sve to zbog savršene mudrosti i precizno određenog
cilja. Uzvišeni Allah kaže: “A kad bismo htjeli, svakom čovjeku bismo uputu
dali, ali obistinile su se Moje riječi: ‘Napunit ću, zaista, Džehennem džinima
i ljudima zajedno!’ (Es-Sedžda, 13) “Ako vi ne budete vjerovali, pa Allah od
vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem Svojih robova. A ako
budete zahvalni, On će time biti zadovoljan.” (Ez-Zumer, 7)
65
6. Vjerovanje da nema oprečnosti između šerijata i određenja,
sudbine
Uzvišeni Allah kaže: “Vaš trud je, zaista, različit. A onome koji udjeljuje
i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra
olakšati; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim, i ono najljepše smatra
lažnim, njemu ćemo put zla olakšati.” (El-Lejl, 4–10)
Šerijat je otvorena knjiga, a određena sudbina tajna skrivana. Uzvišeni Allah
odredio je sudbinu stvorenja i to je sakrio od njih. Uputio im je naredbe i
zabrane, pripremio ih za to i poslao pomoć da bi mogli izvršavati naređeno
i kloniti se zabranjenog, i u slučaju da u izvršavanju naredbe budu opravdano
spriječeni, tada ih je oslobodio odgovornosti. Shodno tome, niko u sudbini
i Allahovoj odredbi ne može tražiti opravdanje za grijeh i nepokornost.
Uzvišeni Allah kaže: “Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo
druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim
učinili.’ Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili.
Reci: ‘Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama
povodite i vi samo neistinu govorite.’ Reci: ‘Allah ima potpun
dokaz, i da On hoće, sve bi vas na Pravi put uputio!’” (El-En’am, 148–149)
Uzvišeni Allah prvo je za ove njihove tvrdnje rekao da su laž, a zatim ih
je kaznio i onda razotkrio neispravnost njihovih tvrdnji. Da su za svoje
postupke imali opravdanje u sudbini, Allah ih ne bi kaznio. Oni nisu mogli
vidjeti šta im je zapisano pa da govore na temelju znanja i da to bude dokaz
za njih, naprotiv, sve su to samo njihova nagađanja i pretpostavke. Tako da
je apsolutni dokaz kod Allaha protiv njih.
U pogledu vjerovanja u Allahovo određenje zalutale su dvije sekte:
Kaderije
Oni su pretjerali u pogledu potvrđivanja neovisnosti ljudskih djela. Negirali
su da su ljudska djela unaprijed određena. Oni se dijele na dvije grupe:
Ekstremne kaderije. Oni su prvi nastali i to u vrijeme mladih ashaba, radijallahu
anhum. Tvrdili su da Allah ne zna šta će se dogoditi prije događanja i
negirali Allahovo prethodno znanje, zapisivanje, volju i stvaranje. Odgovor
na ove njihove zablude dali su ashabi: Ibn Abbas, Ibn Omer, radijallahu
anhum.
VJEROVANJE U ALLAHOVO ODREĐENJE