Predgovor
Zahvala pripada Allahu, dželle dželaluh, koji nam je
zadovoljan islamom kao vjerom, i kao dokaz njegove ispravnosti
spustio nam jasne dokaze, pojasnio puteve koji vode ka njegovoj
istinskoj spoznaji, i dao čvrsto obećanje onima koji se budu držali
njegovih propisa i čuvali njegove granice da će im olakšati boravak
na ovom svijetu i nagraditi ih neizmjernom nagradom na ahiretu.
U naredbu nam stavio pokornost islamu, njegovim naredbama i
zabranama, i čvrsto držanje za njegove temelje i ruknove uz
potpunu predanost posljednjoj Allahovoj knjizi za koju kaže, dželle
še'nhu, da u njoj; "...nismo ništa izostavili..." (Prevod značenja,
el-En'am: 38.), i Sunnetu posljednjeg Allahovog poslanika
Muhammeda, neka su na njega najpotpuniji salavat i selam, koji
ispuni naredbu svoga Gospodara kada mu bi objavljeno; "O
Poslaniče, prenesi ono što ti se objavljuje od Gospodara
tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu –
a Allah će te od ljudi štititi..." (Prevod značenja, el-Maide: 67), i
kao potvrdu toga bi počašćen na oprosnom hadždžu, u najboljem
danu na uzvšenom mjestu i putem najboljeg meleka, riječima
Uzvišenog: "Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat
Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam
bude vjera..." (Prevod značenja, el-Maide: 3.).
Islam je vjera sa kojom je Allah, dželle še'nuh, zadovoljan. Izabrao
je da bude vjera vjerovjesnika i poslanika, meleka i svih
odabranika. Njom su se uputili vjernici i u nju pozivali poslanici i
vjerovjesnici. "Zar pored Allahove vjere žele neku drugu, kada
se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na
Zemlji i Njemu će vraćeni biti!" (Prevod značenja, Ali'Imran: 83)
Neće primiti drugu vjeru ni od prvih ni od posljednjih; "... a onaj
ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena,
i on će na drugom svijetu biti od propalih." (Prevod značenja,
Ali'Imran: 85)
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
4
Presudio je Uzvišeni da je to najbolja vjera, a ko bolje i istinitije
govori od Njega! "Ko je bolje vjere od onoga ko je predao
svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi čistu vjeru
Ibrahimovu. A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja." (Prevod
značenja, en-Nisa': 125), a zatim:
Kur'ansko-hadiske tekstove koji govore o obavezi tevhidamonoteizma
i njegovim vrijednostima teško je pobrojati.
Razmislimo samo o riječima Allaha, tebareke we te'ala, kada kaže:
"...i nisam stvorio ni džinne ni ljude osim da Mi čine ibadet!"
(Prevod značenja, ez-Zarijat; 56), i kaže: "I tvoj Gospodar
naređuje da ne ibadetite osim Njemu, a roditeljima
dobročinstvo činite..." (Prevod značenja, el-Isra; 23), i kaže:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadetite i
klonite se taguta!" (Prevod značenja, en-Nehl; 36), i kaže: "O
ljudi, obožavajte Gospodara svoga, Koji je stvorio vas i one
prije vas, da biste bili bogobojaznii..." (Prevod značenja, el-
Bekara; 21), i kaže: "Mesdžidi (džamije) su Allaha radi, i ne
molite se pored Allaha, nikome!" (Prevod značenja, el-Džinn;
18), i kaže: "A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu,
bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će
račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići." (Prevod
značenja, el-Mu'minun; 117), i kaže: "Reci: Klanjanje moje, i
žrtva moja, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni
Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je
naređeno i ja sam prvi musliman." (Prevod značenja, el-En'am;
162-163), i kaže: "Reci: O sljedbenici knjige, dođite da se
okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke, da se
nikome, osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim
ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha bogovima ne
držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci da
smo mi muslimani." (Prevod značenja, Ali'Imran; 64), i kaže: "A
kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: Nemam ja ništa
s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome
koji me je stvorio, jer će mi On doista na pravi put ukazati."
(Prevod značenja, ez-Zuhruf; 26-27), i kaže: "U vjeru nije
dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od
zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha –
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
5
drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, - a Allah
sve čuje i zna." (Prevod značenja, el-Bekare; 256).
Bilježe imami Buhari (2856) i Muslim (143) od Mu'aza ibnu
Džebela, radijellahu 'anhu, da je rekao: Jahao sam iza Allahovog
poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, na magarcu kojeg su zvali
Ufejr pa mi je on rekao: "O Mu'aze! Znaš li koje je Allahovo
pravo kod ljudi i koje je pravo ljudi kod Allaha?" Rekao sam:
Allah i Njegov poslanik najbolje znaju! Rekao je: "Zaista je
Allahovo pravo kod ljudi da Ga obožavaju i da mu ne čine
širka, a pravo ljudi kod Allaha je da ne kažnjava onog ko Mu
ne čini širka." Rekao sam: O Allahov poslaniče, hoću li sa time
obradovati ljude? Rekao je: "Nemoj ih obveseljavati jer će se
samo na to osloniti."
I bilježi imam Muslim (266) od Džabira ibnu Abdullaha, radijellahu
'anhu, da je čuo Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem,
kako kaže: "Ko susretne Allaha ne čineći mu širka ući će u
Džennet, a ko Ga susretne čineći Mu širk ući će u Vatru."
I bilježi imam Buhari (4497) od Abdullaha ibnu Mes'uda, radijellahu
'anhu, da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we
sellem, rečenicu a ja sam rekao drugu. Rekao je Allahov poslanik,
sallallahu 'alejhi we sellem: "Ko umre, a moli pored Allaha
sudruga, ući će u Vatru." A ja sam rekao: "Ko umre, a ne moli
pored Allaha sudruga, ući će u Džennet."
I bilježi imam Buhari (7372) od Ebu Me'abeda štićenika Ibnu
Abbasa da je rekao: Čuo sam Ibnu Abbasa, radijellahu 'anhu, kako
kaže: Kada je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, slao
Mu'aza u Jemen, rekao mu je: "Doista sada ideš u narod koji su
od ehlu-kitabija (sljedbenika prijašnjih knjiga Tevrata i Indžila),
pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude da Allahu
ispovijedaju tevhid-jednoću, pa ukoliko ti se u tome pokore
obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u
toku svakog dana i noći, pa ako budu klanjali obavijesti ih da
im je Allah učinio obaveznim zekat na imetak koji se uzima
od njihovih bogataša i dijeli njihovoj sirotinji, pa ako
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
6
pristanu na to uzmi od njih ali kloni se njihovog najboljeg i
najplemenitijeg imetka."
Osnove na kojima je sagrađena i zasnovana ova prelijepa
vjera:
Znajte dragi brate i sestro, Allah nam se svima smilovao, da
je obaveza na svakom muslimanu pojedinačno da nauči i spozna
odgovor na tri pitanja, za koja će svaki od nas biti upitan kada bude
stavljen u kabur, a to su: 1.) Ko je tvoj Gospodar? 2.) Koja je tvoja
vjera? 3.) Ko je tvoj poslanik kojeg si slijedio?
