Duá - arapska riječ koja je ovdje prevedena na latinicu. Tri slova koja čine riječ i tema koja je velika i upečatljiva. Ova riječ, duá, može se grubo prevesti kao molba ili zaziv. Međutim, niti jedna riječ ne može adekvatno definirati duá. Proštenje, što znači komunikacija s božanstvom, bliže je "prizivanju", jer je poznato da ova riječ ponekad podrazumijeva i prizivanje duhova ili demona.

U islamskoj terminologiji, duá je čin oprosta. To je prizivanje Boga, to je razgovor s Bogom, našim Stvoriteljem, našim Gospodom, Svemogućim, Svemogućim. U stvari, riječ potiče od arapskog korijena što znači nazvati ili pozvati. Duá je podizanje, osnaživanje, oslobađanje i preobražaj i jedan je od najmoćnijih i najučinkovitijih djela obožavanja u kojem ljudsko biće može učestvovati. Duá je nazvana "oružjem vjernika". Ona potvrđuje vjerovanje osobe u Jednog Boga i zbog toga odbacuje sve oblike idolatrije i politeizma. Duá je u osnovi pokornost Bogu i očitovanje čovjekove potrebe za Bogom.

Prorok Muhammed, neka ga Bog blagoslovi, rekao je: „Sluga postaje bliži svome Gospodaru kada je u pokoru. Dakle, povećajte molitve tokom prostanja “[1]. "Svatko od vas dobiti će priznanje krivnje ako ne postanete nestrpljivi i ne kažete:" Molio sam Gospodara, ali moja molitva nije uslišana "[2].

Znajući što je tačno duáa, lako bi netko kršćanskog porijekla pomislio da se odnosi na molitvu. Duá sigurno drži sličnosti s molitvom kršćana, međutim, ne treba je brkati sa onim što muslimani nazivaju molitvom. Na arapskom jeziku „molitva“ je salah, jedan od stubova islama, i obavljanjem pet dnevnih molitvi musliman se uključuje u fizički oblik duhe, tražeći od Boga da mu dodijeli raj svojim postupcima. U svim dijelovima molitve čovjek se također izravno moli s Bogom.

Za muslimane, molitva je skup obrednih pokreta i riječi koji se izvode u određeno vrijeme, pet puta dnevno. Bog kaže u Kur'anu: "Namaz je propisan vjernicima da se obavljaju u određeno vrijeme" (Kur'an 4: 103). Muslimani se mole rano ujutro prije izlaska sunca, u podne, popodne, zalazak sunca i noću. Molitva je čin obožavanja u kojem musliman iznova potvrđuje svoje vjerovanje u Jednoga Boga i pokazuje svoju zahvalnost. To je izravna veza između Boga i vjernika i to je obaveza.

Duá, s druge strane, muslimani su način da u bilo kojem trenutku i na svakom mjestu osjećaju tu povezanost s Bogom. Muslimani često prizivaju Boga tokom dana i noći. U molitvi dižu ruke i traže njegovu pomoć, milost i oprost. Dvojac uključuje pohvale, zahvalnosti, nade i moleći Boga da pomogne onima koji su u potrebi i odobri njihove zahtjeve.

To mogu učiniti pojedinac, njegova porodica, prijatelji, stranci, oni u ekstremnim okolnostima, vjernici, pa čak i cijelo čovječanstvo. Kad se učini duá, prihvatljivo je tražiti dobro u ovom ovozemaljskom životu i na onom svijetu. Osoba koja stvara duu ne bi se smjela suzdržavati, već traži od Boga da odobri i njegove male i najveće zahtjeve.

Poslanik Muhammed, mir i blagoslov Božji na njega, ohrabrivao je vjernike na duu. Rekao je: „Duá muslimana za njegovog brata u njegovom odsustvu brzo se prihvata. Anđeo ga imenuje sa njegove strane. Kad god za svog brata napravi dobrotvornu duu, određeni anđeo kaže: 'Amen, i neka budete blagoslovljeni istim' "[3].

Iako činiti duu nije obaveza, postoji mnogo koristi od činjenja duá Bogu često i uz potpunu pokornost. Osjećaj Božje blizine koji dolazi s iskrenom duom povećava vjeru, daje nadu i olakšanje oboljelima, i spašava molitelja od očaja i izolacije. Kroz Kur'an, Bog ohrabruje vjernika da ga zaziva, On nas traži da svoje snove, nade, strahove i neizvjesnosti stavimo pred njega i da budemo sigurni da čuje svaku našu riječ.

