Drugi nivo: Iman. On se sastoji iz sedamdeset i nekoliko dijelova. Najveći su rječi “la ilahe illallah” a najniži uklanjanje smetnje sa puta, a i stid je dio imana. Iman ima šest temelja: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u određenje (kader) dobra i zla .


Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike..” A dokaz za kader nalazimo u Allahovim riječima: “Mi sve s odredbom stvaramo.”


Drugi nivo: Iman Jezički iman znači priznanje. Terminološki iman je očitovanje vjerovanja jezikom, čvrstim ubjeđenjem u srcu, djelima srca i tjelesnih udova. Iman se povećeva s povećanjem pokornosti, a smanjuje griješenjem.


Da bi iman bio ispravan neophodno je da sadrži pet stvari, a ako jedna od tih stvari nedostaje, iman nije u skladu sa vjerovanjem ehli-sunneta vel-džemata.


Kojih je to pet stvari?


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Iman se sastoji iz sedamdeset i nekoliko dijelova. Najveći su rječi “la ilahe illallah” a najniži uklanjanje smetnje sa puta, a i stid je dio imana”.


U hadisu su kao djelovi imana spomenuta prvo djela tjelesnih udova, a zatim je spomenut stid, a to je djelo srca. Riječi Uzvišenog Allaha “kome od vas je ova (sura) povećala iman”, dokaz su da se iman povećava, a ono što se može povećati može se i smanjiti i smanjuje. S tim da u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem “smanjenog (manjkavog) uma i vjere”, nalazimo jasan dokaz da se iman smanjuje.


31


Vjero-vanje u Njego-ve knjige.


Vjero-vanje u Sudnji dan.


Vjero-vanje u Njegove posla-nike.


Vjerovanje da je određeno sve što se dešava, i dobro i zlo.


Vjero-vanje u Njego-ve meleke


Vjero-vanje u Allaha.


Šest ruknova imana


Prvi rukn: Vjerovanje u Allaha Vjerovanje u tevhid rububijje


Vjerovanje da Allah postoji, na što ukazuju četiri segmenta: Vjerovanje u tevhidul-esmai ves-sifat


Vjerovanje u tevhid uluhijje


Razum. Zdrav ljudski razum ne može pojmiti da stvorenja postoje bez Stvoritelja. “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su sami sebe stvorili?!”


Šerijat. Gotovo da ne postoji ajet u Allahovoj knjizi koji ne ukazuje na Allahovu jedinost, kako primjećuje Ibn Kajjim.


Urođena vjera. Svi se rađaju s urođenom sklonosti k ispravnom vjerovanju, ali ih roditelji odgoje u različitim religijama, poput kršćanstva, judaizma, vatropoklonstva.


Osjetno iskustvo. Čovjek se nađe u nevolji i tegobi, pa podigne ruke i zamoli Allaha da mu otkloni nedaće, potom svjedoči kako se, uz Allahovu pomoć, rješava onoga što ga je snašlo.


32


Drugi rukn: Vjerovanje u meleke


Treći rukn: Vjerovanje u knjige


Četvrti rukn: Vjerovanje u poslanike Meleki su stvorenja iz svijeta koji nam je nedokučiv. Allah ih je stvorio od svjetlosti i oni su apsolutno pokorni Allahu, a ne mogu mu zgriješiti. Oni imaju duše, a dokaz je ajet u kojem se Džibril naziva Svetim Ruhom (duh, duša), imaju i tijela, kako kaže Uzvišeni: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima.” I imaju srca i razum: “Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: "Šta je to rekao Gospodar vaš?" - "Istinu" – odgovorit će, On je uzvišen i velik.”Vjerujemo u njih upćenito, a u one o kojima nas je Allah obavijestio i poimenično: Vjerujemo da posjeduju osobine kojima su opisanu: “koji se onome što im Allah zapovjedi ne opiru i koji ono što im se naredi izvršavaju” Također, vjerujemo da čine određena djela kojima su zaduženi, poput držanja Arša. Ukratko, vjerujemo u sve o čemu smo putem Kur’ana i vjerodostojnih hadisa obaviješteni o njima.


Obaveza je da vjerujemo kako su Allahove knjige Njegov stvarni govor, da su Njegove knjige objavljene, a ne stvorene, da je Allah svakom poslaniku objavio knjigu: dužnost nam je da vjerujemo u sve Allahov eknjige i sve o čemu nas je On o njima obavijestio, poput njihovih naziva i drugog, vjerujemo i prihvatamo njihove propise koji nisu derogirani, vjerujemo da je Kur’an derogirao sve prijašnje Allahove knjige, a to su: Tevrat, Indžil, Zebur, Suhufi Ibrahimovi i Suhufi Musaovi.


Dužnost je da vjerujemo da su Allahovi poslanici ljudska bića bez božanskih osobina, oni su Allahovi robovi i nije dozvoljeno da im se čini ibadet. Allah ih poslao kao poslanike i objavio im objave i pomogao znakovima, ispunili su svoju zadaću, upućivali su narod, dostavili Njegovu poslanicu i istinski se borili na Njegovom putu. Vjerujemo u poslanike općenito i u sve očemu nas je On o njima obavijestio: njihova imena, osobine, događaje iz njihovog života. Prvi vjerovjesnik bio je Adem, prvi poslanik Nuh, a pečat svih poslanika i vjerovjesnika Muhammed i svi zakoni prijašnjih objava derogirani su zakonom s kojim je on došao. Najvredniji poslanici su nazvani ulul-azm: Muhammed, Nuh, Ibrahim, Musa i Isa, alejhimus-selam, spomenuti u surama eš-Šura i el-Ahzab.


33


Peti rukn: Vjerovanje u Sudnji dan Vjerovanje u Sudnji dan sastoji se od vjerovanja u sve o čemu nas je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi dogašanja poslije smrti, poput: kaburske kušnje, puhanja u sur (rog), ustajanje ljudi iz kabura kada budu proživljeni, vaganje djela na mizanu, izlanganje knjiga naših djela, sirat-ćupriju, Havd, šefat, Džennet, Vatru, da će vjernici vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu, i drugo o čemu smo obaviještene iz ovog domena.


Šesti rukn: Vjerovanje da je sve što se dešava, i dobro i zlo, određeno. Ovaj rukn mora sadržavati iman u četiri stvari:


Znanje:


Znači, dužni smo vjerovati da Allah, dželle šanhu, sve potanko zna.


