1
U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog!
Hvala Allahu, Gospodaru svijetova, neka su salavat i selam na poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegov put. Nakon što sam proučio komentar uvaženog šejha Abdu-l-Aziza El-Fajiza na moju knjigu: Opće lekcije za svakog muslimana, zaključio sam da se radi o korisnom djelu i poučnim komentarima. Molim Allaha da mu poveća nagradu, znanje i uputu, te da ova knjiga bude korisna muslimanima. Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
Abdu-l-Aziz b. Baz
2
Uvod prvom izdanju
Zahvala pripada Allahu Uzvišenom, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se kajemo. Allahu se utičemo od zla nas samih i zla naših loših postupaka. Koga Allah uputi, on je, uistinu upućen, a koga On u zabludi ostavi, taj neće naći upućivača. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da On nema sudruga i svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka je na njega, njegove ashabe i porodicu mir i blagoslov.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu Imran, 102)
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom čijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. (Kur'an, En-Nisa, 1)
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i
3
Poslaniku Njegovom bude pokoravao - postići će ono što bude želio. (Kur'an, El-Ahzab, 70-71)
A zatim:
Kada sam došao do knjige Opće lekcije za svakog muslimana, čiji je autor uvaženi šejh Ibn Baz, razmišljao sam o njenom komentaru, iz razloga što je sadržaj ove knjige veoma važan i koristan za svakog muslimana. Ova knjiga predstavlja poslanicu svakom pojedincu ovog ummeta, bez obzira radilo se o muškarcu ili ženi, učitelju ili učeniku. Nakon što sam klanjao istiharu i tražio savjet od učenih ljudi koji su me podržali u mojoj namjeri, čvrsto sam odlučio da ću komentarisati ovo djelo, te sam nakon toga toga zatražio i dozvolu od samog šejha Ibn Baza, koji mi je to dozvolio. I pored činjenice da se radi o knjizi koja nije napisana na velikom broju stranica, ona ipak sadrži glavne postavke vezane za islamsko vjerovanje, šerijatsko-pravna pitanja, kao i pojašnjenje načina ponašanja kojim bi se trebao okititi svaki musliman.
Poslanica je zaključena sa temama vezanim za opasnost širka i grijeha, te njihovim vrstama. Dakle, u poslanici stranicama je sadržano sve ono što bi jednog muslimana trebalo zanimati, a vezano je za vjerovanje, obrede i ponašanje. Upravo zbog njene tematike ova knjiga i zaslužuje naziv: Opće lekcije za svakog muslimana.
4
Komentar koji sam dao na ovu knjigu nije ni previše dug kako bi čitaoca umorio, a niti je previše kratak. Imao sam za cilj da se ovim djelom i njegovim tumačenjem okoriste imami u džamijama, tako što će ga čitati svojim džematlijama, ili pak roditelji, odnosno studenti prenoseći ga širim masama.
Trudio sam se da svako pitanje bude zasnovano na nekom od šerijatskih dokaza, onoliko koliko je to bilo u mogućnosti, a komentar sam nazvao El-ahkam-l-mulimmeh ala-d-durusi-l-muhimmeh.
Šejh Ibn Baz je na ovaj komentar ostavio određene opaske i napomene koje sam označio kako bi se razlikovale od ostalog teksta.
Na kraju, želim od svakog onoga ko dođe do ove knjige i bude imao određene prijedloge i napomene, da nam se javi i upozna nas sa njima.
Molim Allaha Uzvišenog da ovo djelo kao i njegov komentar budu od koristi muslimanima, te da moj trud učini iskrenim, i u ime Njega.
Također, molim Allaha da nagradi i autora poslanice koju sam prokomentarisao i da nas sastavi sve zajedno na najvišem stepenu Dženneta, sa
5
poslanicima, šehidima, iskrenim i dobrim vjernicima. Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.1
Abdu-l-Аziz b. Davud El-Fajiz
1 Ovaj uvod sam napisao još za života uvaženog Šejha Ibn Baza, Allah mu se smilovao i nastanio ga u džennetskim prostranstvima.
6
Prva lekcija
Suru El-Fatihu i ono što je moguće od kratkih sura, od sure el-Zilzal do sure en-Nas treba čitati, naučiti, ispravno izgovorati, zapamtiti, te se upoznati sa značenjima koja je obavezno znati i razumjeti.
Komentar
Šejh u ovoj prvoj lekciji spominje da je svaki musliman, shodno svojim mogućnostima, obavezan se podučiti suri El-Fatihi i drugim kratkim surama. Suru El-Fatihu je obavezan naučiti svaki musliman ponaosob, jer bez učenja te sure namaz nije ispravan, kao što se to navodi u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg ćemo kasnije spomenuti.
Onaj ko ljude podučava ovoj suri treba da se pridržava sljedećih koraka:
Da ih poduči čitanju, ukoliko ne znaju, a ukoliko su sposobni da je čitaju, onda treba da ispravi eventualne greške koje se dešavaju priliko čitanja.
Potom treba da pristupe učenju ove sure napamet, a to mogu na sljedeći način:
7
Da učitelj uči ovu suru lijepo i razgovijetno, a da učenici za njim ponavljaju, sve dok je ne nauče. Nakon što to privede kraju, treba im pojasniti značenja te sure, kako bi je razumjeli.
Poslije će, ako je to u mogućnsti, da ih upozna sa propisima koji se mogu zaključiti iz te sure.
Primjer tome, kada se radi o suri El-Fatiha, jeste da ih upozna sa propisom učenja te sure u namazu, da je ona rukn (temelj) namaza, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Nema namaza onaj ko ne prouči suru El-Fatihu.“2
Također, treba im kazati da je jedan od principa u vezi kojeg su saglasni svi učenjaci prvih generacija, vjerovanje u Allahova imena i svojstva, koja su potvrđena kur'ansko-hadiskim tekstovma, bez govora o načinu i kakvoći tih imena i svojstava, i bez njihovih iskrivljavanja, te bez poređenja i potpunog negiranja.
