Komentar djela Tri kaburska pitanja

Hvala Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.


Uvod


Zašto učimo tevhid Allah ne prihvata nijedno djelo bez tevhida.


Tevhid je uzrok povećanja dobrih djela.


Tevhid je uzrok upute i kontinuirane sigurnosti.


Tevhid je uzrok da budemo od onih za koje će Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, činiti šefat. Tevhid učimo jer nas je Allah stvorio zbog toga.


U Džennet će ući samo muvehhid.


Tevhid je uzrok brisanja loših djela.


Tevhid je uzrok smirenosti.


4


Zašto na početku izučavanja vjere učimo poslanicu Tri kaburska pitanja


Odlike ovog djela su sljedeće:


Autor vrlo često upućuje dovu za čitaoca i onoga koji sluša sadržaj njegovih djela.


Teme su sabrane na jedno mjesto, određen im poredak i broj, potom su objašnjene.


Navođenje dokaza uz svako pitanje o kojem govori.


Jednostavnostav-nost i jasnoća izraza.


Naši dobri preci i naši učenjaci iz ehli-sunneta vel-džemata ovoj knjižici su posvetili dosta pažnje jer je veoma korisna i zato je ovo djelo postalo temelj od kojeg svaki učenik islamskog znanja počinje svoj put stjecanja šerijatskog znanja, tako i mi započinjem izučavanjem ovog djela, povodeći se za njihovim primjerom. Ali i običan svijet je dužan da izučava sadržaj ovog djela jer ono obojašnjava temelje vjerovanja koje mora poznavati svaki musliman i čvrsto u njih vjerovati bez imalo sumnje.


Šta su tri osnovna načela Ko je tvoj vjerovjesnik??


Koja je tvoja vjera?


Ko je tvoj gospodar?


Tri osnovna načela su ustvari tri pitanja koja će čovjek biti pitan u kaburu:


Plod izučavanja Tri osnovna načela


Ako naučiš tri osnovna načela, potom radiš po njima, pozivaš u njih i budeš strpljiv u svom znanju, primjeni naučenog i pozivanju u to, s Allahovom dozvolom, u kaburu ćeš odgovoriti na ta pitanja.


5


Značaj učenja tevhida


Zaključak


Četiri pitanja (iz sure Asr)


Tri pitanja (o tri vrste tevhida)


Tri osnovna načela (tri pitanja u kaburu)


Ovo djelo možemo podijeliti na pet dijelova i to:


6


Značaj učenja tevhida:


To je pojašnjeno u odgovoru na pitanje zašto učimo tevhid.


Tri osnovna načela:


Tri osnovna načela su tri kaburska pitanja, a to su:


Ko je tvoj poslanik?


Koja ti je vjera?


religion


Ko ti je gospodar?


Zaključak Počinje riječima autora, rahimehullah, “a ljudi kada umru bit će proživljeni”, pa do kraja djela.


Pravičnost ehli-sunneta vel-džemata u odnosu prema nemuslimanima


Tevhidur-rububijje i tevhidul-esmai ves-sifat


Tehvidul-uluhijje


Tri pitanja: Pozivanje u to


Rad po znanju


aA Strpljivost na uznemiravanju zbog toga


Znanje


Četiri pitanja:


7


Prvo: Četiri pitanja


Bismillahir-rahmanir-rahim(1)


Znaj, Allah ti se smilovao(2), da smo dužni naučiti četiri pitanja:


Prvo, znanje (3). A to je spoznaja Allaha, Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegove vjere, na temelju dokaza.


Drugo, rad po tome(3 .)


Po uzoru na učenjake iz prethodnih generacija, čija praksa je bila da svoja djela počinju bismillom.


( 1 ) Razlozi zbog kojih je autor započeo ovo djelo s bismillom:


Po uzoru na Allahovu Knjigu i Njegove vjerovjesni-ke, alejhimus-selam.


Spominja-nje Allahovog imena na na početku kao vid molbe za bereket.


(2) U uvodu smo spomenuli da je običaj autora da u svojim djelima upućuje Allahu dove za učenike islamskog znanja i moli Allaha da im se smiluje. To nam ukazuje na sljedeće:


Islam je utemeljen na milosti.


Samilost sunijskih učenjaka prema svojim učenicima.


Znanje je: poznavanje istine s dokazom. Suprotno od znanja je neznanje.


(3)U lijepe izreke u pojašnjenju veze između znanja i rada po znanju ubraja se i ova: “Znanje priziva djelo, pa ako mu se ne odazove, znanje ode.” Stoga, nema koristi od znanja koje nije popraćeno djelom. Onaj ko je nešto naučio dužan je da to provodi u djelo, inače će biti sličan Židovima, jer oni imaju znanje, ali ne rade po njemu:


8


“Oni znaju Poslanika, kao što poznaju svoje sinove”. I, među prvom trojicom kojima će biti potpaljena Vatra je učenjak koji je znao, a nije radio po znanju. Kako reče arapski pjesnik: Alim koji znanje ne primijeni Pržit će se prije neg’ pagani


Treće, pozivanje tome.


Prilikom da‘ve – pozivanja u vjeru, dužni smo se pridržavati određenih normi, a od najvažnijih su:


Pozivati iskreno radi Allaho-vog zadovo-ljstva.