Stvaranje:


Vjerovanje da su čovjek i njegova djela stvoreni i sve je On stvorio. Dokaz u riječi Uzvišenog: “Allah j stvoritelj svega” i “Allah je stvorio i vas i one koje obožavate”.


Zapisivanje: Vjerovanje da je Allah, dželle šanuhu, zapisao Svoju odredbu za sve do Sudnjeg dana.


Volju:


Vjerovanje da se sve što se dešava, dešava Allahovom voljom; ono što On želi to biva, ono što On ne želi to se ne može ni dogoditi; a čovjek ima volju, ali je ona dio sveopće Allahove volje.


34


Treći nivo: Ihsan. On se temelji samo na jednom temelju a to je “da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On uistinu vidi tebe ”.


Dokaz za ovo nalazimo u riječima Uzvišenog Allaha: “Allah je doista sa onima koji se Allaha boje i koji dobra djela čine.” I u riječima Uzvišenog: “I pouzdaj se u Silnog i Milostivog, koji te vidi kada ustaneš da sa ostalim molitvu obaviš, jer On, doista, sve čuje i sve zna.” I riječima Uzvišenog Allaha: “Šta god ti važno činio, i što god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate”


Treći nivo: Ihsan. To je najveći nivo vjerovanja i jedan rukn je: obožavati Allaha kao da Ga vidiš. Dijeli se na dvije vrste:


Ibadet murakabe


(kao neko ko je svjestan da ga On kontrolira). Ibadet iz svijesti da nas On nadzire (ibadetul-murakabe). To je ibadet onih koji se boje i žele sačuvati Njegove kazne. I, ovo je stepen koji mora imati svaki vjernik.


Ibadet mušahede (kao onaj koji Ga gleda) Obožavanje Allaha iz ljubavi, i iz žudnje i želje za nagradama koje je On pripremio robovima Svojim. To je ibadet Allahovih poslanika i vjerovjesnika, alejhimus-selam, a taj stepen mogu postići i drugi ljudi.


Napomena: Ne znači da onaj ko je na stepenu ovog ibadeta ne osjeća strah od Allaha, dželle šanuhu, nego da ga na ibadet najviše motivira ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, u smislu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “... pa, zar da ne budem zahvalan rob?”


35


Dokaz iz sunneta je poznati hadis Džibrila, od Omear: “Jednog dana sjedili smo kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pred nama pojavi čovjek u sasvim bijelom odijelu i sasvim crne kose. Na njemu se nisu mogli vidjeti tragovi puta, a niko od nas nije ga poznavao. Sjeo je do Allahovog Poslanika, prislonio svoja koljena uz njegova, a svoje ruke stavio na svoja stegna i rekao: “O, Muhammede, obavijesti me šta je to islam?” Poslanik reče. “Islam je da posvjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik, da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš mjesec ramazan i da obaviš hadždž Ka’bi ako si u mogućnosti.” Ovaj mu odgovori: “Istinu si rekao.“ Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Začudili smo se: pita ga, pa mu potvrđuje.“ Čovjek, potom, reče: “Obavijesti me o tome šta je iman?” Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u određenje dobra i zla. Čovjek reče: “Istinu si rekao. Obavjesti me o tome šta je ihsan/dobročinstvo.” Poslanik reče: “Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako Ga ne vidiš, On tebe vidi. “Istinu si rekao“, kazao je čovjek a potom je rekao: “Obavjesti me o Sudnjem danu.” Allahov Poslanik je rekao: “Onaj kojeg pitaš ne zna o tome više od onoga koji pita.” Čovjek, zatim, reče: “Obavjesti me o njegovim predznacima.” Allahov Poslanik je kazao: “Da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole, bose, siromašne čobane kako se nadmeću u izgradnji visokih zgrada.” Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Zatim je čovjek otišao, a nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi reče: “Omere, znaš li ko je čovjek koji me je pitao?” Rekao sam: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju” Onda Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “To je bio Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.”


U ovom hadisu imamo dokaze o ruknovima islama, imana i ihsana.His statement Riječi Poslanika: “Onaj kojeg pitaš ne zna o tome više od onoga koji pita”, dokaz su da samo Allah zna kada će nastupiti Sudnji dan.


Proširit ćese neposlušnost roditeljima.


Doći če vrijeme kada će biti puno robova.


Izokrenut će se stanjeu zajednici.


Robovlasnici će ženiti svoje robinje i s njima imati djecu, koja će postati gospodari nakon svojih očeva, pa će biti gospodari svojih majki.


Riječi Poslanika “da robinja rodi svoju gospodaricu”, znače:


36


Koristi Džibrilovog hadisa “Da vidiš gole, bose, siromašne čobane kako se nadmeću u izgradnji visokih zgrada” – el-Aletu znači siromasi. “Kako se nadmeću u izgradnji visokih zgrada”– znači da će se njihovo stanje izokrenuti iz siromaštva u ogromno bogatstvo.


1. Učenik mora ispuniti šest prava: prema sebi, prema svojim šejhovima, mjestu na kojem stječe znanje, kolegama učenicima, knjizi koju izučava i znanju koje stječe. Pravo prema sebi. Stjecanje znanja je ibadet i iziskuje da mu se pristupi iskreno i slijedeći sunnet. Onaj koji stječe islamsko znanje treba slijediti put odabranih generacija, odlikovati se bogobojaznošću, svjestan da ga Allah nadzire, širokogrudan prema drugima, da se ne oholi, da bude skroman i zadovoljan s onim što ima, da izgleda kako dolikuje znanju koje uči, uljudan, častan, da izbjegava luksuz i sjela dokoličara, da bude postojan i provjerava ono što čuje prije negoli prihvati i prenese dalje. Zatim, onaj koji uči islamsko znanje treba se dolikovati visokim ambicijama, neumoran u stjecanju znanja i putovanju radi toga, da su trudi da zapisuje i memorizira znanje koje uči, da ponavlja naučeno, da uči kako iz pćih pravila ekscerpirati zaključak u konkretnim pitanjima, da je posvećen molitvi Allahu, da čuva emanet znanja, da bude istinoljubiv. Onaj koji stječe islamsko znanje trea znati da su njegov džennet riječi “ne znam”, da dobro čuva glavnicu svog imetka – a glavnica učenikovog imetka je vrijeme, da se trudi steći široko opće obrazovanje i kulturu, da nauči kako sažeti obimna djela, kada čita da posveti pažnju ispravljanju grešaka. Naročito je važno da zna postaviti pitanje kako treba, da pažljivo sluša, razumijeva i primjenjuje, da se ne upušta u besplodne rasprave, da ponavlja ono što je naučio. Najbolje je da se posveti izučavanju Kur’ana i sunneta i nauka koje pomažu njihovom razumijevanju,nastojati da u svakoj oblasti postigne što više. Primjena i provođenje u praksi onoga što nauči posebno je značajno. Ne treba da žudi za vođstvom, slavom, ovosvjetskim dobrima.


