Metodologija shvatanja islama


 Islam i njegovi propisi se ne mogu tumačiti osim


kroz ono što je Allah Uzvišeni objavio u Kur'anu


i ono što je Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve


sellem, pojasnio.


Među ljudima je najvrijedniji Allahov Poslanik i


njegova dužnost je da dostavi Objavu. Uzvišeni veli: O


Poslaniče, dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodata


tvoga. (El-Maide, 67.)


Pored toga što je dužan dostaviti, Vjerovjesnik je


dužan i da pojasni. O tome Uzvišeni veli: Poslanik je


jedino dužan da jasno obznani. (En-Nur, 54.)


Jasno obznanjivanje i pojašnjavanje također dolazi i


od Allaha.


Uzvišeni Allah veli: A kada ga čitamo, ti prati čitanje


njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo. (El-


Kijame, 18-19.)


 Sunnet je Allahova objava Poslaniku, sallallahu


alejhi ve sellem, a na to ukazuje kur'anski ajet: On


ne govori po hiru svome – to je samo Objava


koja mu se obznanjuje. (En-Nedžm, 3-4.)


Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio


upitan određeno pitanje, on bi dao odgovor ako mu je to


4


već ranije pojašnjeno od Allaha, a ako nije, onda bi


sačekao Objavu.


 Ashabi, su najbolje shvatili ono što je Poslanik,


sallallahu alejhi ve sellem, govorio i radio i


njihovo razumijevanje Kur'ana je validan dokaz.


 Ko bude tvrdio da pored Allaha, neko drugi može


određivati šta je zabranjeno, a šta je dozvoljeno,


time se je uporedio sa Allahom u donošenju


propisa, te je kao takav izašao van okvira islama,


oko čega nema razilaženja.


Allah je objavio Knjigu koja u sebi sadrži


značenja koja je On želio da dostavi. Značenje te Knjige


može tumačiti samo On ili onaj kome je On dozvolio.


Izvlačenje propisa iz Kur'ana biva uz dva uslova:


1. Da ne izlazi van okvira arapskog jezika,


2. Da se taj propis ne suprostavlja jasno izrečenom


kur'anskom propisu.


 Nije Allahovo sve što se Njemu pripiše.


Sljedbenici Knjige su završili u zabludi upravo


zbog toga što su pretjerali u tumačenju. Allah


Uzvišeni veli: Neki od njih uvijaju jezike svoje


čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz


Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: To je od


5


Allaha! - a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno


govore laži. (Alu Imran, 78.)


Dakle, uvijali su jezikom čitajući Knjigu, a ne


nešto drugo, do te mjere da biste vi pomisli da je to dio


Knjige.