Pozivati na temelju adekva-tnog šerijatskog znanja.


Pozivati mudro i strpljivo.


Uvažavati stanje onoga koga pozivamo


Dokazi za ove norme: “Reci: ‘Ovo je put moj. Ja pozivam Allahu imajući jasne dokaze; ja i svaki onaj koji me slijedi. Slavljen neka je Allah, ja njemu nikog ne smatram ravnim’.” “Reci: ‘ovo je moj put...’” – pod putem se misli na šerijat i vjeru s kojom je poslan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ja pozivam Allahu” – daija koji poziva Allahu jest osoba koja je iskrena u tome što radi i koja želi da ljude usmjeri k Allahu. “Imajući jasne dokaze” – ovdje se pod jasnim dokazima (besira) misli na znanje, a ono obuhvata: 1. Poznavanje Allahove vjere, 2. Poznavanje stanja onoga kojem se obraćamo i kojeg pozivamo, 3. Poznavanje puta koji vodi željenom cilju. Time nam autor poručuje: ako naučiš znanje i primijeniš ga u praksi, tvoja dužnost je da kročiš putem kojim su hodili Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi i ostali časni prethodnici, postupajući po riječima Allaha, dželle šanuhu “Reci: ‘Ovo je moj out. Ja pozivam Allahu imajući jasne dokaze. Ja i svako onaj koji me slijedi...’”, jer je (nakon stjecanja znanja i njegove primjene u praksi) neophodno pozivati tom putu.


9


Četvrto, strpljivost na uznemiravanju zbog toga(1). Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šanuhu: “Tako mi vremena! Zaista je svaki čovjek na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i rade dobra djela i koji jedni drugima preporučuju istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”(2) (Sura el-Asr, 1-3) (1) Ukazavši na nužnost pozivanja u Allahovu vjeru, autor ukazuje na neophodnost strpljvosti na tom putu, kao da nas upozorava da će se onome koji slijedi ovaj put dešavati iskušenja i nedaće, kao što su se dešavale vjerovjesnicima i poslanicima, pa je, stoga, neophodno da se okitimo saburom/strpljivošću.


Sabur/strpljivost je:


Terminološki:primoravnje duše na nešto ili sprečavanje duše od nečega.


Lingvistički:zatvaranje, uskraćivanje i suzdržavanje.


Sabur u izvršavanju dužnosti prema Allahu, poput strpljivosti u obavljanju namaza.


Sabur u suzdržavanju od nepokornosti, poput čuvanja od činjenja grijeha.


Sabur na bolnoj Allahovoj odredbi, poput bolesti i teških iskušenja.


Imam Ibn Kajjim podijelio je sabur na tri dijela:


(2) Nakon što je spomenuo četiri pitanja, autor je naveo kur’anski dokaz za sva četiri, a to je sura el-Asr. Autor, Allah mu se smilovao, uz svako pitanje koje tretira navodi dokaz, a razlozi za to su sljedeći:


Kako bi učenik stekao sposobnost ekscerpiranja propisa iz dokaza. Kako bi podučio učenika da treba slijediti dokaz, a ne naslijeđeno i uvriježeno među ljudima. Kako bi učenik naučio dokaz s kojim će odgovoriti oponentima.


10


Rekao je Šafija, Allah mu se smilovao: “Da Allah nije ljudima objavio drugog dokaza osim ove sure, bilo bi im dovoljno.”(1) A Buhari je jedno poglavlje svog Sahiha naslovio: “Poglavlje: Znanje prethodi riječima i djelima”, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: “Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.” – U ajetu je prvo spomenuto znanje, pa tek onda djelo.(2) (1) Šafija je s ovim htio reći da je sura Asr dovoljan dokaz ljudima da su dužni da nauče, zatim rade po tome, zatim druge pozivaju u to i da strpljivo podnose uznemiravanja koja budu doživljavali zbog toga. Ako je tako sa jednom surom, kako li je tek snažan dokaz kompletan Kur’an. (2) Jedan od najvećih učenjaka hadisa, imam Buhari, jedno od poglavlja svog djela Sahih naslovio je “Poglavlje: Znanje prethodi riječima i djelima”, zatim je naveo dokaz za to iz kojeg se vidi da je prije govora i djela neophodno prvo steći znanje, jer pristupanje izvršenju nekog djela nije ispravno ako se o tom djelu prethodno nije steklo znanje. Osim toga, njegovo bi stanje bilo slično stanju kršćana.


11


Znaj, Allah ti se smilovao, da su svaki musliman i muslimanka dužni da nauče sljedeća tri pitanja i ta po njima rade(1):


Drugo: Tri pitanja (1)Ovaj dio djela autor je započeo upućivanjem dove za učenike. U ovom svom djelu autor je na tri mjesta dovio za učenike: na početku objašnjavanja četiri pitanja, zatim na ovom mjestu, i treće mjesto je u riječima “znaj, Allah te upravio k pokornosti Njemu, da je hanifijjet vjera Ibrahimova”.