"Mi samo Tebe obožavamo i samo Ti moli za pomoć." (Kur'an 1: 5)

"Gospodar tvoj kaže: 'Pozovite me, ja ću odgovoriti na vaše molitve.' Ali oni koji zbog ponosa odbijaju da me obožavaju, ući će u pakao poniženi. “(Kur'an 40:60)

„Reci:„ O moje sluge koji su umarani u grehu [naštetivši sebi]! Ne očajavajte milost Božju. Bog ima moć oprostiti sve grijehe. On je praštajući, milostivi. '(Kur'an 39:53)

„Reci im:„ Da li ga prizivaju govoreći: „Bože! Oh saosećajni! Ili koje god ga drugo ime pozove, on će ih čuti. Znajte da on posjeduje najsličnija imena [i atribute]. '(Kur'an 17: 110)

„A ako vas Moje sluge pitaju o meni [O Muhammede, recite im] da sam im blizu. Odgovaram na zahtjev onog koji Me pozove. [Dakle] da me poslušaju i vjeruju u Mene, to će i ići “. (Kur'an 2: 186)

Poslanik Muhammed, mir i blagoslov Božji na njega, nazvao je duá "suštinom štovanja" [4]. Također je predložio da vjernik bude ponizan, ali čvrst kad izražava duá, rekavši: „Kad se neko od vas izjasni, ne bi trebao reći:„ O, Bože, oprosti mi ako želiš “, već treba biti odlučan u pitanju i ne ostati kratak o spominjanju onoga što želi, jer ono što Bog daje nije mu ništa veliko. "[5]

Kada činimo duu, kada prizivamo Boga u naše potrebe ili izražavamo zahvalnost ili iz bilo kojeg drugog razloga, uključujući jednostavno blagostanje da smo blizu Bogu, moramo se sjetiti kako bismo ispitali našu iskrenost i potvrdili svoju namjeru. Pitanje mora biti upućeno samo Bogu koji nema suputnike, kćeri, sinove, partnere ili posrednike. Naša namjera kada činimo duu trebala bi biti ugoditi Bogu, pokoravati mu se i potpuno mu vjerovati.

Kad osoba učini duu, Bog mu može dati ono što je tražio ili može otkloniti štetu veću od one koju je tražio, ili može spasiti ono što je tražio za ahirom. Bog nam je zapovjedio da ga zazivamo i obećao je da će odgovoriti na naše pozive. U sljedećem ćemo članku pregledati oznaku duá i vidjeti zašto duá ponekad izgleda bez odgovora.

Duá je u osnovi pokornost Bogu i znak naše potrebe za Bogom. Duá se naziva oružjem vjernika, povećava vjeru, daje nadu i olakšanje oboljelima, te spašava snabdjevača od očaja i izolacije. A možda je najvažnije, Bog voli da pitamo i ohrabruje da ga zazivamo za sve naše potrebe, želje i želje.

Poznati islamski učenjak Imam Ibn Al Qaim ovako je opisao duu: „Duha i molitve da se traži utočište kod Boga su poput oružja, a oružje je dobro samo ako ga osoba koristi; nije samo stvar koliko je oštra. Ako je oružje savršeno, besprijekorno, a oružje ili osoba koja ga koristi je jaka, i ništa ga ne može zaustaviti, tada može poraziti neprijatelja. Ali ako bilo koja od ove tri značajke propusti, tada će učinak biti nepotpun u skladu s tim.

Stoga je naša briga da kada radimo svoj duá, učinimo to na najbolji mogući način. Kao način metaforičkog oštrenja našeg mača trebali bismo nastojati zazivati ​​Boga na najbolji način i s najboljim načinima. Postoji oznaka za rad duá. Slijediti takvu oznaku pokazatelj je da je osoba iskrena i nastoji maksimizirati svoje šanse da će Bog prihvatiti duá, koji kaže: "Odgovorim na molbu onoga koji me prizove" (Kur'an 2, 186).

Čvrsta i stalna vjera u Božju Jednost (Tawhid) je osnovni sastojak duá. Iskrenost i spremnost da prihvatimo da je samo Bog sposoban promijeniti tijek događaja i odobriti naše zahtjeve također su potrebni. Podnositelj molbe trebao bi zazivati ​​Boga s nadom i žurbom, ali ostajući ponizan i smiren, a da ne bude dosadan ili dosadan. Poslanik Muhammed, mir i blagoslov Božji na njega, volio je tri puta sastaviti svoj duet i tri puta tražio oprost [1].

Hvaliti Boga onako kako zaslužuje da bude hvaljen polazi se od osobe koja radi duáu. Dok je prorok Muhammed sjedio, čovjek je došao, molio se i rekao: "O Bože, oprosti mi i smiluj mi se." Poslanik Muhammed ga je čuo i rekao: „Previše ste žurili, pokloniče! Kad završite moliti i sjesti, hvalite Boga onako kako zaslužuje da bude hvaljen, i tražite blagoslove za mene, a zatim mu uzdignite duu “[2]. Poslanik Muhammed je također preporučio dizanje ruku dok obavljate duáu. Rekao je: "Gospodar tvoj, hvaljen i proslavljen, je pogan i najdarovitiji. Predobar je da bi mogao pustiti svoga slugu, kad digne ruke prema Njemu, vratiti ih praznih" [3].