Potom treba ih upoznati da je ibadet sveobuhvatni naziv za svaku riječ ili postupak koji je drag Uzvišenom Allahu.
2 Bilježi Buhari, br. 723., i Muslim, br. 394., od Ubade b. Samita, radijallahu 'anhu.
8
Jedna od pouka sure El-Fatiha koju mora poznavati svaki musliman jeste da ibadet pomiješan sa širkom neće biti prihvaćen.
Muslimanu se pored ovoga, mora staviti do znanja, da treba biti svjestan Sudnjeg dana, jer će mu ta svijest pomoći da što više bude pokoran i da se u što većoj mjeri grijeha kloni.
Sve ovo što smo kazali, po pitanju učenja i poznavanja značenja, vrijedi i za ostale sure.
9
Druga lekcija
Treba se upoznati sa kelimei šehadetom koji glasi: Lā ilāhe ilellāh Muhammedun resulullāh, te sa tumačenjem istog, kao i njegovim šartovima (uslovima). Značenje šehadeta je:
Lā ilāhe – nema istinskog Boga, time se negira sve ono što se obožava pored Allaha,
Ilellāh – osim Allaha, potvrđujući božanstvo i obožavanje samo Allahu Koji nema sudruga.
Komentar
U ovoj lekciji šejh spominje kelimei šehadet, tj. riječi: Lā ilāhe ilellāh Muhammedun resulullāh.
Prvo: Stepen i mjesto ovih riječi
Ove riječi predstavljaju prvi temelj na kojem počiva islam.
Ibn Omer, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Islam je izgrađen na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata,
10
postu mjeseca ramazana i hodočašću Kabe za onoga ko je u mogućnosti.“3
Dakle, kelimei šehadet je temelj islamske vjere i prva obaveza koju jedan rob treba da ispuni, jer ispravnost svih drugih djela zavisi od ispravnosti ovih riječi.
Drugi: Značenje
Ove riječi znače: Niko pored Allaha ne zaslužuje da istinski bude obožavan. Nije dovoljno da se ove riječi tumače na način da se kaže: Nema tvorca mimo Allaha ili niko drugi ne daje opksrbu mimo Njega, iz sljedećih razloga:
Mušrici Mekke su priznali da je samo Allah Stvoritelj, ali i pored toga, nije im nimalo koristilo njihovo uvjerenje. Oni su znali pravo značenje kelimei šehadeta i upravo zbog toga nisu prihvatali Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu da izgovore te riječi.
Čudno je stanje nekih ljudi koji žive u današnjem vremenu, koji izgovaraju ove riječi, ali ne poznaju njihovo značenje, pa se u svojim dovama obraćaju dobrim ljudima u kaburovima (turbetima),
3 Bilježi Buhari, br. 8., i Muslim, br. 16.
11
a sebe smatraju pravim monoteistima (muvehhidima).
Treći: Ruknovi (temelji) ovih riječi
Postoje dva temelja, a oni su negacija i potvrda. Negacija je u riječima: nema (istinskog) boga, iz čega se razumije da niko pored Allaha ne treba da bude obožavan, dok je potvrda u riječima: osim Allaha, iz čega proizilazi da jedino On zaslužuje da bude obožavan.
Četvrti: Vrijednost riječi la ilahe illellah
Vrijednost ovih riječi je ogromna, jer ko ih iskreno izgovori, ući će u Džennet. Ko ove riječi izgovori lažno, njegov život i imetak neće se dirati, a takav će kod Allaha račun polagati. On ima status licemjera. To je rečenica koja je i pored svoje kratkoće sadržajna, lahko ju je izgovoriti, a teška će biti na vagi Sudnjeg dana, kada se djela budu mjerila.
Vrijednost ovih riječi je ogromna, a neke od njih spominje i Ibn Redžeb u svome djelu Kelimetu-l-ihlas. Za svaku vrijednost, spomenuo je argument.
Tim riječima kupuje se Džennet, kome budu posljednje ove riječi, ući će u Džennet, tim riječima se spašava od Vatre, zbog njih se grijesi opraštaju i
12
brišu, one predstavljaju najljepše i najbolje djelo, njima se ruši svaka prepreka na putu ka Allahu, to su riječi iskrenosti koju Allah potvrđuje onima ko ih izgovori, to su najbolje riječi koje je izgovorio neki od vjerovjesnika, la ilahe illellah je najbolji zikr, najbolje djelo koje se najviše vrijednuje, izgovaranje tih riječi ima vrijednost kao da je čovjek roba oslobodio, njima se štiti od šejtana, od patnje u kaburu i strahota na Sudnjem danu, te riječi će biti simbol vjernika i njihova oznaka kada ustanu iz kaburova, pomoću njih se otvaraju sva džennetska vrata, pa čovjek može da bira na koja će ući, i ukoliko neko od onih koji budu svjedočili ove riječi, a zbog svojih velikih grijeha, uđe u Vatru, neće vječno u njoj boraviti.4
Peti: Šta proizilazi iz svjedočenja da je Muhammed Allahov Poslanik?
Iz tog svjedočenja proizilazi vjerovanje u njega, u sve ono o čemu nas je obavijestio, pokornost njegovim naredbama, ostavljanje onoga što je zabranio i davanje prednosti njemu u odnosu na sve ostale ljude.