Naš Gospodar je Uzvišeni Allah; On je naš Gospodar i Gospodar
svih svjetova. Sve što je na Zemlji i u nebeskim prostranstvima
biva Njegovim htjenjem. Njemu se predaju, milom ili silom, i oni na
nebesima i na Zemlji i Njemu će svi vraćeni biti. On je naš Stvoritelj
i Stvoritelj svega što postoji. On je Jedan, Jedini, utočište je
svakome. Nije rodio niti je rođen i niko Mu ravan nije. On je Jedan,
Jedini, Veliki, Silni, Gordi, Uzvišeni, Veličanstveni, Hvaljeni,
Plemeniti, Onaj Koji prima pokajanja i oprašta, Blagi, Milostivi, i
Samilosni. Džinne i ljude je stvorio samo da bi Mu bili pokorni. On je
naše jedino božanstvo i samo Njega obožavamo, nemamo pored
Njega drugog gospodara i zaštitnika.
Naša vjera je Islam; a to je potpuna predanost Allahu, Jedinom, u
obožavanju (vjerovanju) i pokornost Njegovim naredbama. Islam je
potpuna čistoća i odricanje od širka–mnogoboštva i njegovih
sljedbenika. Temelji se na vjerovanju u Uzvišenog Allaha, Njegove
meleke, objavljene knjige, poslanike, Sudnji dan, i u Allahovo
određenje i sudbinu bila dobra po nas ili ne. U islam se ulazi
svjedočenjem da nema drugog boga, koji zaslužuje da bude
obožavan, pored Allaha, i svjedočenjem da je Muhammed Njegov
rob i poslanik. Ispovijeda se obavljanjem pet dnevnih namaza,
udjeljivanjem zekata, postom mjeseca Ramazana, i obavljanjem
hadždža za onoga ko je u mogućnosti.
Islam je vjera sa kojom je Allah, dželle še'nuh, zadovoljan i neće
primiti drugu vjeru ni od prvih ni od posljednjih; "... a onaj ko želi
neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
7
na drugom svijetu biti od propalih." (Prevod značenja Ali'Imran;
85)
Naš poslanik je Muhammed; sallallahu 'alejhi we sellem, sin
Abdullaha, a on sin Abdul-Muttaliba, a on sin Hašima, a Hašim je iz
plemena Kurejš, a kurejšije su od arapa, a arapi su potomstvo
Ismaila, alejhi-selam, sina Ibrahima, alejhi-selam. On je Allahov
najodabraniji rob i poslanik. Allah ga je poslao kao milost svim
ljudima i svjetovima, da bi ih izbavio iz tmina širka-mnogoboštva u
svjetlost tevhida–jednoboštva.
On je Allahov rob i Njegov poslanik, ali ne posjeduje sa Allahom
ništa od božanstvenih osobina niti zaslužuje da bude obožavan, jer
je to svojstveno samo Uzvišenom Allahu, dželle še'nuh.
Naređeno nam je da ga volimo, a ljubav prema njemu je ujedno i
ljubav prema Allahu. Istinska ljubav prema njemu se ogleda u
slijeđenju njegove prakse (sunneta), odazivanju njegovim
naredbama i kloneći se njegovih zabrana, i da Allaha ne obožavamo
osim kako nam je to on propisao i pojasnio. I niko od nas neće biti
potpuni vjernik dok ne bude volio Allahovog poslanika,
Muhammeda, više od svojih roditelja, djece, imetka, svih ljudi, pa
čak i više od samoga sebe, neka je na njega najpotpuniji Allahov
salavat i selam.
Kada si spoznao našega Gospodara Allaha, vjeru islam, i Poslanika
Muhammeda, sallallahu 'alejhi we sellem, onda je na tebi da znaš
da je ova naša prelijepa vjera, islam, zasnovana na dva osnovna
pravila i temelja:
Prvi temelj: Čvrsto vjerovanje u Allaha, dželle še'nuh, Jednog i
Jedinog Gospodara, ispovijedajući mu jednoću u svim vidovima
dobročinstva i pokornosti, i slijedeći Njegovu plemenitu knjigu
Kur'an i sunnet-praksu, put Njegovog poslanika Muhammeda,
sallallahu 'alejhi we sellem. Islam se zasniva na činjenju ibadeta
samo Uzvišenom Allahu, Jedinom, u potpunosti i bez imalo primjesa
mnogoboštva, a ibadet je sve ono što Allah voli i sa čime je
zadovoljan. Ibadet je sve sa čime se robovi približavaju svome
Gospodaru, od dijela i riječi, javnih i tajnih. Pod to ulazi cjelokupan
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
8
islam, vjerovanje, dobročinstvo, klanjanje, padanje na ruku'u,
sedždu, post, hadždž, idr. Ibadet je dova, strah, nada, pouzdanje,
čežnja i strahopoštovanje, veličanje, poniznost i strepnja,
pokajanje, traženje pomoći i utočišta, traženje onoga što je u stanju
ispuniti samo Allah; od nafake, potomstva, sreće, uspjeha, idr.,
zatim klanje i prinošenje žrtve, zavjetovanje, i drugo od pokornosti i
dobročinstva sa kojima se Allahovi robovi približavaju Njegovoj
milosti i oprostu.
Drugi temelj: Potpuno ostavljanje svih vidova širka, mnogoboštva,
idolatrije, suprostavljanje tome, i ljubav i mržnja na tom principu.
Ljubav prema onome ko se kloni širka, a pod to ulazi svaki
musliman na svijetu pa makar bio i veliki grješnik, druge nacije,
porijekla, i boje, sve dok je u okvirima islama, a mržnja prema
onome ko čini širk, a pod to ulazi svaki nemusliman-nevjernik na
svijetu pa makar činio djela dobročinstva, bio iste nacije, porijekla, i
boje, sve dok ne uđe u okvire islama i postane jedan od muslimana.
Ujedno islam ne zabranjuje činjenje dobročinstva prema
nevjernicima, naročito bližoj rodbini i komšijama, sve dok ne iskažu
otvoreno neprijateljstvo prema vjeri. Naprotiv, islam naređuje lijepo
i prijatno ophođenje prema sljedbenicima drugih vjerskih
pripadnosti kako bi im omilili našu vjeru i potakli ih na razmišljanje
o prelasku na islam, i tako bili uzrokom da se spase vječne patnje u
Vatri, koja je pripremljena za sve koji ne budu sljedbenici islama.
Širk-mnogoboštvo je iskazivanje i upućivanje onoga što je
svojstveno samu Allahu, dželle še'nuh, nekome drugom pored
Njega. Kao vjerovanje u nekoga drugog pored Allaha, smatranje da
postoji neko drugi koji upravlja kosmosom, u čijim rukama je dobro
i zlo, sudbina, opskrba, stvaranje i rastvaranje, oživljavanje i
usmrćivanje, smatranje da neko pored Allaha poznaje gajb–
nevidljivi svijet, ono što je bilo i što će biti. Širk je smatranje da
Allah ima sudruga, i da neko drugi zaslužuje da bude obožavan
pored Njega ili sa Njim, kao da se neko drugi veliča i slavi, ili moli
za pomoć i otklanjanje nedaća, da se traži šefa'at–posredništvo i
zauzimanje kod Allaha od nekoga od stvorenja, da se nekom
drugom pada na sedždu i ruku, ili zavjetuje, ili pokorava, i drugi od
vidova širka koje je teško pobrojati. Rekao je Uzvišeni Allah:
"Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk učini, a oprostit
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
9
će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu
pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" (Prevod značenja,
en-Nisa': 48.)
