Najprihvaćenija definicija ashaba poslanika Muhammeda je neko ko je upoznao Poslanika, vjerovao u njega i umro kao musliman. Arapski prijevod riječi pratilac je sahabi, te tako drugovi (množina) postaju sahaba. Kao i kod svih arapskih riječi postoji puno nijansi i nivoa značenja. Korijen riječi je sa-hi-ba i znači fizičku blizinu ili sjedenje, pa se sahabijem obično smatra da je neko bio blizak proroku Muhammedu; neko ko je proveo dosta vremena u njegovom društvu ili prisustvu. Družine, muškarci, žene i djeca, drago su voljeli proroka Muhammeda i svako bi od njih dao svoj život u njegovu odbranu ili u odbranu novokrštene religije.

I Bog i Poslanik Muhammed uzvratili su ashabima ljubav i pobožnost.

"... Bog je sa njima zadovoljan kao što su i oni s Njim dobri. On im je pripremio Vrtove pod kojima teku rijeke (Raj), da u njima zauvijek obitavaju." (Kur'an 9: 100)

Prorok Muhammed, neka ga Bog pohvali, rekao je: "Najbolje od moje nacije je moja generacija, zatim oni koji ih slijede, a zatim oni koji ih slijede." [1]

Družine se smatraju najboljom generacijom islamske nacije, i tada i sada. Učimo o njihovim pravilima i manirima, čitamo njihove priče i čudimo se njihovim podvizima; divimo se njihovoj religioznoj revnosti i njihovoj posvećenoj predanosti Bogu i Poslaniku. Međutim, često nam nedostaje holističko razumijevanje njihovih života. Ko su bili ti muškarci, žene i djeca? Kakav je bio njihov život prije pojave islama? Kakvi su ljudi bili prije nego što su izabrali voljeti i slijediti poslanika Muhammeda? A uz sve to, šta je to bilo o proroku Muhammedu koji je proizveo tako potpunu pobožnost? 

Ljudi koji su živjeli u društvu iz kojeg je Poslanik proizašao iz različitih slojeva života, upravo onakvi kakvi biste danas našli u malom gradu. Neki su bili bogati, dok su drugi bili siromašni, neki gdje su bili ljubazni, a drugi okrutni. Neki su bili iskreni dok drugi nisu. Drugovi Poslanika, neka ga Allah pohvali, zaista su bili najbolji od svih ljudi. Ibn Mesud, jedan od ashaba, rekao je: "Zaista je Allah Uzvišeni izabrao Muhammeda za svog Poslanika, jer je bio najbogatiji od svojih robova, a Allah ga je poslao Poslanikom. Allah je tada izabrao ashabe Poslanika s biti uz Poslanika s obzirom na to da su bili najbolji od svih ljudi poslije njega. "

U predislamskoj Arabiji nije postojao sistem vlasti, pa nije postojao zakon i red. Ako su počinjeni zločini, oštećeni je uzeo pravdu u svoje ruke. Osoba se osjećala sigurno samo među svojim plemenom i čini se da je poluotok bio u stalnom stanju ratnih dejstava. Sporovi su rješavani u bitkama, a stari i galantni kodovi i sustavi časti bili su prepoznati i korišteni. Trgovina karavanima bila je važan spoj u Arabiji i bogatstva su se osvajala i gubila trgovinom raznolikim stvarima poput kamila, grožđica i srebra.

Islam je bio u stanju uzeti arapsko društvo i iskoristiti ga. Islam je iskoristio njihove urođene osobine hrabrosti, snage i žestine. Veza sa Bogom promijenila je život ashaba poslanika Muhammeda a.s. Islam je uzeo nedisciplinirane ljude i upotrijebio ih za uspostavljanje sistema vladavine za razliku od bilo kojeg drugog poznatog čovječanstvu. Ljubav prema proroku Muhammedu tada je promijenila živote, baš kao i sada. Pogledajmo neke od promjena u životima ashaba i vidjet ćemo da je to, prva generacija muslimana bila vrlo slična ljudima koji su prešli na islam sada, u 21. stoljeću. 