Šesti: Uslovi ispravnosti riječi la ilahe illellah
4 Pogledati Poslanicu o riječima la ilahe illellah, koju je napisao šejh Fevzan.
13
Prenosi Ubade b. Samit da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko svjedoči da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema druga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isaa Njegov rob i Njegov poslanik i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i život mu udahnuo, i da je Džennet istina i Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet, prema onome što je radio.“5
Šejh u nastavku druge lekcije je kazao:
Što se tiče šartova Lā ilāhe ilellāh to su:
a. Znanje - koje je suprotno neznanju;
b. Ubjeđenje - koje je suprotno sumnji;
c. Iskrenost - koja je suprotna širku (pridruživanju Allahu nečeg/nekog drugog);
d. Potvrda - koja je suprotna negiranju;
e. Ljubav - koja je suprotna mržnji;
f. Naklonosti ili predanost - koja je suprotna ostavljanju;
g. Prihvatanje - koje je suprotno odbijanju;
5 Bilježi Buhari, br. 3252., i Muslim, br. 28.
14
h. Nevjerovanje u sve drugo što se obožava-pored Allaha;
Komentar
Islamski učenjaci navode sedam uslova, a neki dodaju i osmi, kao što je to učinio autor ove poslanice.
Prvi uslov: Znanje
Ukoliko rob zna da jedino Allah zaslužuje da bude obožavan i da je obožavanje nekoga pored njega ništavno, onda je razumio značenje ovih riječi.
Allah Uzvišeni kaže:
Znaj da nema boga osim Allaha! (Kur'an, Muhammed, 19)
...moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju. (Kur'an, Ez-Zuhruf, 86)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Ko umre, a zna da nema istinskog boga mimo Allaha, ući će u Džennet.“6
6 Bilježi Muslim, br. 26., od Osmana, radijallahu 'anhu.
15
Drugi uslov: Ubjeđenje
Svako onaj ko izgovori riječi ila ilahe illellah, mora da bude ubjeđen srcem u njihovu ispravnost, tj. mora čvrsto vjerovati da samo Allah zaslužuje svaki vid obožavanja, i da niko pored Njega na to nema pravo.
Allah Uzvišeni kaže:
...i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. (Kur'an, El-Bekare, 4)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Obraduj Džennetom onoga koga sreteneš iza zidina ove bašče, a da svjedoči la ilahe illella, i srcem vjeruje u te riječi.“7
Treći: Prihvatanje
Ovo znači prihvatanje svega što proizilazi iz ovih riječi, kao što Uzvišeni Allah kaže: Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama. (Kur'an, El-Bekare, 136)
7 Bilježi Muslim, br. 31.
16
Četvrti: Naklonost ili predanost
Treba biti naklonjen i predan Allahu u svemu, na što ukazuju ove riječi. Uzvišeni Allah kaže: Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela. (Kur'an, En-Nisa, 125)
Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. (Kur'an, Lukman, 22)
Peti: Potvrda (istinitost)
Ovaj uslov znači da čovjek potvrdi istinitost svoga vjerovanja u Allaha, istinitost svoga ubjeđenja, riječi i onoga čemu poziva.
Uzvišeni Allah kaže: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni! (Kur'an, Et-Tevbe, 119)
Šesti: Iskrenost
Sva djela i postupci koje čovjek čini moraju biti urađeni iskreno u ime Allaha, bez bilo kakvih neispravnih namjera.
Uzvišeni Allah kaže: A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao
17
pravovjerni, vjeru ispovijedaju. (Kur'an, El-Bejjine, 5)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Najsretniji ljudi koji će zaslužiti moj šefaat su oni koji kažu 'la ilahe illallah,' iskreno iz srca.“8
Sedmi: Ljubav
Ljubav prema svemu što se razumije iz ovih riječi, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iznad koje ne smije biti nijedna druga ljubav.
Allah Uzvišeni kaže: Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. (Kur'an, El-Bekare, 165)
Osmi: Nevjerovanje u sve drugo što se obožava-pored Allaha
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko kaže la ilahe illellah i zanegira sve što se obožava mimo Njega, imetak i život su mu sveti, a račun će kod Allaha polagati.“9
8 Bilježi Buhari, br. 99.
9 Bilježi Muslim, br. 23.
18
Treća lekcija
Šest je temelja (ruknova) imana (vjerovanja)
- Da vjeruješ u Allaha,
- Njegove meleke,
- Njegove knjige,
- Njegove poslanike,
- Sudnji dan i
- Vjerovanje da je odredba, dobra i loša, od uzvišenog Allaha.
Komentar
Dokaz za ovo je hadis Džibrila u kojem je pitao o imanu, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ da je odredba, bila dobra i loša da od uzvišenog Allaha.“10
10 Bilježi Muslim, br. 8., od Omera, radijallahu 'anhu.
19
Vjerovanje u Allaha
Ono obuhvata četvero:
Prvo: Vjerovanje da Allah postoji
Na postojanje Allaha ukazuju neiskvarena priroda, razum, šerijatski tekstovi i materijalni dokazi.
Neiskvarena priroda/fitra
U svakon stvorenju je uređeno vjerovanje u Tvorca, i ovo je čovjekova neiskvarena priroda koja se mijenja samo pod uticajem vanjskih faktora, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Svako dijete se rađa u pravoj vjeri, ali ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.“ (Bilježi Buhari)
U svakon stvorenju je uređeno vjerovanje u Tvorca, i ovo je čovjekova neiskvarena priroda koja se mijenja samo pod uticajem vanjskih faktora, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
20
„Svako dijete se rađa u pravoj vjeri, ali ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.“11
Razum
Sva stvorenja moraju imati nekoga ko ih je stvorio. Nemoguće je da nešto samo sebe stvori, niti da nastane slučajno, bez bilo kakvog povoda.
Šerijatski dokazi ukazuju na postojanje Allaha. Sve nebeske Knjige su govorile o tome i potvrđuju ovu činjenicu, a najbolja od njih je Kur'an. Također, i svi poslanici su ovo potvrđivali, a pečat tome je bio najbolji od svih njih, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Materijalni dokazi ukazuju na postojanje Allaha dvojako:
Prvo: Veoma često čujemo kako su nečije dove uslišane, što jasno ukazuje na Allahovo postojanje.