Primjeri velikog širka i nevjerstva koji su prisutni kod
velikog broja ljudi danas: Upućivanje dove (molbe) Poslaniku,
sallallahu 'alejhi we sellem, evlijama, šejhovima, turbetima,
traženje od njih šefa’ata, pomoći, i otklanjanje nedaća i nevolja,
pravljenje sihra, smatranje da neko posjeduje znanje o gajbu–
nevidljivom svijetu, proricanje sudbine, gatanje, psovanje Allaha,
psovanje Poslanika, psovanje vjere, ismijavanje i izigravanje sa
nečim od svetinja vjere ili nekim od šerijatskih propisa, smatranje
da šerijat nije pogodan za ovo vrijeme ili da je neki od
demokratskih, laičkih, i drugih zakona bolji i prilagodniji za ljude od
šerijata, potpomaganje nemuslimana protiv muslimana,
islamofobija, ostavljanje i okretanje od vjere, nevjerovanje u Sudnji
dan, proživljenje, džennet i džehennem, i drugo što je u suprotnosti
sa čistim islamskim vjerovanjem.
Islamski učenjaci su od vremena prvih generacija stali u
odbranu islamskog akideta, očuvanju istinskog tevhida, i
uspostavljanju dokaza na Allahovim robovima, na čijem čelu su bili
ashabi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i oni koji su
ih slijedili na uputi od imama ummeta kroz sve generacije do
današnjih dana.
Od onih koji su posvetili krajnji napor u uspostavi i širenju tevhida u
nama blisko vrijeme je i imam obnovitelj šejhul-islam Muhammed
ibn Abdul-Vehhab ibn Sulejman et-Temimi (Preselio na ahiret
1206 god. po hidžri), rahimehullah, koji je živio u području Nedžda
na Arapskom poluotoku. Pozivao je Allahu i danju i noću, i javno i
tajno, odazivajući se naredbi Uzvišenog: "Na put Gospodara
svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima se na
najljepši način raspravljaj!" (Prevod značenja, en-Nehl: 125).
Živio je u vremenu kada je većina naroda lutala po tminama džehla,
kufra, širka, pokuđene i zabranjene pristrasnosti i slijepog
slijeđenja. Mnogi su pripisivali Allahu druga, obožavajući i
obraćajući se drugima mimo Allaha, tražeći koristi i otklanjanje
štete od drugih mimo Allaha, zavjetujući se drugima mimo Allaha, a
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
10
u isto vrijeme su bili pripisivani islamu i muslimanima. Kada je
ovakvo stanje bilo na Arapskom poluotoku, možemo zamisliti kakvo
je stanje bilo na drugim mjestima i do koje mjere su ljudi bili
zavedeni. Imam Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, je
odlučio da pokuša vratiti ljude u čisti monoteizam i na tom putu je
bio potpomognut od strane Allaha, dželle še'nuhu, iako je naišao na
mnoštvo onih koji su mu se suprostavljali dajući prednost svojim
strastima nad istinom, ali, "... Allah je odbio osim da upotpuni
svjetlo Svoje..." (Prevod značenja, et-Tevbe: 32). Na tom putu je
napisao i ovo djelo, koje je pred nama, 'Nevakidul-islam' u kojem je
naveo deset najraširenijih djela i postupaka koji poništavaju i ruše
čovjekovo vjerovanje, želeći da se ne pomiješa zabluda sa istinom.
Poslanice imama Muhammed ibn Abdul-Vehhaba se odlikuju
kratkoćom i jasnoćom, a u isto vrijeme u sebi nose velika značenja i
mudrosti, pa je običaj učenjaka od doba njegovih unuka, imama
da've tevhida, do današnjeg vremena da komentarišu šejhove
poslanice, pojašnjavaju njena značenja i preslikavaju ono što je u
njima na savremene tokove života. Od njih je i istaknuti učenjak i
fekih šejh dr. Salih ibn Fevzan ibn Abdullah el-Fevzan, član
stalne komisije za fetve i naučna istraživanja i član vijeća vrhunskih
učenjaka u Saudijskoj Arabiji, čiji je kratki komentar na ovu
poslanicu pred nama. Šejh Salih el-Fevzan je poznat po dosljednom
i čvrstom pridržavanju za Kur'an i Sunnet i žestokom
suprostavljanju svim vrstama frakcija i inovacija u islamu. Molimo
Allaha da ga učvrsti na istini i poživi na službi islamu i
muslimanima, i da učini naša djela iskrenim samo radi Allahovog,
subhanehu ve te'ala, plemenitog lica, a naša posljednja dova je:
"Neka je zahvala Allahu, Gospodaru svjetova." (Prevod
značenja, Junus: 10.).
Molimo Allaha, dželle še'nuh, da nas opskrbi čistoćom vjerovanja i
ljepotom slijeđenja Kur'ana i Sunneta.
Amir Smajić, Medina - KSA
1431 h.god / 2010 god.
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
11
Osnova poslanice
N evaki d ul -i sl am
D j e l a k o j a i z v o d e i z i s l a ma
imama obnovitelja šejha
Muhammeda ibnu Abdul-Vehhaba
Allah mu se smilovao i nagradio ga najboljom nagradom
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
12
Kaže šejh Muhammed ibnu Abdul-Vehhab, rahimehullah:
Znaj da je nevakida - onoga što poništava islam, deset.
Prvo djelo koje izvodi iz islama je: Širk u ibadetu Uzvišenom
Allahu. Kaže Uzvišeni Allah: "Allah, doista, neće oprostiti da
Mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!"
(Prevod značenja, en-Nisa: 116.), i kaže Uzvišeni: "Doista će
Allah, onome ko mu učini širk, ulazak u džennet zabraniti i
boravište njegovo će biti vatra, a nasilnicima nećeš naći
pomagača" (Prevod značenja, el-Maide: 72.) Od širka je
prinošenje žrtve nekom mimo Allahu, kao džinnu ili kaburu.
Drugo djelo koje izvodi iz islama: Onaj ko između sebe i
Allaha uzme posrednike koje doziva, moli, od kojih traži, i na
koje se oslanja počinio je nevjerstvo po slaganju svih
islamskih učenjaka.
Treće djelo koje izvodi iz islama: Onaj koji ne smatra
mušrike nevjernicima, ili sumnja u njihovo nevjerstvo, ili
smatra da je ono na čemu su ispravno - počinio je
nevjerstvo.
Četvrto djelo koje izvodi iz islama: Ko smatra da je uputa
pored upute Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bolja i
potpunija od njegove upute, ili da je nečija presuda bolja od
njegove presude, kao onaj koji daje prednost sudu taguta
nad njegovim sudom - je nevjernik.
Peto djelo koje izvodi iz islama: Ko prezire nešto od onoga sa
čime je došao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
pa makar i radio po tome – počinio je nevjerstvo.
Šesto djelo koje izvodi iz islama: Onaj koji se bude ismijavao
i izrugivao sa nečim od vjere sa kojom je došao Allahov
poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili sa nečim od Allahove
nagrade i kazne - počinio je nevjerstvo, a dokaz za to su
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
13
riječi Uzvišenog Allaha: "Reci: 'A zar da se sa Allahom i
Njegovim ajetima i Poslanikom Njegovim ismijavate!' 'Ne
ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon
vjerovanja.'" (Prevod značenja, et-Tevbe: 65-66).
