* * *


Kakvo je rafidijsko vjerovanje po pitanju mut’e?63 Kolika je, po njihovom uvjerenju, vrijednost takvoga braka?


Mut'a ima vrlo veliku vrijednost po rafidijskom uvjerenju, da Allah sačuva. U knjizi „Menhedţus-sadikin“, autora Fethullaha el-Kašanija, prenosi se od Es-Sadika da je rekao: „Mut'a je sastavni dio moga vjerovanja


60 Nasibija ili nasib je svako ko ne vjeruje u dvanaest imama i njihovu bezgriješnost, kao što vjeruju Rafidije dvanestoimamci, op.prev.


61 Vesailuš-Šia, El-Hurr el-Amili, 7/431, Et-Tehzib, 7/303.


62 Et-Ta'likat ala metni lum'atil-i'tikad, šejh Abdullah el-Dţibrin, rahimehullah, str. 91.


63 Mut‟a je naziv za privremeni tj. vremenski odreĎen brak, (op.prev.).


i vjerovanja mojih predaka. Onaj koji je prakticira, prakticira naše vjerovanje, a onaj koji je zaniječe, zanijekao je našu vjeru. Čak štaviše, taj prakticira neku sasvim drukčiju vjeru. A dijete iz mut'e (privremenoga braka) bolje je i vrednije od djeteta koje rodi stalna supruga. Onaj koji zaniječe mut'u, on je nevjernik i otpadnik.“64


El-Kummi, u svojoj knjizi „Men la jahduruhul-fekih“, prenosi od Abdullaha ibn Sinana, a on do Ebu Abdullaha, da je rekao: „Uistinu je Allah, tebareke ve teala, našoj skupini (Šijama) zabranio sve vrste opojnih pića, ali, to im je nadoknadio mut'om.“65


U Tefsiru menhedžis-sadikin, autora El-Mulla Fethullaha el-Kašanija, stoji: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Onaj koji mut'u bude prakticirao jedanputa u životu, Allah jednu njegovu trećinu oslobodi od vatre, a ko je bude prakticirao tri puta, Allah ga cijeloga oslobodi od vatre'.“


U istom izvoru stoji: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Onaj koji bude primijenio mut'u jedanputa, biti će na stepenu Husejna, onaj koji je bude primijenio dva puta, biti će na stepenu Hasena, onaj koji je bude primijenio tri puta biti će na stepenu Alija ibn Ebi Taliba, a onaj koji je bude primijenio četiri puta, biti će na stepenu kao i ja'.“66


Rafidije ne uslovljavaju odreĎen broj puta koliko se mut'a moţe upraţnjavati. U djelima: Furuul-kafi, Et-Tehzib i El-Istibsar, prenosi se od Zurare da je Ebu Abdillah, kada su ga upitali: „Da li se mut'a upraznjava četiri puta?“, rekao: „Ţeni hiljadu ţena, one su za iznajmljivanje.“ A od Muhammeda ibn Muslima prenosi se da je Ebu Dţa'fer, o mut'i, rekao: „Mut'a nije ograničena samo na četiri, jer, ona se ne razvodi, niti nasljeĎuje. Ona je samo iznajmljena.“67


Kako ovo shvatiti kad Allah, tebareke ve teala, u Kur'anu, kaţe: i koji stidna mjesta svoja čuvaju, - osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; - a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.68 Iz navedenoga ajeta vidi se da su dopuštene samo one ţene koje su u braku ili u vlasništvu (robinje), a da su sve ostale zabranjene (haram). Ona koja je u mut'a vezi,


64 Menhedžus-sadikin, autora El-Mulla Fethullah el-Kašani, 2/495.


65 Men la jahduruhul-fekih, Ibn Babevejh el-Kummi, str. 330.


66 Tefsiru menhedžis-sadikin, El-Mulla Fethullah el-Kašani, 2/492- 493.


67 El-Furuu minel-Kafi autora El-Kulejnija, 5/451, Et-Tehzib, 2/188.


68 Sura El-Mu'minun, 5-7.


ona je iznajmljena. Ona niti se razvodi, niti nasljeĎuje. Dakle, ona moţe biti samo prostitutka, - da Allaha sačuva.


Uvaţeni i cijenjeni šejh, Abdullah el-Dţibrin, veli: „Kao argument da je mut'a dozvoljena, Rafidije navode ajet iz sure En-Nisa: i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, - a ostale su vam dozvoljene. ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite.69


Odgovor: Svi ovi ajeto govore o bračnom ţivotu: zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete,70 Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite,71 I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši,72 Zabranjuju vam se: matere vaše,73 Allah, tebareke ve teala, nakon što je spomenuo sve one koje su zabranjene zbog svoga porijekla ili tazbinstva, rekao je: a ostale su vam dozvoljene. tj. dozvoljeno vam je da ţenite ostale ţene, one koje nisu spomenute. A kada ih budeţe ţenili zbog seksualnog uţivanja tj. dozvoljenog koitusa, onda im dajite propisani mehr (vjenčani dar) koji ste im dogovorom odredili. A ako se one, dobrovoljno i bez prisile, same odreknu toga, ili makar jednoga dijela, vi nemate zbog toga nikakvoga grijeha. Ovako je većina ashaba, i onih koji su bili nakon njih, protumačila ovaj ajet.74


VoĎa sekte, Et-Tusi, u svojoj knjizi Tehzibul-ahkam, kudeći i kritikujući brak mut'u, kaţe: „Ako je ţena iz neke ugledne porodice, nije


69 Sura En-Nisa, 24.


70 Sura En-Nisa, 19.


71 Sura En-Nisa, 20.


72 Sura En-Nisa, 22.


73 Sura En-Nisa, 23.


74 Ovo je odlomak iz teksta autora poznatog šejha Abdullaha ibn Dţibrina, Allah mu podario visok setepen. A dokaz iz Sunneta da je mut'a zabranjena jeste hadis kojega prenosi Er-Rebi' ibn Sebura el-Dţuheni, koji kaţe da mu je njegov otac pričao da je bio sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je on rekao: „O ljudi, Ja sam vam bio dopustio da (privremeno) uživate u ženama, pa je Allah to učinio zabranjenim do Sudnjega dana. Ako je neko od vas još uvijek u takvoj vezi sa nekom od žena, neka je odmah pusti. I ne uzimajte ništa od onoga što ste im dali.“ Biljeţi ga Muslim pod brojem: 1406.


dozvoljeno da neko s njom sklopi takav brak (mut'u), zbog velike sramote koja, usljed takvog čina, pogaĎa njenu familiju, te poniţenja koje ona sama doţivljava time.“75


Kod Rafidija, ovo ide toliko daleko da je čovjeku dozvoljeno čak i to da sa ţenom obavlja koitus u analni otvor. U djelu El-Istibsar, od Alija ibn El-Hakema, stoji da je rekao: „Čuo sam Safvana kada je rekao: 'Upitao sam Er-Ridaa:


- Jedan od tvojih pristalica, pošto ga je stid tebe i zazire da te nešto upita, zamolio me je da ja to učinim umjesto njega.