11 Bilježi Buhari, br. 1292. 1293., i Muslim, br. 2658., od Ebu Hurejre.
21
Drugo: Nadnaravna djela koja su činili poslanici za koja su ljudi čuli ili ih vidjeli, jasan su pokazatelj postojanja Allaha.
Drugo: Vjerovanje da je Allah Gospodar svega
Ovo označava da je On jedini Gospodar svega što postoji, koji nema suparnika u vlasti, niti ima pomagača.
Gospodar (Rabb) je onaj koji stvara, vlada svime i upravlja. Nema tvorca osim Allaha, nema vladara osim Njega, niti ima nekoga ko upravlja mimo Njega.
Allah Uzvišeni kaže: Samo On stvara i upravlja! (Kur'an, El-E'araf, 54)
To vam je, eto, Allah. Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa. (Kur'an, Fatir, 13)
Treće: Vjerovanje da je samo Allah Bog
Ovo podrazumijeva vjerovanje da je On istinski Bog koji nema sudruga. Ilah ili bog je onaj kome srca teže, obožavajući ga, iz ljubavi i poštovanja.
22
Allah Uzvišeni kaže: A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (Kur'an, El-Bekare, 163)
Mi smo poslali Nuha narodu njegovom. O narode moj, - govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! (Kur'an, El-E'araf, 59)
Četvrto: Vjerovanje da On posjeduje lijepa imena i savršena svojstva
Ovo podrazumijeva potvrđivanje i vjerovanje u sva Allahova imena i svojstva koja su spomenuta u kur'ansko-hadiskim tekstovima, onako kako to Njemu dolikuje, bez govora o načinu i kakvoći i bez iskrivljavanja, te bez poređenja i potpunog negiranja.
Allah Uzvišeni kaže: Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Kur'an, Eš-Šura, 11)
Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog
Prvi: Potvrda Allahove jednoće, iz čega proizilazi da se čovjek ne nada, niti da se boji, a niti da obožava bilo koga mimo Allaha.
23
Drugi: Potpuna ljubav prema Allahu, kroz poznavanje značenja na koja ukazuju Njegova imena i svojstva.
Treći: Obožavanje Allaha kroz činjenje onoga što nam je naredio i udaljavanje od onoga što nam je zabranio.
Vjerovanje u meleke
Meleki su bića koja pripadaju nevidiljivom svijetu, koja obožavaju Allaha i nemaju nikakvih osobina božanstvenosti. Allah ih je stvorio od svjetlosti i učinio ih Njemu potpuno pokornim, te im dao snagu kako bi mogli izvršavati Njegove naredbe. Njihov broj zna samo Uzvišeni Allah.
Vjerovanje u meleke obuhvata četiri stvari:
Prva: Vjerovanje u njihovo postojanje
Druga: Posebno vjerovanje u one meleke čija imena znamo, poput Džibrila i općenito vjerovanje u meleke čija imena ne znamo.
Treća: Vjerovanje u njihova svojstva koja su nam poznata. Oni su najjača Allahova vojska,
24
cijenjeni robovi, ima onih koji stoje u saffovima, koji slave Allaha, svako od njih ima svoj stepen, iznad kojeg i ispod kojeg ne može ići.
Četvrta: Vjerovanje u njihova zaduženja koja smo spoznali putem Kur'ana i Sunneta, a koja rade po Allahovom naređenju, poput zaduženja meleka smrti da uzima duše.
Vjerovanje u knjige
Ovdje se misli na knjige koje je Allah objavio poslanicima, kao milost i uputstvo stvorenjima, kako bi ostvarili sreću i na ovome, a i na budućem svijetu.
Vjerovanje u knjige obuhvata četvero:
Prvo: Vjerovanje da ih je uistinu Allah objavio.
Drugo: Posebno vjerovanje u knjige čija imena znamo, poput Kur'ana koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Tevrata koji je objavljen Musau, alejhisselam.
Treće: Vjerovanje u ono što je u njima kazano, ako se potvrdi ispravnost toga, poput vjerovanja u sve ono što je kazano u Kur'anu, kao i
25
vjerovanja u ono što nije iskrivljeno od prijašnjih knjiga.
Četvrto: Postupanje po onome što je u njima kazano, ako nije derogirano, te prihvatanje i zadovoljstvo sa onim što je u njima spomenuto, bez obzira da li razumjeli mudrost toga ili ne. I ubjeđenje da su sve prijašnje knjige derogirane Kur'anom.
Allah Uzvišeni kaže: A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. (Kur'an, El-Maide, 48)
Plodovi vjerovanja u Allahove knjige
Prvi: Spoznaja Allahove brige o Svojim robovima, iz razloga što je poslao knjige koje će voditi ljude kroz život.
Drugi: Spoznaja Allahove mudrosti u propisivanju, a to vidimo iz toga što je svakom narodu objavljivao ono što mu odgovara u datom trenutku.
Allah Uzvišeni kaže: Svima vama smo zakon i pravac propisali.( (Kur'an, El-Maide, 48)
Treći: Zahvala na Allahovoj blagodati.
26
Vjerovanje u poslanike
Rusul ili poslanici su množina od riječi resul ili poslanik, a označava osobu koja je poslana da dostavi nešto. Poslanici su osobe kojima je Allah dostavio poslanicu i naredio im da je prenosu ljudima. Prvi poslanik je Nuh, alejhisselam, a zadnji je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Nije postojao nijedan narod, a da mu Allah nije poslao poslanika sa vjerozakonom specifičnim za dotični narod ili pak vjerovjesnika koji je imao za cilj da obnovi prethodni vjerozakon.
Allah Uzvišeni kaže: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte, a kumira se klonite! (Kur'an, En-Nahl, 36)
A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao. (Kur'an, Fatir, 24)
Poslanici su ljudi, stvorenja koja nemaju nikakvih božanskih osobina.
Oni imaju ljudska obilježja i osobine i dešava im se sve ono što se dešava običnim ljudima, poput bolesti, smrti, potrebe za hranom i pićem i sl.