Neophodni uvod prije pojašnjenja tri pitanja


Terminološki: Izdvajanje Allaha u rububijjetu (stvaranju, vladanju, održavanju i sl.), uluhijjetu (obožavanju) i lijepim imenima i savršenim svojstvima.


Lingvistički: Infinitiv glagola "vehhade-juvehhidu-tevhiden", i znači učiniti određenu stvar jednom, izdvojiti je od ostalih stvari.


Tevhid


Tevhid se dijeli na tri vrste:


Tevhidur-rubibijjet:Izdvajanje Allaha u Njegovim djelima, ili izdvajanje Allaha u stvaranju, vladanju i održavanju stvorenog.


Tevhidul-uluhijjet:Izdvajanje Allaha u ibadetu. Tevhidul-esmai ves-sifat:Izdvajanje Allaha u osobinama kojima je sam Sebe opisao u Svojoj Knjizi ili Ga je njima opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A to biva na način da potvrđujemo ono što je potvrđeno, a negiramo ono što je negirano bez iskrivljivanja, bez odbacivanja, bez određivanja kakovosti, bez upoređivanja.


.


12


Prvo: da nas je Allah stvorio i opskrbio, i nije nas napustio, nego nam je poslao Poslanika. Ko bude poslušan tom Poslaniku, ući će u Džennet, a ko mu ne bude poslušan, ući će u Vatru. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog Allaha: “Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.” (1)


Allahova imena i svojstva su tevkifijje, a to znači da su precizno određena Kur’anom i sunnetom i to na neki od sljedećih načina: - Potvrđivanjem Allahu onih imena i svojstava koja je sam Sebi potvrdio u Svojoj Knjizi, ili ih je potvrdio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, - Negiranjem svojstava i imena koja je Allah Sebi negirao ili ih je negirao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao naprimjer “Ne obuzima Ga ni drijemež ni san” ili “i nije Nas ophrvao nikakav umor”, bez iskrivljivanja, bez odbacivanja, bez određivanja kakovosti, bez upoređivanja.


Tri pitanja ukratko su:


Pravičan odnos prema nevjerstvu i nemuslimanima.


Tevhidur-rububijje i tevhidul-esmai ves-sifat.


Tevhidul-uluhijje. (1)U prvom pitanju autor potvrđuje tevhidur-rububijjet i tevhidul-esmai ves-sifat (da nas je Allah stvorio) i daje On Stvoritelj, (i opskrbio) i On je Opskrbitelj (i nije nas napustio) da se ponašamo kako hoćemo, ne postavljajući nam naredbe i zabrane (nego nam je poslao Poslanika).


Razlog zbog kojeg je Allah slao poslanike


Zbog milosti prema ljudima: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.”


Zbog uspostavljanja dokaza protiv stvorenja: “A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”


13


Drugo: da Allah nije zadovoljan da mu se bilo ko drugi smatra ravnim u ibadetu, makar to bio melek mliski ili vjerovjesnik poslani. Dokaz tome su riječi Uzvišenog Allaha: “Džamije (mesdžidi) su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome.” (Kur’an 72:18).


U drugom pitanju Allahu, dželle šanuhu, se potvrđuje se tevhidul-uluhijje. Autor, Allah mu se smilovao, kaže: (da Allah nije zadovoljan da mu se bilo ko drugi smatra ravnim u ibadetu...). “Bilo ko drugi”, znači apsolutno niko, svjedno, bio to melek ili poslanik ili neki dobri i pobožni Njegov rob.


Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome”.


Tri su mišljenja o tome na šta se misli pod rječju “mesdžidi” spomenutoj u ajetu, a ta mišljenja se međusobno ne isključuju i sva su prihvatljiva: da se odnosi na zemaljsku kuglu, jer je u hadisu rečeno: “Zemlja mi je učinjena mesdžidom – mjestom na kojem se može klanjati.”


da se misli na dijelove tijela na kojima se čini sedžda.


da se to odnosi na objekte posebno izgrađene za obavljanje namaza – džamije, mesdžide. “I ne molite se, pored Allaha, nikome” – ovo je zabrana sveopćeg karaktera i odnosi se na sva stvorenja, zato je autor, allah mu se smilovao, na početku trećeg pitanja kazao: “sa Allah nije zadovoljan da mu se bilo ko drugi smatra ravnim”. Dakle, svejedeno da li je u pitanju melek, vjerovjesnik, evlija, džinn, dobri i pobožni rob, ili bilo ko i bilo šta drugo.


14


Treće: da onome koji se pokorava Poslaniku i koji ispoljava tevhid Allahu, nije dozvoljeno da bude lojalan i privržen onome koji je suprotstavlja Allahu i Njegovom Poslaniku, makar mu to bio najbliži rod: dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti. (Kur'an 58:22)


Odbacivanje privrženosti nevjerstvu i njegovim protagonistima biva: Pravičnim odnosom prema njima.


Riječima


Srcem 1. Srcem znači: imati prezir prema nevjerstvu, naročito prema politeističkim obredima, i neusvajati njihove svetkovine. 2. Jezikomznači: očitovati da se odriče nevjerstva i njegovih protagonista, kako je to u Kur‘anu rečeno: “A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.’” “Reci: ‘O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate,a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam;ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, A vama – vaša vjera, a meni – moja!’” 3. Pravičan odnos prema njima: podrazumijeva neučestvovanje u njihovim svetkovinama i vjerskim obredima, ne prihvatanje njihovih dogmi i ne upotrebljavanje obilježja koja su ekskluzivna odlika i simbol nevjerstva.