- A šta to?


- Je li čovjeku dozvoljeno obavljati odnos (koitus) sa svojom ţenom u analni otvor?


- Naravno, dozvoljeno mu je, - odgovori.“76


* * *


Kakvo je rafidijsko vjerovanje po pitanju Nedžefa i Kerbele? Kolika je, po njihovom uvjerenju, vrijednost posjete ovih mjesta?


Šije, ona mjesta u kojima se, po njihovim tvrdnjama ili stvarno, nalaze kaburovi njihovih imama, smatraju svetim mjestima (haremima). Pa su tako Kufa, Kerbela i Kumm sveta mjesta. Od Es-Sadika prenose da je rekao: „Allah ima Svoj harem, a to je Ka'ba. I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ima svoj harem, a to je Medina. I Vladar pravovjernih (Alij) ima svoj harem, a to je Kufa. A i mi imamo svoj harem, a to je Kumm.“


Kerbela je, po njihovom uvjerenju, vrednija od Ka'be. U djelu Biharul-envar, stoji da je Ebu Abdullah rekao: „Allah je objavio Ka'bi: Da nije Kerbele (kerbelske zemlje), ne bih ni tebi dao toliku vrijednost i značaj. Da nije onih koje pokriva kerbelska zemlja, ne bih te ni stvorio, niti bih stvorio Kuću s kojom se ponosim. Zato budi mirna i nepomična, i budi prirepak (pristalica) ponizni, poniženi, poslušni, i ne oholi se i ne uzdiži nad Kerbelom. Inače, rasrdit ću se na tebe i bacit ću te u Džehennm.“77


Rafidije smatraju da je vrednije posjetiti Husejnov kabur na Kerbeli nego obaviti petu temeljnu islamsku duţnost, tj. obaviti hadţdţ i posjetiti


75 Tehzibul-ahkam, Et-Tusi, 7/227.


76 El-Istibsar, Et-Tusi, 3/243.


77 Biharul-envar, 10/107.


Allahovu kuću. El-Medţlisi, u svome djelu, Biharul-envar, spominje predanje od Bešira ed-Dehhana, koji je rekao: „Ebu Abdullahu, alejhisselam, rekoh:


- Moţda ne uspijem otići na hadţdţ, pa da li da posjetim Husejnov kabur?


- Naravno, Bišre. Koji god vjernik doĎe na Husejnov kabur, znajući njegovo pravo, u nekom danu osim na dan Kurban bajrama, ima nagradu dvadeset primljenih hadţdţova i umri, i davdest učešća u borbi zajedno s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ili sa nekim pravednim vladarom. A ko posjeti njegov kabur na dan Kurban bajrama, ima nagradu hiljadu primljenih hadţdţova i umri, i hiljadu učešća u borbi zajedno s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ili sa nekim pravednim vladarom, - odgovori Ebu Abdullah.“


U istom izvoru kaţu da su posjetioci Husejnovog kabura čisti, a da su, oni koji se nalaze na Arefatu toga dana, kopilad, - da Allah sačuva! „Od Alija ibn Esbata, prenosi se da je Ebu Abdillah, alejhisselam, rekao:


- Uistinu, Allah, tebareke ve teala, najprije pogleda u posjetioce Husejnovog kabura, na kraju dana Arefata.


- Zar prije nego što pogleda u one koji tada budu na Arefatu? – upitah.


- Naravno.


- Kako to?


- Zato što meĎu njima ima kopiladi, a meĎu ovima nema, - odgovori.“78


Jedan od njihovih najvećih autoriteta, Ali es-Sistani, u svojoj knjizi Minhadţus-salihin, daje prioritet i veću vaţnost namazu kod njihovih kaburova nego namazu u dţamiji. U pitanju broj 562: „Namaz kod kaburova imama, alejhimusselam, smatramo jako vrijednim i poţeljnim. Kaţe se da je


78 Biharul-envar, El-Medţlisi, 85/98.


to čak vrednije i od namaza u dţamiji. Prenosi se da je namaz kod kabura Alija ibn Ebi Taliba, alejhisselam, bolji i vredniji dvjesto hiljada puta.“79


Njihov šejh Abbas el-Kašani, ide toliko daleko u pretjerivanju po pitanju pripisivanja svetosti Kerbeli, da čak, u svojoj knjizi Mesabihul-džinan, kaţe: „Nema nikakve sumnje u to da je Kerbela najsvetije mjesto u islamu. Prema predanjima, njoj su date više počasti i odlike nego što su date bilo kojem drugom mjestu na Zemlji. Ona je Allahova sveta i blagoslovljena zemlja, i Allahova skromna i ponizna zemlja. To je Allahova odabrana zemlja, i harem sigurni i blagoslovljeni. Ona je Allahov harem i harem Njegovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je kupola islama i mjesto na kojem Allah voli da Ga se oboţava i da Mu se upućuju dove. To je mjesto čija je zemlja (pračina) lijek. Ove i ovakve odlike, koje su date Kerbeli, nisu date nijednom drugom mjestu na Zemlji, čak ni Ka'bi.“80


U knjizi El-Mezar, autora Muhammeda en-Nu'mana zvanog Eš-Šejhul-Mufid, o vrijednosti dţamije u Kufi, stoji: „Od Ebu Dţa'fera el-Bakira, prenosi se da je rekao: 'Kada bi ljudi znali čime se odlikuje dţamija u Kufi, sigurno bi pripremali i putninu i jahalice (prevozna sredstva) iz najudaljenijih mjesta. Jedan farz namaz obavljen u toj dţamiji ima vrijednost jednoga hadţdţa, a jedna obavljena nafila u toj dţamiji ima vrijednost jedne umre.“81


U istom izvoru, u poglavlju: Šta treba izgovarati kada se stoji pred kaburom, u kojem stoji da onaj koji posjeti Husejnov kabur treba da pokaţe desnom rukom, i da prouči poduţu dovu, govoreći: „Dolazim da te posjetim traţeći sigurnost i stabilnost bjeţeći k tebi. Uvjerio sam se da Allah, dţ.š., pomoću vas otklanja brige, pomoću vas spušta milost, pomoću vas drţi Zemlju da tako sićušna bude čvrsta i postojana i pomoću vas Allah učvršćuje brda na njihovim poloţajima. Gospodine moj, ja se, pomoću tebe, Allahu okrećem u rješavanju svojih problema i potreba kao i oprostu svojih grijeha.“82


Cijenjeni čitatelju, pogledaj samo kako oni čine širk Allahu (pripisuju Mu druga), moleći ljudsko biće da im rješava probleme i oprašta grijehe. Zašto to čine kad je Allah, tebareke ve teala, rekao: a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?83 Allahu se utječemo od širka.