37


Zekat na znanje je da zastupa istinu pozivajući na dobro i odvraćajući od nevaljalog, strogo vodeći računa da njegovo djelovanje bude konstruktivno, a ne destruktivno. Treba širiti znanje koje je naučio, biti koristan i pomagati druge u dobru. Učenik islamskog znanja treba da ima ponos, da se ponaša odgovorno prema znanju koje nosi, treba biti ljubazan, ali da nikome ne povlađuje na štetu vjere; zatim da se ne uzdiže nad drugima, da ne žuri da se ističe sa nedovoljnim znanjem, da ima pravilan odnos prema grešci učenog čovjeka i razilaženju među ulemom. Također, da se zna oduprijeti vjerskim nejasnoćama, da odbaci sektašenje i stranačke pristranosti. Pravo prema šejhovima. U odnosu prema šejhovima ljudi s dijele na tri grupe, dvije su otišle u dijametralne krajnosti, a jedna se postavlja na isparavan način. Na stranicama koje slijede govorit ćemo i o tome kako se prvi put širk na zemlji pojavio jer su ljudi pretjerali u poštovanju dobrih i pobožnih Allahovih robova. Pravo prema mjestu na kojem stječe znanje. Pravo prema kolegama učenicima. Uzvišeni je rekao: “Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio među ljudima”, a Allahov Poslanik je rekao: “Nećete biti pravi vjernici dok ne budete voljeli svome bratu ono što volite sebi.” Pravo prema knjizi koju izučava. Učenik mora da čuva knjige od uništenja i oštećenja, jer su knjige Allahova blagodat koju nam je podario. Pravo prema znanju koje stječe. Pravo prema znanju koje stječemo jest da učimo precizno, da naučeno konstantno ponavljamo, da radimo po onome što smo naučili, jer je onaj koji nauči dužan da naučeno primjenjuje u praksi, a potom i da druge poziva. Znanje je blagodat na kojoj treba biti zahvalan Allahu, dželle šanuhu.


2. Da postavlja pitanja na lijep način, a jedan od adaba postavljanja pitanja jest da postavlja korisna pitanja.


3. Učenik islamskog znanja treba paziti da njegova odjeća i fizički izgled budu uredni.


4. Nakon smrti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ispravno reći “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”, nego treba kazati samo “Allah najbolje zna”.


38


Treće načelo je spoznaja Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. On je Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib ibn Hašim. Hašim je od Kurejšija, Kurejšije su Arapi, a Arapi su potomci Ismaila sina Ibrahima el-Halila, neka je na njega i na našeg Poslanika mir i spas .


Živio je šezdeset i tri godine – četrdeset godina prije poslanstva, a dvadeset i tri kao vjerovjesnik i poslanik. Vjerovjesnikom je postao time što mu je objavljeno “ikre”, a poslanikom time što mu je objavljivljena sura “El-Muddesir .”


Njegov rodni grad je Mekka a hidžru je učinio u Medinu.


Ovaj pasus daje nam određene podatke o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. U njemu saznajemo Vjerovjesnikovo ime, porijeklo, koliko je živio i nešto o njegovoj poslaničkoj misiji.


Neophodno je da o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, znamo:


Ime i porijeklo:


On je Muhammed, sin Abdullaha, sina Abdulmuttalibovog, sina Hašimovog. Hašim je iz plemena Kurejš, a rapskog plemena koje potječe od Ismaila sina Ibrahimovog, alejhimas-selam.


Životni vijek: Živio je šezdeset i tri godine, od toga četrdeset godina prije poslanstva i dvadeset i tri nakon poslanstva.


Njegova poslanička misija dijeli se na:


Mekanski period i trajao je trinaest godina.


Medinski period koji je trajao deset godina.


Da li je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovjesnik ili poslanik?


Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je i vjerovjesnik i poslanik. Vjerovjesnikom je postao primivši objavu “ikre”, a poslanikom je postao primivši objavu “el-Muddessir”.


39


Allah ga je poslao da upozorava na širk i poziva u tevhid. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog :


“O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi”!


“Ustani i opominji!” – Znači: upozoravaj na opasnost širka i pozivaj u tevhid .


“I Gospodara svoga veličaj!” – Znači: veličaj ga ispoljavajući Njegovu jedinost (tevhid .)


“I haljine svoje očisti!” – Znači: očisti svoja djela od širka .


“I kumira se kloni!” – Znači: ostavi ih i ogradi se od njih i onih koji im robuju .


U ovo je pozivao deset godina, a onda mu se desio miradž (uzdignut je na nebo) gdje mu je propisano pet dnevnih namaza. U Mekki je klanjao tri godine, a zatim mu je naređena hidžra u Medinu.


Nekoliko podataka iz Vjerovjesnikove sire: Naglasak u mekanskom periodu dave je bio na pozivanje u tevhid, odvraćanje od širka i iskreno ispovijedanje vjere isključivo Allahu, dželle šanuhu. Taj period dave je trajao trinaest godina. Nakon tog perioda Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je njegov Gospodar naredio da učini hidžru/preseljenje u Medinu u kojoj je nastavio pozivati u tevhid, ali pore toga, u medinskom periodu dave objavljeni su svi preostali vjerski propisi poput detaljnog uređenja ubadata, muamelata i općih životnih i društvenih pitanja. Činjenica da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i u ovom periodu nastavio pozivati u tevhid i tako sve do preserljenje na bolji svijet, dokaz je protiv onih koji goovre da se izučavanju tevhida ne treba posvećivati posebna pažnja i da je za tu temu dovoljno da se izdvoji nekoliko minuta.