Sedmo djelo koje izvodi iz islama: Sihr, a od toga je sihr sa
kojim se razdvajaju supružnici ili sihr sa kojim se spajaju
čovjek i žena. Onaj ko to bude radio ili bude s time
zadovoljan počinio je nevjerstvo, a dokaz za to su riječi
Uzvišenog Allaha: "A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne
bi rekli: 'Mi smo samo iskušenje, i ti ne budi nevjernik!'"
(Prevod značenja, el-Bekare; 102).
Osmo djelo koje izvodi iz islama: Potpomaganje i
podržavanje mušrika protiv muslimana, a dokaz za to su
riječi Uzvišenog Allaha: "A onaj među vama koji ih za
zaštitnike prihvati je od njih; Allah uistinu neće ukazati na
pravi put narodu nepravednom." (Prevod značenja, el-Maide;
51.).
Deveto djelo koje izvodi iz islama: Onaj ko bude ubijeđen da
je dozvoljeno nekome od ljudi izlaziti iz šerijata koji je
objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je
bilo dozvoljeno Hidru da izađe iz šerijata Musa'a, alejhiselam,
takav je počinio nevjerstvo.
Deseto djelo koje izvodi iz islama: Okretanje od Allahove
vjere ne učeći je niti radeći po njoj, a dokaz za to su riječi
Uzvišenog Allaha: "A ima li nepravednijeg od onoga koji,
opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi
ćemo, zaista, kazniti zlikovce!" (Prevod značenja, es-Sedžde;
22).
Nema razlike u svim ovim djelima između onoga ko to radi iz
šale, namjerno i ozbiljno, ili iz straha, osim onaj ko je na to
prisiljen. I sva spomenuta djela su veoma opasna i često se u
njih upada, tako da je obaveza na muslimanu da ih se pripazi
i boji za sebe od upadanja u neka od njih. Utječemo se Allahu
od uzroka Njegove srdžbe i Njegove bolne kazne.
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
14
Neka je Allahov mir i spas na Njegovo najodabranije
stvorenje Muhammeda, njegovu časnu porodicu, i na ashabe.
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
15
Komentar poslanice
N evaki d ul -i sl am
D j e l a k o j a i z v o d e i z i s l a ma
Iz pera uvaženog učenjaka današnjice:
dr. Saliha ibn Fevzana el-Fevzana
Član stalne komisije sa fetve i naučna istraživanja
i član udruženja velikih učenjaka u KSA
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
16
U ime Allaha Svemilostivog, Milostivog!
Kaže šejh imam Muhammed ibnu Abdulvehhab,
rahimehullah: [Znaj da je nevakida - onoga što poništava
islam, deset.](1)
Kaže šejh Salih el-Fevzan, hafizehullah, u komentaru:
Kaže šejh, Allah mu se smilovao: [Znaj...] tj. znaj i shvati. Ova
riječ se navodi radi bitnosti i kao napomena na važnost onoga što
slijedi. [... da je nevakida - onoga što poništava islam, deset]
arapska riječ 'nevakid' je množina riječi 'nakid' i nosi značenje
onoga što kvari i poništava, kao 'nevakidul-vudu' što znači 'stvari
koje kvare abdest'. Za djela koja čovjeka izvode iz islama se kaže
'nevakidul-islam', ili uzroci riddeta - otpadništva, ili vrste riddeta.
Poznavanje ovih djela je veoma bitno za svakog muslimana
kako bi se toga klonio i druge upozoravao od upadanja u njih. Ako
musliman ne poznaje ove stvari bojati se je za njega da ga ne
zadesi nešto od toga. Ove stvari su veoma opasne i bitne, zato što
su to djela koja poništavaju i kvare islam jednog muslimana. Riddet
tj. otpadništvo od islama znači napuštanje i vraćanje od islama, od
arp. glagola 'irtedde' tj. vratiti se. Kaže Allah, dželle še'nuh: "...i ne
idite nazad, pa da se vratite poraženi." (Prevod značenja, el-
Maide: 21.), i kaže Uzvišeni: "A oni među vama koji od vjere
svoje otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela bit će
poništena na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici
Vatre biti i tamo će vječno ostati." (Prevod značenja, el-Bekare:
217.). U ovim ajetima je veliko upozorerenje vjernicima, "A oni
među vama koji od vjere svoje otpadnu...", o vjernici, "... i
kao nevjernici umru...", i ne pokaju se prije smrti i vrate u Islam,
"... njihova djela bit će poništena...", tj. upropaštena, "na
ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo
će vječno ostati." Kaže Allah, dželle še'nuh: "Doista je onima
(1) U osnovi djela koja izvode iz islama može biti deset, ili više ili manje, ali se na
kraju vraćaju na ovih deset djela, i zato su neki učenaci spomenuli da ima četiri
stotine djela koja izvode iz vjere, a neki su spomenuli devedeset, a neki manje od
toga. Namjera autora je da se sva ta djela vraćaju na ovih deset djela. Pogledaj:
'Šerhu nevakidil-islam' str. 6 od šejha Abdullaha es-S'ada. (•)
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
17
koji su se vratili onome na čemu su bili nakon što im Uputa
jasna bi – šejtan to lijepim prikazao i lažnu im nadu ulivao"
(Prevod značenja, Muhammed: 25.), i kaže: "O vjernici, oni od
vas koji od vjere svoje otpadnu – pa, Allah će sigurno
umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole,
prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite..."
(Prevod značenja, el-Maide: 54.) Njegove riječi: "... ako neko od
vas od svoje vjere otpadne...", tj. napusti svoju vjeru. U ovim
ajetima je velika prijetnja i upozorenje na opasnost riddeta -
otpadništva.
Prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Krv muslimana nije dozvoljena osim u tri slučaja: ako
oženjen ili udata počine blud, ko ubije nevinu osobu, i onog
koji napusti svoju vjeru i odvoji se od džemata-zajednice
muslimana." Hadis bilježe Buhari (6878) i Muslim (1676) od
Abdullaha ibn Mes'uda. I kaže, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko
promijeni vjeru (tj. napusti islam), ubijte ga!" (2) Hadis bilježe
Buhari (4/75), Ebu Davud (2/440), Tirmizi (6/243) i Ahmed
(1/282).
Ako su ti murtedi-otpadnici skupina od kojih vreba opasnost,
borit će se protiv njih kao što je to uradio Ebu Bekr es-Siddik,
radijellahu 'anhu, sve dok ih nije vratio u islam. Neki od njih su bili i
ubijeni na tome, a neki se pokajali i vratili u islam. Borio se,
radijellahu 'anhu, protiv njih potvrđujući time riječi Uzvišenog
Allaha: "O vjernici, oni od vas koji od vjere svoje otpadnu –
pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i
koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema
nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i
neće se ničijeg prijekora bojati. " (Prevod značenja, el-Maide:
54.) Kažu islamski učenjaci da su ovi ajeti objavljeni povodom Ebu
Bekra es-Siddika i njegovih sljedbenika koji su se borili protiv
otpadnika, zato što Allah, dželle še'nuh, obavještava o onome što će
(2) Ubijanje onoga koji napusti islam je šerijatski propis koji ima svoja pravila i uslove
koje su postavili islamski učenjaci na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta i to je od
prava imama – vladara koji sudi po šerijatu ili onoga koji bude zadužen za to od
strane imama i nije dozvoljeno pojedincima da sprovode taj propis, bilo u islamskim
ili neislamskim sredinama gdje bi šteta prouzrokovana tim bila još veća. (•)
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
18
se desiti; "... oni od vas koji od vjere svoje otpadnu...", u
budućem vremenu, "... pa, Allah će sigurno umjesto njih
dovesti ljude..." doveo je Ebu Bekra, radijellahu 'anhu, i ashabe
Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su se borili
protiv njih.
