?lanci

Islam je...


Cilj ove knjižice je da predstavi prava i istinska učenja koja nosi islam. Mi ne predstavljamo nikakva posebna učenja i pravce u islamu a ni neku novu interpretaciju islama. Mi predstavljamo islam onakvim kakvim jeste i ne dorađujemo ga nekakvim „šećernim prelivivima“ i dopustit ćemo mu da sam svoje pozitivne osobine stavi do izražaja. Postoji samo jedan islam i samo jedan primjer kako taj islam treba da bude življen i podučavan a to je na osnovu primjera Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.


Naša namjera je da napravimo uopćeni pregled o osnovnim izvorima islama i kako oni izgledaju u Časnom Kur'anu i kako ih je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, predstavljao. Nastojaćemo,


4


također, da odgovorimo na neka često postavljena pitanja o islamu.


Iako je činjenica da više od petine svjetskog stanovništva čine muslimani vidjet ćemo da se ipak islam u Zapadnim društvenim krugovima često puta pogrešno razumije i interpretira. Mi se nadamo da će ova knjižica da ispuni svoj zadatak i da će da predstavi islam u pravom svjetlu, pojašnjavajući da je objavljen Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, te da će da razriješi pogrešno razumijevanje islama kao i predrasude i mržnje koje su uveliko prisutne. Mi ovu knjižicu pišemo u nadi da će ljudi iz svih različitih vjerskih opredijeljenja da nam se priključe kako bi ovaj svijet napravili svijetom tolerancije i dobročinstva kao i svijetom razumijevanja i mira.


Šta je islam?


Arapska riječ „islam“ znači jezički „predanost“ ili „pokornost“. Islam u pogledu vjerovanja označava potpunu i iskrenu predanost Uzvišenom Bogu i da se sa time živi u potpunom miru i unutrašnjoj smirenosti.


5


Mir (arapski: selam, a na hebrejskom: šalom) se postiže time što se osoba u potpunosti pokorava Božijim naredbama, jer je Uzvišeni Allah Pravedni i Mir.1


Izraz „islam“ 2 ima jako opširno značenje. Islam nije nazvan na osnovu nekog plemena ili osobe, kao što je to slučaj sa jevrejstvom na osnovu plemena Juda, ili hrišćanstvo koje je nazvano na osnovu Hrista, ili pak budizam na osnovu Bude. Islam nije izraz koji je biran od ljudi, već je to naziv i izraz koji je izabran od Boga. Islam je međunarodno vjerovanje, dakle nije orjentisan ni prema Istoku a ni prema Zapadu. Islam je potpuni i savršeni oblik i način života koji vodi ka potpunoj predanosti Bogu. Neko ko svoju volju iz slobodne volje3 preda Bogu takav se naziva „muslimanom“.


Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio prvi koji je islam doneo čovječanstvu već je to


1 Podbeljana slova u tekstu se odnose ili na kur'anski ajet ili na određeno ime ili Božije svojstvo.


2 Pojedini muslimani ne vole kada se islam opisuje kao „religija“ i to zbog toga što islam nije samo institucionalno vjerovanje. U arapskom jeziku se islam opisuje kao „din“ to jeste „način života“. Isto kao što su prvaci među hrišćanima nazivali svoju vjeru „Putem“.


3 To jeste: bez prisile. To znači da se Bogu preda i pokori Njegovim naredbama bez ikakvih predrasuda i mirnog srca.


6


bio Adem, alejhi-s-selam.4 Zato je svaki poslanik i vjerovjesnik došao kako bi opomenuo čovječanstvo i kako bi Božije naredbe ljudi jasno i ispravno shvatili. Oni su svaki ponaosob u svom vremenu dobijali određena učenja, sve dok Allah nije poslao posljednjeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi on prenio posljednju objavu na koju se trebaju svi vraćati, a to je časni Kur'an.


Allah je arapska riječ, a koja znači: „Jedan i jedini Koji zaslužuje obožavanje5“ i to je ime Jedinog, Koji je nebesa i Zemlju stvorio. Hrišćani i Jevreji koji govore arapskim jezikom isto tako Boga nazivaju Allah. Za bilo kojeg muslimana je Božije ime „Allah“ najuzvišenije i najobuhvatnije ime za Boga, a koje označava Jednog, Kome se ibadet čini, Jednog, Koji je sve stvorio.


4 Izraz: „Mir nad njim“ znači: „Neka ka Bog sačuva svakog zla.“ Izražavanje počasti od strane muslimana, a koje je preneseno u islamskim predajama, se odnosi na sve poslanike i Božije vjerovjesnike, pa čak i na meleke kada neki od njih biva spomenut.


5 Pod obožavanjem se misli na činjenje ibadeta, to jest svakog dobrog djela kojim je Allah zadovoljan, na način da se uradi iskreno radi Allaha i ispravno po praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.


7


Monoteizam


Učenje monoteizma (Božije jednoće koje se na arapskom označava kao „tevhid“) predstavlja najbitniji koncept u islamu uopšte. Monoteizam je predočen u prvoj od „deset Božijih zapovjesti“ i sve se u islamu gradi na Božijoj jedinstvenosti. Islam poziva ljude da se udalje od obožavanja bilo kojeg stvorenja i da se predaju obožavanju Jedinog i istinskog Boga. Bilo kakvo djelo obožavanja ili predanosti nema nikakvu vrijednost u konceptu monoteizma niti se u tom pogledu mogu praviti bilo kakvi kompromisi.


Pošto je ova stvar toliko bitna onda je nužno da se koncept monoteizma (Božije jednoće i jedinstvenosti) u potpunosti shvati i razume. U pojednostavljenom smislu monoteizam se može sagledati iz sljedeće tri perspektive:


- Božija jednoća u Njegovoj vlasti (Gospodarstvu)


- Usmjeravanje svakog oblika obožavanja samo Njemu (Njegova jednoća u obožavanju op.p.)


- Božija jednoća u Njegovim savršenim imenima i svojstvima.


Ovakav pregled nije sigurno jedini način i metoda sagledavanja teme Božije jednoće i njeno predočavanje, ali nam ona dozvoljava da tematiku toga lakše


8


analiziramo i razumijemo. (Monoteizam je ključ razumijevanja islama, tako da je iščitavanje ovog koncepta preporučeno).


Božija jednoća u Njegovoj vlasti


Božija jednoća u Njegovoj vlast znači da je Allah: stvorio nebesa i Zemlju i da On ima potpunu i savršenu kontrolu nad čitavim svemirom. On je jedini Stvoritelj svih stvari. Sam pokreće i omogućava sve ono što se dešava. On je jedini Koji sve opskrbljuje i Koji odlučuje o životu i smrti. On je Snažni i Svemogući, On je savršen i čist od bilo kakve manjkavosti. Niko nema nikakvog udjela u Njegovoj vlasti. Niko se ne može suprostaviti Njegovoj volji i odluci. On je Jedan, Koji nas je stvorio i Koji nas je načinio onim što sada jesmo. On je Jedan, Koji je stvorio na stotine milijardi galaksija, i Koji je stvorio svaki najsitniji elektron, neutron, a koji su sastavni djelovi tog svemira. On sve održava kao što je i načinio sve prirodne zakone u savršenom skladu. Nijedan list ne opadne bez Njegove volje sa bilo kojeg drveta i sve je to jasno zapisano i zabelježeno.


On je mnogo uzvišeniji nego što mi to uopšte možemo da razumijemo i da predstavimo sebi. On je


9


toliko moćan da je u stanju da sve učini i da bilo šta stvori samo riječju „budi“ i nakon toga ono biva. On je stvorio sve nama poznate i nepoznate svjetove, ali On nije dio tih svjetova. Većina vjera priznaju, da je On Stvoritelj svemira i da je On jedan i da On nema bilo kakvog sudruga. Islam, također, sadrži znanje o tome da Bog nije dio bilo kog Svog stvorenja i da ni jedno od Njegovih stvorenja nema udio u Njegovoj moći.