Iz riječi autora “onda mu se desio miradž (uzdignut je na nebo)” izvlačimo sljedeće pouke: 1.Naša je obaveza da čvrsto vjerujemo i smatramo istinitim sve o čemu nas je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio iz svijeta božanskih tajni/gajba. 2. Obavljanje pet dnevnih namaza je izuzetno važno, s obzirom da je Allah, dželle šanuhu, njihovu obligatnost propisao na nebu.


40


Hidžra je preseljenje iz mjesta širka u mjesto islama. Ovom ummetu je obaveza da se iseljava


iz mjesta u kojima vlada mnogoboštvo u mjesta u kojima vlada islam. Propisanost hidžre ostaje važiti do Sudnjeg dana, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: “Kada budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: “Šta je bilo s vama?” – “Bili smo potlačeni na zemlji”- odgovorit će. “Zar Allahova zemlja nije bila prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?”- reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali put, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.” I, također, dokaz je ovaj ajet: “O robovi Moji koji vjerujete, Moja Zemlja je prostrana, zato samo Mene obožavajte ”.


El-Begavi, Allah mu se smilovao, je rekao: “Povod obajve ovog ajeta jesu muslimani Mekke koji nisu učinili hidžru, pa ih Uzvišeni Allah na to poziva apelirajući na njihov iman ”.


Dokaz iz sunneta za hidžru su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selem: “Hidžra neće prestati važiti sve dok ne prestane važiti tevba, a tevba neće prestati važiti sve dok sunce ne izađe sa zapada.”


Tevba prestaje važiti u dva slučaja:


1.Izlazak sunca za zapada.


2.Smrt. “Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.”


Poslanik je rekao: “Nema hidžre nakon oslobođenja.” Pod tim se misli na oslobođenje Meke i to je dokaz da Mekka više neće postati nevjernička sredina.


1.Hidžra iz Mekke u Medinu i ovo je završeno osloboađanjem Mekke


3.Hidžra/ napuštanja svega što je Allah zabrani.Tj.napuštanje određenih djela, osoba, vremena i mjesta.


2. Hidžra iz nevjerničke sredine u vjerničku i ovo traje do Sudnjeg dana.


Hidžra se dijeli na:


Djela: Sve sto je Allah zabranio, naročito širk.


Osobe: nevjernici, munafici i sl.


Vremena: ona koja navjernici veličaju i proslavljaju.


Mjesta: nevjerničkih svetkovina.


41


A kada se nastanio u Medini, naređeni su mu ostali propisi kao što su zekat(1), namaz, hadž, džihad, ezan, naređivanje dobra, odvraćanje od zla i drugi islamski propisi .


Tome se posvetio deset godina, nakon čega je preselio na ahiret(2), no njegova vjera ostaje i dalje. Zaista, nema dobra na koje ova vjera ne upućuje i nema zla na koje ne upozorava. Dobra na koja upućuje su: tevhid i sve ono što voli Allah i čime je zadovoljan. A zlo na koje upozorava je: mnogoboštvo i sve ono što Uzvišeni Allah mrzi i s čim nije zadovoljan.(3)


(1)Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, je rekao: “Obaveznost zekata propisana je u Mekki, ali nije bio određen nisab niti na koje vrste se izdvaja, pa su nisab i vrste određene u Medini.”


(2)Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je desete godine po hidžri i ukopan je u sobi Aiše, radijallahu anha.


(3)“Zaista, nema dobra na koje ova vjera ne upućuje i nema zla na koje ne upozorava” – Naša je dužnost da vjerujemo i svjedočimo kako je Vjerovjesnik, sallallahu ajehi ve sellem, ispunio emant i prenio Poslanicu, iskreno usmjeravao ummet dobru, borio se na Allahovom putu istinskim džihadom, ostavio nas na bijelom putu na kojem je noć jasna poput dana i sa kojeg može skrenuti samo onaj ko je upropašten.


Najveće zabrane


Veliki širk. On izvodi iz vjere.


Mali širk. On ne izvodi iz vjere.


Veliki grijesi. Veliki grijeh je sve za što je u šerijatu propisana posebna kazna.


Mali grijesi: sve što je zabranjeno, a za što nije propisana posebna kazna.


42


Vjerovjesnik je poslan svim ljudima i njegovim psolanstvom svi prijašnji vjerozakoni su prestali da važe, tako da se oni Židovi i kršćani u vrijeme Vjerovjesnika kao i oni u kasnijim razdobljima, koji su čuli za njegovu vjeru, a nisu je primili, smatraju nevjerrnicima, čak i pod pretpostavkom da ispovjedaju tačno ono s čime su došli Musa i Isa. Neki od dokaza za to su:


“Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"”


“Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.”


Rekao je Allahov Poslanik: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, nema Židova i krščanina koji čuje za mene, pa ne povjeruje u mene, a da neće biti od stanovnika Vatre.”


(2)Ovaj ajet je dokaz zabranjenosti novotarija u vjeri.


Allah ga je poslao cijelom čovječanstvu i naredio dvijema skupinama – džinima i ljudima – da mu se svi pokoravaju .


Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog Allaha: “Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik…’”(1)


Njime je Allah upotpunio vjeru .


Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”(2)


Dokaz za njegovu smrt su riječi Uzvišenog Allaha: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti”.


43


Zaključak


Ljudi će nakon smrti biti proživljeni a dokaz za to su ove Allahove riječi: “Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.”


I riječi Uzvišenog: “Allah vas od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti.”


A nakon proživljenja će biti pitani za svoja djela, a dokaz tome su riječi Uzvišenog: “…da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro.”(1)


Onaj ko poriče proživljenje je nevjernik, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: “Nevjernici tvrde da neće biti proživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome što ste radili, doista, biti obavješteni.” A to je Allahu lahko.”(2)


Uzvišeni Allah je slao poslanike kao donosioce radosnih vijesti i opominjače, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: “O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali…”


Prvi poslanik je bio Nuh, alejhis-selam, a posljednji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Dokaz da je Nuh, alejhis-selam, bio prvi poslanik su riječi Uzvišenog Allaha: “Mi objavljujemo tebi kao što smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega…”(3)


(1) Svi ljudi će okusiti smrt. Potom će biti proživljeni na Sudnjem danu i tada će se obračunati njihova djela, pa će biti nagrađeni ili kažnjeo prema svojim djelima.