* * *


79 Minhadžus-salihin, Es-Sistani, 1/187.


80 Mesabihul-džinan, Abbas el-Kašani, str. 360.


81 Kitabul-mezar, Eš-Šejhul-Mufid, str. 20.


82 Kitabul-mezar, Eš-Šejhul-Mufid, str. 99.


83 Sura Ali Imran, 135.


U čemu je suštinska razilika između Šija (Rafidija) i Sunnija?


Nizamuddin Muhammed el-E'zami, u predgovoru svoje knjige Šije i mut'a, kaţe: „Razilaţenje izmeĎu nas i njih ne bazira se samo na različitom poimanju fikaha kao sporedne činjenice u vjeri, kao što je pitanje ograničenoga braka (mut'a). Razlika izmeĎu nas i njih je zapravo u temeljima vjere islama (usulud-Din). Ta razlika je u akidi (vjerovanju), a ogleda se u sljedećem:


1- Rafidije govore da je Kur'an iskrivljen i nepotpun. Mi kaţemo (vjerujemo) da je Kur'an Allahov govor, potpun je (kompletan) a ne krnjav. Ne moţe mu se desiti iskrivljenje, krnjavost niti bilo kakve izmjene i korekcije sve dok Allah ne proţi Zemlju i sve što je ţivo na njoj. Allah, tebareke ve teala, u Kur'anu, veli: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!84


2- Rafidije kaţu da su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti, izuzev nekolicine, svi otišli u otpadništvo i odmetnuli se od vjere, te su tako iznevjerili emanet i povjerenje koje im je dato. To posebno govore za prvu trojicu halifa, Ebu Bekra Es-Siddika, Omera El-Faruka i Osmana Zun-nurejna. Zbog toga, njih trojica su, po njihovom (rafidijskom) vjerovanju, najveći nevjernici meĎu ljudima, i najdalje su otišli u zabludu i stranputicu.


Za razliku od njih, mi vjerujemo da su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon Vjerovjesnika i Poslanika, alejhimusselam, najbolji ljudi koji su ikada ţivjeli na Zemlji. Vjerujemo da su povjerljivi i pošteni, pa nikada nisu ni pokušali slagati na svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i pouzdani su po pitanju svega što su od njega prenosili, neka je na njima Allahovo zadovoljstvo.


3- Rafidije vjeruju da su njihovih dvanaest imama bezgriješni, da znaju gajb (skriveno i tajno), da posjeduju svo znanje koje je dato melekima, Vjerovjesnicima i Poslanicima, da posjeduju znanje o onome što je bilo i onome što će biti, da im nije nepoznato


84 Sura El-Hidžr, 9.


apsolutno ništa, da oni poznaju sve svjetske jezike i da je cijela Zemlja njihova.


Mi vjerujemo da su oni obični ljudi poput ostalih ljudi, i da meĎu njima ne postoji nikakava razlika. Neki meĎu njima bili su veliki poznavaoci fikha (šerjatskog prava), učenjaci i halife. Mi im ne pripisujemo ono što ni oni sami sebi nisu pripisivali. Naprotiv, oni sami nisu dopuštali da im se pripisuju takve stvari, i odricali su se onih koji su im to činili.“85


* * *


Kakvo je rafidijsko vjerovanje po pitanju dana Ašure? Kolika je, po njihovom uvjerenju, njegova vrijednost?


U znak sjećanja na pogibiju Husejna, radijellahu anhu, i ţaljenja za njim, Rafidije organiziraju razne proslave, posmrtne svečanosti, oplakivanja i naricanja, kao i demonstracije na ulicama i trgovima svojih gradova. Tom prilikom oblače crnu odjeću, manifestirajući na taj način tugu i bol za njim. To predano čine u prvih deset dana muharrema svake godine, vjerujući da ih to čini boljim vjernicima. Sami sebe udaraju po licima, prsima i leĎima, deru svoju garderobu, kidaju kragne i uz plač i naricanje uzvikuju: „O Husejne! O husejne!“ Ovo posebno intenziviraju svakoga desetoga muharrema. Tada se udaraju čak i lancima i sabljama, kao što se dešava u zemljama u kojima ih ima u većem, broju, kao što je Iran recimo.


Njihovi učeni ljudi ih podstiču na ove neozbiljnosti i cirkuze zbog kojih se cijeli svijet ismijava s njima. Kada su upitali jednoga od njihovih najviših autoriteta (meradţi'), Muhammeda Hasena Alu Kašiful-gitaa, o udaranju, šamaranju i dr., koje prakticiraju pripadnici njegove sekte, odgovorio je: „To je sastavni dio poštivanja Allahovih propisa,


Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.“86


* * *


85 Predgovor knjige Šije i mut'a, autora Nizamud-dina Muhammeda el-E'zamija, str. 6.


86 Sura El-Hadždž, 32. Oni prakticiraju ove komedije svake godine, a poznato je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu, kojega biljeţi imam Muslim pod brojem 103, zabranio udaranje po licu i deranje odjeće i kragni (kao vid izraţavanja tuge i ţalosti, op.prev.). Rafidije, Allah ih ponizio, ovaj hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odbacuju i ne priznaju, zato što su oni sekta koja iznosi najviše laţi i potvora na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.


Kakvo je rafidijsko vjerovanje po pitanju davanja prisege?


Svaku vladu, osim vlade Dvanaest imama, Rafidije smatraju ništavnom i nepravednom. U djelu El-Kafi, sa komentarom El-Mazindranija, kao i djelu El-Gajbe, autora En-Nu'manija, prenosi se od Ebu Dţa'fera da je rekao: „Svaka zastava koja bude podignuta prije zastave Kaima (rafidijski Mehdija), je zastava Taguta“.87


Nije dozvoljeno pokoravati se vladaru koji nije postavljen od strane Allaha, dţ.š., osim kao tekijje (pretvaranje u nuţdi). Nepravednim i nasilnim voĎama koji objektivno ne zasluţuje da budu voĎe, i sličnim nazivima, nazivaju sve vladare muslimanskih zemalja koji nisu iz redova njihovih imama. Na čelu takvih vladari, svakako, smatraju Hulefair-rašidine, Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijellahu anhum.


