Pouzdanost (ispunjavanje emaneta)


Jedna od vrlina koja je pohvalna jeste i pouzdanost. Allah Uzvišeni kaže: Mi smo nebesima, Zemlji i planinma ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek. On je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen. (El-Ahzab, 72.)


Pouzdanost je dio imana i zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nema imana onaj ko ne ispunjava emaneta.“1


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je smatrao da je krššenje emaneta jedna od osobina licemjera. On je kazao: „Tri su svojstva licemjera: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri (ostavi u emanet), on to pronevjeri.“2


U drugom hadisu je kazao: „Kada nestane emaneta, očekuj Sudnji dan.“3


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u svome narodu bio poznat kao povjerljivi (el-emin), a Hatidža, radijallahu 'anha, koja je bila bogata i ugledna, udala se za njega zbog njegove pouzdanosti i lijepog ponašanja, te


1 Ahmed, br. 11935.


2 Buhari, br. 32., i Muslim, br. 89.


3 Buhari, br. 57., i Ahmed, br. 8374.


4


mu je zbog toga povjerila trgovačku robu, poslavši ga u Šam, a to je bilo prije početka Objave. Zbog njegove pouzdanosti, čak su i Kurejšije, iako nisu vjerovali da je on poslanik, ostavljali svoj imetak kod njega na čuvanje. Kada mu je Alah naredio da učini hidžru u Medinu, nakon što ga je njegov narod zlostavljao, on je ostavio Aliju, radijallahu anhu, svoga amidžića u Meki, kako bi vratio ono što su mu ljudi povjerili na čuvanje. To je učinio iako su ga oni napadali, poricali i uzimali imetke njegovih ashaba, ali on nije htio uzeti njihove imetke kao zamjenu za to, nego je ono što je pripadalo njima vratio. On je bio najpouzdaniji čovjek.