Pohvaliti Boga na način na koji zaslužuje da bude hvaljen, u suštini znači priznati Njegovu Jedinost i Jedinstvo. On je Prvi, Posljednji, početak i kraj. Jedino on ima Moć i Silu. Priznajte to i pošaljite blagoslove proroku Muhammedu, prije nego što se izjasnite s Bogom.

Kad podnosilac molbe ispruži ruke prema Bogu, trebao bi to učiniti u poniznosti. Bog nam u Kur’anu govori da je poniznost poželjan kvalitet, kojeg vjernik treba zatražiti od svog Gospodara s mješavinom nade i straha. Nada da će Bog čuti vaš duu i sačuvati vas od životnih kušnji i nevolja, te se bojte da će vaše postupke obmanuti Gospodara vašeg.

"Pozovite svog Gospodara ponizno." (Kur'an 7:55)

"Zahvalio sam im jer su uvijek žurili da čine dobra djela, pozivali su me strahom i nadom i bili su ponizni preda mnom." (Kur'an 21:90)

"Sjetite se svoga Gospodara u sebi sa pokornošću i strahom, i prizivajte ga tihim glasom ujutro i navečer." (Kur'an 7: 205)

Najbolja vremena za obavljanje duá uključuju trenutak neposredno prije Fayera (zorenja molitva), u posljednjoj trećini noći, tokom posljednjeg sata petka (to jest posljednjeg sata prije molitve zalaska sunca), kada pada kiša, i između poziv na molitvu i ikamu (poziv neposredno prije početka molitve). Još jedno izvrsno vrijeme za obavljanje duá je kada je vjernik u pokoru.

Vjernik bi trebao nastojati koristiti najjasnije i sažetije riječi prilikom izrade molbi. Najbolji duas su oni koje proroci koriste; međutim, dopušteno je izgovarati druge riječi u skladu sa specifičnim potrebama podnositelja zahtjeva. Mnogo je divnih zbirki autentičnih dvojaca, a vjernici moraju s posebnom pažnjom provjeriti autentičnost duha koje koriste da bi se molili za Boga.

Kada radite duá, važno je izgovoriti one autentične koje se nalaze u Kur'anu ili u predajama poslanika Muhammeda, ili riječi koje vam spontano padnu na pamet kada tražite Božju zaštitu ili oprost. Nije dopušteno postavljanje određenog mjesta, vremena ili broja ponavljanja radi duá. To bi bilo čin inovacije u religiji islama, a to je ozbiljan posao.

Na primjer, kada se neko okrene Bogu u svom najmračnijem trenutku ili u trenutku radosti, iz srca mu govori iskrenost i ljubav. Osoba se nikada ne treba bojati razgovarati s Bogom, stavljajući pred sebe svoje srce, svoje želje, ljubav, strahove i želje. Međutim, ako počnete obavljati čudne rituale, poput obavljanja duá 30 puta srijedom nakon večernje molitve, tada počinju nevolje. Općenito pravilo, duá bi trebala biti spontana ili izvedena onako kako se autentično pripovijeda. Ovo nije komplicirano. Islam bez umjetnih obreda ili praznovjerja, čista je predanost Bogu, i lako je i utješno.

Kako bismo zatvorili ovotjedni članak, nabrojit ćemo situacije u kojima je dvojac vjerovatnije prihvaćen. Ove situacije uključuju kada neko bude zlostavljan ili potlačen, kada putuje, kada posti, kad je očajna potreba i kada musliman radi sa svojim odsutanim bratom.

Kao vjernici, znamo da je Bog iznad nebesa, iznad svoje kreacije, a ipak nije ograničen nikakvom fizičkom dimenzijom. Bog je blizak, vrlo blizak, onima koji vjeruju u Njega i on odgovara na sve njihove pozive. Bog zna sve naše tajne, snove i želje, od Njega se ništa ne krije. Bog je svojim stvaranjem svojim znanjem i snagom. Pa zašto neki prigovori ostaju bez odgovora?

To je, u stvari, vrlo važno pitanje, pa su čak i prvi muslimani bili zabrinuti zbog njegovog odgovora. Ebu Hurejre, jedan od najbližih Poslanikovih poslanika, rekao je da je čuo Poslanika, mir i blagoslove Božje na njemu, rekao: "Na pitanja osobe će se odgovoriti sve dok ne zatraži nešto grešno ili za raspad porodične veze ”[1]. Iz ovoga učimo da, ako je duá neprimjeren ili ako netko traži nešto grešno, Bog neće odgovoriti.