Rafidija El-Medţlisi, jedan od onih koji je zabasao u zabludu i u nju odvodi i druge, autor djela Biharul-envar, o trojisi prvih Hulefair-rašidina, veli: „Oni su bili obični uzurpatori, nasilnici i otpadnici od Allahove vjere. Neka je Allahovo prokletstvo na njih i na sve one, iz prvih i kasnijih generacija, koji ih slijede u nepravdi prema Ehli Bejtu (porodici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem).“88


Ovako govori njihov imam El-Medţlisi, čija knjiga se smatra jednim od najznačajnijih temeljnih izvora kada je riječ o najboljim ljudima poslije Allahovih Poslanika i Vjerovjesnika.


Polazeći od stava prema muslimanskim halifama, oni, svakoga onoga koji sa njima saraĎuje, smatraju smatraju tagutom i nasilnikom. El-Kulejni prenosi od Omera ibn Hanzale da je rekao: „Upitao sam Ebu Abdullaha o dvojici ljudi meĎu našim pristalicama (drugovima), meĎu kojima je bila neka parnica u vjeri ili u nasljedstvu, pa su se parničili pred sultanom i sudom:


- Da li je to dozvoljeno?


- Ko se bude parničio pred njima, s pravom ili bespravno, nezakonito će dobiti ono što mu ne pripada, iako na to (što dobije) objektivno ima pravo. Zbog toga što mu je to dato zakonom taguta, - odgovri mi.“89


87 El-Kafi sa komentarom El-Mazindranija, 12/371. Pogledati i djelo El-Bihar, 25/113. (Tagut je tiranin, onaj koji vlada mimo Boţijega zakona, op.prev.).


88 Biharul-envar, El-Medţlisi, 4/385.


89 El-Kafi, El-Kulejni, 1/67, Et-Tehzib, 2/301, i Men la jahduruhul-fekih, 3/5.


El-Humejni, u svojoj knjizi El-Hukumetul-islamijje, komentirajući ovo što su rekli, kaţe: „Sam imam zabranjuje obraćanje sultanima i njihovim sudijama, a to obraćanje njima smatra obraćanjem tagutu.“90


U njegovoj knjizi Et-Tekijje fi fikhi Ehlil-Bejt, u devetom poglavlju, kada govori o tekijji u dţihadu, kao referat o studijama Ajetullaha El-Hadţdţa šejha Muslima ed-Davurija, govoreći o radu kod nepravednog sultana, a pod nasilnim sultanom podrazumijeva sunnijskog vladara, doslovice kaţe: „Upuštanje u rad kod sultana ima tri vrste: Nekada se čovjek u to upušta s ciljem olakšanja vjernicima,91kako bi radio u njihovu korist i obavljao njihove potrebe. Ovakvo djelovanje je mustehab (pohvalno i poţeljno). Očito je da se ovakvo djelovanje podrazumijeva u predanjima koja podstiču na rad kod sultana, kako je prethodno navedeno. Nekada čovjek prihvata rad kod sultana s ciljem osiguravanja lakšega ţivota i udobnosti. Rad s ovakvim ciljem, iako je dozvoljen, smatra se pokuĎenim. MeĎutim, ako taj bude imao lijep odnos prema vjernicima i pomagao im u ostvarivanju njihovih prava i obavljanju njihovih potreba, to će mu biti kefaret (iskup). Na to ukazuje ono što smo spominjali u pretnodnim predanjima u kojima se, za takav rad, uslovljava dobročinstvo i olakšavanje vjernicima. A svako dobročinstvo i olakšica su po jedan kefaret. Nekada rad kod sultana biva iz nuţde i potrebe za jelom i pićem. Ovakav rad je dozvoljen bez ikakve pokuĎenosti.“92


Brate muslimanu, pogledaj samo kako oni sunnije nazivaju nasilnicima i nepravednicima!! Pogledaj kako oni dozvoljavaju saradnju sa sunnijskim vladarima samo pod nekim uslovima od kojih je najbitniji taj da to bude zbog korsiti za šijski narod, i tek tada takav rad postaje dozvoljen. Ovo se jasno vidi kod svih njih. Rafidije priznaju samo rafidijske vlasti. Oni gdje god rade, svoje ljude nastoje infiltrirati u te institucije, a nastoje, što je moguće više, udaljiti Sunnije od tih poslova, kako bi na taj način zauzeli sve pozicije i sva mjesta. Allah sačuvao muslimane njihovog zla.


* * *


Kakav je propis približavanja između Sunnija koji ispovijedaju Allahovu Jednoću i Rafidija koji Allahu druga pripisuju?


Cijenjeni čitatelju, dovoljno je da spomenem samo jedan citat od mnogo toga što je rekao Dr. Nasir el-Kifari u svojoj knjizi Mes'eletut-takrib.


90 El-Hukumetul-islamijje, str. 74.


91 Pod vjernicima podrazumijeva samo Šije. Rafidije sebe nazivaju vjernicima.


92 Et-Tekijje fi fikhi Ehlil-Bejt, referat o studijama Ajetullaha El-Hadţdţa šejha Muslima ed-Davurija, 2/153.


To je sedmi citat u kojem on, Allah mu podario Svoju milost, kaţe: „Kako je moguće zbliţiti se sa onima koji atakuju i na samu Allahovu Knjigu, koji je tumače onako kako ne treba, a uz to, još tvrde da se boţanske Knjige objavljuju njihovim imamima, poslije Kur'ana,93 koji vjeruju da je imamet vjerovjesništvo, a da su imami, po njima, poput Vjerovjesnika pa čak i bolji, koji ibadet Jedinom Allahu, kao osnovu poslanica svih Poslanika, alejhimusselam, tumače drukčije od istinskoga značenja ibadeta, tvrdeći da je to, zapravo, pokornost njihovim imamima, koji tvrde da je širk (pripisivanje Bogu druga) pokoravati se nekome drugome osim njihovim imamima, koji nevjernicima smatraju najbolje ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjeruju kako su svi oni otišli u otpadništvo od vjere, izuzev njih trojice, četvorice ili sedmorice, u čemu se oni sami razilaze po pitanju toga koje od ta tri predanja je najispravnije, koji se od svih muslimana razlikuju po nekom specifičnom vjerovanju u imamet (predvodništvo), ismet (nepogrešivost) i tekijje (pretvaranje u nuţdi), i koji vjeruju u redž'a (ponovno preseljenje duša u druga tijela na ovom svijetu), gajbet (odsustvo) i bedaa (ukazanje)?“94


* * *


Šta su dobro prethodnici iz prvih i kasnijih generacija govorili o rafidijama?


Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, je govorio: „Učenjaci koji su upućeni u prenošenje znanja, predanja i sened konsenzusom su sloţni na tome da su Rafidije najlaţljivija sekta. Laţ je nešto što oni odavno baštine, pa su stoga imami i učenjaci dobro znali da se oni odlikuju nad svima ostalima po mnoštvu laţi koje šire.“


Ešheb ibn Abdul-Aziz je rekao: „Kada su Malika, rahimehullah, upitali o Rafidijama, odgovorio je: „Ne razgovaraj sa njima, i ne prenosi od njih ništa. Oni, doista, mnogo laţu“. I rekao je: „Oni koji psuju i vrijeĎaju


93 Poštovani čitatelju, pogledaj na kraju ove poslanice jednu od sura za koje Rafidije vjeruju da su izbrisane iz Kur'ana, a riječ je o suri El-Vilajet. Ovo je prenešeno iz knjige Faslul-hitab koju je napisao propali Rafidija, En-Nuri et-Tabresi (neki kaţu et-Tabersi, op.pre.). Ovo je utjerivanje u laţ i samoga Svevišnjega Gospodara, subhanehu ve teala, Koji se zavjetovao u Svojoj Knjizi, riječima:


Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! sura El-Hidžr, 9. Pa da li iko razuman moţe imati ikakve sumnje u nevjerstvo svakoga onoga koji u srcu ima ova rafidijska uvjerenja?


94 Mes'eletut-takrib, šejh Dr. Nasir el-Kifari, Allah ga sačuvao i učinio da se muslimani okoriste onim što je napisao, 2/302.


ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oni nemaju nikakva imena“, ili je rekao: „ne pripadaju islamu“.


Ibn Kesir, rahimehullah, komentirajući ajet Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike,95


Od Imama Ebu Malika r.h., u vezi proglašavanja ši'ija rafidija nevjernicima koji mrze, psuju i vrijeĎaju Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem, ashabe, prenosi se da je rekao: “Oni ih vrijeĎaju i proklinju, a onaj ko proklinje Poslanikove ashabe, nevjernik je, shodno spomenutom ajetu.”


Imam El-Kurtubi, rekao je: “Imam Malik je bio u pravu u svojoj izjavi, kada je rekao: 'Ko uvrijedi samo jednog od njih ili obezvrijedi predaju koju neki od ashaba prenosi, taj je se usprotivio Allahu Gospodaru svjetova, i oskrnavio zakon muslimana.”96


Muhammed ibn Seid El-Asbahani, rekao je: “Čuo sam Šurejka da je rekao: 'Uzimam znanje od svakoga sa kime se sretnem osim Rafidija, jer oni izmišljaju hadise i uzimaju ih kao dokaz u vjeri.” Šurejk ibn Abdullah je bio poznati kadija u Kufi.


Mu'avija je rekao: 'Čuo sam El-'Amuša da je rekao:' Sreo sam mnogo ljudi, a svi ih nazivaju lašcima.' Ovo se odnosi na pristalice Mugire ibn Seida poznatog rafidije, kojeg je Imam Zehebi proglasio laţljivcem.'97


Šejhul-Islam Ibn Tejmije r.a., rekao je: “Što se Rafidijskog vjerovanja tiče, ono se zasniva na jasnoj novotariji, nevjerstvu i otpadništvu i inatu, i laţima. Oni sami to priznavaju, i kaţu: 'Naša vjera se temelji na tukji(pretvaranju). Ato je da kaţeš nešto što je suprotno u srcu. To je laţ i licemjerstvo.”98


95 Sura El-Feth, 29.


96 „Usul mezhebi eš-Ši‟iah el-Imamijje el-Isna ašarijje‟. Dr. Nasir El-Kaffazi. 3-1250.


97 Minhadţ Es-Sunne, od Šejhul-Islama Ibn Tejmije r.a., 1-59-60.


98 Isti izvor, vidi, str. 1-68.


Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel, rekao je: “Upitao sam oca o Rafidijama, pa mi je rekao: 'To su oni koji psuju i vrijeĎaju Ebu Bekra i Omera.”


El-Hallal pripovijeda da je Ebu Bekr El-Mirvezi rekao: “Upitao sam Ebu Abdullaha o onima koji psuju i vrijeĎaju Ebu Bekra, Omera i majku pravovjernih Aišu, pa je odgovorio: 'Takvi se ne smatraju muslimanima.”99


Biljeţi se da je El-Hallal rekao: “Obavijestio me je Harb ibn Ismail El-Kirmani, i rekao: Pripovijedao mi je Musa Ibn Harun ibn. Zijad, i rekao: Čuo sam El-Ferjabija kada ga je neki čovjek upitao u vezi statusa onih koji psuju, vrijeĎaju i proklinju Ebu Bekra. To su nevjernici, rekao je on. A da li će se takvima klanjati dţenaza? Njima se ne klanja dţenaza, odgovorio je.”100


Ibn Hazm r.a., rekao je o Rafidijama, kada je vodio raspravu sa Kršćanima koji su donijeli pred njega njihove knjige da ga opovrgnu. Rekao je: Rafidije nisu muslimani, njihove izjave se ne uzimaju kao vjerski argument. To je frakcija koja se pojavila dvadeset i pet godina nakon smrti Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem. To je sekta koja je slična Ţidovima i Kršćanima po laţima i nevjerstvu.”101


Ebu Zur'a Er-Razi, rekao je: “Ako vidiš čovjeka da vrijeĎa nekog od drugova Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, znaj da je nevjernik.”


Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji, postavljeno je pitanje u kojem stoji, da ja pitaoc i grupa ljudi koja ţive na zapadnoj iračkoj granici, bili u društvu ljudi koji slijede ši'itsko dţa'ferijski mezheb. Neki su jeli meso koje su zaklali a neki ne. Pitamo, da li je dozvoljeno da jedemo meso koje su oni zaklali, znajući da oni prizivaju Alija, Hasana i Husejna, kada su u strahu i nevolji i blagostanju?


Stalni odbor za fetve, koji sačinjava uvaţeni šejh Abdul-Aziz ibn Baz, Abdurezzak Afifi, Abdullah ibn Gudejan, Abdullah ibn Kaud, Allah ih nagradio svakim dobrom, odgovorio je slijedeće:“ Hvaljen neka je Allah, salavate i selam upućujemo Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj časnoj porodici i svim ashabima. A potom: 'Ako je onako kao što je pitaoc spomeuo, da je bio u društvo ljudi ši'itsko dţa'ferijskog pravca, koji se upućuju dove Aliji, Hasanu, Huseinu i svojim nadreĎenim. Oni su mušrici, odmetnici od islama, Allahu se utječemo od toga, i nije dozvoljeno jesti ono


99 Es-Sunne, od El-Hallala, 3-493. Ovo je i stav Imama Ahmeda po pitanu Rafidija.


100 Es-Sunne', od Hallala, 3-499.


101 'El-Fisal fil-Milel ven-Nihal', od Ibn Hazma, 2-78.