Ako je taj murted–otpadnik jedna osoba privest će se i od
njega će se tražiti pokajanje, a ako odbije da se pokaje biti će
ubijen. Njegovo stanje nije kao stanje onoga ko je u osnovi
nevjernik, zato što je on spoznao istinu i prihvatio Allahovu vjeru
islam svojim vlastitim izborom bez prisile, i priznao da je islam vjera
istine, a nakon toga se odmetnuo. Njegov postupak je vid
izigravanja s vjerom, zato što je spoznao istinu i prihvatio je, pa
ako nakon togo napusti vjeru biće ubijen radi zaštite islamskog
vjerovanja – akide. To spada pod zaštitu pet univerzalnih
vrijednosti, a prva od njih je zaštita vjere. Tako da ne bi vjera bila
predmet izigravanja onih koji primaju islam pa ga napuštaju.
Također postoji skupina otpadnika koji se ubijaju bez traženja
pokajanja od njih, a to su oni koji budu žestoki i ustrajni u svome
otpadništvu.
Izučavanje i proučavanje djela koja izvode počinioca iz
islama je veoma bitno, i islamski učenjaci su na tu temu napisali
mnoga djela i posvetili im posebno mjesto u knjigama fikha–
islamskog prava pod naslovom 'propis murteda'. U svakom
fikhskom djelu su posvetili knjigu ili poglavlje o propisima otpadnika
bilo u opširnim ili kratkim djelima. Kažu u definiciji otpadnika:
"Otpadnik je onaj koji zanevjeruje nakon islama, bilo ubjeđenjem u
srcu, ili sumnjom u neke vjerske propise, ili djelom." Kao da učini
sedždu nekom mimo Allaha, ili da prinese žrtvu nekom mimo
Allaha, ili da se zavjetuje nekom mimo Allaha. Ko uradi nešto od
ovih djela postao je odmetnik. Također pod to spada i psovanje
Uzvišenog Allaha, ili psovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
ili psovanje vjere islama. Kaže Allah, dželle še'nuh: "Reci: 'Zar da
se sa Allahom i Njegovim ajetima i Njegovim poslanikom
izigravate'. Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjenici
nakon što ste bili vjernici." (prevod značenja: et-Tevbe; 65-66.).
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
19
Otpadništvo može da bude: govorom, djelom, ubjeđenjem,
vjerovanjem, i sumnjom u nešto od propisa vjere. Kao da sumnja u
obaveznost namaza, ili u obaveznost davanja zekata, ili sumnja u
Allahovu jednoću–tevhid. Pod sumnjom se misli na neodlučnost i
nesigurnost između dvije stvari. Postoji mnogo vrsta otpadništva.
Šejh, Allah mu se smilovao, je u ovom djelu spomenuo najbitnije i
najopasnije od njih, dok ostale možete naći u knjigama fikha, pod
poglavljima 'propis otpadnika'. Također šejh Abdullah ibn
Mumammed (sin šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba),
rahmetullahi alejhi, je napisao skraćeno djelo "Kelimatun-nafia' fil
mukeffiratil-vakia' – Korisne riječi o savremenim djelima koja izvode
iz vjere" koja je štampana u sklopu poznatog djela "Durerussenijje",
i u drugim djelima koja govore o toj tematici.
Sada kada se džehl–neznanje rasprostranilo i čudnost vjere
povećalo, pojavili su se ljudi koji se pripisuju da su od učenjaka i
govore: "Nemojte da proglašavate ljude nevjernicima, dovoljan je
naziv, dovoljno je da kaže: 'Ja sam musliman' pa makar radio šta
radio. Makar i prinosio žrtve nekom drugom mimo Allaha, makar
psovao Allaha i Poslanika, radio šta radio, dokle god kaže za sebe
da je musliman nećemo ga proglašavati nevjernikom." Po ovom
govoru pod ime islama spadaju i batinije i karamiti, spadaju i oni
koji obožavaju kaburove, spadaju i ravafidi–šije, i kadijanije, i svi
koji prizivaju islam. Oni govore: "Ne proglašavajte nikoga
nevjernikom, šta god da radio i kako god da vjerovao! Ne
razjedinjujte muslimane!" Neka je uzvišen Allah! Mi ne pravimo
podjelu među muslimanima, zato što ovi nisu muslimani. Zato što
su uradili djela koja su ih izvela iz islama. Rečenica: "...ne
razjedinjujte muslimane!" je istina sa kojom se želi laž, zato što su
se ashabi, radijellahu 'anhum, borili protiv onih koji su se odmetnuli
od arapa nakon smrti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Nisu
rekli: "Nemojte razjedinjavati muslimane!", jer oni nisu muslimani
dokle god su u odmetništvu. I to je gore nego da se kaže za
nevjernika da je musliman, kao što će biti govora o tome da je od
otpadništva i to da se ne smatra nevjernik nevjernikom ili da se
sumnja u njegovo nevjerstvo. To pravilo glasi: "Ko ne tekfiri kafira
ili sumnja u njegovo nevjerstvo i on je sam kafir." A ovi govore da
nikog ne tekfirimo šta god da radio i dokle god govori 'la ilahe
illellah'. Kažu nam: "Pozabavite se sa ateistima i ostavite ove što
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
20
prizivaju islam." Kažemo takvima: Ti i takvi su opasniji od ateista,
zato što se ateisti ne pozivaju na islam, i ne govore da je ono na
čemu su oni islam. A ovi obmanjuju ljude i prizivaju da je
nevjerstvo islam. Ti su gori od ateista i otpadništvo je gore od
bezvjerstva, Allah da nas toga sačuva. Zato je obaveza da
poznajemo naš stav po ovim pitanjima, i da ih podrobno shvatimo i
razumijemo, jer se nalazimo u vremenu kada su se pojavile osobe
koje to šire pisanjem, kritikama, predavanjima. Govore: Nemojte
proglašavati nevjernicima muslimane! Mi kažemo: Nevjernicima
smatramo one koji su izašli iz islama, a što se tiče muslimana, nije
dozvoljeno da se proglašavaju nevjernicima.
Kaže šejh, rahimehullah: [Prvo djelo koje izvodi iz islama
je: Širk u ibadetu Uzvišenom Allahu...]