U islamu se politeizam (mnogoboštvo) označava kao nevjerstvo, te ukoliko neko vjeruje da bilo koje stvorenje ima neki udio u Božijoj moći ili u Njegovim svojstvima. Primjeri takvih pogrešnih ubjeđenja su kao kada bi neko tvrdio da zna da protumači sudbinu ili da su astrolozi u stanju da je predvide.


Uzvišeni Allah, Koji je o svemu obaviješten, kaže da samo On sve zna i da samo On poznaje budućnost. I samo onaj ko je Njemu Uzvišenom pokoran može dobiti Božiju pomoć. Ni jedno biće pored Allaha nije u stanju da ti pruži Allahovu pomoć i uputu. Vjerovanje da neki predmeti mogu da donesu sreću poput talismana (amajlije) ili bilo kojih drugih oblika je dodeljivanje moći nekom predmetu a što je sve od oblika politeizma ili mnogoboštva. Svi ovi oblici i ubjeđenja se u islamu kategorički odbijaju i zabranjeni su.


10


Usmjeravanje svih oblika obožavanja samo jednom Bogu


Samo Uzvišeni Allah je dostojan toga da bude obožavan. Ova poruka je dostavljena od strane svih Božijih poslanika koji su u svim vremenskim periodima bili slati i ovo je ujedno srž islamskog vjerovanja. Bog nam poručuje da jedino On treba da bude obožavan. Bog nam poručuje da je smisao stvaranja ljudi upravo u tome da obožavaju Njega. Životni smisao u islamu je u tome da se ljudi odvrate od obožavanja bilo kojeg stvorenja i da ljude uputi i usmjeri ka obožavanju Stvoritelja.


I upravo se u ovoj stvari islam jasno razlikuje od drugih religija. Iako većina religija u svome učenju i dogmi sadrže učenje da je samo jedan Bog, Onaj Koji je sve što postoji stvorio, ipak su u pogledu činjenja ibadeta i obožavanja samo djelemično i neznatno oslobođene od nekih oblika širka i mnogoboštva. Ove religije pozivaju svoje sljedbenike da obožavaju druga stvorenja pored jednog Stvoritelja ili ponekad traže od svojih sljedbenika da uzimaju neka stvorenja kao posrednike između sebe i Boga.


Svi poslanici i Božiji vjerovjesnici od Adema, alejhi-s-selam, do poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, su pozivali ljude da obožavaju jednog


11


Boga bez toga da Mu čine bilo kakvog sudruga ili da uzimaju bilo kakvog posrednika. Islam odbija tezu koju su neki kulturološki antropolozi postavili da je religija ranog čovječanstva bila politeizam, a koji se onda postepeno razvio u monoteizam.


Muslimani vjeruju suprotno od toga, da se kulutura ljudi u vremenskim periodima tokom slanja poslanika postepeno razvijala i potpadala i dobijala politeistički karakter. Čak i u vremenima kada su među ljudima bili poslanici mnogi ljudi su odbijali njihove pozive i unatoč svim upozorenjima od strane poslanika oni su ipak nastavili sa praktikovanjem svojih politeističkih ubeđenja. I zbog svega toga su svi poslanici bili poslani kako bi ljude učili i pozivali u monoteizam.


Allah je stvorio ljude sa urođenom prirodom da samo Njega obožavaju. Ali šejtan ipak čini sve moguće napore kako bi ljude odvratio od monoteizma, a to čini tako što ih zavodi time da obožavaju stvorenja umjesto Stvoritelja. Mnogi ljudi su naklonjeni ka tome da nešto obožavaju i da to bude ono što mogu da vide ili što mogu u svojoj predstavi da zamisle, iako unutar sebe i u svom instinktu znaju da je Stvoritelj univerzuma mnogo uzvišeniji nego što to oni mogu i da zamisle. Allah je u svim vremenskim razdboljima slao poslanike i


12


vjerovjesnike kako bi vratili ljude u obožavanje Jednog i Jednog Boga. Šejtanskim zavođenjem su ipak mnogi ljudi potpali pod zabludu da obožavaju neko stvorenje (obožavajući idole, svece i tako otišli u mnogoboštvo i idolopoklonstvo).


Allah je stvorio čovječanstvo kako bi samo Njega obožavali (i to je mudrost stvaranja svega postojećeg op.p.). I zbog svega toga je najgori mogući grijeh u islamu da bilo šta ili nekoga pored Njega Uzvišenog obožavaš i da mu služiš, pa čak iako time želiš samo Allahu da se približiš a pri tome drugima ibadet činiš. Jedan nezavistan i svemogući Allah ne treba nikakve posrednike. On čuje sve naše molitve i o svemu što se dešava je u najsitnije detalje obaviješten.


Sa druge strane, Allah nema nikakve potrebe za našim obožavanjem i ibadetima, ali nam ipak poručuje da je u tome Njegovo zadovoljstvo. On je apsolutno nezavistan od svih stvari, a sva stvorenja su zavisna o Njemu. Kada bi se svi ljudi na Zemlji sakupili kako bi činili ibadete Allahu to sve nikakvu korist ne bi Mu donijelo a niti On za time ima potrebu. To sve Njegovu uzvišenu vlast neće ni za jedan atom učiniti bogatijom. A isto tako u suprotnom slučaju, kada bi stvorenja ostavila pokornost Njemu to ni u najmanjem obliku ne bi umanjilo


13


Njegovo savršenstvo i vlast. Kada obavljamo ibadete i kada Ga obožavamo od svega toga naše duše imaju korist i time mi ispunjavamo našu časnu svrhu zbog koje i jesmo stvoreni. Allah nema nikakve potrebe, On je Živi i Vječni.


Činjenje ibadeta se ne sastoji samo iz nekih tradicionalnih i religijskih ceremonija i postupaka. Koncept ibadeta je sveobuhvatan. U njemu svako dobro ulazi pa čak i da čovjek svoje roditelje poštuje i da se o njima brine, kao što je od ibadeta i to da čovjek razbijeno staklo ukloni sa puta i to su sve načini pokornosti Bogu, a to onda kada to čovjek čini sa namjerom da tim svojim postupcima postigne Božije zadovoljstvo.


Jedinstvenost i jednoća Boga u pogledu Njegovih savršenih imena i svojstava


Jedinstvenost i Božija jednoća u pogledu Njegovih savršenih imena i svojstava znači da Bog nema ništa zajedničko ili slično sa Svojim stvorenjima, kao što ni jedno od Njegovih stvorenja nema ništa zajedničko ili slično sa Njim. Allah se ne može ograničiti nečim jer je On Tvorac svih stvari. Uzvišeni Allah kaže:


14


„Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samopostojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti Njegovo znanje osim koliko On želi. Njegov prijesto obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni! (Kur'an 2:255)


U islamu je zabranjeno da se Allahu pripisuju svojstva stvorenja. Jedina svojstva kojima se Allah može opisati su ona kojima je On Sebe opisao u Kur'anu ili kojima Ga je opisano Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj., svojstva koja je on koristio kako bi Ga opisao. Mnoga Božija svojstva i imena se učine da imaju na ljudskom stepenu neku povezanost, ali to je samo sa strane jezičkog značenja. Božija svojstva su isto kao i On sam neuporediva sa bilo kojom zamisli. Allah, tako na primjer, ima savršeno znanje koje sve obuhvata. Ljudi imaju znanje, ali ipak Božije znanje nije u bilo kojem obliku moguće uporediti sa ljudskim. Božije znanje je bez granica (On je Sveznajući). To znanje nije ni podučeno a ni usvojeno. Božije znanje obuhvata sve bez toga da se ono postiže kroz iskustvo ili da nešto od tog znanja može da se od Njega odvoji i ode, a dok je ljudsko


15


znanje stečeno i ograničeno i ono se stalno mijenja, i izloženo je tome da li će se ono povećavati ili smanjivati ili pak biti zaboravljeno ili pomiješano.