što oni zakolju, to se smatra strvinom, čak, i da su pri klanju spomenuli Allahovo ime.”102


Šejhu Abdullahu ibn Abdurrahmanu el-Dţibrinu, Allah ga sačuvao, postavljeno je pitanje u kojem se navodi slijedeće: U našem gradu ima rafidija koji radi kao mesar. Muslimani sunije dovode mu ţivotinje da im kolje. Postoji nekoliko restorana koji posluju sa njim i drugim rafidijima koji rade isti zanat. Kakav je propis poslovanja sa tim rafidijom i drugima poput njega? I kakav je propis u vezi jedenja mesa kojeg su oni zaklali, halal il je haram?


Ve alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, a potom: Ţivotinju koju je zaklao ši'ija rafidija nije dozvoljeno jesti, zbog toga što su rafidije većinom mušrici. Oni se umjesto Allahu, kada su u nevolji ili blagostanju stalno obraćaju Aliji Ibn ebu Talibu, čak i na arefatu, prilikom tavafa i sa'ja. Ne samo to, nego se čak obraćaju njihovim sinovima i imamima, kao što smo to mnogo puta čuli i vidjeli na brojnim prigodama. To je čisti širk i kufr i odmetništvo od islama, za koje slijedi ubistvo po šerijatu. Uveliko pretjeruju u veličanju Alije (Allah neka je njime zadovoljan) opisuju ga svojstvima koja pripadaju samo Uzvišenom Allahu, kao što smo ih čuli na arefatu, time su postali odmetnici jer su ga učinili gospodarem i stvaraocem koji upravlja svemirom, koji poznaje gajb-skriveno, donosi korist i otklanja štetu, i tome slično.


Oni su takoĎe oskrnavili kur'an, i tvrde da su ga ashabi izmijenili i iskrivili i ostranili mnogo ajeta koji govore o ehlu bejtu i njihovim neprijateljima. Niti ga se pridrţavaju a niti ga koriste kao dokaz.


Isto tako, oni vrijeĎaju najčasnije Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem, prijatelje, prvu trojicu halifa Ebu Bekra, Omera i Osmana, majke pravovjernih, i najpoznatije ashabe kao što su Enes, Dţabir, Ebu Hurejre i drugi, ne prihvataju njihove hadise koje su prenijeli od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer smatraju da su oni nevjernici. Niti postupaju po hadisima koje su zabiljeţili Buharija i Muslim osim onih predaja u kojima se spominje ehlul-bejt. Koriste se neispravnim dokazima, niti imaju dokaze za ono što govore. I pored svega toga, oni su pravi licemjeri(munafici), oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. Oni kaţu: 'Ko nema tukje nema ni dina.' Ne prihvataj njihove tvrdnje da nas vole ili da su nam braća, jer njihova vjera se zasniva na čistom licemjerstvu. Molimo Allaha da zaštiti ummet od njihova zla. Neka je salavat i selam Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici i svim ashabima.


102 Stalni odbor za fetve, drugi tom, str. 264.


Sura takozvana 'El-Vilaje':


Iz knjige 'Faslul-Hitab':


Ovo je takozvana sura iz kur'ana za koju ši'ije rafidije tvrde da su ehlu sunnet(sunije) odstranile iz Kur'ana.


O vi koji vjerujete, vjerujte u dva svjetla koja vam objavljujemo da vam dostavljaju moje ajete, i upozoravaju od kazne na Sudnjem danu. Dva svjetla, jedan nad drugim, a ja sve čujem i sve znam. Oni koji ispunjavaju svoje obaveze prema poslaniku, ući će u dţennetske bašče. A oni koji uznevjeruju nakon što su vjerovali, bez obzira na ugovor i zavjet kojeg su dali poslaniku, biće bačeni u vatru. Ogriješili su se prema sebi i o Poslanikov vasijet(Aliji), ključalom vodom će te napajani biti. Doista, Allah je taj koji je osvijetlio nebesa i Zemlju s onim što je htio, i odabrao meĎu melekima, i odredio vjernike meĎu Svojim stvorenjima, a Allah radi što hoće, nema drugog boga osim Njega, On je milostivi i samilosni. Spletke prema poslanicima su pleli i oni prije njih, pa smo ih radi njihovih spletki kaznili, a Moja kazna je bolna i ţestoka. Allah je uništio A'da i Semuda, zbog onoga što su činili, učinio ih vama kao jasan dokaz, a opet pored toga ne strahujete. I Faraona je uništio zato što se osilio prema Musau i njegovom bratu Harunu, i potopio Sam njega i sve one koji ga slijediše, da bi vi u njima imali jasne dokaze, a većina vas su grešnici. Allah će ih sve okupiti na Sudnjem danu, i kada budu pitani neće biti u stanju odgovoriti. Vatra će boravište njihovo biti, a Allah je Mudar i On sve zna. O vjerovjesniče, dostavi moju opomenu, a znaće oni. Propali su oni koji su od naših jasnih dokaza i propisa glave svoje okretali. Isto tako, onima koji su ugovor sklopili sa tobom, a pomno ga štuju, dţennetskim baščama ću nagraditi. Gospodar tvoj zaista mnogo prašta i mnogo nagraĎuje. A Alija je od bogobojaznih, a Mi ćemo mu na Sudnjem danu njegovo pravo dati. Mi nismo ravnodušni , na nepravdu koja ti je učinjena. Njemu smo počast dali i uzdigli ga nad svima iz tvoje porodice. A njegova potomstvo, doista su od strpljivih. Njihov neprijatelj je voĎa zločincima. Reci onima koji su nevjernici postali nakon što su bili vjernici, vi ste ţudili za ovozemaljskim ukrasima i ţurili da ih steknete, a zaboravili ste ono što su vam Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem obećali, pa ste prekršili ugovore svoje nakon što ste ih u obavezu preuzeli da će te ih poštovati, a primjere smo vam navodili da bi ste upućeni bili. O Poslaniče, Mi ti objavljujemo jasne ajete u kojima stoje da onaj ko umre kao vjernik, a oni koji ga poslije njega naslijede, pojavit će se. I na njih se ne obaziri, jer oni glave svoje okreću, i u vatru ćemo ih baciti. Na dan kada im niko u pomoć neće priteći, niti će im milost ukazana biti. Njima će pripasti mjesto u vatri. Zato veličaj