(2) Onaj koji poriče proživljenje i obračun nakon proživljenja je nevjernik zato što poriče i negira jedan od ruknova imana.


(3)Nuh, alejhis-selam, je bio prvi poslanik, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: “Mi objavljuemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega...”


Prvi vjerovjesnik je Adem, a dokaz za to su riječi Poslanika, koji je, upitan da li je Adem bio vjerovjesnik, odgovorio: “On je bio vjerovjesnik s kojim je (Allah) razgovarao.”


Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je i posljednji vjerovjesnik i posljednji poslanik. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šanuhu: “Muhammed nije otac nijednog od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.”Stoga je lažov i nevjernik svako onaj koji nakon Vjerovjesnika tvrdi da je vjerovjesnik ili poslanik, a i onaj koji mu povjeruje je nevjernik.


44


Allah je svim ljudima naredio poricanje taguta i vjerovanje u Allaha. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Tagut je sve ono prema čemu je odnos ljudi prešao granicu. Bilo da se radi o onome što obožava, ili onome što/koga slijedi, ili kome se pokorava ”.


Svakom narodu kojem je Allah poslao poslanika, počev od Nuha pa do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je njegov poslanik naređivao da obožavaju Allaha Jednog, a zabranjivao im je da obožavaju taguta. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira/taguta se klonite ”!


Taguta ima veoma mnogo, a glavnih je pet: “Iblis, Allah ga prokleo, zatim svako onaj koga ljudi obožavaju a on je time zadovoljan, potom onaj koji poziva druge sebi da ga obožavaju, onaj koji tvrdi da zna nešto iz svijeta božanskih tajni (gajba), i onaj koji sudi po zakonu kojeg nije objavio Allah .


Dokaz za ovo su Allahove riječi: “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti- pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj koji ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha- drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti…” A ovaj ajet pojašnjava značenje “nema drugog boga sem Allaha .”


U jednom hadisu stoji: “Kruna vjere je islam, njegov stub je namaz, a njegov vrhunac je džihad na Allahovom putu”.


Allah je slao poslanike i vjerovjesnike da donose radosne vijesti i da opominju. Svi su pozivali u tevhid i suprotstavljali se svim vrstama taguta i širka. Dokaz su riječi Uzvišenog:


“Mi smo svakom narodu poslanika poslali” – znači svakoj grupi ljudi: “Allahu se klanjajte” – dakle, ispoljavajte Mu tevhid, “a kumira/taguta se klonite” – znači: nemojte biti na strani taguta. Ovaj stil u arapskom jeziku je najpotpuniji zahtjev odricanja od širka i njegovih protagonista.


Allah je Svojim robovima naredio da poreknu tagute, a da vjeruju u Allaha, i prije očitovanja vjerovanja u Allaha, neophodno je prvo izraziti poricanje taguta:


“Onaj ko ne vjeruje u šejtana/taguta, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i zna.” Tagut je sve prema čemu ili prema kome čovjek ima pretjeran odnos, bilo da se radi o nečemu/nekome što/koga obožava, poput kamenja i drveća; ili koga slijedi, poput pokvarenih učenjaka; ili kojima se pokorava, poput vladara koji su nepokorni Allahu.


Taguta ima mnogo, a glavnih je pet: “Iblis, Allah ga prokleo, zatim svako onaj koga ljudi obožavaju a on je time zadovoljan, potom onaj koji poziva druge sebi da ga obožavaju, onaj koji tvrdi da zna nešto iz svijeta božanskih tajni (gajba), i onaj koji sudi po zakonu kojeg nije objavio Allah.


45


Suđenje po onome što Allah nije objavio može biti:


Veliki kufr Kufr ekber (veliki kufr): ako vjeruje da je zakon ljudi jednak ili bolji od Allahovog zakona.


Mali kufr Kufr dune kufr (nevjerstvo koje ne izvodi iz vjere, nego je ustvari veliki grijeh): ako vjeruje da nije ispravno suditi po onome što nije objavio Allah, ali sudi po tome povodeći se za svojim prohtjevima ili zbog žudnje za položajem ili drugih razloga.


Završna riječ Svim muslimanima preporučujem da posvete veliku pažnju ovom vrijednom djelu koje, unatoč kratkom obimu, sadrži veoma važne odgovore i pojašnjenja koja treba da zna svaki musliman i o čemu će biti ispitivan u kaburu. Allah najbolje zna! Neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve sellem.


46


Spoznati Allaha, spoznati Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spoznati vjeru islam. (Tri osnovna načela) Znanje Četiri pitanja iz sure Asr Tri osnovna načela (to su ustvari ukratko tri pitanja koja će biti postavljane u kaburu) i njihovi dokazi. Zašto izučavamo tevhid? Zašto izučavamo tri osnovna načela? Koja je korist njihovog izučavanja? Znanje doziva djelo, pa ako mu se djelo ne odazove, znanje ode. Učenjak koji ne radi po znanju koje je stekao, bit će kažnjen prije idolopoklonika. Djela Šartovi dave su: Iskrenost, šerijatsko znanje, poznavaje stanja onoga kojeg poziva, mudrost, sabur. Dava Prvo i najvažnije u što se poziva jest tevhid, jer su tome pozivali svi vjerovjesnici i poslanici. Naveći stepen dave je pozivanje u tevhid i odvraćanje širka. Biti strpljiv u izvršavanju Allahovih naredbi, poput namaza; biti strpljiv u suzdržavanju od onoga što je Allah zabranio, poput kamate; strpljivo podnositi teška i bolna iskušenja koja su nam određena, poput siromaštva. Sabur Strpljivost na putu stjecanja znanja, potom strpljivo prakticiranje naučenog, potom strpljivo pozivanje. Tevhid rububijje (Allah je jedini Tvorac i jedino On zaslužje da mu se ibadet čini.) i tevhidul-esmai ves-sifat (tevhid u Allahovim lijepim imenima i savršenim svojstvima) Tri pitanja (tri vrste tevhida) Tevhidul-uluhijje (iskrenost): Allah nije zadovoljan da mu s eiko smatra ravnim i da mu se