Svemogući Allah posjeduje apsolutnu volju, a sa druge strane i čovjek posjeduje sopstvenu volju. Ali u svemu tome se Božija volja stalno provodi. Njegova božanska volja i znanje prevazilaze sve što želi da učini među stvorenjima. Bilo da se radi o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, dok je sa druge strane ljudska volja više oblik htjenja i želje, a koje mogu da se ostvare samo onda kada to Allah želi da se one ostvare.


Ljudske osobine se ne mogu pripisivati Allahu, jer su sve ljudske osobine ograničene. Allah ne posjeduje rod, slabost ili nedostatak. Allah je iznad svih oblika roda među ljudima i stvorenjima. Mi koristimo zamjenicu „On“ samo zbog toga što u semitskim jezicima ne postoji zamjenica koja je neutralnog oblika i zbog toga što se korištenje te zamjenice poklapa i sa upotrebom u njemačkom jeziku. Kada se u Kur'anu koristi izraz „Mi“ a koje ukazuje na Allaha to je u jeziku izraz poštovanja i ne ukazuje u bilo kojem obliku na pluralnosti jedinog Allaha. Opisivanje Allaha sa svojstvima stvorenja je od oblika politeizma ili mnogoboštva, a sa druge strane je isto oblik politeizma da se nekim stvorenjima pripisuju


16


osobine koje su Božijeg karaktera i koje samo Njemu dolikuju. Tako ukoliko bi neko vjerovao da je neko pored Allaha opisan kao Sveznajući i Svemogući time je počinio jasni širk i nevjerstvo.


„Neka je Uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstevenog i Plemenitog!“ (Kur'an 55:78)


Šest imanskih načela islama


Postoje određeni principi u koje se bez ikakve sumnje mora vjerovati kako bi se neko smatrao muslimanom. Ta načela vjerovanja su sljedeća:


1. Vjerovanje u Allaha


2. Vjerovanje u Njegove meleke


3. Vjerovanje u Njegove knjige


4. Vjerovanje u Njegove poslanike i vjerovjesnike


5. Vjerovanje u Sudnji dan


6. Vjerovanje u Božije određenje – sudbinu.


Vjerovanje u Allaha


Islam naglašava da je Allah Jedan Jedini Koji nema saučesnika i da je nezavistan od svega što postoji i


17


da je u svakom obliku jedinstven. Samo Allah Samilosni ima pravo da bude obožavan.


Vjerovanje u Božije meleke


Meleki su Božija stvorenja. Allah Koji je Tvorac svih stvari ih je stvorio od nura-svjetla. Oni su moćna stvorenja i uvijek tačno rade i izvršavaju ono što im Allah naređuje.


Allah nam je ukazao na imena i zadatke nekih meleka i svaki musliman mora da vjeruje u postojanje meleka. Od spomenutih meleka u Kur'anu su Džibril i Mikail. Tako je, na primjer, zadatak Džebraila, alejhimu-s-selam, da donosi Božiju objavu poslanicima i vjerovjesnicima.


Vjerovanje u Božije knjige


Svi muslimani vjeruju u sve prethodne Božije objave koje je On objavio Svojim poslanicima. Svaki musliman mora da vjeruje u sve spomenute Božije objave u Kur'anu. Allah, Onaj Koji je Darivatelj svakog dobra, je objavio te objave i one su u svom izvornom obliku bile istinska Božija riječ. Objave koje je Allah spomenuo u Kur'anu su sljedeće:


18


1. Suhufi tj., stranice koje je Allah dao Ibrahimu


2. Originalni Tevrat koji je objavljen Musau


3. Originalni Zebur koji su objavljeni Davudu


4. Originalni Indžil koji je objavljen Isau


5. Kur'an koji je objavljen Poslaniku Muhammedu (koji je ostao i ostaće sačuvan u svom originalnom obliku na arapskom jeziku).


Muslimani na sve vjerske tekstove koji su objavljeni prije Kur'ana a koji su u današnjem obliku prisutni u mnoštvu verzija gledaju kao na netačne verzije i prepise originalnih spisa. Po kur'anskom slovu su ljudi te spise izmijenili kako bi time ostvarili ovosvjetski profit. To iskrivljivanje se dešavalo na različite načine kao što je, na primjer, dodavanjem ili oduzimanjem ili izmjenom teksta u pogledu na šta se odnosi i šta znači ili na šta jezik ukazuje.Ta iskrivljivanja su se vremenom među ljudima prihvatila, a ono što je na kraju iz toga proizišlo je mješavina između osnovnog Božijeg teksta koji je pomiješan sa ljudskim interpretacijama i krivotvorenjima. Iako muslimani vjeruju u sve prethodne objave, ipak sva vjerska i ovosvjetska pitanja tumače i shvataju kroz Kur'an i vjerodostojne predaje i kazivanja Allahovg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i u tome traže svoju uputu.


19


Vjerovanje u Božije poslanike i vjerovjesnike


Poslanici i vjerovjesnici su bili ljudi koji su dobijali od Allaha objavu a koju su dostavljali ljudima. Oni su poslani čovječanstvu kako bi ljude poučili monoteizmu (vjerovanju u jednog Boga) i kako bi ga njemu vratili i kako bi oni njima u tome bili živi primjer toga kako se Allah obožava, te kako bi time izveli ljude na Pravi put. Ni jedan od poslanika i vjerovjesnika nije sebi pripisivao bilo kakav udio božanstva. Oni su bili samo ljudi. Svakom muslimanu je zabranjeno da se bilo kojem od poslanika ili vjerovjesnika moli i da im se obraća ili da ih koristi kao posrednika u moljenju između sebe i Boga. Nijedan musliman nikada ne smije da ih doziva ili da ih za svoje potrebe moli a ni da njihovu milost traži ili da putem njih traži Božiju milost. Zbog toga je izraz „muhammedanci“ pogrešan i ne treba nikada da bude korišten u pogledu muslimana. Svaki poslanik i vjerovjesnik je učio da su to sve radnje mnogoboštva i da svako onaj ko čini djelo mnogoboštva izašao je iz okvira ispravne vjere.


Kroz sva vremena je Uzvišeni Allah, od Kojeg je svako dobro, slao poslanike na svim djelovima planete čovječanstva. Svaki musliman mora da vjeruje u sve poslanike koji su poslani od Allaha. Allah je spomenuo


20


neke od njih u Kur'anu. Od onih koji su imenom spomenuti su: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, alejhimu-s-selam.


Svi poslanici koji su poslani od Allaha su sa sobom nosili učenje islama. Svi ljudi koji su bili kroz ljudsku historiju monoteisti a koji su se poklonili Božijoj volji i koji su slijedili poslanike i vjerovjesnike koji su bili poslati u njihovom vremenu, svi se oni nazivaju muslimanima. Izraz Ibrahimovo nasljeđe se odnosi na to da određena osoba prihvata monoteističko Ibrahimovo učenje i da se pokorava Božijoj volji, a ne odnosi se samo na osobno porijeklo. Kada je Musa, alejhi-s-selam, došao i obzananio svoje poslanstvo svi koji su mu tada povjerovali i koji su ga slijedili nazivaju se muslimanima. Isto kao što je bilo obavezno svakoj osobi u vremenu Isaa da ga prihvate, onda kada je on svoje poslanstvo sa jasnim znakovima i čudima obznanio, ukoliko je želela da bude smatrana muslimanom. Svi oni koji nisu povjerovali u Isaa time su isto zanegirali islam, i to iz razloga što su njega odbili.6 Ko god da je odbijao ili je mrzeo da


6 Uzvišeni Allah je objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: „On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo narediliIbrahimu i Musau i Isau: „Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!“ Teško je mnogobošcima ono u šta ih ti pozivaš. Allah odabira za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ (Kur'an 42:13)


21


povjeruje u nekog od poslanika, takav se ne smatra više muslimanom. Muslimani su obavezni da vjeruju u sve Božije poslanike i da ih sve poštuju jer su oni ti koji su pozivali čovječanstvo da samo jednog Stvoritelja obožavaju i da Mu nikakvog sudruga ne pripisuju. Svi poslanici i vjerovjesnici su se u potpunosti pokoravali Allahovoj volji i upravo to predstavlja islam.