ime Gospodara svoga i hvali ga, i sedţdu obavljaj. Musa'a i Haruna smo poslali sa onim što su naslijedili, a Harunu nepravdu učiniše. Budite strpljivi, Mi smo njih u majmune i svinje pretvorili i biće prokleti do Sudnjega dana. Ti budi strpljiv, a vidjeće oni. A Mi smo tobom poslali mudrost, kao što smo poslanicima prije tebe slali. Od njih smo ti prenijeli oporuku, nebi li se povratili. A onaj ko odbije Moje naredbe, Meni će se vratiti. Neka uţivaju neko vrijeme u nevjerovanju svome, i ne pitaj za one koji su svoje zakletve prekršili. O Poslaniče, dali smo ti u emanet ţivote vjernika, pa ga prihvati i budi zahvalan. Alija je ponizan, u dubokoj noći sedţdu čini, strahuje od Sudnjega dana, i nada se nagradi od Gospodara svoga. I reci, jesu li jednaki oni koji nepravdu činiše, a za moju kaznu čuli su? Mi ćemo na vratove njihove lance stavljati, a oni će ţaliti za ono što su činili. Mi smo ti donijeli radosnu vijest u vezi njegovih dobrih potomaka. I naše naredbe pomno sprovode. Salavati i milost neka im je od mene, dok su ţivi, i kad umru, i sve dok ne budu proţivljeni. Srdţba moja, neka je na one koji doĎu poslije tebe i nepravdu im učine, jer doista je to pokvaren i zao narod. Moja milost neka je na one koji slijede put njihov, i ući će u Dţennet sigurni i smireni.


Hvala neka je Allahu Gospodaru svih svjetova.


Fatimin takozvani list:


Ovo je Knjiga od Allaha Mudrog i Svevišnjeg, Muhammedu, Vjerovjesniku Njegovom, Svjetlu Njegovom, koji je ţivi dokaz čovječanstvu. Kome je melek Dţibril pouzdani dolazio, poslan od Gospodara svih svjetova. O Muhammede, veličaj imena Moja, i budi zahvalan na blagodatima Mojim koje sam ti podario i ne niječi ih. Doista Ja sam Allah, nema boga osim Mene, Ja sam taj koji kaţnjava silnike, i pomoćnik potlačenih. Ja sam Allah, nema boga osim Mene, ko očekuje od drugog a ne iz dobrote Moje, ili strahuje od drugih a ne od Mene, kaznit ću ga kaznom kojom nikoga nisam do njega kaznio. Meni robuj, i osloni se na Mene. Ni jednog vjerovjesnika nisam poslao a da mu nisam dao vasijjet. Ja sam te odlikovao nad svim vjerovjesnicima, i tvoj vasijjet odlikovao nad svim drugim vasijjetima. Počastio sam te Hasanom i Husejnom. Učinio sam Hasana čuvarem znanja, nakon smrti oca njegova. Husejna sam blagoslovio objavom Svojom i šehadetom i lijepim završetkom. On je najbolji šehid, najvećih stepena, Moja savršena riječ i jasni dokaz je sa njim. Na račun njegovog potomstva odlučujem koga kaţnjavam i nagraĎujem. Prvi od njih je Alijj, najbolji meĎu svim vjernicima i ukras svim prijašnjim Mojim evlijama. Njegov sin ličio je na djeda svog El-Mahmuda Muhammeda El-Bakira, izvor Moga znanja i mudrosti. Oni koji u Dţa'fera sumnjaju, uništeni će biti. Oni koji ga


odbacuju slični su onima koji i mene odbacuju. Ali ja sam već istinu rekao, uzdigniću čast Dţa'ferovu, i učiniti ga srećnim meĎu njegovim pristalicama, pomagačima i štićenicima. Nakon njega, Musau je odreĎena fitna mračna poput noći. Jer lanac naslijeĎa se ne prekida. Moj govor je jasan, a to je da da će moje evlije imati potpunu nagradu. Ko porekne samo jednog od njih, porekao je Moju blagodat. A onaj ko izmjeni samo jedan ajet iz Knjige moje, taj je slagao na Mene. A teško se laţljivcima, nezahvalnim poricateljima koji izmišljaju laţi o Meni. Nakon privremenog odsustva moga roba Musa'a dragoga odabranika od Alija, moga štićenika, pomagača, od....103


Poslanstvom, kojim ga je iskušao, ubiće ga Ifrit oholi, a ukopan će biti u gradu kojeg je sagradio rob poboţni, meĎu najgorim stvorenjima Mojim.


Ali ja sam već istinu rekao, njegov sin Muhammed, doći će poslije njega i naslijediti njegovo znanje. On izvor Moga znanja i tajni Mojih i dokaz robovima Mojim. Rob koji bude vjerovao u njega, Dţennet će mjesto njegovo biti i na Sudnjem danu zauzimat će se za sedamdeset članova iz porodice njegove koji vatru zasluţiše. Pečatim, srećom i uspjehom sinom Alijevim, štićenikom i pomagačem mojim, svjedokom robovima Mojim, povjerenikom objave Moje. Iz njegova potomstva, doći će pozivač Mome putu i čuvar znanja, El-Hasan, i to će upotpunjeno biti njegovim sinom, koji je milost čitavom čovječanstvu. On će imati savršenstvo Musaovo, ljepotu Isaovu i strpljenje Ejubovo. Sljedbenici moji i evlije moje za njim će se povoditi i slijediti ga kao što glave Turaka i Dejleman jedne na druge se nasljanjaju. Oni će biti ubijeni i spaljeni, puni straha i preplašeni. Zemlja će biti obojena njihovom krvlju, ţene će im biti prestrašene i uplašene. Oni su moje istinske evlije. Njima ću potisnuti i ugasiti fitnu tame i mraka, i razotkriti potrese, i odstraniti okove i poteškoće. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; i oni su na pravom putu!.


Abdurrahman ibn Salim, rekao je: Ebu Basir, rekao je: 'Kad ništa više u svome ţivotu nebi čuo osim ovoga hadisa, dovoljo bi ti bilo.'104105


103 Nejasna riječ, koju nismo mogli odgonetiti.


104 Rafidije, u vezi Listova Fatiminih, kaţu da je Levh el-Fatimin, nakon Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem, smrti, melek Dţibril dostavljao Fatimi, a Alija bio skriven iza zavjese i pisao sve što je dţibril govorio Fatimi r.a., Ovo spominje El'Kulejni u svojoj knjizi 'El-Kafi', 1-185. 186. Ovo je velika i notorna laţ i potvora, obzirom da je objava prestala silaziti, nakon Poslanikove sallallahu aleji ve sellem smrti. I pored svega toga 'Laţni Fatimin list', kod ovih pagana ima vrijednost kao što Kur'an ima vrijednost kod Ehlu sunneta.