Hamza lbn Abdul Muttalib, Poslanikov očev stric bio je slične dobi kao Muhammed, svirali su se zajedno kao djeca. Međutim, kako su postali stariji, razdvojili su se. Hamzah je više volio život u slobodno vrijeme pokušavajući osigurati mjesto među vođama Meke, dok je Muhammad odabrao život kontemplacije. Hamza je uživao u svom životu; bio je snažan i dobro cenjen. Činilo se da je na putu vodstva, ali ubrzo su svi njegovi poznanici razgovarali o Muhammedu i kako uništava životni stil u kojem su uživali. Hamzah se našao da mora donijeti odluku kada je jednog dana saznao da su Muhameda vrijeđali muškarci s kojima je Hamza bio prijatelj u njegovoj potrazi za dobrim životom. Odabrao je Muhammeda i prešao u islam i na taj način okrenuo leđa životu luksuza i nepristojnosti. Hamza je dobro poznavao Muhammeda,zavoljeo ga je kao brata i otkrio je da njegovu odluku nije teško donijeti.

Put Omara Ibn Al Khattaba prema islamu započeo je jakom mržnjom prema Muhammedu, ali ta se mržnja ubrzo pretvorila u žestoku ljubav. Kada su Muhammedova učenja postala problem ljudima Mekke, Omar je otvoreno izjavljivao svoju mržnju prema islamu i učestvovao u zlostavljanju i mučenju mnogih slabijih preobraćenika na islam. Njegova mržnja prema islamu i način na koji je mogao promijeniti živote bila je toliko jaka da je dobrovoljno ubio poslanika Muhammeda. Donoseći odluku i bez sekunde oklijevanja, koračao je ulicama Meke u namjeri da izvuče svoj mač i okonča život Božijeg poslanika. Omar je bio čovjek snage, plašio se i divio se svojoj hrabrosti, ali i njega je preplavila uzvišena ljepota Kur'ana i njegovo prepoznavanje urođene dobrote i pravednosti čovjeka Muhammeda.

Makkanski vođa poznat kao 'Abu Jahal' (tj. Otac neznanja) zapravo se zvao Amr ibn Hisham i bio je opšte poznat kao 'Ebu Hakam' (otac mudrosti). Njegovo neumoreno neprijateljstvo i ratobornost prema islamu, medjutim, muslimanima je steklo ime Abu Džahal. Bio je nepokolebljivi politehista i mrzio je poslanika Muhammeda. Iskoristio je svaku priliku da ga preklinje i ponižava. Ako otkrije obraćenika ukorio bi ga i ponizio. Ako je otkrio da je trgovac prešao u islam, izdao bi naredbu da nitko ne trguje s njim, uništavajući tako njegov život i dovodeći do osiromašenja. Abu Jahal je propao u prvoj bitci koja se borila protiv Makkana, bitku kod Badra. Njegov sin Ikrimah, međutim, postao je jedan od važnih vojnih i civilnih vođa islamske nacije.Nakon godina mržnje prema islamu, prihvatio je novu vjeru kada je promatrao pravdu poslanika Muhammeda prema narodu Mekke. Kada je Meka osvojena, prorok Muhammed mogao je lako pogubiti svoje najomraženije neprijatelje, međutim njegov osjećaj za pravednost natjerao ga je na opću pomilovanje i amnestiju. 

Ova tri čovjeka bila su vrlo snažna i u karakteru i u fizičkoj formi. Nisu lako dominirali, zapravo su to oni s gornje strane. Donijeli su brze i čvrste odluke da prihvate islam i slijede proroka Muhammeda. U sljedećem ćemo članku pogledati kvalitete i karakterne osobine proroka Muhammeda i pitati šta je to zbog čega ljudi podnose mučenja i kušanja kako bi podržali svoju novu religiju i slijedili svog Poslanika. 