Komentar: Najopasnija vrsta odmetništva je širk u ibadetu
Allahu, tj. da se obožava pored Allaha neko drugi. Širk je da se
prinosi žrtva nekom mimo Allaha, ili da se zavjetuje nekom pored
Allaha, ili da se pada na sedždu nekom mimo Allaha, ili da se traži i
doziva neko za pomoć pored Allaha u onome što nije u stanju
otkloniti ili pribaviti niko osim Njega. Ovo je najžešća vrsta
otpadništva. Kaže Uzvišeni Allah: "Doista će Allah, onome ko Mu
učini širk, ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će
biti vatra." (Prevod značenja, el-Maide: 72.), i kaže: "Allah,
doista, neće oprostiti da Mu se širk učini, a oprostit će sve
mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu
pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" (Prevod značenja,
en-Nisa: 48.). Iz ovoga vidimo da je širk najopasnija vrsta
odmetništva. (3)
(3) Kur'ansko-hadiski tekstovi upućuju da se širk djeli na dvije vrste: 1.) Veliki širk i
2.) Mali širk. Što se tiče velikog širka, on se djeli na tri vrste: 1.) širk u rububijetu
(Allahovoj božanstvenosti), 2.) širk u uluhijetu (ibadetu), i 3.) širk u Allahovim
lijepim imenima i uzvišenim svojstvima. Svaka od ove tri vrste se djeli na tri vrste:
1.) širk u vjerovanju i ubjeđenju, 2.) širk u djelima, 3.) širk u riječima. Što se tiče
malog širka, on se dijeli na dvije vrste: 1.) vidljivi mali širk, i 2.) skriveni mali širk.
Vidljivi mali širk se također djeli na: 1.) širk u rububijetu (Allahovoj božanstvenosti),
2.) širk u uluhijetu (ibadetu), i 3.) širk u Allahovim lijepim imenima i uzvišenim
svojstvima. Skriveni mali širk se dijeli na dvije vrste: 1.) pretvaranje činjenjem djela
s ciljem da se to vidi, 2.) pretvaranje činjenjem djela sa ciljem da se za to čuje. (•)
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
21
Značenje širka je da se obožava neko mimo Allaha sa bilo
kojom vrstom ibadeta, bilo sa: dovom, prinošenjem žrtve,
zavjetovanjem, traženjem pomoći i olakšanja u onome što nije u
mogućnosti niko drugi do Uzvišeni Allah, upućivanjem dove umrlim,
traženjem pomoći od kaburova, mrtvaca, i sl. Sve spomenuto je od
najžešćih i najopasnijih vrsta odmetništva, a vidimo da se uveliko
nalazi kod mnogih koji se pripisuju da su od sljedbenika islama.
Prave i grade razne grobnice i mauzoleje, a zatim tevafe (obilaze)
oko njih, prinose im žrtve, zavjetuju im se, nastoje da im se približe
i govore da ih stanovnici tih grobova približavaju Allahu zato što se
oni približavaju njima. A zašto se oni ne približavaju Allahu direktno
i napuste ove mrtvace?! Neka se približavaju Allahu, jer je On
doista Onaj Ko je blizu i Koji se odaziva onome ko Ga doziva. Zažto
da se približavate stvorenjima i govorite da vas oni, koji su stvoreni,
približavaju Allahu. Jeli to Uzvišeni Allah daleko?! Jeli to Allah
zatvorio Svoja vrata?! Jeli to Allah ne zna i ne čuje svoja stvorenja,
i ne vidi ono što oni rade? Doista je Uzvišeni Allah blizu, i odaziva se
onima koji Ga dozivaju i koji od Njega traže. Kaže Uzvišeni: "A
kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu:
odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli." (Prevod
značenja, el-Bekare: 186.), i kaže: "Gospodar vaš je rekao:
'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'" (Prevod
značenja, el-Mu'min: 60.). On je blizu i odaziva se, pa zašto ideš i
dozivaš drugog?! Zašto govoriš: "Ovaj me približava Allahu!"? "Mi
ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili"
(Prevod značenja, ez-Zumer: 3.). Iz toga se razumije da smatraju
da Allah ne zna i nije upoznat sa svojim robovima. Na ovaj način su
im to šejtani, od džinna i ljudi, uljepšali, a oni prizivaju islam.
Svjedoče da nema drugog boga pored Allaha, klanjaju, poste, ali su
ujedno i pomiješali svoja dobra djela sa velikim širkom i tako izašli
iz vjere islama, iako klanjaju, poste, i obavljaju hadždž. Onaj koji ih
posmatra sa strane misli da su oni od muslimana. Zato je veoma
bitno poznavanje ovoga, jer je širk najopasniji i najteži grijeh. Iako
je tako opasan i žestok grijeh, u njega su upali, nažalost, mnogi od
onih koji se pripisuju islamu.
Oni ta djela koja rade ne nazivaju širkom, oni to nazivaju
'tevessulom' posredništvom, ili traženjem 'šefa'ata', ili drugim
imenima mimo širka. Ali imena i nazivi ne mijenjaju ništa od
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
22
stvarnosti, jer je širk širk. Ovo je najopasnija vrsta širka, i od svih
vrsta širka njom su ljudi najviše iskušani, a to je od najjasnijih i
najočitijih stvari pojašnjenih u Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovog
poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dozivanje drugih pored Allaha,
upozorenje na to, i prijetnja onome ko to čini je jasno u Allahovoj
knjizi, i nema ni jedne sure a da na to ne ukazuje i upozorava.
Znajući ovo, oni uče Kur'an ali ne klone se širka. Možda će neko
doći i reći: "Ovi su neznalice i opravdani su neznanjem!" Kažemo:
Do kada više neznanje a Kur'an se uči!? Oni ga čitaju i uče
napamet. Nad njima je uspostavljen dokaz dolaskom Kur'ana: "A
meni je ovaj Kur'an objavljen da njime vas i one do kojih on
dopre opominjem." (Prevod značenja, el-En'am: 19.). Svako do
koga je došao Kur'an nad njim je uspostavljen dokaz i nema
nikakvog opravdanja.(4)
Kaže šejh, rahimehullah: [Kaže Uzvišeni Allah: "Allah,
doista, neće oprostiti da Mu se širk učini, a oprostit će sve
mimo toga kome On hoće!" (Prevod značenja, en-Nisa:
116.)]
Komentar: "Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk
učini..." upućuje da je širk najveći grijeh, zato što ga Allah neće
oprostiti počiniocu osim ako se za njega pokaje. "... a oprostit će
sve mimo toga kome On hoće!" tj. sve što je mimo širka, kao
blud, pijenje alkohola, krađa, jedenje kamate. Sve ovo je mimo
širka, i ulazi pod Allahovo htjenje. Oni koji čine ove grijehe su od
velikih griješnika koji nisu upali u širk. To umanjuje njihovo
vjerovanje i kažemo za njih da su fasici-veliki grješnici. Ako bi umrli
bez pokajanja oni su pod Allahovim htjenjem, ako hoće oprostit će
im radi njihovog tevhida, a ako hoće kaznit će ih radi njihovih
grijeha, ali njihova zadnja stanica biti će Džennet radi tevhida kojeg
su ispovijedali. To je propis onih koji rade velike grijehe mimo širka.
Riječi Uzvišenog Allaha: "... a oprostit će sve mimo toga kome
(4) Misli se na jasna i otvorena djela nevjerstva koja su detaljno pojašnjena u
Kur'ansko-hadiskim tekstovima, dok djela koja su manje jasna, ili po pitanju kojih
ima razilaženja među islamskim učenjacima, da li su od djela nevjerstva ili ne, u tim
stvarima onaj koji ne zna može imati opravdanje neznanjem dok ne sazna, pogotvo
u predjelima gdje je neznanje mnogo više rašireno od znanja, a Allah najbolje zna.