U trećem pitanju autor ukazuje na dužnost vjernika da odbci privrženost nevjerstvu i njegovim protagonistima.


15


Treće: Značaj izučavanja tevhida


Znaj, Allah te upravio da Mu budeš pokoran, da je hanifijjet, vjera Ibrahima, alejhis-selam: da obožavaš Allaha, Njega jedinog, iskreno Mu ispovijedajući vjeru, a to je Allah naredio svim ljudima i zbog toga nas je stvorio, kao što je Uzvišeni Allah kazao: “A džine i ljude sam stvorio samo da Me obožavaju.(1) A značenje “da Me obožavaju” jest “da ispoljava tevhid”.(2) Zaista je tevhid najveća Allahova naredba, a tevhid je da se samo i jedino Allahu ibadet čini.(3) I, zaista je najstrožija Allahova zabrana, zabrana širka, a to je da se moli nekom drugom mimo Njega.


Terminološki:Hanifijjet je millet (vjera, put) koji se kloni širka i iskreno ispovijeda tevhid i iman. Allah je rekao: “Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.” Znači: posvećen Allahu, a klonio se širka, jer hanif je onaj koji se vraća tevhidu, a udaljava od širka.


Lingvistički:


Hanifijjet je izvedenica od rijeći hanef, što znači naginjanje ka nečemu.


Hanifijjet


(3)Ovdje autor objašnjava zašto izučavamo tevhid, a prethodno smo govorili o tevhid važan.


Definicija tevhida kako smo je naveli ranije


Lingvistički:učiniti određenu stvar jednom.


Terminološki:izdvajanje Allaha u rububijjetu i uluhijjetu i savršenim imenima i svojstvima. A značenje “da Me obožavaju” jest “da ispoljava tevhid”, navodi autor, a to su rijeli kojima je Ibn Abbas, radijallahu anhu, protumačio ove riječi. Naime, Ibn Abbas, radijallahu anhu, je rekao: “Kad god se u Kur‘anu spomene ibadet/obožavanje, misli se na tevhid.” Tako riječi Uzvišenog Allaha: “I obožavajte Allaha”, znače: ispoljite tevhid Allahu. Ili, riječi: “O ljudi obožavajte svoga Gospodara”, znače: ispoljavajte tevhid svome Gospodaru.


16


Četvrto: Tri osnovna načela (tri pitanja u kaburu)


Ako budeš upitan koja su to tri osnovna načela koja je svaki čovjek dužan poznavati, odgovori: spoznati svoga Gospodara, spoznati svoju vjeru i spoznati svoga Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.(1)


Ako budeš upitan ko je tvoj Gospodar, odgovori: moj Gospodar je Allah koji Svojom blagodati odgaja i čuva mene i odgaja i čuva sve svjetove. On je moje božanstvo i nikog mimo Njega ne obožavama. Dokaz tome su riječi Uzvišenog Allaha: “Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.”(2) Sve osim Allaha naziva se svijetom i ja sam dio tog svijeta. (3) (1)Govor o tri temeljna načela, koja su predstavljena u tri pitanja koja će svakome biti postavljena u kaburu, autor, Allah mu se smilovao, započinje animiranjem slušaoca ili čitaoca postavljajući pitanje i dajući odgovor. (2) Potom autor objašnjava prvo načelo ističući da jedini istinski gospodar i onaj koji zaslužuje da mu se upućuje ibadet jest jedino Allah, subhanehu ve teala, navodeći kao dokaz zato riječi Uzvišenog Allaha: “Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova”, čime se ukazuje da onaj koji je Gospodar, On jedino zaslužuje da mu se upućuje ibadet.


Riječ “hvala” potvrđuje Njegova savršena imena i svojstva.


Riječ “Gospodar” potvrđuje tevhidur-rububijje.


Uzvišeno ime “Allah” potvrđuje tevhidul-uluhijje.


Ajet “hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova” obuhvata sve tri vrste tevhida: (3)Znači: Sve mimo Allaha je stvoreno. A sve što je stvoreno obavezno je da bude zahvalno Stvoritelju koji im je ukazao Svoju blagodat i dobrotu.


17


Ako budeš upitan na koji način si spoznao svoga Gospodara, odgovori: “Svoga Gospodara spoznao sam posredstvom Njegovih znakova i stvorenja. U Njegove znake ubrajaju se noć i dan, Sunce i Mjesec, a u Njegova stvorenja ubrajaju se sedam nebesa i sedam zemalja i ono što je na njima i ono što je između njih .


Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog Allaha: “Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem, ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate ”.


I riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar vaš je Allah koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se iznad Arša uzdigao; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!”(1).


Gospodar je onaj koji se obožava/kojem se ibadet čini, a dokaz za ovo su riječi UzvišenogAllaha: “O ljudi, obožavajte Gospodara koji vas stvara i one prije vas kako biste ga se bojali, koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim.”(2).


Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: “Onaj koji je stvorio sve ove stvari jedini zaslužuje da Mu se ibadet čini.”(3). (1)Autor sada navodi skup kosmičkih znakova i stvorenja koja ukazuju i potvrđuju da Allah postoji i da je On jedini Gospodar i Stvoritelj i jedini koji ima pravo da bude obožavan/da Mu se ibadet čini, potom je sa sve navedeno iznio kur‘anske dokaze. Svako Njegovo stvorenje je jedan od znakova Njegovog postojanja, ali autor ovdje diferencira znak i stvorenje kako bi ukazao da se neka Njegova stvorenja, kao što su dan i noć, mijenjaju, pa su time snažniji dokaz, od onih stvorenja koja se ne mijenjaju. (2)Ovaj ajet nalazi se u suri Bekara i neki učenjaci skrenuli su pažnju da je to prvi ajet u Kur‘anu koji započinje vokativom, i tu se prvi put koristi glagol u imperativu “obožavajte”, a obožavanje znači ispoljavanje tevhida. Zatim, na ovom mjestu se prvi put spominje glagol u obliku prohibitiva: “Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim.” Dakle, u ovom dijelu ajeta se zabranjuje širk. (3)Dakle, Onaj koji se jedini odlikuje tevhidom rububijjeta, jedini zaslužuje da mu se ispoljava tevhidul-uluhijje.


18


Neke vrste ibadeta koje je Allah Uzvišeni naredio su(1): islam, iman, ihsan, dova, strah, nada, oslanjanje, želja, strahopoštovanje, strah, poniznost, inabet/pokajničko vraćanje, traženje pomoći, traženje utočišta (zaštite), istigase/traženje izbavljenja iz nevolje, zebh/žrtveno klanje životinje, zavjetovanje i drugi vidovi ibadeta koje je Uzvišeni propisao. Svi ovi oblici ibadeta trebaju da budu upućeni isključivo Njemu Uzvišenom. Dokaz za ovo su Njegove riječi: “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha nikome ”.


Ko bilo koji od ovih vidova ibadeta uputi nekome drugome mimo Allaha taj je mnogobožac/mušrik i nevjernik.. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog Allaha: “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići ”.


A u jednom hadisu se kaže: “Dova je srž ibadeta .”


Dokaz za ovo su i riječi Uzvišenog: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će sigurno, u Džehennem poniženi”.


Nakon citiranja Ibn Kesira, autor navodi nekoliko primjera ibadeta srca i tjelesnih udova potkrijepljujući primjere dokazima iz Allahove Knjige. Osvrnimo se sada na navedene primjere:


Dova i ona se dijeli na dvije vrste:


Dova molbom. To je dova u smislu da čovjek svojim jezikom moli za nešto, poput oprosta grijeha, milosti i sl.


Dova ibadetom. To je dova u smislu izvršavanja ibadeta poput namaza, posta, hadža.


Upućivanje ove vrste dove nekome mimo Allaha je veliki širk.


Ova vrsta dove dijeli se na dvije pod vrste i o njihovom propisu ćemo detaljnije govoriti u nastavku.


19


Da je onaj koji moli i traži čvrsto uvjeren da je onaj od kojeg traži samo uzrok i sredstvo, a ne stvarni činilac.


Da je osoba koju nešto molimo kadra da ispuni našu molbu.


Da je osoba od koje se traži prisutna, a ne odsutna.


Da se traži i moli od živog, a ne od mrtvog.


Molba i traženje onoga što može ispuniti i čovjek. Ispravno je ako se ispune sljedeći uslovi: Traženje onoga što može dati samo Allah. Upućivanjenekom mimo Allaha je veliki širk.


Dova molbom dijeli se na dvije vrste: Vjerovati, pak, da onaj kojeg moli i traži određenu uslug ima skrivene moći zahvaljujući kojima je u stanju da drugima priskrbi korist ili otkloni od njih štetu je širk. Napomena: Kada govorimo o ovim pitanjima važno je napomenuti da mi samo govorimo o statusu djela, ali da bi se donio sud o statusu svakog pojedinog njegovog počinioca, neophodno je da se počiniocu iznesu dokazi i otklone postojeće vjerske nejasnoće. O tome da li je određeni pojedinac koji je počinio to djelo i dalje vjernik ili je postao nevjernik, sud donose učenjaci.


20


U odnosu na uzročnike ljudi se dijele na tri vrste:


Materijalni uzroci. Naprimjer, lijekovi, jer je Allah, dželle šanuhu, lijekove učinio materijalnim uzrokom izlječenja.


Šerijatske uzroke. Naprimjer, rukja. Allah, dželle šanuhu, je rukju učinio šerijatskim uzrokom otklanjanja bolesti.


Oni koji vjeruju da su uzroci u stvari istinski činioci moćni da priskrbe korist i otklone štetu. Ovo je veliki širk.


Oni koji kao uzrok prihvataju i ono što Allah, dželle šanuhu, nije učinio uzrokom. Ovo je mali širk.


Oni koji kao uzrok prihvataju samo ono što je Allah, dželle šanuhu, učinio uzrokom. I to je ispravan odnos. Dozvoljeni uzroci se dijele na:


Navedeni hadis “Dova je srž ibadeta” je nepouzdan, a vjerodostojnim putem je preneseno da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova – to je ibadet!”