Arabija je bila nasilni muškarac koji je dominirao u društvu. Jaki su uspjeli dok su slabi propadali. Žene su bile manje od četnika, a kćeri su bile sahranjene žive s manje brige, a danas mi sahranjujemo svoje kućne ljubimce. Ovo su bili uslovi pod kojima su živjeli muškarci, žene i djeca koji su postali drugovi proroka Muhammeda. Upravo je u to bezakonsko društvo Bog intervenirao i dao čovjeku poznatom kao "milost za čovječanstvo". To je bio čovjek koji je cijenio život, poštenje i velikodušnost. Narod mu se divio zbog njegove pouzdanosti i prije objave islama. Bio je karizmatičan i dostupan svima; muškarci, žene i djeca podjednako. 

"I nismo te poslali, [O Muhammede], osim kao milost svjetovima." (Kur'an 21: 107)

Muhamed je bio nesebičan čovjek koji je posljednje 23 godine svog života posvetio podučavanju svojih drugova i sljedbenika kako da obožavaju Boga i kako poštuju čovječanstvo. Izneo je poruku prožetu pojmovima milosrđa, praštanja i pravde za sve. Bila je to vrlo privlačna poruka siromašnim i umrtvljenim ljudima, kojih je bilo mnogo, ali bila je privlačna i bogatima. 

Poslanik Muhammed živio je u svijetu u kojem su jaki dominirali, a slabi propadali, međutim, i prije islama bio je gostoljubiv čovjek nježnog srca, čija su se obožavajuća svojstva i kvalitete natjerali da ljudi žele da mu se približe. Bio je čedan i kontemplativan mladić, no divlji i nedisciplinovani mladić volio je dijeliti svoje društvo. On je bio ono što bismo danas nazvali svestranim dobrim momkom; onaj kome se može vjerovati i u koga se može osloniti. Kako je odrastao u odrasloj dobi, poslanik Muhammed je bio poznat kao dobar prijatelj i pošten biznismen. Među stanovnicima Meke bio je poznat kao Al-Ameen - pouzdan. Obraćali su mu se radi presude i savjetovanja, a zbog njegove iskrenosti često su ga tražili da posreduje u sporovima ili drži predmete u povjerenju. 

Ljudi koji su najbolje poznavali poslanika Muhammeda imali su malih poteškoća da prihvate njegovo proročanstvo ili zapanjujuću poruku kojom je pokušao nadahnuti ljude. Bili su svjesni njegovog karaktera, posebno njegova nedostatka arogancije i saosećanja sa onima koji imaju manje sreće nego on. Među ranijim sljedbenicima poslanika Muhammeda bilo je mnogo siromašnih, siromašnih i usamljenih ljudi. Prišli su mu uz bok i željni su utjehe u njegovim riječima i djelima. Mnogi su osjećali da konačno imaju nekoga ko je razumio njihove fizičke potrebe i brinuo se o stanju njihove duše. Međutim, nažalost to su isti ljudi koji su se isprva ismijavali, a potom mučili i zlostavljali zbog svojih novih vjerovanja. Bili su bez plemenske podrške i mnogi su strašno patili zbog svoje vezanosti za proroka Muhameda i prihvatanja njegove islamske poruke.

Prema biografu Ibn Ishaku, rob po imenu Bilal strašno je patio zbog svog trenutnog prihvaćanja poruke proroka Muhammeda. Tukli su ga nemilosrdno, vukli ga po ulicama i brdima Meke po vratu, i podvrgavali ga dugim periodima bez hrane i vode. Navodno bi ga njegov vlasnik Umayya ibn Khalaf "izveo van u najtoplijem dijelu dana i bacio ga na leđa u otvorenu dolinu i stavio sjajnu stijenu na prsa; tada će mu reći:" Ostaćeš ovdje dok ne umreš ili negiraš Muhammeda i obožavaš al-Lat i al-'Uzzu ". [1] Bilal se ne bi odrekao islama, a usred svoje patnje izgovorio je samo jednu riječ - Ahad (znači Jedan Bog).