Poslanici i vjerovjesnici od Adema, alejhi-s-selam, pa sve do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, su bili braća u vjeri. Svi su oni čovječanstvo pozivali u istu Istinu. Različiti poslanici su sa sobom donosili različite vjerozakone koje je Allah njima poslao, a po kojima su trebali ljudi da se vode i da po njima sude, ali je svima njima osnova bila uvijek ista. Oni su pozivali ljude da ostave pokornost i robovanje nekom stvorenju i pozivali su u robovanje Stvoritelju Najuzvišenijem.


Po tom islamskom vjerskom učenju je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, određen da bude posljednji Božiji poslanik. Razlog tome je prvo zato što je Allah Svoje objave čovječanstvu njime upotpunio i na najsavršeniji način ih sačuvao u Kur'anu, a kao drugo je to što je Njegov posljednji Poslanik i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom njegovog dvadesettrogodišnjeg poslanstva bio primjeran uzor za


22


život, time što je dao najljepše upute i usmjerenja za generacije koje dolaze. Allah je jasno u Kur'anu rekao i naglasio da neće biti poslanika nakon Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poznat kao osljednji Poslanik ili pečat svih vjerovjesnika. Time se misli da je Božiji zakon objavljen i da je sastavljen u učenjima poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i koje je trajno za cijelo čovječanstvo sve do Sudnjeg dana.


Kako bi neko bio vjernik neophodno je da vjeruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, isto kao što mora da slijedi vjeroučenja koja su njemu objavljena, a uz sve to i da vjeruje u poslanstvo svih drugih poslanika i u Božije objave koje su došle prije njega.


Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, isto kao i svi prehodni poslanici imao je obavezu da vjeruje u svemogućeg Allaha i da Mu bude pokoran i da Mu bude potčinjen. Iako muslimani vjeruju u sve Božije poslanike oni ipak u svom učenju i vjerovanju slijede učenja posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i natiču se u tome da postupaju shodno njegovim učenjima. Uzvišeni Allah kaže o Svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem:


23


„Mi smo te poslali samo kao milost svim svjetovima.“ (Kur'an 21:107)


Vjerovanje u Sudnji dan


Muslimani moraju bez ikakve sumnje da vjeruju u Sudnji dan tj. Dan suda i u tjelesno proživljene ljudi iznova, kada će ljudi zauvijek biti Božijom presudom određeni za vječnost u Džennetu ili Džehennemu.


Allah, Koji će sav ljudski rod na jednom mjestu okupiti, a i prvi put nas je stvorio jer je On taj Koji iznova stvara i Koji će nas nakon smrti oživjeti i pred Njegov sud na Sudnjem danu postaviti. Nakon Sudnjeg dana neće više biti smrti i naše postojanje će biti tada za vječnost. Sudnji dan je Dan kada će svako stvorenje da stane pred svoga Stvoritelja i kada će svako da vidi djela svojih ruku, bila ona dobra ili loša do u najsitnije detalje. Toga dana neće biti moguće laganje ili poricanje, niti će se dozvoliti pravdanje. Konačna nagrada će biti Džennet ili konačna kazna Džehennem. Džennet i Džehennem su stvarna i realna mjesta koja već postoje i stvorena su. To nisu nikavi simboli niti metafore.


24


Allah, Onaj Koji dobro želi i isto nagrađuje, opisao je Džennet kao predivno mjesto uživanja koje je prepuno vječnih bašči i rijeka koje teku kroz te bašče. U Džennetu ne postoje niti vrućine niti hladnoće, kao što ne postoje bolesti niti umor ili bilo koji drugi oblik zla. Allah, Onaj Koji svako dobro osigurava, će sve oblike bolesti iz srca i tijela stanovnika Dženneta odstraniti i sve ono što oni budu poželjeli će imati na raspolaganju. Onima koji uđu u Džennet bit će rečeno:


„Ovo je Džennet koji ste postigli Božijom milošću i vašim dobrim djelima.“


Najveća radost na onome svijetu će biti vjernicima to što će gledati u Allahovo lice. Sama činjenica da neko bude musliman ne znači da je toj osobi osiguran Džennet sve dok se ta osoba ne bude u potpunosti pokorila i potčinila jednom Bogu i dok na tome ne umre i okonča.


Allah, Onaj Koji sve u detalje poznaje, opisao je Džehennem kao užasno i vječno mjesto, daleko užasnije nego što možemo i da zamislimo. Vatra čije gorivo su ljudi i kamenje. Svaki put kada neki od meleka nekog od stanovinika vatre u nju ubace govoriće im:


„Eto, to je ono što ste poricali!“ (Kur'an 83:16)


25


Naravno mi vjerujemo da je Allah Svemilosni i Milostivi, ali On i žestoko kažnjava one koji to zaslužuju.


Allahova savršena pravda je potpuna, a na Sudnjem danu će sva djela biti jasno izložena i prema svakome će se pravedno postupati. Niko od nas neće samo zbog svojih djela zaslužiti Raj, već prvenstveno zbog Allahove milosti.


Vjerovanje u Božije određenje


Allah zna sve ono što će se desiti među Njegovim stvorenjima, jer On nije vezan za vrijeme. Iz perspektive vremenski ograničenih stvorenja kao što smo mi, to sve znači da Allah, Onaj Koji sve jasno nadzire, da je On o svemu jasno upoznat, o onome što se dešavalo u prošlosti i poznaje sve ono što se trenutno dešava i zna sve ono što će se u budućnosti dogoditi. Allah je Sveznajući i ono što on želi to će se događati.


Allah, Onaj Koji sve nadvladava ima savršenu moć nad Svojim stvorenjima. Poznaje sve ono što se nalazi među Njegovim stvorenjima, i sve ono što se dešava je direktan proizvod onoga što On stvara. Ništa se


26


među Njegovim stvorenjima ne dešava van Njegove moći, htijenja i znanja.


Slobodna volja kod ljudi


Jedan jako bitan aspekt u islamu je taj da svaki čovjek ima slobodu volje i da sa njome bira između dobra i zla. Allah, Onaj Koji sve daruje, je time čovječanstvu podario veliki poklon i time im je podario posebnu počast, ali je to sve ipak povezano sa velikom odgovornošću. I upravo ćemo mi na Sudnjem danu za tu blagodat biti pitani.


Slobodna volja kod ljudi se ni u kom slučaju ne suprostavlja činjenici da je Allah Sveznajući i da je Mudri i da On sve poznaje što se dešava među Njegovim stvorenjima. Neko će možda da upita: „Ako Bog zna da ću ja sutra da učinim greh onda je nemoguće da ja to izbjegnem, jer je Božija volja nepromjenljiva i biva ono što Allah želi da se dogodi.“ Božije znanje i odluka čovjeka da nešto učini ne znače da je ta osoba prisiljena na to i na donošenje takve odluke.


Slobodna volja kod čovjeka se ne suprostavlja u bilo kojem obliku Božijoj savršenoj moći nad svim


27


Njegovim stvorenjima. Isto tako se to ne suprostavlja činjenicom da sve što se dešava među stvorenjima biva Božijom voljom. Neko će onda reći: „Onda ja uopšte nemam slobodnu volju. Moja slobodna volja je samo umišljena.“ Upravo suprotno, Allah je u svakom od nas stvorio sposobnost da formulišemo namjere. Bog želi da mi budemo u mogućnosti da donosimo sopstvene odluke. Kada neka osoba donese neku odluku onda Allah Svojom savršenom moći stvori iz toga prosljedna djela i okolnosti, a koje čovjekovoj namjeri dozvoljavaju da ih sprovede u praksu. Allahova je volja i htijenje to da ljudi imaju slobodu volje. Allah nije uvijek zadovoljan sa odlukama koje ljudi donose, ali ipak On želi da su oni u stanju da sopstveno donesu odluke na osnovu svoje slobodne volje. Primjer za to je volja čovjeka da učini neko dobro djelo. To djelo možda nikada neće da se desi, ali Allah može tu osobu da nagradi zbog odluke i namjere da učini dobro djelo. Ukoliko se to delo sprovede onda kažemo da je Allah dozvolio da se ono dogodi i Allah će oboje da nagradi, i djelo i namjeru.


