Uzroci uspjeha i pobjede
Allah Uzvišeni je potčinio svim ljudima uzroke pobjede i uspjeha, bez obzira da li oni bili bogati ili siromašni, dok su razlozi i uzroci koji ne vode konačnom uspjehu, poput imetka i položaja, dati samo nekim ljudima.
Vjerovanje i činjenje dobrih djela su jedini uzroci pobjede i uspjeha i na ovome i na budućem svijetu i ono je svima olakšano. Također, i mjesto vjerovanja je srce i ono postoji kod svakog, a dijelovima tijela se čine dobra djela i njih svako posjeduje, pa ko bude srcem vjerovao i djelima svoje vjerovanje potvrđivao uspjet će i na ovome i na budućem svijetu, a sve drugo mimo toga vodi u propast.
Allah kaže: Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 1-3.)
Uspjeh i pobjeda na dunjaluku i na Ahiretu se može postići samo vjerovanjem i činjenjem dobrih djela.
Čovjekova vrijednost kod Allaha se mjeri po snazi vjerovanja koju nosi sa sobom i po djelima koja čini, a ne po bogatstvu ili položaju koji posjeduje.
Čovjek je kod Allaha vrijedan shodno svojstvima koje posjeduje, a ne sam po sebi. Ebu Leheb je bio
4
poznatog porijekla i pozicije, ali i pored toga će biti bačen u vatru rasplamsalu, jer nije vjerovao u Allaha. Dok s druge strane imamo Bilala koji zamalo život nije izgubio zbog mučenja na način da mu se užareni kamen stavljao na stomak samo zato što je vjerovao u Jednog Allaha, pa ga je Allah Uzvišeni uzdigao na takav položaj da je na Kabi proučio ezan na dan oslobođenja Mekke i učinio ga je Poslanikovim mujezinom sve do smrti, a Poslanik je čuo zvuk njegovih papuča ispred sebe u Džennetu.
Neki narodi su smatrali da je uzrok uspjeha i pobjede brojnost, kao što je bio slučaj sa narodom Nuha.
Neki narodi su smatrali da je uzrok uspjeha i pobjede snaga, kao što je bio slučaj sa narodom Ada.
Neki narodi su smatrali da je uzrok uspjeha i pobjede zanastvo, kao što je bioslučaj sa narodom Semuda.
Neki narodi su smatrali da je uzrok uspjeha i pobjede obožavanje kipova, poput Ibrahimovog naroda.
Neki narodi su smatrali da je uzrok uspjeha i pobjede trgovina, poput Šuajbovog naroda.
Neki narodi su smatrali da je uzrok uspjeha i pobjede poljoprivreda, kao što je bio narod Sabe.
Neki su smatrali da su uzrok uspjeha i pobjede vlast i upravljanje državom, poput Nimruda i faraona.
5
Neki su smatrali da je uzrok uspjeha i pobjede imetak, kao što je bio slučaj sa Karunom.
Allah Uzvišeni je svim ovim narodima slao vjerovjesnike i poslanike kako bi ih pozivali u robovanje samo Allahu Koji nema sudruga, te kako bi im pojasnili da uzrok pobjede i uspjeha nije u spomenutim stvarima, nego da je vjerovanje koje je popraćeno dobrim djelima i pokornost Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, pravi uzrok pobjede.
Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - oni će postići ono što budu željeli. (En-Nur, 52.)
Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni ce ono što žele ostvariti. (El-Bekare, 3-5.)
Kada su spomenuti narodi zanegirali poslanike i nastavili da i dalje lutaju u nevjerovanju, te zapali u duboki nemar, Allah ih je uništio, dok je vjerovjesnike i nihove sljedbenike spasio i pomogao ih protiv njihovih neprijatelja.
6
Srazmjerno stepenu njihove vjere i ubjeđenja spram stvari za koje su mislili da će im podariti uspjeh činili su grijehe, a srazmjerno grijehu došla im je velika patnja.
Rekao je Uzvišeni: I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. (El-Ankebut, 40.)
I rekao je: I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana - Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan - a one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomični... (Hud, 66-67.)
Razumijevanje pojma: Čišćenje duše
Et-Tezkije (čišćenje) podrazumjeva formalnu i fizičku čistotu od svake vrste prljavštine i nečistoće.
Čišćenje je vezano za tri stvari:
Prva: Čišćenje odnosa prema Allaha, a ona označava uklanjanje svih vrsta širka, licemjerja, pretvaranaja, kako bi se Allah mogao obožavati iskreno.
7
Druga: Čišćenje odnosa prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, što podrazumjeva udaljavanje od svih vidova novotarija u vjeri, kako bi se Allah mogao obožavati na način kakav je propis šerijatom.
Treća: Čišćenje odnosa prema samom sebi, a u to ulazi čišćenje i navikavanje na pokornost Allahu i lijepo ophođenje, te čišćenje od loših postupaka i ružnog ponašanja i osobina poput zlobe, zavisti, laganja, ogovaranja, nasilja nad stvorenjima, kako bi se čovjek mogao ophoditi prema ljudima na lijep način.
Kome budu podarene ovakve vrline zasigurno je postigao visoke stepene u vjerovanju, znanju, postupanju po njemu, ponašanju pa i u Džennetu.
Allah Uzvišeni kaže: ...i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je zaprlja! (Eš-Šems, 7-10.)
I kaže: Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi! (El-Eala, 14-15.)
Pravi uspjeh jeste postići traženo, a biti spašen od svega neželjenog na ovom i na budućem svijetu.