Tabelarni prikaz djela


Komentar Tri kaburska pitanja


47


ikoga pridružuje u ibadetu, ni melek ni poslanik. Odricanje od širka i njegovih protagonista: srcem – da prezire nevjerstvo; jezikom – “ja se odričem onoga što vi obožavate”; fizički – neučestvovanjem u njihovim svetkovinama i proslavama, i neoponašanje nevjernika. El-Hanifijjetu: to jemillet (zajednica vjernika) koji se oslobodio širka i koji je utemeljen iskrenosti i nepatvorenom monoteizmu Zašto izučavamo tevhid Tri osnovna načela (to su ustvari tri pitanja koja će biti postavljane u kaburu) i njihovi dokazi. Zašto izučavamo tevhid? Zašto izučavamo tri osnovna načela? Koja je korist njihovog izučavanja? Jezički: Tevhid je infinitiv glagola “vehhade-juvehhidu-tevhiden” i znači učiniti određenu stvar jednom, izdvojiti je od ostalih stvari. Terminološki: Tevhid je izdvajanje Allaha u rububijjetu (stvranju, vladanju i sl.), uluhijjetu (obožavanju) i lijepim imenima i savršenim svojstvima. Tri vrste tevhida su: 1.Tevhidur-rububijje: Izdvajanje Allaha u Njegovim djelima, ili izdvajanje Allaha u stvaranju, vladanju i održavanju stvorenog. 2.Tevhidul-uluhijje: Izdvajanje Allaha u ibadetu. 3. Tevhidul-esmai ves-sifati: Izdvajanje Allaha u osobinama kojima je sam Sdebe opisao u Svojoj Knjizi, ili Ga je tim osobinama opisao Njegov Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem. A to biva na načinda potvrđujemo ono što je potvrđeno, a negiramo ono što je negirano, bez iskrivljivanja, bez odbacivanja, bez određivanja kakovosti i bez upoređivanja. Širk je obožavanje nekoga uz Allaha ili mimo Allaha, i to je najveći grijeh na Zemlji.


Spoznaja Allaha: Ko je tvoj gospodar? Na koji način si spoznao Allaha? Gospodar je onaj kojem se čine ibadeti. Koje su vrste ibadeta? Koji je propis, s dokazom, za onoga koji neki ibadet vrši drugome mimo Allaha?


Tri osnovna načela Spoznaja Allaha s dokazom. Definicija islama. Koja su to tri nivoa vjere? Ruknovi islama? Objasni: definiciju šehadeta, ruknove imana, dijelove imana, ihsan, navedi dokaz za tri nivoa vjere? Predznaci Sudnjeg dana?


48


Spoznaja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog porijekla, gdje je rođen, koliko godina je živio, koja je njegova poslanica, njegovo rodno mjesto, mudrost njegovog poslanja, period pozivanja u tevhid, isra i miradž, gdje i kada je propisana obligatnost namaza, hidžra, mudrost i vrijeme hidžre. Kada su propisani ostali šerijatskli propisi? Koliko je trajala poslanička misija, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret? Objasni temeljnu zadaću njegovog poslanstva, kako je poslan dvijema vrstama – džinima i ljudima, upotpunjavanje propisa i usavršavanje vjere. Proživljenje poslije smrti, obračun za djela, nevjerstvo onoga koji poriče proživljenje, zadaća poslanika i njihova dava, prvi poslanik, posljednji poslanik, dva rukna tevhiida: poricanje taguta i vjerovanje u Allaha, definicija taguta, pet glavnih taguta, način odricanja od taguta, značenje la ilahe illallah, islam kao kruna vjere, namaz kao stub islama, džihad kao vrhunac vjere. Zaključak Tri osnovna načela (to su, ukratko, tri pitanja koja će biti postavljane u kaburu) i njihovi dokazi. Zašto izučavamo tevhid? Zašto izučavamo tri osnovna načela? Koja je korist njihovog izučavanja? Ova vrsta džihada vodi se onako kako je spomenuto u suri el-Asr (Znanjem, primjenom znanja, pozivanjem drugihna Allahov put i strpljivim podnošenjm uznemiravanja na tom putu) Džihad protiv samoga sebe


Vrste džihada Veliki širk (izvodi iz vjere) i Mali širk Nejasnoće Džihad protiv šejtana


Inovacije u vjeri Veliki grijesi (svaki prijestup za koji je propisana specifična kazna) Strasti Mali grijesi (svaki prijestup za koji nije propisana specifična kazna)


49


Srcem, rječju/perom, imetkom i životom. Džihad protiv nevjernika i licemjera Srcem, rječju/perom, uklanjanjem zla, ako je u poziciji da to učini Džihad protiv nasilnika, novotara i onih koji čine nevaljale stvari Tagut je sve prema čemu ili prema kome čovjek ima pretjeran odnos, bilo da se radi o nečemu/nekome što/koga obožava, poput kamenja i drveća; ili koga slijedi, poput pokvarenih učenjaka; ili nekoga kome se pokorava poput vladara koji su nepokorni Allahu. Taguta ima mnogo, a glavnih je pet: Iblis, Allah ga prokleo; zatim svako onaj koga ljudi obožavaju; potom onaj koji poziva druge sebi da ga obožavaju; onaj koji tvrdi da zna nešto iz svijeta božanskih tajni (gajba); onaj koji sudi po zakonu koji nije objavio Allah. Tagut Allah najbolje zna! Neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i njegove ashabe.


50


1. Naziv ove knjige je: a. Komentar Tri kaburska pitanja i njihovi dokazi. b. Komentar Tri vrste tevhida. c. Oba naziva su ispravna. 2. Tri temeljna načela su zapravo tri kaburska pitanja: a. Tačno. b. Netačno. 3. U ovom djelu autor je uputio dovu za čitaoca na: a. Dva mjesta. b. Tri mjesta. 4. Djelo autora odlikuje se: a. Razumljivim izrazima. b. Postavljanjem općih teza koje potom detaljno pojašnjava. c. Dokazima iz Kur’ana i sunneta. d. Upućivanje dove za učenika. e. Odgovor na nejasnoće. f. Vrelikim brojem komentara na osnovno djelo. g. Navođenjem važnih pitanja i davanjem odgovora na njih. h. Allahovom voljom djelo je široko prihvaćeno. i. Sve navedeno. 5. Osnovni tekst djela Tri kaburska pitanja možemo podijeliti na: a. pet dijelova, b. šest dijelova. 6. Izučavanje tevhida je: a. Stoga obaveza svakog pojedinca. b. Obaveza jedne grupe muslimana. 7. Dokaz za četiri pitanja je: a. Sura el-Asr. b. Sura Ihlas. 8. Onaj koji je spoznao pravi put, a ne slijedi ga sličan je: a. Židovima.