Drugim riječima rečeno: Allah Koji je pravedan može da te nagradi za dobra djela koja si planirao, ali koja nisi uspio da učiniš. Međutim, Allah ne kažnjava ljude zbog same loše namjere, ukoliko se to djelo ne sprovede u praksu.


28


Ne postoji prisila u vjeri


Iz naglašavanja pitanja o slobodnoj volji logično slijedi da vjera islam može da bude prihvaćena samo iz slobodne volje. Smisao ljudskog života je u tome da čovjek iz slobodne volje služi Allahu i da Ga obožava. I zbog svega toga vjerska praktikovanja imaju neku vrijednost samo onda kada se čine iz slobodne volje. Ukoliko bi neka osoba bila naterana da prihvati vjeru to njegovo vjerovanje ne bi imalo nikakvu vrijednost. Uzvišeni Allah kaže:


„Nema prisile u vjeri! Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ono što se obožava mimo Allaha, a veruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se nikad ne prekida. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koje sve zna. (Kur'an 2:256)


Pet načela islama


Postoji pet propisanih radnji koje svaki musliman mora da obavi. Izostavljanje istih radnji je veliki greh koji može doseći i nevjerstvo.7 Zgrada islama stoji na ovih pet


7 Ovih pet stvari predstavljaju temelj vjere islama i svaki predstavlja neizostavni temelj vjere islama. Ali suština i propis svakog od temelja se


29


temelja i osoba ne može da bude smatrana muslimanom ukoliko bi negirala da je bilo koji od ovih temelja neobavezan i nepropisan.


Pet osnova islama su:


1. Svjedočenje vjerovanja tako što se izgovori: „Ja vjerujem da ništa nema pravo da bude obožavano osim jednog Boga i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Božiji rob i poslanik“ (ova izjava se u arapskom naziva: Šehadet)


2. Pet dnevnih molitvi (namaza)


3. Obavezno izdvajanje imetka (zekat)


4. Post mjeseca Ramazana


5. Hodočašće u Mekki (Hadždž)


Svjedočenje vjere (Šehadet)


Svakom pojedincu koji želi da prihvati islam je obaveza da vjeruje u njega i da izgovori svjedočanstvo vjere koje glasi: „Ja svjedočim da niko nema pravo da bude obožavan osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu


razlikuje jedan od drugog. Tako prvi temelj predstavlja ključ ulaska u vjeru islam, a drugi temelj predstavlja ključ ostanka u vjeri islamu. Ostala tri temelja su, također, na velikom stepenu, međutim uslovljeni su mogućnošću čovjeka i njihovo izostavljanje ne predstavlja nevjerstvo osim u slučaju negiranja propisanosti istih. (op.p.)


30


alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik.“ Sa ovom jednostavno, ali ipak jako bitnom rečenicom osoba postaje muslimanom. Ne postoje nikakve posebne ceremonije koje su propisane u islamu.


Principi koji su sadržani u ovom svjedočanstvu mogu da se analiziraju u tri dijela svjedočanstva, čemu slijedi pojašnjenje i objašnjenje. Prvi dio je: „ništa vrijedno da se obožava...“ ovo je potpuno negiranje bilo kog oblika politeizma-mnogoboštva.8 To je negiranje bilo kog oblika drugog božanstva pored jedinog Boga ili da bilo koje stvorenje ima bilo kakav božanski epitet. Drugi dio: „...osim Boga-Allaha“ je potvrda monoteizma. Allah-Bog je jedini Koji je dostojan da bude obožavan.


„Muhammed je Božiji poslanik.“ je treći dio svjedočanstva. To je potvrđivanje poslanstva Božijem poslaniku.9 Ovo svjedočanstvo zahtijeva bezuslovno


8 Ovo negiranje podrazumeva da ništa nema pravo da bude obožavano pored jednog i jedinog Boga i da ništa nema svojstvo božanstva osim jednog Boga-Allaha i da niko nema bilo kakav udeo u Božijim svojstvima i da niko ne može da bude Tvorac ili Opskrbitelj stvorenja osim Boga Kome niko nije sličan a niti ima sa njim neki udeo.


9 Neko će možda da upita: „Ako islam uči i podučava da su svi poslanici jednaki, zašto onda svoje sljedbenike uči da prilikom vjerskog svjedočenja ne spominju ostale poslanike?“ Ono što mora da se razumije jeste da svako onaj koji je potvrdio poslanstvo poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da je takav ujedno priznao poslanstvo svih ostalih poslanika i vjerovjesnika koji su došli prije njega. Ukoliko bi neka osoba izjavila


31


prihvatanje Kur'ana i vjerodostojnih kazivanja poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.


Izgovaranjem svjedočenja (šehadeta) i vjerovanjem u njega se odbacuje sve ostalo što se obožava pored Boga i svjedoči se da je Allah jedini taj Koji ima pravo da bude obožavan. Niko ne sliči Allahu i On nema nikakvog saučesnika.


Allah obećava da kada neko iskreno i iz ubjeđenja izgovori: „Ja svjedočim da niko nema pravo da bude obožavan osim jednog Boga i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik,“ da time bivaju svi njegovi prethodni grijesi obrisani i oprošteni. A dobra djela koja je pre toga radio mogu da budu od Uzvišenog Allaha nagrađena.


Pet dnevnih molitvi


Od svakog se muslimana očekuje da obavlja pet obaveznih namaza (molitvi). Musliman se tijelom okreće ka Mekki tokom obavljanja molitve, okreće se ka prvoj


svjedočanstvo: „Ne postoji ništa što je vrijedno obožavanja osim jednog Boga i Musa je Božiji poslanik.“ Iz toga ne slijedi da je ta osoba prihvatila poslanice i poslanike nakon Musaa, alejhi-s-selam, kao što su Isa, alejhi-s-selam, i Muhammed, alejhi-s-selam.


32


kući koja je napravljena kako bi se obožavao jedan Allah. Ova kuća se naziva „Kabom“ to je prazna kockasta zgrada. Muslimani obožavaju samo Allaha prilikom svog okretanja ka Kabi. Kada se vjernici u svojim molitvama okreću ka pravcu Kabe to ih ujedinjuje u njihovim molitvama jednom Bogu. Svako onaj koji Kabu ili bilo koje drugo stvorenje obožava se naziva obožavaocem idola i nije musliman. Bliže rečeno, svi materijali Kabe i ona sama nisu predmet obožavanja kao ni bilo koji drugi stvoreni predmet.


Ove molitve se obavljaju tokom dana i noći i podsjećaju čovjeka na obavezu pokornosti i potčinjenosti Allahu. To je prilika da se tim činom obožavanja zahvalimo Allahu i da zatražimo oprost i da Ga molimo za uputu i milost.


Naravno svaki musliman može da obavlja i dobrovoljne molitve. Molitve uopštene koje su u obliku moljenja i traženja koje mogu u svakom vremenu i na svakom mjestu da se obavljaju.


33


Obavezno godišnje izdvajanje imetka (Zekat)


Za svakog muslimana koji je finansijski u mogućnosti,10 je vjerska obaveza da godišnje izdvaja određen dio svog imetka i da udijeli određen iznos novca koji je uštedeo i koji nije potrošio te da ga udijeli porebnima. Ova se na arapskom naziva „zekat“ a što u prijevodu znači „čišćenje“. Sve stvari koje postoje pripadaju Allahu Milostivom, što znači da su sva bogatstva koja ljudi posjeduju, upravo, od Njega podareno dobro njima. Izdvajanje zekata predstavlja priliku za ljude koji su u dobrom finansijskom stanju da svoj pošteno zarađeni novac, a koji im je od Allaha podaren, očiste.