(•)
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
23
On hoće!" upućuju da svi grijesi mimo širka nemaju isti status kao
širk, i da je širk najteži i najveći od njih.
Kaže šejh, rahimehullah: [I kaže Uzvišeni: "Doista će
Allah, onome ko mu učini širk, ulazak u džennet zabraniti i
boravište njegovo će biti vatra, a nasilnicima nećeš naći
pomagača" (Prevod značenja, el-Maide: 72.)]
Komentar: Ovo je njegova kazna na ahiretu. Džennet će mu
biti haram, tj. Allah će mu zabraniti ulazak u džennet u potpunosti i
zauvijek, bez nade za ulazak u njega. Gdje će otići? Ako nije od
stanovnika dženneta, pa gdje će onda otići? Da li će prestati sa
postojanjem? Ne! Doista njegovo prebivalište će biti Vatra, zauvijek,
bez prestanka. "... a nasilnicima nećeš naći pomagača", tj.
mušricima, zato što je širk nepravda, i to najveća nepravda. I neće
imati pomagača, niko neće biti u stanju da ih izbavi iz vatre, ili da
se za njih zauzme kod Allaha, kao što će se zauzimati za one koji su
radili velike grijehe i izbaviti ih iz vatre sa svojim zauzimanjem.
Ovima neće korisiti zauzimanje onih koji se zauzimaju, "... kada
zulumćari" tj. mušrici "...ni prisna prijatelja ni posrednika
neće imati koji će uslišan biti." (Prevod značenja, el-Mu'min:
18.) Za mušrike neće biti primljeno zauzimanje, da nas Allah toga
sačuva. "... i boravište njegovo će biti vatra" boravište, tj.
mjesto na koje će biti smješten, a ružno li je to prebivalište. Neće
imati nikada drugog prebivališta. Ovo je opasnost širka, i ovo je
njegov završetak. Pa da li je dozvoljeno njegovo nepoznavanje,
nemarnost prema njemu, i ostavljanje upozoravanja na njega?!
Neki govore: "Ostavite ljude, ostavite one koji ibadete kaburovima,
ostavite one koji ibadete mauzolejima, ostavite sve one koji imaju
djela otpadništva. Dokle god se poziva na islam on je musliman.
Okrenite se prema ateistima." Kažemo: Ovi i ovakvi su žešći i
opasniji od ateista.
Kaže šejh, rahimehullah: [Od širka je prinošenje žrtve
nekom mimo Allahu, kao džinnu ili kaburu.]
Komentar: Autor, Allah da mu se smiluje, je spomenuo ovaj
primjer zato što je prisutan i ljudi ga olahko shvataju. Prinose žrtve
drugima mimo Allaha, kao džinnima želeći da se sačuvaju njihovog
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
24
zla, i tražeći lijek i ozdravljenje. Ljudi to olahko shvataju i često u to
upadaju, iako je to veliki širk koji izvodi iz vjere. Nije to mala stvar,
ali se ne obraća pažnja na širk. Čovjek je kao žrtvu prinio muhu i
radi toga je ušao u vatru kao što je došlo u hadisu. Ne gleda se u
ono što je zaklano nego se gleda u vjerovanje i nijjet-odluku u srcu.
Gleda se u nepridavanje pažnje širku, a ne u vrijednost onoga što
se prinosi kao žrtva, zato što je ovaj radi muhe ušao u vatru. Ljudi
se nemarno odnose prema ovome, sve iz želje da mu se potreba
ostvari, ili da sazna nešto od gajba-nepoznatog, ili da ga obavijesti
o izgubljenom imetku, i slično što traže od njih. Na ovaj način izađu
iz svoje vjere i učine otpadništvo onim što oni smatraju nebitnim ili
nevrijednim. Stvar je veoma opasna.
Kaže šejh, rahimehullah: [Drugo djelo koje izvodi iz
islama: Onaj ko između sebe i Allaha uzme posrednike koje
doziva, moli, od kojih traži, i na koje se oslanja počinio je
nevjerstvo po slaganju svih islamskih učenjaka.]
Komentar: Ova vrsta djela koje izvodi iz islama, a to je
uzimanje posrednika između roba i Allaha, potpada pod prvu vrstu,
ali ga je šejh posebno spomenuo i odvojio radi mnoštva onih koji u
njega upadaju, i zato što je prisutno kod onih koji se pripisuju
islamu. Ovo je u mnogome prisutno kod onih koji obožavaju
kaburove. Približavaju se evlijama kako bi se oni zauzimali za njih
kod Allaha, ili kako bi prenijeli njihove potrebe Allahu. Tako oni
smatraju, ali to je od uzimanja posrednika pored Uzvišenog Allaha.
Prinose im žrtve, zavjetuju im se, traže od njih izbavljenje iz nevolja
i govore: "To nije širk, to je samo posredništvo, traženje
zauzimanja i posredovanja, kako bi nas što lakše dovelo do Allaha.
Ovo je pobožan čovjek, koji ima veliko mjesto kod Allaha, i mi mu
se približavamo kako bi nas on približio Allahu." To su njihovi
dokazi, a to su ujedno bili dokazi i opravdanja prvih mušrika. "A
onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: 'Mi ih obožavamo
samo zato da bi nas što više Allahu približili'" (Prevod
značenja, ez-Zumer: 3.). Govore: "Mi ih nismo učinili suparnicima i
ravnim Allahu, nego ih uzimamo kao vezu između nas i Allaha kako
bi nas Njemu približili!" Ali Allah je to nazvao širkom, kaže Uzvišeni:
"Oni, pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi
niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
25
zagovornici kod Allaha.' Reci: 'Zar da Allahu kazujete da na
nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!'
Neka je slavljen On i uzvišen iznad onih koje smatraju Njemu
ravnim!" (Prevod značenja, Junus: 18.). Allah je to nazvao širkom
a oni to nazivaju zauzimanjem. To je stvarnost mnogih koji se
pripisuju islamu i ono što rade kod kaburova sada. Uzimaju ih
posrednicima između njih i između Allaha. Ovo pitanje je mnogima
nepoznato, pa čak i od učenika i onih koji traže znanje. Također
postoje i učenjaci koji su stali u odbranu ovih, i govore: "To nije
širk, širk je obožavanje kipova a ovi ne obožavaju kipove!" Neka je
uzvišen Allah! Obožavanje kipova je vrsta od vrsta širka, a širk je
činjenje ibadeta nekom drugom mimo Allahu, svejedno bio kip, ili
drvo, ili kamen, ili kabur, ili melek od meleka, ili evlija od evlija, ili
pobožnjak od pobožnjaka. Sve ovo je širk, a ne samo obožavanje
kipova.
Kaže šejh, rahimehullah: [Treće djelo koje izvodi iz
islama: Onaj koji ne smatra mušrike nevjernicima, ili sumnja
u njihovo nevjerstvo, ili smatra da je ono na čemu su
ispravno - počinio je nevjerstvo.]