Na koji je način dova ibadet


Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će sigurno, u Džehennem poniženi.” Riječi Uzvišenog Allaha “an ibadeti – da Mi se klanjaju/ da Mi ibadete” dokaz su da je dova zaista ibadet.


21


Dokaz za strah su riječi Uzvišenog Allaha: “…i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.”(1)


Dokaz za nadu su riječi Uzvišenog Allaha: “… ko se nada da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ravnim ne smatra.”(2)


(2) Nada:je čovjekova želja za nečim. Nada koja podrazumijeva skrušenost i potčinjenost ispoljava se samo u odnosu prema Allahu, dželle šanuhu, dok je njeno ispoljavanje u odnosu prema nekome drugom veliki širk. Ispravna je nada onoga koji je pokoran Allahu, pa se nada nagradi; ili koji se pokajao od grijeha, pa se nada oprostu i tome slično; dok je nada onoga koji ne radi dobra djela i ne pokorava se Allahu, pusta želja i samoobmana.


(1) Strah:je emocija koja obuzme čovjeka kada je uvjeren da mu prijeti opasnost ili šteta ili stradanje. Allah, dželle šanuhu, je zabranio da se plašimo šejtanovnih štićenika, a naredio da se samo Njega bojimo.


Primjer ove vrste straha jest da se se čovjek pokorava nekom stvorenju čineći nepokorno-st Allahu, iz straha od te osobe, ili strah koji dovede do toga da čovjek izgubi nadu u Allahovu milost. Primjer za to je strah od vatre, neprijatelja, divlje životinje i tome slično. Ovaj strah je dozvoljen. To je strah roba od onoga kojeg obožava. Rob tim strahom pokazuje poniznost, pokornost i poštovanje onome kojeg obožava. Ovu vrstu straha obavezni smo iskazivati prema Allahu, a iskazivanje ove vrste straha prema bilo kome mimo Allaha je veliki širk.


Zabranjeni strah.


Strah možemo podijeliti na:


Prirodni ili urođeni strah.


Strah iz ibadeta, poštovanja i veličanja.


22


Dokaz za oslanjanje/tevekkul su riječi Uzvišenog Allaha: “…a u Allaha se pouzdajte ako ste vjernici!” i riječi Uzvišenog: “Onome koji se u Allaha uzda, on mu je dovoljan…”(1)


Dokaz za želju, strahooštovanje i poniznost su riječi Uzvišenog Allaha:“…oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.”(2)


(1) Značenje tevekkula


Lingvistički:


tevekkul je oslanjanje na nešto.


Terminološki:tevekkul je iskreno oslanjanje na Allaha uz povjerenje prema Njemu i poduzimanje legitimnih uzroka.


Da bi tevekkul bio ispravan moraju se ispuniti tri stvari:


Iskrenost u oslanja-nju na Allaha.


Poduzi-manje legitim-nih uzroka.


Povjere-nje prema Allahu da će ispuniti ono što je obećao.


(2) Želja: žudnja da se stigne do nečega što volimo.


(3) Strahopoštovanje (rahbe) strah koji uzrokuje da se sklonimo i zaštitimo od onoga kojeg se bojimo. Dakle, to je strah koji inicira djelovanje.


(4) Skruđenost:Skrušenost: to je poniznost i potčinjenost Allahovoj veličini, te potpuno predavanje Njegovoj kosmičkoj i šerijatskoj odredbi.


Vjernik treba da se podjednako odlikuje i strahom i nadom, da ne prevlada jedna od ovih osobina jer to ga može upropastiti, jer strah i nada su vjerniku kao dva krila za pticu.


23


Dokaz za strah su riječi Svemogućeg Allaha: “...zato se ne bojte njih, već se bojte Mene...”(1)


Dokaz za inabet/pokajničko vraćanje su riječi Allaha, dželle šanuhu: “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se.”(2)


Dokaz za traženje pomoći od Allaha su Njegove riječi: “Samo Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo” i u hadisu: “Ako tražiš pomoć traži je od Allaha.”(3)


Dokaz za traženje utočišta i zaštite su Allahove riječi: “Reci, utjčem se Gospodaru svitanja.” i riječi Uzvišenog: “Reci, tražim zaštitu Gospodara ljudi…”(4)


Dokaz za istigase/traženje izbavljenja iz nevolje su riječi Uzvišenog Allaha: “ I kada ste od Gospodara svoga ispomoć zatražili; On vam se odazvao…”(5)


Dokaz za zebh/žrtveno klanje životinje su Njegove riječi: “Reci, klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sudruga..” te hadis: “Allah je prokleo onoga koji zakolje u nečije drugo ime.”(6)


(1)Hašje/strah: je vrsta straha koja se temelji na znanju i spoznaji o veličini onoga koga se boji.


(2)Inabet/pokajničko vraćanje: To je vraćanje Allahu kroz izvršavanje Njegovih naredbi i klonjenje zabrana. “I povratite se Gospodaru svome” – vratite Mu se, “i pokorite Mu se” – budite Mu poslušni i pokorni. Čovjek je Allahov rob, a rob se mora pokoravati i biti poslušan svome gospodaru. A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Allah je sejjid (gospodin, gospodar).”