Nakon nekoliko godina ekonomskog bojkota, zlostavljanja i mučenja, novi muslimani nisu imali drugog izbora nego da se presele u grad Yathrib (Madina). Tamo su ljudi bili spremni dočekati proroka Muhammeda kao njihovog svjetovnog i duhovnog vođu, ali napuštanje Meke, posebno masovno, pokazalo se problematičnim. Vođe Makkana već su bile bijesne da se poslanik Muhammed usudio da dovede u pitanje i promijeni njihov način života. E sad, odlazak nekažnjeno i nepovratno izgledao im je kao najveća uvreda. Ovo se vrijeme pokazalo i kao mjesto gdje su ashabi poslanika Muhammeda iskazali svoju odanost i ljubav prema njemu. Muslimani su počeli da se sele, a politeisti nisu štedjeli truda da ih ometaju.

Mladić po imenu Hubaib bio je obješen sa visine i zatražio je da mu spasi vlastiti život rekavši da želi da prorok Muhammed bude na njegovom mjestu. Na njihov zahtjev odgovorio je velikom hrabrošću rekavši: "Nikad! Ne samo da ne bih htio da on zauzme moje mjesto, ne bih ni želio trn ubosti stopalo." Čuo se jedan od vođa Mekke kako kaže: "Nikad u svijetu nisam vidio nikoga koga su njegovi prijatelji voljeli koliko Muhammeda vole njegovi drugovi." [2]

Dok su mnogi muslimani ostali pod okriljem mraka, čovjek po imenu Suhaib otvoreno je izrazio želju za migracijom. Makaški čelnici počeli su ga vrijeđati i odvraćati, čak opravdano zahtijevajući da ostane u Meki. Suhaib, bogati čovjek, ponudio im je cjelokupno bogatstvo u zamjenu za pravo da neometano odlaze i to je na kraju prihvaćeno. Ovi pratioci nisu mislili ništa da bi se odrekli svega što su posjedovali kako bi bili sa čovjekom kojeg su voljeli i kome su se divili. Kada je poslanik Muhammed čuo za Suhaibovu dilemu i šta je učinio kako bi migrirao, rekao je: "Suhaib je obavio uspješnu trgovinu!" [3]

Ubrzo su makkanski vođe postavili opsadu vlastitog grada pokušavajući spriječiti migraciju na Madinu. Pratili su pomno kuću kuće proroka Muhammeda, znajući da dok je ostao u Meki sve nije izgubljeno. U noći kad je prorok Muhammed odlučio da ode sa Madinom sa svojim prijateljem i povjernikom Abu Bakrom, njegov mladi rođak Ali odlučio je ostati u kući prerušen u Poslanika. Ali je spavao u Muhamedovom krevetu prekrivenom Muhamedovom ogrtačem. Ali je osjećao da ga Bog štiti jer pokušava zaštititi Božjeg Poslanika. Muškarci koji su čuvali kuću nisu imali pojma da je prorok Muhammed pobjegao iz njihove mreže. Međutim, na hladnom svjetlu dana, Ali je ispitivan bez uspjeha o tome gdje se nalaze dvojica bjegunaca. 

Ova anegdota služi i da nas podsjeti da žene ashabi nisu bile manje predane proroku Muhammedu, neka ga Bog pohvali. Kad od Alije nisu dobijeni podaci o tome kako se nalazi Poslanikov posla, oni su počeli zastrašivati ​​i fizički zlostavljati Asmu, kćerku proputnika Muhammedovog suputnika Abu Bekra. Očigledno je toj mladoj žestoko udario oko lica i glave. Ali Asma nije bila odvraćena jer je otišla krijumčariti hranu Poslaniku i njenom ocu dok su se skrivali u pećinama izvan Mekke.

Svi ashabi poslanika Muhammeda o njemu mislili su s ljubavlju i ljubavlju; bili su mu više predani nego svom dobrobiti i udobnosti. Ashabi su bili zabrinuti za svaku njegovu potrebu i predali su mu svoj život i poruku islama. Ako se spomene njihova posvećenost, odgovorili bi rekavši: "O Bože Poslaniče, nama si draži nego onda i naše vlastite majke i očevi".