Vjerovanje u poslanike obuhvata četiri segmenta:
27
Prvi: Vjerovanje da je njihova poslanica od Allaha i da je istinita.
Ko ne vjeruje u samo jednog poslanika, ima status kao da ne vjeruje u sve njih, kao što kaže Uzvišeni Allah: I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike. (Kur'an, Eš-Šu'ara, 105)
Drugi: Posebno vjerovanje u poslanike čija imena znamo, poput Muhammeda, Ibrahima, Musaa, Isaa, i Nuha, koji se inače smatraju najodabranijim poslanicima.
U one poslanike čija imena ne znamo, vjerujemo općenito.
Allah Uzvišeni kaže: I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. (Kur'an, El-Mu'min, 78)
Treći: Vjerovanje u ispravne predaje koje su do nas od njih prenešene.
Četvrti: Rad po vjerozakonu poslanika koji nam je poslan, a to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
28
Plodovi vjerovanja u poslanike
Prvi: Spoznaja Allahove milosti i brige prema Svojim robovima, a to se vidi iz činjenice da je poslao poslanike kako bi ih uputili na Pravi put, te pojasnili način činjenja ibadeta Allahu.
Drugi: Zahvalnost Allahu Uzvišenom na ovoj velikoj blagodati koju nam je ukazao.
Treći: Ljubav prema poslanicima i iznošenje pohvale njima onako kako to dolikuje. Dakle, moramo ih voljeti i cijeniti, jer oni su od Allaha dostavili poslanicu, obožavali Ga i druge na to podsticali.
Vjerovanje u Sudnji dan
Sudnji dan je dan kada će ljudi biti proživljeni, polagati račun i biti nagrađeni ili kažnjeni.
Nazvan je el-jevmu-l-ahir/zadnji dan, jer nema dana nakon njega.
Vjerovanje u Sudnji dan obuhvata troje:
29
Prvo: Vjerovanje u proživljenje, čiju ispravnost potvrđuju Kur'an, hadis i jednoglasan stav učenjaka.
Drugo: Vjerovanje u polaganje računa, nagradu i kaznu. Čovjek će polagati račun za svoja djela i biće nagrađen ili kažnjen shodno njima. Na ovu činjenicu ukazuju Kur'an, sunnet i jednoglasan stav muslimana.
Treće: Vjerovanje u postojanje Dženneta i Džehennema i da je jedno ili drugo vječno boravište za ljude.
U vjerovanje u Sudnji dan ulaze i događaji poslije smrti, poput kaburskog iskušenja, kaburske patnje i uživanja.
Plodovi vjerovanja u Sudnji dan
Prvi: Strah od grijeha, jer nas oni vode ka Allahovoj kazni.
Drugi: Želja da se što više bude pokoran Allahu, s namjerom da se dobije Njegova nagrada.
Treći: Vjerovanjem u Sudnji dan, vjernik zna da, ukoliko ga na ovome svijetu prođu neka dobra, da će mu to biti nadoknađeno u Džennetu.
30
Vjerovanje u kader (Allahovu odredbu)
Kader je Allahova odredba svega što se dešava, zasnovana na Njegovom znanju i mudrosti.
Vjerovanje u kader obuhvata četiri stvari:
Prva: Vjerovanje da Uzvišeni Allah zna sve i pojedinačno i općenito, bez obzira da li se radilo o onome što On čini ili što čine Njegovi robovi.
Druga: Vjerovanje da je sve to zapisano u Ploči pomno čuvanoj. O ove dvije stvari, Uzvišeni Allah kaže:
Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko! (El-Hadž, 70)
U Muslimovom Sahihu navodi se hadis od Abdullaha b. Amra b. El-Asa, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Allah je zapisao sve što će se dešavati, još pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju.“12
Treća: Vjerovanje da svi događaji i pojave bivaju Allahovom voljom i htijenjem, bez obzira da
12 Muslim, br. 2653.
31
li se radilo o onome što On čini ili što čine Njegova stvorenja. Uzvišeni kaže: Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. (Kur'an, El-Kasas, 68)
Četvrta: Vjerovanje da su sva Allahova stvorenja i sve što rade, sve njihove osobine i pokreti stvoreni od strane Njega.
Allah Uzvišeni kaže: Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.(Ez-Zumer, 62)
Plodovi vjerovanja u Allahovu odredbu
Prvi: Oslanjanje na Allaha prilikom činjenja onoga što je čovjeku potrebno, jer sve zavisi od Njegove odredbe.
Drugi: Čovjeku ne treba da se pojavi samoljublje ukoliko postigne svoj cilj, jer to je Allahova odredba koju je Allah odredio. Smatranjem da je to čovjekova zasluga, zaboravlja se zahvalnost Allahu.
Treći: Smirenost i spokoj kada je u pitanju Allahova odredba. U ovakvom stanju čovjek ne tuguje ako ne ostvari nešto što mu je drago ili ga pogodi nešto što ne voli, jer zna da je to Allahova odredba koja se morala desiti.
32
Allah Uzvišeni kaže: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko - da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce. (Kur'an, El-Hadid, 22-23)
Dvije su grupacije koje su skrenule kada je u pitanju Allahova odredba:
Prva: Džebrijje
Oni kažu da je čovjek prisiljen da čini ono što čini i da nema ličnog izbora.
Druga: Kaderijje
Oni smatraju da čovjek ima apsolutno pravo izbora i da Allahova volja i odredba nimalo ne utiče na njegov izbor.13
Oni su negirali da je Allah odredio i da zna šta će se desiti prije nego što se desi. I jedna i druga skupina su zabludjele po ovom pitanju.
13 Pogledati: Usejmin, Šerhu Usuli-iman.
33
Četvrta lekcija
Tri su vrste tevhida:
a. Tevhidur-rububijeh,
b. Tevhudul-uluhijeh,
c. Tevhidul-esmai ves-sifat.