Test iz djela Komentar Tri kaburska pitanja i njihovidokazi


51


b. Kršćanima. c. Sve navedeno. 9. Sabur se dijeli na: a. Dvije vrste. b. Tri vrste. 10. Prema imamu Šafiji sura Asr je: a. Dovoljan dokaz ljudima. b. Dovoljna da zamijeni sve druge sure. 11. Ko priznaje jednu vrstu tevhida, a ne priznaje ostale, nije istinski monoteist: a. Tačno. b. Netačno. 12. Od mnogoboštva i njegovih protagonista odričemo se: a. Srcem, jezikom i fizički. b. Odricanjem od širka i onih koji ga čine. c. Sve navedeno. 13. Pod Allahovim riječima “Mesdžidi (džamije) su Allaha radi” misli se na: a. dijelove tijela na kojima se čini sedžda. b. Tlo na kojem se čini sedžda. c. Sve navedeno. 14. Metoda selefa je: a. Prvo sagledavanje dokaza, potom formiranje ubjeđenja. b. Prvo formiranje ubjeđenja, potom njegovo dokazivanje. 15. Učenjaci koji su skrenuli na stranputicu liče na: a. Židove. b. Kršćane. 16. Muslimanski pobožnjaci koji su skrenuli na stranputicu liče na: a. Židove. b. Kršćane. 17. Tri pitanja su ustvari tri osnovna načela: a. Tačno. b. Netačno. 18. Dova se dijeli na: a. Dovu ibadetom i dovu molbom. b. Dovu stanja i dovu riječi. 19. Dova molbom dijeli se na: a. Dvije vrste.


52


b. Četiri vrste. 20. U odnosu prema uzrocima ljudi se dijele na: a. Dvije krajnosti i ispravan odnos. b. Na veliki i mali širk, i dozvoljene uzroke. 21. Traženje izbavljenja iz nevolje/istigaset od stvorenja je: a. Dozvoljeno u svakom slučaju. b. Dozvoljeno ako je to kadar učiniti. c. Dozvoljeno ako je kadar da to učini, ali uz ispunjavanje četiri uslova. 22. La ilahe illallah znači: a. Allah je kadar da stvara. b. Samo se Allah obožava. c. Nema istinskog boga osim Allaha. d. Sve navedeno. 23. Zbližavanje religija je: a. Dozvoljeno. b. Veliki grijeh. c. Nevjerstvo. 24. Opći dokazi Allahovog postojanja su: a. Mnogoborojni. b. Ima ih četiri. 25. Meleki imaju srce: a. Da. b. Ne. 26. Iman je opći pojam, a tevhid je dio općeg značenja pojma iman: a. Tačno. b. Netačno. 27. Ruknova imana ima: a. Pet. b. Šest. c. Osam. 28. Mnogobošci neke ibadete upućuju Allahu: a. Tačno. b. Netačno. 29. Onaj koga obožavaju mimo Allaha iako on s tim nije zadovoljan: a. Naziva se tagutom. b. Ne naziva se tagutom.


53


30. Vjerovanje da samo Allah upravlja svemirom i da samo On daje kišu je: a. Tevhidul-uluhijje. b. Tevhidur-rububijje. c. Tevhidul-esmai ves-sifat. 31. Temelje tevhida ruši: a. Veliki širk. b. Mali širk. c. Novotarija u vjeri. 32. Najveća obaveza je dobročinstvo prema roditeljima: a. Tačno. b. Netačno. 33. Najveći grijesi su blud i ubistvo osobe koja nije nikoga ubila: a. Tačno. b. Netačno. 34. Miradž je putovanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke u Bejtul-Makdis: a. Tačno. b. Netačno. 35. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslan: a. Samo svom narodu. b. Svim ljudima i džinima. 36. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je: a. Umro. b. Vjerovjesnici ne umiru. 37. Poricanje proživljenja je: a. Veliki kufr. b. Mali kufr. 38. Nakon oslobođenja Mekke: a. Hidžra više nije propisana. b. Hidžra je propisana do Sudnjeg dana. 39. Vjera svih poslanika je: a. Jedna. b. Različita. 40. Hidžra je: a. Preseljenje iz nemuslimanske sredine u muslimansku sredinu. b. Ostavljanje onoga što je Allah zabranio; sve navedeno. 41. Islamska vjera je upotpunjena, ostali su samo snovi dobrih ljudi:


54


a. Tačno. b. Netačno. 42. Ibadet nekome mimo Allaha je: a. Veliki širk. b. Mali širk. 43. Neophodno je napraviti razliku u propisu djela i propisu počinioca djela: a. Tačno. b. Netačno. 44. Prvi vjerovjesnik bio je: a. Nuh, alejhis-selam. b. Adem, alejhis-selam. 45. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je: a. Vjerovjesnik. b. Poslanik. c. I vjerovjesnik i poslanik.


Poveži tekst iz kolone A sa tekstom iz kolone B


Kolona B Kolona A


Tri vrste tevhida


1


Jezički tevhid znači


Vjerovanje u sve što će se desiti nakon smrti.


2


Terminološki tevhid znači


Očitovanje jezikom, vjerovanje u srcu, djelovanje tjelesnim organima i udovima. Povećava se s pokornošću, a smanjuje s nepokornošću.


3


Tevhid uluhijje je


Islam, iman, and ihsan


4


Tevhid rububijje je


Allahu i mimo Alaha


5


Tevhidul-esmai ves-sifat je


Obligatno, dozvoljeno i zabranjeno


6


Hanifijjet je


Šerijatski i osjetilno.


7


Prvo obraćenje u


55


vokativu i prva naredba u Kur’anu je


Tri pitanja u kaburu


8


Suparnik je


Znanje, djelovanje, dava, sabur.


9


Hašje/bogobojazsnost


Iskrenost u namjeri i činjenje ibadeta u skladu sa sunnetom.


10


Tevekkul/oslonac na Allaha


To je iskreni oslonac na Allaha uz poduzimanje uzroka


11


Dva uslova da bi ibadet bio primljen su


To je strah baziran na spoznaji o veličini i savršenoj moći onoga kojeg se boji.