Komentar: Ovo je veoma opasna stvar, i u nju upadaju
mnogi od onih koji se pripisuju da su od muslimana. Ne smatraju
mušrike nevjernicima. Neki od njih govore: "Ja, hvala Allahu,
nemam pri sebi širka, niti sam ga činio, ali ne smatram ljude
nevjernicima." Takvima kažemo: Ti nisi spoznao vjeru, obaveza na
tebi je da smatraš nevjernikom onoga koga je Allah proglasio
nevjernikom, i da se odričeš i ograđuješ od onoga ko čini širk
Allahu, kao što se Ibrahim, alejhi-selam, odrekao svoga oca i svoga
naroda, i rekao: "Nemam ja ništa sa onima koje vi obožavate,
ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer će mi On,
doista, na pravi put ukazati." (Prevod značenja Ez-Zuhruf; 26-
27.) [... ili smatra da je ono na čemu su ispravno] Ovo je još
opasnije i žešće od prethodnog, kada kaže da je njihov put
ispravan, ili kaže da ono što oni rade nije toliko opasno i da nije u
potpunosti neispravno, jer je to samo uzimanje posrednika, ili kaže
da su to džahili–neznalice i da su upali u ta djela radi svog neznanja
i tako staje u njihovu odbranu i zaštitu. Takav je u većem
nevjerstvu od njih samih, zato što je očito nevjerstvo i širk učinio
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
26
ispravnim, ili je posumnjao u to. Takvom kažemo: Ti treba da budeš
musliman, a muslimani slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
koji je došao sa proglašavanjem mušrika nevjernicima, i borbom
protiv njih, i dozvoljenim učinio njihove imetke i njihovu krv, i
rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne
kažu 'la ilahe illellah'" (Buhari; 2946 i Muslim; 20), i kaže:
"Poslan sam sa sabljom sve dok se ne bude obožavao Allah!"
(Ahmed; 5110, Ibnu Ebi Šejbe; 5/313, i Bejheki u 'Šu'abul-iman;
1199), i kaže Allah: "I borite se protiv njih sve dok ne nestane
fitne...", tj. širka "...i dok samo Allahova vjera ne ostane"
(Prevod značenja, el-Enfal; 39.)
Kaže šejh, rahimehullah: [Četvrto djelo koje izvodi iz
islama: Ko smatra da je uputa pored upute Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, bolja i potpunija od njegove
upute, ili da je nečija presuda bolja od njegove presude, kao
onaj koji daje prednost sudu taguta nad njegovim sudom -
je nevjernik.]
Komentar: Od vrsta otpadništva je i nesuđenje po onome
što je Allah objavio ako smatra da je to dozvoljeno, ili da je samo
dozvoljeno da se sudi po šerijatu, tj. ne smatra suđenje po šerijatu
obaveznim i dozvoljava suđenje po nevjerničkim zakonima
govoreći: "Bitno je da se riješe međuljudski sporovi, a to je u
mogućnosti riješiti nevjerničkim zakonima kao i šerijatom, u tome
nema velike razlike." Takvom kažemo: "Neka je slavljen Allah!
Izjednačavaš tagutov sud sa Allahovim sudom!" Suđenje po
Allahovom zakonu je ibadet Njemu Uzvišenom, i nije njegova
glavna svrha rješavanje međuljudskih sporova, nego je njegova
glavna svrha činjenje ibadeta Uzvišenom Allahu odazivajući se na
sud po Njegovom šerijatu. Traženje suda mimo šerijata je širk, širk
u pokornosti i širk u sudu. Kaže Uzvišeni Allah: "Zar oni imaju
bogove koji im propisuju od vjere ono što Allah nije
dozvolio?" (Prevod značenja, sš-Šura: 21.), i kaže: "...pa ako
biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mušrici postali."
(Prevod značenja, el-En'aml: 121.), i kaže: "Uzeli su svećenike
svoje i monahe svoje za božanstva mimo Allaha, i Mesiha,
sina Merjemina..." sve do riječi "Neka je on uzvišen i slavljen
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
27
nad onima koje oni Njemu ravnim smatraju." (Prevod
značenja, et-Tevbe: 31.) Tako da je to nazvao širkom.
Oni koji na isti stepen stavljaju Allahov sud i sud taguta, a
tagut je svaki sud mimo Allahovog suda, svejedno radilo se o
beduinskim običajima, ili nevjerničim zakonima i režimima, ili
francuskim i engleskim zakonima i propisima, ili plemenskim
običajima, sve ovo je tagut, kao i traženje suda od vračara. Onaj
koji kaže da su Allahov sud i sud taguta ravni je nevjernik. Još gori
od njega je onaj koji kaže da je suđenje po onome što Allah nije
objavio bolje od suđenja po onome što je On objavio, to je mnogo
teže i gore. Govore da ljudima danas ne odgovaraju osim ovi laički
zakoni. Ne odgovara im u današnje vrijeme šerijat. Šerijat nije
pogodan za ovo vrijeme, i nije u koraku sa napretkom i naukom. Ne
odgovara nam osim da se sudi po drugim zakonima. Moramo biti u
koraku i pratiti ostali svjet, i naši sudovi moraju biti kao sudovi u
čitavom svijetu, jer je to bolje od Allahovog suda. Ovi su u većem
nevjerstvu od onih koji kažu da je Allahov sud i sud drugih na istom
stepenu.
Ali ako presudi zakonom mimo zakona kojeg je Allah spustio,
radi strasti, neznanja, ili nepoznavanja Allahovog zakona, ali smatra
da je Allahov sud jedini ispravan, i da je obaveza po njemu suditi.
Takav je uradio grijeh od velikih grijeha, i malo nevjerstvo ispod
pravog nevjerstva (kufru dunel-kufri).(5)
(5) Kaže šejh Salih b. Fevzan el-Fevzan, hafizehullah: "Ovo je status ne suđenja po
Allahovom zakonu u pojedinačnim slučajevima, dok općenito ne suđenje ima drugi
propis. Kaže šejhul-islam Ibnu Tejmijje : "Ako se vladar-sudija pridržava vjere ali
sudi bez znanja - biće od stanovnika Vatre. Ako zna ali sudi suprotno istini koju je
spoznao - biće od stanovika Vatre. A ako sudi i nepravedno i bez znanja - još preči je
da bude u Vatri. Sve spomenuto se odnosi na sud određenom pojedincu. Dok ako bi
donio općeniti sud-propis u muslimanskoj vjeri, pa učinio istinu neispravnom ili
neispravno istinom, sunnet novotarijom ili novotariju sunnetom, dobro lošim ili loše
dobrim, zabranio ono što je naredio Allah i Njegov poslanik ili naredio ono što je
zabranio Allah i Njegov poslanik - ovo ima potpuno drugi propis kojeg je spustio
Gospodar svih svjetova, Bog poslanika, i Vladar Dana sudnjeg, kojem pripada sva
zahvala na dunjaluku i ahiretu, "Njemu pripada sud, i Njemu ćete se povratiti!"
(Prevod značenja, el-Kasas: 88.), Koji je "Poslao Poslanika Svoga s uputom i
vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera, a Allah je dovoljan
Svjedok!" (Prevod značenja, el-Feth: 28.)" ('Medžmu'ul-fetava Ibnu Tejmijje'
35/388) I kaže šejhul-islam također: "Nema sumnje da je nevjernik onaj ko ne
Komentar poslanice Deset stvari koje izvode iz vjere