Komentar
Tevhid je obožavanje jedino Allaha Uzvišenog.
Tri su vrste tevhida:
Prva: Tevhidu-r-rububijjeh. Ova vrsta podrazumijeva znanje i uvjerenje da je samo Allah Tvorac, Onaj koji opskrbljuje i ko svime upravlja. Sve ovo su potvrdili i mušrici Mekke, ali im to nije bilo dovoljno kako bi se ubrajali u muslimane.
Dokaz tome je ajet: A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: Allah! (Kur'an, Ez-Zuhruf, 87)
Druga: Tevhidu-l-esmai ve-s-sifat koji znači opisivanje Allaha Uzvišenog onako kako je Sebe opisao i kako Ga je opisao Njegov Poslanik,
34
sallalallahu alejhu ve sellem, na način kako to samo Njemu priliči.
Ovu vrstu su potvrdili neki mušrici, dok su je drugi iz neznanja i oholosti negirali.
Treća: Tevhidu-l-uluhijjeh, tj. obožavanje samo Allaha Uzvišenog koji nema sudruga, svakim vidom ibadeta, poput: ljubavi, straha, nade, oslanjanja, dove i dr. Ovu vrstu tevhida su odbili i negirali mušrici.14
U nastavku ove lekcije, šejh kaže:
Širk se, također, dijeli na tri vrste:
a. Veliki širk
b. Mali širk
c. Skriveni širk
Od svojestvenosti velikoga širka jeste da on poništava sva dobra djela i da onaj ko umre na njemu i ne pokaje se od njega biće vječno u Vatri. Rekao je Uzvišeni Allah: A da su oni širk učinili, sigurno bi im propalo ono što su činili. (Kur'an, El-En`am, 88.)
14 El-Džami'u-l-ferid lil es'ileti ve-l-edžvibeti ala kitabi-t-tevhid, str. 9
35
Mušrici nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u Vatri će vječno ostati. (Kur'an, Et-Tevba, 17.)
Onaj ko umre sa velikim širkom, Allahu to neće oprosti i njemu je ulazak u Džennet zabranjen, kao što kaže Uzvišeni Allah:
Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostiće manje grijehe od toga kome On hoće. (Kur'an, En-Nisa`, 48.)
Onome ko Allahu širk čini, On će ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. (Kur'an, El-Maide, 72.)
Od oblika velikoga širka je: dovljenje mrtvima i kipovima i traženje pomoći od njih i zavjetovanje njima, kao i prinošenje žrtvi njima i sl.
Što se tiče malog širka to je svako djelo koje je šerijatskim tekstom u Kur`anu ili Sunnetu potvrđeno i nazvano širkom, a ne spada u veliki širk. Primjer toga je: mala količina rijaluka-pretvaranja u nekim djelima, zaklinjanje nečim pored Allaha, kao i govor: Kako Allah želi i ti, i sl.
36
Dokaz za ovaj oblik širka je govor Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem: „Najviše čega se plašim za vas je mali širk.“ Pa su ga upitali šta je to, a on je rekao: „Rijaluk ili pretvaranje.“15
Također, dokaz tome je i govor Allahovog Poslanika: „Onaj ko se zakune nečim mimo Allaha, učinio je širk.“16
Ibn Omer prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, da je rekao: „Ko se zakune nečim mimo Allaha, učinio je kufr ili širk.“17
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, je također kazao: „Nemojte govoriti: 'Šta
15 Bilježe ga Ahmed, 5/428., Bejheki u Šu'abu-l-iman, 6831., preko Mahmuda ibn Lubejda el-Ensarija. Dobrim ga je ocijenio šejh Ibn Baz, a nalazi se u djelu Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 32.
16 Bilježi ga Ahmed, 1/47., od Omera ibn el-Hattaba, radijallahu `anhu, a lanac prenosilaca ispravnim je ocijenio Ibn Baz. Pogledati: Es-silsiletu-s-sahiha, 2042.
17 Bilježe Ebu Davud, br. 3251., i Tirmizi, br. 1535., i kaže da je dobar. Lanac prenosilaca ispravnim je ocijenio Ibn Baz, a nalazi se u djelu Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 2952.
37
Allah hoće i šta hoće taj i taj.', nego recite: 'Šta Allah hoće, a zatim taj i taj.'“18
Ova vrsta širka ne čini počinioca otpadnikom od vjere, niti vječnim stanovnikom u Vatri, ali ona ipak čini manjkavom njegovu obaveznu potpunost tevhida.
Što se tiče treće vrste širka, a to je skriveni širk, dokaz za njega je govor Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem: „Želite li da vas obavijestim čega se više za vas bojim od lažnog mesiha Dedždžala?“ pa su rekli: „Želimo, Allahov Poslaniče.“ Rekao je: „Skriveni širk, a to je kada čovjek ustane da klanja, pa uljepša svoj namaz, zato što primjeti da ga ljidi gledaju.“19
Širk se, također, može podijeliti samo na
dvije vrste:
a. Veliki širk
b. Mali širk
18 Bilježi ga Ebu Davud, 4980., Ibn Madže, 2118., od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu `anhu. Lanac prenosilaca ispravnim je ocijenio Ibn Baz, a nalazi se u djelu Es-silsiletu-s-sahiha, 137.
19 Bilježi ga Ahmed, 3/30., Ibn Madže, 4204., preko Ebu Se`ida el-Hudrija, radijallahu `anhu. Dobrim ga je ocijenio šejh Albani u djelu Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 30.
38
U ovom slučaju, skriveni širk bio bi sadržan u ove dvije vrste, pa bi tako bio veliki u slučaju licemjera (munafika), jer oni sakrivaju svoje nevjerovanje, a ispoljavaju islam, pretvarajući se pred ljudima iz straha. Dok bi mali skriveni širk bio poput male količine rijaluka, kao što je došlo u hadisu Mahmuda ibn Lubejda el-Ensarija koji je prethodio, kao i spomenuti hadis Ebu Se`ida el-Hudrija.