Pored toga je zekat sredstvo da se imetak direktno u društvu rasporedi siromašnima i potrebnima za njihovu pomoć. Zekat čisti isto tako i dušu onoga koji ga udeljuje i odstranjuje od njega pohlepu i jača osjećaj za velikodušnost među ljudima.


10 Od uslova da bi musliman bio obavezan da izdvaja zekat jeste da mu nakon podmirivanja svih osnovnih životnih potreba ostane višak određenog iznosa imetka koji je regulisan vjerozakonom. Drugi uslov jeste da mu se taj iznos nakon ispunjene godine ne spusti ispod iznosa koji je određen za obaveznost izdvajanja (ar: nisab) pa nakon ova dva uslova: potrebni iznos viška imetka nakon ispunjenog perioda od godinu dana musliman je dužan da šerijatom regulisani iznos izdvoji iz tog imetka za određenu kategoriju ljudi ili projekta. (op.p)


34


Uobičajni iznos izdvajanja zekata predstavlja 2.5% od ušteđenog iznosa tokom godine. Dakle, iznos se računa prema ušteđenom, a ne prema tome koliko prihoda neko ima.11


Post obaveznog mjeseca Ramazana tokom godine


Musliman koji je tjelesno u mogućnosti i koji je dostigao period puberteta mora tokom mjeseca Ramazana da posti obavezni post. Ovaj mjesec je bitan iz tog razloga što je u tom mjesecu počela Allahova objava Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto je godina mjesečevog kalendara kraća za jedanaest dana od sunčeve godine, mjesec Ramazan se tokom godina pomijera kroz sva godišnja doba. Kao što je zekat oblik čišćenja imetka tako je isto i post oblik ličnog tjelesnog i duševnog čišćenja. Post počinje sa pojavom zore i okončava se zalaskom sunca konkretnog mjesta u kome se posti. Tokom dana dok se posti postač se mora ustegnuti od


11 Što predstavlja direktnu prednost islama u odnosu na sve druge religije i sisteme, jer su svi ostali sistemi i religije regulisani tako da milostinju ili porez uzimaju na svaki mogući iznos prihoda, trgovine ili razmjene imetka. Islam, sa druge strane, to ograničava samo na imetak koji predstavlja višak i to u, u poređenju prema svim drugim neislamskim iznosima koji su određeni, malen iznos od samo 2.5% (op.p.)


35


svih oblika jela, pića i spolnog odnosa12, ali su sve ove radnje nakon zalaska sunca do pred početak posta idućeg dana ponovo dozvoljene. Post uči čovjeka samokontroli i strpljivosti. Post je kao i namaz metoda sa kojom se čovjek stavlja u časno bogosluženje.


Dva vjerska praznika muslimana su ramazanski bajram koji se slavi nakon završetka mjeseca Ramazana i drugi je kurbanski bajram koji se slavi nakon završetka hadždža.


Post nas podsjeća na život potrebnih i siromašnih i čini nas da cijenimo i sitna dobra, a koja često puta vidimo kao normalna, kao što je na primjer čaša vode koju pijemo ili jelo koje možemo da jedemo kada god to poželimo.


Hodočašće u Mekki (Hadždž)


Svaki musliman mora jednom tokom svog života da obavi hodočašće Kabe u Mekki, onda kada bude u mogućnosti tjelesno i finansijski. Muslimani iz svih krajeva sveta se sakupe kako bi Allahu ibadet činili i kako


12 Odnosi se na supružnike, jer islam naređuje čednost i zabranjuje bilo koji oblik pred - ili vanbračnih odnosa.


36


bi zaslužili samo Njegovo zadovoljstvo . Milioni hadžija godišnje posjete Kabu i obavljaju Hadždž.


Hadždžski obredi se izvorno vraćaju na poslanika Ibrahima, alejhimu-s-selam, a koji su od Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo oživljeni. Hadždž u Mekki podstiče hadžije da odlože sve rasne, ekonomske i socijalne barijere koje možda još u nekim društvenim sistemima postoje. Hadždž poziva svakog hadžiju na strpljivost, samokontrolu i bogobojaznost, te njihovo praktikovanje. Hadžije oblače jednostavnu odjeću koja sve klasne i druge specifičnosti uklanja. Svaki oblik od ovih obaveznih radnji održava sjećanje na Allaha i podsjeća sve muslimane na to da nas je Allah stvorio i da ćemo Njemu da se vratimo.


Kur'an


Kur'an je posljednja i direktna, bez ikakve greške i potpuno zapisana, Božija riječ i objava koju je melek Džebrail spustio poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi od sledbenika Muhammeda, mir nad njim, su naučili Kur'an napamet pa su ga tako nama prenijeli sa mnoštvo usmenih (primarno) predaja a isto


37


tako i sa pisanim zabelježjima (sekundarno) tokom svih ovih vjekova.


Knjige koje su prije Kur'ana donošene od strane Božijih poslanika i vjerovjesnika su isto tako bile od jednog istog Boga - Allaha. Objavljeni Kur'an je Božija riječ sačuvana i jasno i precizno je ostavljena u nasljedstvo za svijet i svim generacijama koje dolaze. Kur'an je sa strane mnogih aspekata jedinstven. Allah, Onaj Koji je Zaštitnik13 je Kur'an savršeno sačuvao i garantovao je da će do kraja vremena da ga sačuva od bilo koje promjene i krivotvorenja. Kur'an se smatra autentičnim religioznim tekstom za sve religije svijeta14 i to nije slučaj samo kod muslimana već i kod vraćanja tog pitanja na religijske historičare. Nijedna od prethodno objavljenih knjiga nije sačuvana u njenoj originalnoj formi i jeziku i da je kao takva došla do nas. Neke od tih, kao što su Ibrahimovi suhufi, alejhi-s-selam, nisu do nas došli ni u kakvom obliku. Tokom vremena su djelovi


13 Od Božijih potvrđenih imena u islamu je „El-Hafiz“ što znači „Zaštitnik“ jer je On zaštitnik vjernika, Njegove vjere i Knjige i Zaštitnik je svakog onog koji kod Njega utočište potraži sa srcem ispunjenim vjerovanjem u Njega. (op.p.)


14 Videti Jozef fon Es:“Muhammed i Kur'an: poslanstvo i objava“ u djelu: Hrišćanstvo i svjetske religije: Putevi ka dijalogu sa islamom, hinduizmom i budizmom od Hansa Kunga (Garden Siti, Nju Jork: Dubledej i kompani, 1986); i Mihael Sels, Približavanje Kur'ana: rane objave (Ašland, OR: Vajt kloud pres, 1999)


38


drugih religijskih tekstova novosastavljeni a drugi djelovi zamijenjeni čime je njihova izvorna pouka i poruka izmijenjena.


Allah nije dozvolio da i Kur'an bude izložen tim krivotvorenjima jer je to Njegova posljednja knjiga koja je objavljena cijelom čovječanstvu do dana proživljenja. Ni jedan novi poslanik a ni vjerovjesnik neće biti poslan. Kada Allah ne bi čuvao Kur'an on sigurno nikada ne bi dospeo do nas u svom originalnom obliku, i zbog svega toga Allah tu obavezu čuvanja nije prepustio ljudima.15


Božije očuvanje objave nije bilo od tolikog značaja za prethodne objave, a to iz razloga zato što je Allah stalno slao nove poslanike i vjerovesnike ljudima. Zakoni koji su bili propisani u tim vjerskim tekstovima nisu bili načinjeni u konačnom obliku. Isus, alejhi-s-selam, je Božijim naređenjem došao sa određenim izmijenjenim vjerskim zakonima tako da su neke stvari koje su bile zabranjene postale dozvoljene, ali je tokom svega toga osnovni principi monoteizma sačuvan i bio je nedodirnut.