12


Četiri pitanja, ukratko, su


Koji je sličan, s kojim se upoređuje ili s kojim se ravna.


13


Tri pitanja, ukratko, su


U suri Bekare


14


Tri osnovna načela, ukratko, su


Millet, grupa ljudi, koja se odriče širka i svoju vjeru temelji na iskrenom ispoljavanju vjere Allahu i tevhidu.


15


Uzroci se dijele na


Izdvajanje Allaha u imenima i svojstvima kojima je opisao Sebe ili ga je time opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđivanjem onoga što Mu je potvrđeno i negiranjem onoga što Mu je negirano.


16


Vrste zavjeta su


Izdvajanje Allaha u ibadetu.


17


Vrste zebha/klanja su


Izdvajanje Allaha u stvaranju, vladanju i održavanju.


18


Strah od Allah dijeli se na


Izdvajanje Allaha u svemu u čemu je jedinstven.


19


Islam Znači učiniti određenu stvar


20


Nivoi vjere su


56


jednom, izdvojiti je od ostalih stvari.


Izlazak sunca sa zapada ili smrt.


21


Iman je


Sve ono prema čemu je odnos ljudi prešao granicu. Bilo da se radi o onome što obožava, ili onome što/koga slijedi, ili kome se pokorava.


22


Vjerovanje u Sudnji dan obuhvata


Tevhidur-rububijje, tevhidul-uluhijje, tevhidul-esmai ves-sifat i odricanje od širka i njegovih protagonista.


23


Odricanje od širka upotpunjava se s


Predanost Allahu ispoljavanjem tevhida, pokoravanje Njemu, odricanje od širka i njegovih protagonista.


24


Tevba se ne prima kada


Ono što se obožava mimo Allaha, poput idola.


25


Tagut je


57


1 Uvod 4 2 Četiri pitanja 7 3 Tri pitanja 12 4 Važnost izučavanja tevhida 16 5 Tri osnovna načela 17 6 Zaključak 44 7 Sažetak knjige u formi tabele 47 8 Test iz djela Komentar Tri kaburska pitanja 51 9 Sadržaj 59


Sadržaj


58


Četiri pravila u vezi širka


القواعد الاربعة اللغة البوسنية -


Autor komentara: šejh Hejsem Serhan


Voditelj web-stranice:


http://attasseel-alelmi.com


Prijevod na bosanski jezik: Abdullah Nasup


Prvo izdanje na bosanskom jeziku.


Sva prava zadržava autor, a ko želi prevesti ili štampati ovu knjigu da bi je dijelio besplatno neka se obrati autoru na e-mail:


islamtorrent@gmail.com


Knjiga je vakuf i njena prodaja nije dozvoljena


الكتاب وقف لله تعالى و لا يجوز بيعه

4


Djelo Četiri pravila je drugo djelo iz oblasti akide koje izačavaju stedenti islamskog znanja. Razlozi izučavanja ovog djela, iako je veoma kratko, su:


Bismillahir-rahmanir-rahim! Hvala Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.


Izučavanjem ovog djela povodimo se sa prijašnjim učenjacima.


Ovo djelo je rezime djele Kešfuš-šubuhat.


Učenjaci savjetuju da se ovo djelo izučava.


السُّهولَة


Ovo djelo sadrži snažne odgovore na nejasnoće onih koji čine širk u našem vremenu.


Započinjemo izučavanje ovog djela prije djela Kešfuš-šubuhat kako bi učeniku bile otklonjene sve eventualne nejasnoće.


Uvod


5


Podjela sadržajadjela Četiri pravila


Ovo djelomožemo podijeliti na sljedeće cjeline:


Značaj izučavanja tevhida.


Četiri pravila.


Uvod (Pojam istinske sreće).


6


Prvo: Uvod – Pojam istinske sreće


(3) Allahove evlije su oni koji posjeduju iman i takvaluk (bogobojaznost).


Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao: “Allahov je štićenik svaki onaj koji vjeruje i bogobojazan je.” Dokaz za ovu tvrdnju šejhul-islama su riječi Uzvišenog Allaha: “ I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, ni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.”


(2) Nakon bismille, autor je po običaju, započeo dovom učeniku, što je znak da je veoma volio one koji izučavaju islamsko znanje


Uzimajući za uzor prijašnje učenjake koji su prakticirali da svoja djela započinju pisanjem bismille.


(1)Razlozi zbog kojih je autor ovo djelo započeo bismillom:


Povodeći se za Allahovom Knjigom, Njegovim poslanicima i vjerovjesnicima, alejhimus-selam.


Čineći teberruk – nadajući se se bereketu – spominjanjem Allahovog imena.


U ime Allaha, milostivog, samilosnog!(1)


Molim Allaha, Plemenitog, Gospodara Arša veličanstvenog da te uzme za štićenika i na dunjaluku i na ahiretu(2), i da te učini blagoslovljenim gdje god bio.(3)


Bereket je rast i povećanje.


Teberruk je traženje bereketa (povećanja blagodati).


Mubarek (blagoslovljen) je onaj koji koristi gdje god je prisutan.


7


Molim Ga da te učini od onih koji zahvaljuju na datim blagodatima, (1)


( 1 ) Blagodat je iskušenje, za što postoje brojni dokazi, a neki od njih su: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” “I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.’” “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: ‘Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!’”


U hadisu se navodi priča o trojici ljudi iz Beni Israila kojima je Allah dao blagodat želeći da ih iskuša kako će postupiti.


Zabranjeni teberruk. To je teberruk za koji nema šerijatskog dokaza da je dozvoljen, i on se ubraja u mali širk.


Dozvoljeni teberruk.


Teberuk se dijeli na:


Šerijatski teberruk. Primjer za ovo je obavljanje namaza u Mesdžid-i-haramu ili Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji.


Teberruk hissi (nečim vidljivim i materijalnim). To je teberruk znanjem, dovom i sličnim. Dakle, dozvoljeno je težiti povećanju bereketa u znanju nekog čovjeka ili njegovoj hair-dovi, jer mi učenjem znanja koje su ostavili ili ako za nas upute dovu, stječemo time veliko dobro. Postoje učenjaci u čijoj pisanoj naučnoj ostavštini je Allah dao veliki bereket i dobro i veoma su korisni ummetu.