A Allah je garant uspjeha.
39
Peta lekcija
Ruknovi ili temelji islama su: svjedočenje „la ilahe illellah Muhammedun resulullah“, obavljanje namaza, davanje zekata, post mjeseca ramazana i obavljanje hadždža, ako se za to ima mogućnost.
Komentar:
Nakon što je autor poslanice završio sa govorom o tevhidu i širku, te njihovim vrstama, pristupio je poglavlju koje govori o temeljima islama.
U hadisu kojeg prenosi Ibn Omer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Islam se temelji na pet principa: svjedočenju da je samo Allah Bog i da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu ramazana.“20
Islam se temelji na pet (ala hamsin), tj. pet principa, a u drugoj verziji stoji: ala hamsetin, tj. na pet temelja. Primjer islama je kao primjer jedne građevine koja ima svoje temelje i stubove, bez
20 Bilježi Buhari, br. 8., i Muslim, 16.
40
kojih ta građevina ne može opstati. Ostali segmenti islama, samo upotpunjavaju tu građevinu.
Svjedočenje da je samo Allah Bog i da je Muhammed, Njegov poslanik, znači vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.
U verziji kod Muslima stoji: „Temelji se na pet stubova: smatranju da je samo Allah istinski Bog...“
U drugoj verziji stoji: „...smatranju da je samo Allah istinski Bog i negiranju svih božanstava mimo Njega.“
Obavljanje namaza
Bilježi Muslim od Džabira da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Između čovjeka i nevjerstva i širka je ostavljanje namaza.“21
U hadisu kojeg prenosi Muaz, stoji: „Glavnina svega je Islam, a njegov temelj je namaz.“22
21 Bilježi Muslim, br. 82.
22 Bilježi Ahmed, 5/231., i Tirmizi, br. 2616., i kaže da je hasen sahih, a nalazi se i u djelu Es-silsiletu-s-sahiha, 1122.
41
Prenosi se da je Abdullah b. Šekik kazao: „Poslanikovi ashabi nisu smatrali nevjerstvom ostavljanje bilo kojeg vjerskog propisa, osim namaza.“23
Davanje zekata
Ovo je treći islamski stub, o kojem Allah Uzvišeni kaže:
Molitvu obavljajte i zekat dajite. (Kur'an, El-Bekare, 43)
A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je - ispravna vjera. (Kur'an, El-Bejjinne, 5)
Post mjeseca ramazana
Ovo je četvrti islamski stub, o kojem Allah Uzvišeni kaže: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (Kur'an, El-Bekare, 183)
23 Bilježi Tirmizi, br. 2622., a nalazi se i u djelu Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 565.
42
Obavljanje hadždža
Ovo je peti islamski stub, o kojem Allah Uzvišeni kaže:
Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Kur'an, Alu Imran, 97)
Citirani hadis je jedno veliko pravilo na osnovu kojeg se upoznajemo sa islamskom vjerom.24
24 Pogledati, Abdullah El-Džarullah, Erkanu-l-islam, str. 7-8.
43
Šesta lekcija
Devet je šartova namaza (radnji koje moraju prethoditi namazu):
1. Islam;
2. Razum;
3. Punoljetnost;
4. Čistoća (abdest ili po potrebi gusul);
5. Uklanjanje nečistoće (sa tijela, odijela i mjesta gdje se klanja);
6. Pokrivanje stidnog mjesta;
7. Nastupanje vremena;
8. Okretanje ka kibli;
9. Nijjet-namjera (u srcu).
Komentar
Nakon što se autor u petoj lekciji osvrnuo na temelje islama, u šestoj lekciji je otpočeo govor o namaskim šartovima, jer je namaz najvažniji temelj islama nakon kelimei šehadeta.
Namaz nije ispravan osim uz ispunjavanje određenih uslova:
1. Islam;
2. Razum;
3. Punoljetnost;
44
Dakle, namaz nije ispravan ukoliko ga obavlja nevjernik, jer su sva njegova djela ništavna, niti je ispravan nerazumnoj osobi (luđaku), jer ona nije šerijatski obveznik, a niti djetetu zbog njegovog nepunoljetstva. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Svojoj djeci naređujte namaz kada budu imala sedam godina.“25
4. Čistoća, shodno mogućnostima (abdest ili po potrebi gusul).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Bez čistoće namaz nije primljen.“26
5. Nastupanje vremena;
Allah Uzvišeni kaže: Obavljaj molitvu kad Sunce s polovine neba krene. (Kur'an, El-Isra, 78) Omer je govorio: „Namaz ima svoje vrijeme koje je uslov za njegovu ispravnost.“
Dokaz ovome je i predaja kada je Džibril predvodio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u
25 Bilježi Ahmed, br. 2/187., Ebu Davud, br. 495., od Abdullaha b. Amra. Nalazi se u Sahihu-s-sunen, 466.
26 Bilježi Muslim, br. 224., preko Abdullaha b. Omera,
45
namazima, pa je govorio: „Između ovoga je namaz.“27
6. Pokrivanje stidnog mjesta;
Ono mora biti pokriveno shodno mogućnostima i stidni dijelovi tijela se ne smiju odslikavati.
Allah Uzvišeni kaže: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! (Kur'an, El-E'araf, 31)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Ne prihvata se punoljetnoj ženi namaz osim sa pokrivačem (preko tijela).“28
Navodi se da je Seleme b. Ekvea kazao: „O Allahov Poslaniče, ja se bavim lovom i ponekad klanjam u samo jednoj košulji (haljini). Poslanik reče: 'Nije problem, samo zakopčaj svoju košulju
27 Bilježi Ahmed, 3/330., Nesai, 526., preko Džabira. Ispravnim ga je ocijenio Ibn Hibban, 1472. Nalazi se u djelu El-Irva, 250.