15 Kur'an se sastoji od 114. poglavlja koja su sastavljena i zapisana u jednu Knjigu, a ne kao što je slučaj sa Biblijom da bude raširena u mnogim i različitim verzijama. Protestanti prihvataju kao svoju Bibliju ukupno 66 poglavlja, dok Katolici 72 poglavlja. A drugim verzijama postoji čak i više poglavlja.


39


Još jedna posebnost Kur'ana je da je on sam po sebi čudo i iz svoje sadržine stalno iznjedrava nekim novim čudom. Čudo (mudžiza) je fenomen koje je suprotno prirodnim uređenjima stvari i koje jasno i nedvosmisleno ukazuje na uticaj Svemogućeg Allaha.


Svi poslanici i vjerovjesnici su došli od Allaha sa čudima, koja su jasno potvrđivala istinitost njihovih tvrdnji, tj. potvrđivale su njihovo poslanstvo. Ibrahim, alejhi-s-selam, je bez ikakve štete preživio kada je bačen u razbuktalu vatru. Musa, alejhi-s-selam, je podigao štap nakon čega se Božijom voljom i naređenjem more razdvojilo. Isa, sin Merjemin, alejhi-s-selam, je dodirom oživljavao mrtve i liječio teške bolesnike i sve to mogao jedino Allahovom voljom. Sva ova čuda su jasno pokazivala i dokazivala ispravnost poslanice poslanih poslanika i vjerovjesnika, ali sva ta čudesa su mogla da budu posvjedočena od ljudi koji su živjeli u tom vremenu.


Isto tako je poslanica Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dokazivana sa mnoštvom mudžiza, ali je nedvosmisleno najveća od njih upravo Kur'an. Uzvišeni Allah izaziva sve one koji sumnjaju u istinitost Kur'ana da donesu bar jedno poglavlje koje je jednako Kur'anskom poglavlju (ovdje se treba uzeti u obzir da se najkraće kur'ansko poglavlje sastoji samo iz tri ajeta). Ovo nikad


40


nikome nije pošlo od ruke, iako su mnogi ljudi u svim vremenima bili prisutni kao osobe koje su žarko željele da obesnaže Kur'an i da time uklone vjeru islam.


Allahov izazov je i do današnjeg dana validan. Još jedno od čuda Kur'ana jeste da je on vrhunac literarnog savršenstva. On je jezički gledano najsavršenije djelo na arapskom jeziku. On sadrži stil koji nije imalo ni jedno djelo na arapskom jeziku, a koji nije moguće čak ni kopirati. Kur'an je dostupan svim ljudima, pa i nama - na njegovom originalnom arapskom jeziku. Ovaj jezik danas koristi na stotine miliona ljudi u čitavom svijetu. Originalni tekstovi drugih religija su se vremenom izgubili i nisu u njihovom originalnom jeziku zapisani, a tim se jezicima danas više i ne govori.


Ni jedna jedina riječ u Kur'anu nije od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nego je Kur'an kao kompletan Allahov govor . Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao ni da čita ni da piše. On je Kur'an ponavljao tačno onako kako mu ga je melek Džibril, alejhi-s-selam, prenio od Allaha. Njegovi sljedbenici su potom nakon njegove naredbe to zapisivali i napamet učili. Kur'an je direktni Allahov govor, tako da je Kur'an danas jedina knjiga koju posjedujemo a da znamo da je on orginalni zapisani Božiji govor. Ne


41


postoje druge verzije Kur'ana, iako postoje mnogi različiti prijevodi Kur'ana, ipak svi oni nisu ni približno lijepi kao što je to izvorni tekst Kur'ana na arapskom jeziku.


Tako na primijer prijevod Kur'ana na bosanskom jeziku (u originalnom tekstu je rečeno: njemački jezik op.p.) Kur'an, poglavlje 112:


„S imenom Boga, Svemilosnog, Milostivog!


Reci: „On je Allah-Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!“ (Kur'an 112)


Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov Sunnet16


Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rođen 570. godine nakon Isaa, alejhi-s-selam. Potiče iz časne loze dva velika Božija poslanika Ibrahima, alejhi-s-selam, i njegovog starijeg sina Ismaila, alejhi-s-selam.


16 Sunnet je arapska riječ koja znači „put ili praksa“, a označava put i život poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i sve ono što je on govorio, radio, odobrio ili ono čime je on opisan od izgleda, postupaka, ponašanja i tome slično. Jednom riječju: Sunnet predstavlja cjelokupan život i poruku poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. (op.p.)


42


Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je odrastao sa nadimkom „El-Emin“ što znači „povjerljivi“. Sa četrdeset godina je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha izabran da bude Njegov posljednji poslanik.


Sunnet se odnosio na izreke i postupke poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao i na prećutna odobrenja za postupke.17 Predaje i kazivanja koja govore o sunnetu se u islamu nazivaju hadisima18 a sakupljeni19 su u poznatim hadiskim zbirkama. Sunnet se zasniva, kao što je to slučaj i sa Kur'anom, na Allahovoj objavi poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ali te predaje ipak u nekim svojstvima nisu poput Kur'ana koji je direktna Božija riječ. Učenja poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, su došla od Allaha objavom a riječi su bile od poslanika


17 Ovim se misli na radnje i dogođaje koji su se ili desili u prisustvu njega ili bez prisustva njega ali ih je kada je saznao za njih ćutnjom odobrio.(op.p.)


18 Riječ „hadis“ na arapskom jeziku znači „novo“ ili „govor“ tj. Predstavlja Poslanikov govor i kazivanja o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.


19 Hadiska zbirka predstavlja skup hadisa u jednu knjigu koju je određeni islamski učenjak sakupio hadise koji su došli do njega a smatrao ih je verodostojnim. Takvih hadiskih zbirki je mnogo a najpoznatije dve i najverodostojnije su „Sahihul-Buhari“ i „Sahihul-Muslim“


43


Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (uzora cijelom čovječanstvu).20 Sunnet je isto tako sačuvan.21


Obaveza je za muslimane da slijede Sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah nam naređuje u Kur'anu da Poslaniku budemo pokorni. Kaže Uzvišeni Allah:


„Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku.“ (Kur'an 4:59)


Smisao života je da se živi u pokornosti Allahu i da se samo Njemu ibadeti čine. To se postiže time što se slijede učenja i postupci Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže uzvišeni Allah:


„Uistinu, vi imate divan uzor u Allahovom Poslaniku za onoga koji nadu polaže u Allaha i u Sudnji dan i ko se mnogo Allaha sjeća.“(Kur'an 33:21)


20 Autor misli ovde na dobro poznato pitanje u islamu o tome da li su govori poslanika onakvi kakvi su zabelježeni direktan citirani govor Božiji kao što je to slučaj sa Kur'anom, ili su riječi i izrazi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok su značenja toga od Allahaobjavljena objavom. Koje god mišljenje da zastupate isti je rezultat, a to je da poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa govorio po svojom htijenju već je sve bila Allahova objava. (op.p.)


21 To jeste, verodostojno je prenesen do nas kao što je i Kur'an.


44


Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je pokazao muslimanima kako da sve aspekte ibadeta izvršavaju. On je, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u 63. godini života (632. godine nakon Isaa, alejhi-s-selam) i ukopan je u njegovoj kući u gradu Medini (koji se pre islama zvao Jesrib).22 On je uvijek pozdravljao svoje sljedbenike i stalno im se obraćao sa pozdravima i izrazima koji su nosili mir, a što se naročito traži i od muslimana. Nakon jednog vijeka poslije toga islam se proširio na tri kontinenta: od Kine kroz čitavu Aziju, kroz Afiriku pa sve do Španije koja je u Evropi.


Opasnost uvođenja novotarija u islamu


Allah je muslimanima zabranio da se dijele u sekte. Izmjene i dijeljenja u pitanjima religije i služenja Allahu se u islamskom učenju smatraju obezvrijeđivanjem, greškom i skretanjem. Prethodni oblici nečasnih skretanja od monoteizma, kao što je na primijer obožavanje stvorenja, je vodilo i vodi ka


22 Propis ukopa poslanika u njihovim kućama je Allahovom naredbom. A to iz razloga što je uzvišeni Allah učinio za poslanike određene posebnosti koje ne važe za ostale ljude, kao što je slučaj toga da se svaki poslanik ukopa na mjestu gdje je umro, tako da je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ukopan u njegovoj kući u kojoj je preselio. (op.p.)