105 El-Kafi, od Kulejnija, 1-527. 'El-Vafi lil-Fajd el-Kašani,' 1.2.-72. 'Ikmalu ed-Din', od Ibn Babuvejh, str. 301-304. 'I'lam el-Vera', od Tabrisija, str.152.


Dova protiv dva kurejšijska idola(ovo se odnosi na Ebu Bekra i Omera Allah neka je njima zadovoljan)


U ime Allaha milostivog, samilosnog. Allahu, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu. Allahu, prokuni dva kurejšijska idola, njihova dva nepravednika i taguta, i njihove kćeri koje iznevjeriše naredbu i objavu Tvoju, i porekoše Tvoje blagodati i ogrešiše se prema Poslaniku, i koji iskriviše vjeru i Knjigu Tvoju, koji volješe neprijatelje Tvoje i zanijekaše blagodati Tvoje, I koji iskriviše propise i naredbe Tvoje, i koji uznevjerovaše u ajete Tvoje, i koji se neprijateljski ponesoše prema evlijama Tvojim, i koji se prikloniše neprijateljima Tvojim, i koji uništiše Zemlju Tvoju, te proširiše zlo meĎu robovima Tvojim,


Allahu , prokuni njih dvojicu i njihove sljedbenike i štićenike i pristalice i one koji iskazuju ljubav prema njima. Jer njih dvojica kuću poslanstva srušiše , i vrata njena zatvoriše i krov njen oboriše, i spojiše nebesa njenja sa Zemljom i njene visine sa dnom, vanjštinu sa nutrinom, iskorjeniše njenu porodicu i pomagače njene, i djecu im pobiše, i minber njegov opustošiše, od zapovijedi njegove i nasljednika znanja njegova. I zanijekaše njegov imamet, i širk učiniše prema Gospodaru svome, pa je grijeh njihov postao velik i učini ih od vječnih stanovnika vatre, od nje ih nimalo ne poštedi.


Allahu, prokuni ih onoliko koliko su ajeta iskrivili, i farzova izostavili, i sunneta izmjenili, i propisa poništili, i vasijjeta izmjenili, i stvari pronevjerili, i ugovora i prisega prekršili, i svjedočenja pritajili, i istina porekli, i za svaku krv koju su prolili, i svaku dobrotu koju su izmijenili, i svaki kufr koji su uveli, i za svaku laţ koju su pritajili, i za svo nezakonito nasljedstvo koje su stekli, i za svaki nelegalni ratni plijen koji su prisvojili i koristili, i petinu ratnog plijena dozvolili, i svaki batil kojeg su osnovali, i licemjerstva pritajili, i nepravdu učinili, i obećanja pronevjerili, i ugovora raskinuli, i dozvoljenog zabranili, i zabranjenog dozvolili, za svaki stomak kojeg su rasporili, i svako dijete iz utrobi majki njihovih očistili.


O Allahu, vječno ih prokuni, beskonačnom kletvom, i njihove sljedbenike, pristalice i pomagače.


Četiri puta prouči: 'Allahu, kazni ih patnjom, od koje se utječu stanovnici vatre. Amin, O Gospodaru svih svjetova'.


Potom, prouči još četiri puta: Allahu, sve ih prokuni, Allahu moj, salavat i selam neka je Muhammedu i njegovoj porodici. Opskrbi me halalom i udalji od harama i zaštiti me od siromaštva. Allahu moj, ja sam sebi nepravdu učinio, priznajem svoje grijehe, a Ti učini samnom ono što ţeliš, samo da budeš samnom zadovoljan. Neću se vraćati na počinjene grijehe, a ako ih


ponovim, molim te da mi oprostiš, oprostom svojim, Blagošću Svojom, dobrotom i plemenitošću Svojom, o Milostivi, ti si Najmilostiviji.


Allahu, salavat i selam neka je Muhammedu pečatu vjerovjesnika i njegovoj porodici, o Milostivi.106


Zaključak


Dragi brate muslimanu. Nakon svega spomenutog, vjerovatno ćeš se sloţiti samnom da onaj ko vjeruje i slijedi u ovu laţnu i iskrevljenu i zabludjelu vjeru, nije musliman čak, iako sebi pripisivao da je u islamu.


Dakle, brate, kakva je tvoja duţnost naspram Ši'ija-Rafidija koji se pripisuju muslimanima i ţive meĎu njima?


Obavezno budi oprezan i ne upuštaj se u bilo kakvu suradnju sa njima. Duţan si da svakom muslimanu ukaţeš na opasnost od njihovog heretičkog i zabludjelog vjerovanja koji se temelji na neprijateljstvu i mrţnji prema svakom muvehidu koji vjeruje u Allaha, i slijedi vjeru islam i koji vjeruje da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.


Šejhul-Islam Ibn Tejmijje (Allah mu se smilovao), rekao je: “ Rafidija se uvijek prema drugom licemjerno ophodi, jer vjera koju nosi u svome srcu zasnovana je na laţima, obmani i varanju ljudi i uvijek im ţele zlo. Nikada neće zaobići zlo koje drugom ţele da učine, posebno prema sunijskim muslimanima. Osoba ako i ne zna da je rafidija, moţe primjetiti na njegovom licu jasne znakove licemjerstva i laţnog govora.”107


Oni prema nama ispoljavaju neprijateljstvo i mrţnju. Ubio ih Allah,, pa kuda se odmeću! Uz sve to, naći ćeš mnogo ljudi od Ehlu sunneta, druţe se sa njima u ovosvjetskim stvarima i vjeruju im. Razlog tome je udaljenost ljudi od Allahove vjere i njenih propisa koji nalaţu muslimanu da bude privrţen svome bratu muslimanu muvehidu, i da se odrekne od svakog kjafira i mušrika.


Smatramo da smo ovim skromnim djelom ispunili svoju bratsku obavezu prema muslimanu.


106 Miftahu el'-Dţinan', od El-Abbasa El-Kummija, str. 114. Ovo je veći dio, dove, koji jasno govori o proklinjanju Ebu Bekra i Omera i njhovih kćeri, i svih sunija.


107 Minhadţ es-Sunne', od Ibn Tejmijje, r.a., 3-360.


Molim Allah da pomogne Svoju vjeru, i da riječ Svoju uzdigne, i da ponizi i satare Ši'ije-Rafidije- dvanaestoimamije i sve one ko ih slijedi u njihovom vjerovanju. Neka je salavat i selam našem Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, nejgovoj prodici i svim ashabima.


Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.


Napisao:


Abdullah b. Muhammed, Allah mu oprostio,


kao i njegovim


roditeljima,


šejhovima i ostalim muslimanima