(3)Istianet/traženje pomoći:Uzvišeni Allah je rekao: “Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo.” Dakle, isključivo i jedino Tebe obožavamo i isključivo i jedino od Tebe pomoć molimo.


(4)Istiaza/traženje utočišta i zaštita: Istiaza je traženje zaštite i utočišta od neke neprilike. “Euzu” znači: tražim utočište i sklanjam se pod zaštitu.


(5) Istigaset/traženje izbavljenja iz nevolje: Istigaset je traženje izbavljenja iz nevolje ili traženje spasa od smrti u smrtno opasnoj situaciji.


Napomena: Dozvoljeno je od čovjeka tražiti i pomoć i utočište i izbavljenje ako se ispune četiri uslova: da je živ, da je prisutan kad mu se obraćamo, da je kadar pomoći nam u onome što tražimo, da smo čvrsto uvjereni da je on samo uzrok, a ne i činilac.


(6) Zebh/žrtveno klanje životinje:Žrtveno klanje je klanje životinje sa specifičnom namjenom da je prinosimo kao žrtvu.


24


Dokaz za zavjetovanje je ajet: “Oni su zavjet ispunjavali i plašili se dana čija će kob svuda prisutna biti.”(1)


Zebh dijelimo na tri vrste:


Prinošenje žrtve Allahu, kao što je klanje kurbana.


Dozvoljeno klanje. Naprimjer, da čovjek zakolje ovcu da počasti goste iz poštovanja prema njima ili da bi prodao njeno meso.


Prinošenje žrtve nekome mimo Allaha iz ljubavi i veličanja, kao što je žrtvovanje životinje džinima, umrlim osobama u čije nadnaravne moći vjeruje i sl. Ovo je veliki širk.


Napomena:Opširnije pojašnjenje u vezi zebha može se pronaći u komentaru na djelo Kitabut-tevhid.


Napomena:U djelu Kitabut-tevhid opširno se govori o zavjetovanje, pa se navode vrste zavjetovanja, uslovi njegove valjanosti, iskup za prekršeni zavjet.


Valja imati u vidu da su vrste ibadeta koje je autor naveo samo primjer i ibadeti srca i tjelesnih udova nisu ograničeni na ove primjere i postoji još mnogo drugih ibadeta koje nije spomenuo, jer autor prvenstveno imao namjeru da upozori kako je upućivanje ibadeta nekome mimo Allaha širk.


(1) Definicija nezra


Lingvistički:


obećanje i obavezivanje na nešto.


Terminološki:nezr podrazumijeva da se šerijatski obveznik obaveže da će uraditi nešto što mu u osnovi nije obavezna dužnost.


Zavjetovanja može biti:


Zavjetovanje Allahu.


Zavjetovanje nekome mimo Allaha.


25


Drugo načelo je spoznaja vjere islama na temelju dokaza. Islam znači potpuno se predati Jedinom Allahu i biti Mu poslušan, a odreći se širka i njegovih protagonista. Vjera ima tri nivoa: islam, iman i ihsan. Svaki od ova tri nivoa ima svoje stubove/ruknove. Prvi nivo je islam(1) i on ima pet ruknova: svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha(2) i da je Muhammed, salallahu alejhi ve selem, Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana i obavljanje hadždža časnom Bejtullahu.


(1) Autor sada prelazi na objašnjavanje drugog načela, a to je dužnost čovjeka da spozna vjeru, i to započinje definiranjem islama, pa kaže:


Prvi nivo: Islam


Islam znači potpuno se predati Jedinom Allahu i biti Mu poslušan, a odreći se širka i njegovih protagonista.


Ovo je definicija islama. Islam, dakle, znači da se predaš i pokoriš svome Gosodaru, jer ti si rob, a svaki rob mora biti pokoran svome gospodaru. A istinski Gospodar (sejjid) je Allah, kako je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.


Poslije navođenja definicije islama, autor nam ukazuje da vjera ima tri nivo ili stepena:


Islam.


Ihsan.


Iman. (2) Pet ruknova islama Šehadet – svjedočenje da nema drugo boga osim Allaha.


26


Dokaz za šehadet je kur’anski ajet: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni-, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” Značenje ovog ajeta je da niko istinski ne zaslužuje da bude obožavan osim Allaha. Riječi “nema boga” negiraju sve ono što se obožava umjesto Njega Uzvišenog, a riječi “osim Allaha” su potvrda da jedino On istinski zaslužuje da bude obožavan. On nema sudruga u 7 obožavanju kao što nema sudruga u vlasti. Tumačenje koje pojašnjava ovaj ajet su riječi Uzvišenog: “I kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati”, - on učini riječi tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.”(1)


Autor je naveo dokaz za svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i pojasnio da je značenje ovog svjedočenja:Nema boga koji s pravom zaslužuje da bude obožavan osim Allaha.


Negaciju.


Potvrdu.


Svjedočenje da nema boga osim Allaha sadrži:


Negacija je u riječima “nema boga”, a potvrda u riječima “osim Allaha.”