45


Božijem prokletstvu.23 Allah Milostivi nas je putem Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, podučio da je On Svoju vjeru usavršio kada je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kratko bio pred okončanje svoga života.


Muslimani moraju da priznaju da je strogo zabranjena bilo kakva promjena u načinu činjenja Allahovih naredbi. Bilo kakve promjene vjere, a koje su stalno pod uticajem šejtana, ne mogu da donesu ništa pozitivno i samo doprinose tome da se savršena i od Boga stvorena vjera degradira kod ljudi. Sve promjene u sferi religije vode ka skretanju i stranputici i direktno u paklenu vatru. Ljudi ne smiju da skreću (bilo to dodavanjem ili oduzimanjem) niti to smije da se dopusti u pogledu vjerskih pitanja obožavanja Allaha, pa makar to bili i najsitniji detalji.24 Kada bi izmjene bile dozvoljene to bi uzrokovalo skretanje svih kasnijih generacija a rezultat toga bi bio nova od ljudi napravljena vjera koja


23 Kako god bilo, promene i inovacije u područjima kao što su: nauka i tehnolgija, a koje služe kako bi se poboljšao životni standard ljudi su u islamu poželjne i islam podstiče se na njih. Međutim bilo koji oblik inovacije u vjeri je strogo zabranjen, dok su inovacije u materijalnom smislu koje nisu suprotne vjeri poželjne i vjerom dozvoljene. (op.p)


24 Islam uči da obožavanje mora da ispuni dva uslova kako bi ono bilo primljeno od uzvišenog Allaha, a to su: iskrena namjera da se tim djelom želi postići Allahovo zadovoljstvo, a drugo da to djelo bude u skladu sa praksom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.


46


ne bi bila islam, kao što je od uzvišenog Allaha bila savršeno objavljena. Konstruiranje „vjerovanja“ tako što će se uključiti nekim „Svjetovnim obnoviteljem religije“ ili tako što će se neki vjerski autoritet slijepo slijediti25 je u vjeri islamu neprihvatljivo.


Mijenjanje Allahovog zakona je u islamu strogo zabranjeno. Uzvišeni Allah osuđuje vjerske vođe koji Allahove zakone mijenjaju. Ko pokuša nešto da izmijeni takav se stavlja u isti rang sa Allahom i time čini jasno mnogoboštvo. Primjer toga bi bio kada bi neko dozvoilio vjerom da se nedužne osobe ubijaju.


Allahovi zakoni su savršeni i ne trebaju ni od koga da budu modernizovani. Allah nam osigurava slobodu da Njemu budemo pokorni ili da Mu budemo nepokorni što se čini prihvatanjem Njegove vjere ili sa druge strane prihvatanje nekog sopstvenog puta prema ličnim željama. On nam jasno i nedvosmisleno zabranjuje mijenjanje Njegovih vjerskih zakona.


Interesantno je to što možemo da primijetimo da polumjesec nije pravi znak islama, jer ga poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije koristio niti ga je spomenuo. To je u osnovi bio paganski


25 Bez dokaza iz islama (op.p.)


47


simbol i izum, a koji se u kasnijim generacijama koristio kao politički simbol. Nažalost, on je prihvaćen od opštih masa i zloupotrijebljen kao islamski simbol.


Kazivanje o Ademu i Havi


Kazivanje o Ademu i Havi se spominje u Kur'anu. Iako je ono u mnogo čemu slično onima koja su prenesena u preostalim dijelovima prethodnih objava, ipak postoje neki detalji koji su novi i različiti.


Uzvišeni Allah je obavijestio meleke da će stvoriti novu vrstu stvorenja na zemlji. Onda je Allah stvorio Adema, alejhi-s-selam, tako što ga je obličio od gline. On je udahnuo u Adema, alejhi-s-selam, dušu i poučio ga imenima svih stvari i od njega samoga stvorio je njegovu suprugu Havu. Allah im je dozvolio da sa svojom slobodnom voljom borave u Džennetu. Kada je Allah rekao amelekima: „Poklonite se Ademu!“ (a to su učinili kao vid poštovanja prema Ademu, a ne kao oblik obožavanja). Sam šejtan se tada nalazio među melekima, ali on nije bio jedan od njih. On je bio džinn,26 rasa


26 Džinni su stvoreni pre Adema i oni isto tako posjeduju slobodnu volju i razum. Nepokorni džinni su šejtani. Oni žive među nama u dimenziji koju mi ne možemo vidjeti i oni nas vide ali mi njih ne, osim u nekim slučajevima


48


posebnih stvorenja koja posjeduju slobodan razum i koje je Allah stvorio prije Adema, alejhi-s-selam, i koje je Allah stvorio od vatrenog plamena bez dima.


Kad je Allah melekima kao i onima koji su bili među njima naredio da se pred Ademom poklone učinili su to svi osim Iblisa, koji je iz ponosa i oholosti to odbio, time što je tvrdio da je on bolji od Adema, alejhi-s-selam, koristeći analogiju da je on stvoren od vatre dok je Adem, alejhi-s-selam, stvoren od gline. (Dajući prijednost i vrijednost vatri nad glinom). U pravoj suštini i osnovi je Iblis bio prvi rasista.


Iblis je pred Allahom pao u očaj i znao je da otišao u propast. Allah, Onaj Koji sve u najmanje detalje poznaje, prokleo ga je zbog njegove nepokornosti, ali je prokleti šejtan tražio od Allaha da mu da rok do Sudnjeg dana (do Dana oživljenja) kako bi on Adema, alejhi-s-selam, i njegove sljedbenike mogao da zavodi i dokaže da je bolji od ljudi. Iblis je rekao:


„I sigurno ću ih navoditi u zabludu, i sigurno ću ih lažnim nadama mamiti.“ (Kur'an 4:119)


kada žele da se učine vidljivim. Veštičarenje (ar: sihr) koje je u islamu strogo zabranjeno se upravo od njih i putem njih provodi.


49


Allah mu je to dozvolio i to je učinio ispitom za čovječanstvo. Allah zna ono što šejtan ne zna. Jako je bitno da se spomene da šejtan nikada ne bi bio u stanju da se na bilo koji način suprostavi Allahu, jer on je, kao i svi ostavli, samo jedno Božije stvorenje. Šejtan postoji samo zato što Allah to tako želi i on je potpuno potčinjen Allahovoj volji. Kada Allah ne bi želeo da Iblis ili bilo koji od njegovih pomagača postoje onda im On ne bi dopustio ni jedan trenutak da dalje postoje.


Islam šejtanu ne daje nikakav udio u Božijoj božanstvenosti. On mu ne daje nikakve a ni slične božije epitete. Islam odbija bilo kakav oblik shvatanja da je šejtan u nekom obliku rata sa Bogom i da je tom prilikom trećinu Džennetskih blaga sa sobom ponio. Šejtan je samoproglašeni neprijatelj čovječanstva, bez ikakve vlasti nad vjernicima i on je ipak samo obično stvorenje koje je u svojoj egzistenciji potpuno zavisno o Bogu.


Iako je on ponosan pao u Allahovo prokletstvo, ipak ćemo shvatiti da šejtan ispunjava jednu jako razumnu ulogu. Allah je želio da ljudi svojom slobodnom voljom odluče između dobra i zla. On je ljudima osigurao urođenu sposobnost da spoznaju Stvoritelja i da Mu se okreću. Čovjek se sa strane njegove prirode smatra dobrim stvorenjem, kao biće koje se kao novorođenče



Nedavni postovi

Zbog čega je Poslanik ...

Zbog čega je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, oženio Aišu dok je još bila devojčica

ODNOS RODITELJ - DIJE ...

ODNOS RODITELJ - DIJETE U ISLAMU