28 Bilježi Ahmed, 6/218., Ebu Davud, 641., Tirmizi, 377., Ibn Madže, 655., od Aiše, radijallahu 'anha. Imam Tirmizi kaže da je hadis dobar, a ispravnim su ga ocijenili Ibn Huzejme, 775., Ibn Hibban, 1711., Hakim , 917. Nalazi se u djelu El-Irva, 268.
46
makar trnom.'“ Ova dva hadisa ispravnim je ocijenio Tirmizi.29
Po jednoglasnom stavu učenjaka, kako navodi Ibn Abdu-l-Berr, nije ispravan namaz onome ko klanja sa nepokrivenim stidnim dijelovima tijela, a može da ih pokrije.
7. Uklanjanje nečistoće (sa tijela, odijela i mjesta gdje se klanja);
Allah Uzvišeni kaže: I haljine svoje očisti! (Kur'an, El-Muddessir, 4)
Dokaz ovome je i hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vezano za krv hajza, kazao Esmi: „Istrljat će je, zatim će je oprati vodom i sabliti, a potom u njoj klanjati.“30
8. Okretanje ka kibli;
Allah Uzvišeni kaže: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu! (Kur'an, El-Bekare, 144)
29 Bilježi Ahmed, 4/49., Ebu Davud, 632., Nesai, 765., a ispravnim su ga ocijenili Ibn Huzejme, 777., Ibn Hibban, 2294., Hakim , 913. Nalazi se u djelu El-Irva, 268.
30 Bilježi Buhari, 225., i Muslim, 291.
47
9. Nijjet-namjera (u srcu).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Dijela se cijene prema namjeri.“31
Ovim se završava govor o namaskim šartovima.32
31 Bilježi Buhari, 1., i Muslim, 1907., od Omera.
32 Menaru-s-sebil, 1/70-79.
48
Sedma lekcija
Ruknova namaza ima četrnaest:
1. Stanjanje u namazu;
2. Početni tekbir;
3. Učenje Fatihe;
4. Ruku`;
5. Ispravljanje sa ruku`a;
6. Činjenje sedžde na sedam dijelova tijela;
7. Podizanje sa sedžde;
8. Sjedenje između dvije sedžde;
9. Smirenost u svim radnjama;
10. Obavljanje svakog rukna po redoslijedu;
11. Zadnji tešehhud;
12. Sjedenje na zadnjem tešehhudu;
13. Salavat na Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, na zadnjem tešehhudu;
14. Predaja selama;
Komentar
Nakon što je autor spomenuo uslove koji se moraju ispuniti prije nego što se stupi u namaz, nastavio je sa govorom o sastavnim dijelovima namaza (ruknovima) bez kojih je namaz neispravan.
49
Prvi: Stanjanje u namazu shodno mogućnostima
Allah Uzvišeni kaže: i pred Allahom ponizno stojte. (Kur'an, El-Bekara, 238.)
A Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže: „Klanjaj stojeći.“33
Islamski učenjaci su složni da je ovo obavezni dio namaza.
Drugi: Početni tekbir
Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže: „Čistoća je ključ namaza, njegov početak je tekbir, a kraj namaza je predaja selama.“34
Imam Tirmizi tvrdi da je ovo najispravniji hadis o ovoj tematici.
Također, Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada želiš da klanjaš, upotpuni abdest, okreni se prema kibli i donesi tekbir,“ 35
33 Bilježi Buhari, 1066.
34Bilježi Ahmed, 1/123., Ebu Davud, 61., Tirmizi, 3., Ibn Madže, 275., od Alije, a ispravnim ga je ocijenio Albani u djelu El-Irva, 301.
35 Bilježi Buhari, 5897., i Muslim, 397., od Ebu Hurejre.
50
Treći: Učenje Fatihe
Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže: „Nema namaza onaj ko ne prouči Fatihu.“36
Četvrti: Ruku ili pregibanje.
Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, ruku' (u namazu) činite. (Kur'an, El-Hadždž, 77)
U dva Sahiha se od Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onome ko je često pravio greške u namazu, kazao: „Potom učini ruku' i smiri se na njemu.“
Peti: Ispravljanje sa ruku`a
Onome ko je često pravio greške u namazu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „A zatim se nakon ruku'a ispravi dok ne dođeš u stojeći položaj.“
A također bilježe petorica od Ebu Mesuda El-Ensarija da je kazao: „Nije ispravan onaj namaz u kojem čovjek ne ispravi svoja leđa na ruku'u i na sedždi.“37
36 Bilježi Buhari, 723., i Muslim, 394., od Ubade b. Samita.
37 Bilježi Ahmed, 4/119., Ebu Davud, 855., Tirmizi, 265., Nesai, 1027., Ibn Madže, 870. Timizi kaže da je hasen sahih, a
51
Šesti: Činjenje sedžde na sedam dijelova tijela
Poslanik, sallallahu, alejhi ve sellem, je kazao: „Naređeno mi je da sedždu obavljam sa sedam dijelova tijela (kostiju): čelom, pokazujući rukom na svoj nos, dvjema rukama (dlanovima), koljenima i vrhovima dvaju stopala.“38
Sedmi: Podizanje sa sedžde
Poslanik, sallallahu, alejhi ve sellem, je kazao: „A zatim se digni (sa sedžde) dok se ne smiriš sjedeći.“
Osmi: Sjedenje između dvije sedžde
Poslanik, sallallahu, alejhi ve sellem, je kazao: „A zatim se digni (sa sedžde) i smiri se.“39
Aiša, radijallahu 'anha, kazuje: „Kada bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao sa
ispravnim ga ocjenjuje i Ibn-l-Džarud, 195., Ibn Huzejme, 591., Ibn Hibban, 1892., a nalazi se i u Sahihu-t-tergib, 522.
38 Bilježi Buhari, 779., i Muslim, 490., od Ibn Abbasa.
39 Spomenuli smo već ko ga bilježi.