Ako osoba postupa duhom komunicirajući s Bogom na arogantan način, možda se žali ili podiže glas u ljutnji ili nevoljnosti, Bog mu neće odgovoriti. Drugi razlog zašto Bog ne odgovara duu je kad se moli moli s Bogom za pomoć ili utjehu, kada je okružen nedozvoljenim bogatstvom, hranom ili odjećom. Ne može se kontinuirano baviti grešnim ponašanjima i aktivnostima, bez ikakve sekunde kajanja, a istovremeno očekivati ​​da će Bog odgovoriti na njegovu duu i njegove zahtjeve.

Poslanik Muhammed je rekao svojim drugovima da je „Bog daleko od svake nesavršenosti i prihvata samo ono što je zakonito. Bog je naredio pobožnima da slijede iste zapovijedi koje je dao Glasnicima.

„O Glasnici! Jedite dobre stvari i činite dobra djela, ja dobro znam što radite. (Kur'an 23:51)

"O, vjernici! Jedite dobre stvari koje sam vam pružio" (Kur'an 2: 172)

Zatim je prorok Muhammed spomenuo (primjer) čovjeka koji je krenuo na dug put, rastrgan je i prekriven prašinom i podigao je ruke prema nebu: "O Gospode, o Gospodaru!" Ali njegova je hrana bila nedozvoljena, a njegovo pijenje nedozvoljeno, pa kako je mogao prihvatiti njegov duá? [2]

Ovdje opisani čovjek imao je neke karakteristike zbog kojih je dvojac vjerovatnije prihvaćen. Oni su spomenuti na kraju drugog članka koji se bavi ovom temom. Može se zaključiti da, budući da taj čovjek nije živio svoj život u granicama zakona, njegov duá nije prihvaćen.

Još jedna važna stvar za pamćenje je ne žuriti. Dobavljač nikada ne treba odustati, nikada ne smije reći: „Molim i molim se i radim duu poslije duáe, ali Bog me ne sluša, ne odgovara mi!“ Baš kad se osoba osjeća kao da će izgubiti nadu, to je kada bi trebala učiniti više, pitati Boga iznova i iznova za sve više i više. Nema snage ili snage već samo u Bogu. Ne postoji rješenje ili rezultat već samo onaj koji Bog pruža. Kada se moli Bogu, osoba mora biti i čvrsta i iskrena.

"Molba svakog od vas odobrit će se ako ne postanete nestrpljivi i ne kažete: 'Molio sam Gospodara, ali moja molitva nije uslišana'" [3].

"Neka niko od vas ne kaže: 'O Bože, oprosti mi ako je Tvoja volja, o Bože, smiluj mi se ako želiš to.' Neka to bude riješeno po tom pitanju, pritom svjesni da niko ne može prisiliti Boga da učini bilo šta “[4].

Važno je i razumjeti da odgovor na duu možda nije baš ono što očekuje. Bog može odmah reagovati i ispuniti nečiju želju. Ponekad duá dobiva odgovor vrlo brzo. Međutim, ponekad Bog reagira drugačije. Može od svog podnositelja zahtjeva oduzeti nešto loše ili ga nagraditi nečim dobrim čak i ako nije baš ono što je tražio. Važno je zapamtiti da Bog zna šta budućnost nosi, a mi nemamo.

"... Moguće je da vam se nešto ne sviđa i da je to dobro za vas, a moguće je i da nešto volite, a vama loše. Bog zna [sve], ali vi to ne znate ”. (Kur'an 2: 216)

Ponekad će Bog zadržati svoj odgovor na duu do Dana vaskrsenja, kada će osobi trebati više nego ikad.

Duá ima neograničenu moć, može promijeniti mnoge stvari i važan je čin štovanja, toliko da nikada ne bismo trebali gubiti vjeru u nju. Doing duá pokazuje našu veliku potrebu za Bogom i prepoznaje da je On sposoban za sve. Daje i On oduzima, ali kad u potpunosti vjerujemo Bogu, znamo da je Njegov dekret pravedan i mudar.

Budite dužni i budite strpljivi, da će vam Bog odgovoriti na najbolji mogući način i u najboljem mogućem vremenu. Nikada ne gubite nadu, nikad ne prestanite tražiti i tražite sve više i više. Zatražite dobro na ovom svijetu i na ahiretu. Duá je oružje vjernika.

„Odgovorio sam na njegov zahtev i oslobodio ga se tjeskobe. Tako spašavam vjernike (koji vjeruju u Božje Jedinstvo i Jedinstvo, drže se podalje od zla i ponašaju se s pravednošću). (Kur'an 21:88)

„On odgovara [molbama] onima koji veruju (u Jedinstvo i Jedinstvo Božje) i postupaju pravedno, i povećava njegovu naklonost. Umjesto toga, oni koji odbiju vjerovati suočiti će se s teškom kaznom. "(Kur'an 42:26)ِ