Ovaj stilski oblik u rečenici ukazuje na to da se svaki vid ibadeta upućuje isključivo i jedino Allahu, dželle šanuhu, i negira ispravnost upućivanja svakog vida ibadeta bilo kome mimo Njega. Zato autor, Allah mu se smilovao, kaže: Tumačenje koje pojašnjava ovaj ajet su riječi Uzvišenog: “I kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati”, - on učini riječi tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali ”.


“Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate” je u značenju nema boga.


“Ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio” je u značenju osim Allaha.


27


I riječi Uzvišenog: “Reci: “O sljedbenici knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke; da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge , pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!”(1)


Ako bi neko rekao da la ilahe illallah znači ne obožava se niko osim Allaha, rekli bismo da je to neispravno, jer to znači da je ispravno obožavati bilo šta pored Allaha. Ali, kada kažemo da to znači niko se ne obožava s pravom osim Allaha to onda podrazumijeva da odbacujemo sve što se obožava mimo Njega.


Ako bi neko rekao da la ilahe illallah znači nema istinskog Gospodara osim Allaha, rekli bismo da je ta rečenica ispravna, ali da to nije značenje la ilahe illallah, jer ova rečenica ukazuje na tevhidur-rubibijje koji su priznavali nevjernici Mekke među kojima se pojavio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ali ih to nije učinilo muslimanima. (1)“Reci: “O sljedbenici knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke” – ovaj ajet nije dokaz ispravnosti zbližavanja religija.


28


Dokaz za svjedočenje i očitovanje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik su riječi Uzvišenog Allaha: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udarati, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.”(1)


Svjedočenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, Allahov poslanik podrazumijeva pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio i potvrđivanje istinitosti onog što je rekao, izbjegavanje onoga što je zabranio i na što je upozorio, te obožavanje Allaha onako kako je propisao.(2)


(1)Ovaj ajet autor navodi kao dokaz obaveznosti očitovanja vjerovanja u to da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik. Allah u ovom ajetu na tri načina potvrđuje obaveznost svjedočenja da je Muhammed Allahov Poslanik: podrazumjevajućom zakletvom, upotrebom slova “lam” za potvrđivanje i upotrebom čestice “kad” za potvrđivanje, također. (2)Autor je objasnio značenje očitovanja vjerovanja da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik, ukazavši na to da su svakli musliman i muslimanka dužni da to očitovanje ispravno primijene: Pokornost Poslaniku u onome što je naredio, vjerovanje u ono o čemu je obavijestio, klonjenje onoga što je zabranio i na što je upozorio i da se Allaha obožava samo na način koji je Poslanik dostavio i objasnio.


Da Allaha obožavamo samo na način koji nam je dostavio Vjerovjesniki to je odgovor sljedbenicima novotarija.


Da se pokoravamo Poslanikuu svemu što je naredio, jer on dostavlja od Allaha.


Da mu vjerujemo i smatramo istinitim sve što je kazao i o čemu je obavijestio, jer je on Iskreni i Onaj kojem se vjeruje.


Da se klonemo svega što je Poslanik zabranio i na šta je upozorio, tako da ono što je Vjerovjesnik, zabranio bude na jednoj strani, a mi na drugoj.


Iz očitovanja vjerovanja u poslanstvo Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem, proizlazi da je on rob i da ga nije dozvoljeno obožavati, te da je on poslanik i da ga nije dozvoljeno u laž ugoniti, a to znači sljedeće:


29


Dokaz za namaz(1), zekat(2) i tumačenje Allahove jedinosti (tevhida) su Njegove riječi: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat daju; a to je ispravna vjera.”


Dokaz za post su ove riječi Uzvišenog Allaha: “O vjernici! Propisuje avm se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se girjeha klonili.”(3)


A dokaz za hadždž su Allahove riječi: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje- pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.”(4)


(1) Drugi rukn: Namaz. To je poseban ibadet kojim se obožava Uzvišeni Allah činjenjem određenih pokreta i izgovaranjem određenih riječi. Namaz počinje tekbirom i završava predajom selama. Namaz je stub vjere, a propisan je direktno od Allaha, dželle šanuhu, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio na nebeskom miradžu.


(2) Treći rukn: Zekat. Jezički znači razvijanje i čišćenje. Postoje dvije vrste zekata: sadekatul-fitr kao čišćenje osoba, i zekat na imetak kao čišćenje imetka.


(3) Četvri rukn: Post. Jezički post je apstinencija. Terminološki post je obožavanje Allaha, dželle šanuhu, apstiniranjem od svega što kvari post, s namjerom posta, i to u periodu od pojave zore do zalaska sunca. Post je jedan od najvrednijih ibadeta jer se u njemu objedinjuju sve tri vrste sabura. Koliko je vrijedan govori i to da Allah, dželle šanuhu, nije odredio najveću nagradu za postača, nego će svakog postača nagraditi koliko On hoće.


(4) Peti rukn: Hadž. Jezički hadž je hodočašće. Terminološki hadž je obožavanje Allaha, dželle šanuhu, izvršavanjem propisanih obreda kako nas je podučio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Svakom muslimanu je obaveza da jednom u životu obavi hadž, ako je u mogućnosti.


30